”Što smo naučili u/o nastavi na daljinu” naziv je istraživanja koje su u ožujku provele knjižničarka Draženka Stančić i profesorica njemačkog jezika Ivana Matić iz Osnovne škole Ivana Kukuljevića Sakcinskog Ivanec na uzorku od 213 učenika od šestog do osmog razreda.

Učenici su tada polazili online nastavu, a istraživanje je obuhvatilo kraj prošle te prvo polugodište ove nastavne godine, s tim da su učenici prošle godine nastavu polazili isključivo online, a ove godine mješovito prema A, B i najviše C modelu. Koji su rezultati istraživanja te prednosti i nedostaci online nastave otkrila je u razgovoru profesorica Ivana Matić.

Što vas je potaknulo na ovo istraživanje?

Jedan od razloga je svakako trajanje nastave na daljinu bez jasnih i konkretnih uputa MZO-a o provedbi nastave na daljinu, poput, primjerice, oblika i trajanja nastavnog sata, količine gradiva, ocjenjivanja usvojenog znanja i sl. Razumljivo je da u trenutku prelaska na online nastavu to nije moglo postojati, međutim, da nema kriznog plana ili rješenja na početku druge nastavne godine je zabrinjavajuće. Tijekom nastave primijetila sam da, unatoč uloženom trudu i satima snimanja videolekcija i smišljanja što interaktivnijih zadataka, znanje učenika stagnira ili pada. Tu se nametnuo idući cilj istraživanja: ispitati zašto dolazi do sniženih razina znanja unatoč videopozivima, videolekcijama koje mogu uvijek iznova pogledati i sl. Idući razlog proizašao je iz pretpostavke da među svim tim mogućnostima koje nudi moderna tehnologija moraju postojati neki određeni aspekti koji su povezani s uspješnijim radom učenika kojima bismo mogli poboljšati nastavu na daljinu. Još jedan vrlo važan razlog je bio čuti glas učenika. Često se u obrazovanju zaboravlja da su njegovi krajnji korisnici upravo učenici i da se nastava treba prilagođavati njima, njihovim potrebama i njihovu razvoju.

U istraživanju piše da učenici koriste čak 29 aplikacija u nastavi. Kako to komentirate?

Riječ je o izrazito velikom broju različitih alata. S jedne strane, pohvalila bih angažiranost i znatiželju nastavnika da se samostalno educiraju, informiraju o mogućnostima na internetu, da traže načine što boljeg izvođenja nastave, proizvode nove generacije nastavnih materijala i vježbi, no s druge strane, taj je broj ipak prevelik. Učenici u našem istraživanju navode da su ponekad svaku zadaću morali raditi u drugom alatu i da im je to oduzimalo mnogo vremena. Kako to izgleda, možemo lako zamisliti i sami. Primjerice, kada se dopisujemo u slobodno vrijeme, uglavnom koristimo dvije do tri aplikacije poput Vibera, WhatsAppa ili Messengera, a zamislite kada bismo za dopisivanje sa svakom osobom s kojom komuniciramo koristili drugi alat, vrlo brzo bi nam bilo mrsko poslati i jedan običan “smajlić”, a govorimo o slobodnom vremenu, ne o poslu kao što je, primjerice, njima pisanje zadaće i nastava.

Na početku online nastave došlo je do inflacije ocjena, no ubrzo je uslijedilo smanjenje broja petica. O čemu je zapravo riječ?

Zbog naglog prelaska na online nastavu i svih prilagodbi, mi učitelji nagrađivali smo svaku aktivnost i pokazanu angažiranost učenika znajući i sami u kakvoj se situaciji nalazimo. Upravo je iz tih dobronamjernih nagrada došlo do značajnog porasta boljih ocjena s ciljem da se zadrži motivacija ili kako bi se učenike potaknulo na daljnje sudjelovanje. Ipak, govorimo o primarnom obrazovanju, koje je izrazito važno za stvaranje temelja budućeg života i razvoj pojedinca. Jedan od ciljeva je upravo stvaranje interesa i želje za stjecanjem znanja. No, našim smo istraživanjem utvrdili da je druge školske godine došlo do pada znanja. Točan razlog teško je pouzdano utvrditi, no možemo pretpostaviti da je jedan od razloga rutina. I odrasli i djeca najbolje funkcioniraju kada steknu rutinu, odnosno radne navike. S obzirom na promjenjivost oblika nastave (model C, model A, model B), teško im je bilo organizirati se, a kada su to i uspjeli, brzo se promijenio oblik nastave. Drugi je razlog možda pad motivacije učenika za nastavu na daljinu. Ipak je riječ o nastavi u kojoj se vrlo lako “isključe” jer ne postoji nadzor te druge stvari brzo postaju zanimljivije. Još jedan od razloga možemo pronaći u prevelikoj količini različitih oblika nastave, pri čemu je ponekad ona vrlo jednosmjerna, stoga je razumljivo da se gubi volja za učenjem i radom. Upravo su te stvari neki od čimbenika za koje smo istraživanjem utvrdili da su povezani s boljim uspjehom u nastavi, stoga možemo zaključiti da ako su oni problematični, tada dolazi do pada znanja.

Koji su glavni nedostaci online nastave? Učenicima nedostaju prijatelji i učitelji…

Prvenstveno smo društvena bića i koliko god dobro podnosili odvojenost, ona nije dobra za nas. Istraživanja su pokazala da kada se čovjeku zabrani druženje, u mozgu se aktivira isti dio koji je aktivan kada smo gladni, odnosno žudimo za hranom, a znamo da je to osnovna ljudska potreba. Nakon toga ne treba više isticati važnost ljudskog kontakta. Ostali nedostaci koje bih izdvojila su neizravna komunikacija s nastavnikom, ograničenost komunikacijskih mogućnosti općenito, sve veća individualnost, navikavanje na komunikaciju putem aplikacija, sve rjeđe druženje uživo, čime također može doći do asocijalnih ponašanja i u ekstremnim slučajevima izbjegavanja društva kako stječemo spomenute navike.

Online nastava ipak ima svojih prednosti.

Bez obzira na negativne strane, ona je donijela jednu ogromnu reformu, kakvu već dugo nismo doživjeli – otvorila je vrata potpunoj digitalizaciji. Učenici su imali priliku pokazati koliko se dobro znaju služiti računalima, koliko su uspješni u korištenju digitalnih alata, koliko mogu biti digitalno kreativni, što sve znaju izraditi, snimiti ili obraditi, te su vrlo često pomagali nastavnicima. Upravo i u našem istraživanju navode da im se sviđa što su imali prilike pokazati svoje umijeće u korištenju računala i interneta. Ne smijemo zaboraviti da je to njihova sadašnjost jer oni odrastaju u digitalnom svijetu. Stoga ovu vrstu motivacije nikako ne smijemo propustiti u obrazovanju. Isto tako su na ovaj način neplanirano dobili priliku naučiti i pokazati koliko mogu biti samostalni. Tu su i tehničke prednosti, učenik može snimljenu lekciju poslušati više puta, nekoliko puta ponoviti dijelove koje slabije razumije, dok nastavni sat ne može premotati.

Kako su se u online svijetu snašli sami učitelji? Učenicima su bili dostupni 24 sata na dan?

Vjerujem da neću pretjerati ako učitelje u doba pandemije opišem kao heroje aktualnog hrvatskog obrazovanja. Uz neopisivu sreću što imamo tako odgovorne liječnike i zdravstvene djelatnike, mislim da jedan dio zahvale mora ići našim učiteljima i profesorima, koji nisu dopustili da pandemija utječe i na jedan dan nastave. Od samog prelaska na nastavu na daljinu davali su sve od sebe iz dana u dan kako bi učenicima promjena bila što lakša i kako ne bi izgubili priliku za kvalitetno obrazovanje. Bili smo dostupni 24 sata za sve njih, pomagali na načine na koje smo znali, imali razumijevanja za sve tehničke i informatičke poteškoće, surađivali s učenicima kako bismo svi što lakše preživjeli ove promjene. Smatram da se premalo govorilo o važnoj ulozi učitelja u vrijeme ove pandemije. Općenito govorimo o struci koja ne uživa naročito velik ugled u društvu te smo se nekako i mi sami zatvorili u svoj mikrosvijet poučavanja i obrazovanja, pa se ne ističemo, no to ne znači da nas nema jer učitelji srčano rade svoj posao uz često vrhunske rezultate, koje zapravo najviše cijene oni zbog kojih radimo ovaj posao – učenici. No, moram spomenuti i roditelje te sav njihov trud u vrijeme koronakrize. Većina roditelja je na trenutak postala učiteljima te su se nadljudski trudili kako bi pomogli svojoj djeci da aktivno i redovito sudjeluju u nastavi na daljinu. Moramo imati na umu da među njima ima onih koji rade dvije smjene, cijeli dan ili kontrasmjene od svoje djece ili pak ne znaju ništa o računalima i svim alatima, no ipak su dali svoj obol obrazovanju učenika.