Povežite se s nama

Tema dana

Pametna politika mora utirati put gospodarstvu

Objavljeno:

- dana

Dubravko Hoić, član Uprave Calzedonije

Iako za sebe neće reći da je tvrdoglav, Dubravko Hoić je upravo takav. I on sam neće vidjeti ništa neobično u novim investiranjima na tržišta odakle svi bježe glavom bez obzira. Jer kad se recesiji pridodaju, u najmanju ruku, nestručna hrvatska birokracija, nestabilna vlast, pa potom i krah kreditnoga rejtinga, rijetko tko će odlučiti da baš u tom okruženju uloži 80 milijuna eura u novu investiciju.

Možda, kad bolje razmislim, Hoić i nije tvrdoglav. Možda je samo sklon izazovima. A do sada su se svi pokazali uspješno rješenim. Iz njegove biografije jedno je sigurno – član Uprave Calzedonije za Hrvatsku neće povući niti jedan potez koji bi mogao naštetiti tvrtki. I zaista, dok hrvatska tekstilna industrija gotovo više pa i ne postoji, Calzedonia uredno posluje.

Početak u Varteksu

Karijeru je započeo u Varteksu da bi danas bio članom Uprave Calzedonije. Potpredsjednik je Savjeta talijansko-hrvatske Gospodarske komore kojom predsjeda talijanska veleposlanica u Hrvatskoj. Osnivač je najstarijeg varaždinskog Rotary cluba te predsjednik Hrvatske udruge oboljelih od leukemije i limfoma.
Lipanj je mjesec Dubravka Hoića. Gotovo sve što je bitnije obilježilo njegov život dogodilo se u lipnju. Rođen je u lipnju, prvo radno mjesto, u Varteksu, dobio je u lipnju, u Calzedoniju je došao u lipnju…

Zbog hrvatske birokracije izgradili tvornicu u Somboru

Dok mirno sjedi preko puta vas i odgovara na pitanja, rekli biste da razgovarate s talijanskim “tekstilcem”. Dobro uhodani posao, modno osviješteno tržište, zemlja u kojoj tekstilna industrija “caruje”. A ne u Hrvatskoj gdje riječ “proizvodnja” morate tražiti u starijim izdanjima rječnika. Ali kad to spomenete Dubravku Hoiću, njemu će vaša začuđenost biti čudna. Kao da je ulaganje u prezaduženu zemlju sasvim logičan poslovni potez. O svojoj odluci i sam kaže:

– To je logičan slijed svih događanja i investicija Calzedonije u Hrvatskoj i okruženju. Od prve investicije još negdje 1994. godine na neki je način u Hrvatskoj zaokružen taj pool za proizvodnju marke Calzedonia. Što to znači? Tubla proizvodi muške čarape, Ytres ženske, a Comprom plus kupaće kostime. Kad uđete u dućan, sve ćete to ondje vidjeti. Velik se dio asortimana, teško mi je reći postotak, proizvodi u Hrvatskoj. Možda čak i više od 70 posto. Dakle, kao što sam rekao, logična je odluka, uvjetovana ulaskom u EU da se u Varaždinu, odnosno u okolici grada – čak je u igri bila Mađarska i Slovenija – izgradi Calzedonijin logistički centar.

Je li riječ o distributivnom centru za Jugoistočnu Europu ili svijet?
Za cijeli svijet. U EU naručena će roba stići u roku od 24 sata, u svijet za 48. Ovdje dolazi roba iz svih naših tvornica iz Hrvatske i svijeta, etiketira se i distribuira u dućane. Imamo odlično uhodanu distribucijsku mrežu.

Zašto baš Hrvatska i kolika je ukupna vrijednost investicije?
Zašto ne u Hrvatskoj? Inače, varijanta je bila još i da će se na krovovima tih zgrada graditi i postrojenja za fotonaponsku proizvodnju struje. No vlast se promijenila. Ona s kojom smo dobili dojam da ćemo uspješno realizirati naš plan je otišla i odjednom se sve promijenilo. Vidjeli smo da Hrvatsku to ne interesira pa smo smanjili predviđenu investiciju za nekih 20 milijuna eura. Prva investicija od pet hala po 20 tisuća kvadrata bila je vrijedna 100 milijuna eura. No promjenom plana smanjena je na 80 milijuna. Meni se činilo da bi izgradnja takvih krovova na proizvodnim pogonima bila dodatna motivacija stranim investitorima, jer bi uz ostalo mogli i HEP-u prodavati struju. No o tome neka odlučuje Vlada. Dakle, gradimo u dvije faze. U prvoj tri hale, od kojih je jedna već gotova, a dvije su u završnoj fazi. Vrijedne su oko 50 milijuna eura.

Jesu li nam konkurencija i Srbija ili Makedonija budući da su nam već pred nosom i uzeli neke unosne poslove?
Za tu vrstu investicije, za logistički centar ne. Ali za industrijsku proizvodnju jesu. Calzedonia u Somboru već ima veliku tvornicu s 1200 zaposlenih, Comprom plus se želio proširivati prema tvornici fotonaponskih panela Solvis i čak smo s prijašnjom vladajućom garniturom u Varaždinu našli zajednički jezik oko gradske parcele između Solvisa i Comproma, ali kad je sve trebalo perfektuirati ispalo je da je na toj parceli navodno greškom bio uknjižen biotehnološki park, na nekih 300 do 400 kvadrata pa da to treba skinuti, onda se s njima dogovoriti da se to razriješi… Nismo imali živaca pa smo otišli u Rumu i napravili trening-centar. Sad tamo gradimo tvornicu veličine oko 8.000 kvadrata gdje već radi 100, a radit će do 400 ljudi. U Subotici također gradimo veliku tvornicu. Prvi susjed s jedne strane nam je Swarovski koji gradi veliku tvornicu kristala, a s druge strane je neka njemačka tvrtka.

Odbijamo investitore

Prema ovome što ste rekli vidim da dijelite probleme hrvatskih gospodarstvenika – posao počneš, primjerice, za jedne vlasti, a onda se ona promijeni, pa se s novom vlasti donose i novi zakoni… Sigurno je konfuzno tako raditi?
Nama nije bitno tko je na vlasti. Ali naravno da je to loše. Na državnom nivou nema koncenzusa niti gospodarske strategije. Ne možete biti sigurni da sljedeći izborni pobjednik neće promijeniti zakone. To je nešto što strašno odbija strane investitore. Osobito što neki zakoni doživljavaju čak i retrogradnu primjenu što je katastrofa. To se apsolutno ne bi smjelo događati. Upravo to najviše odbija.

Ako je klima antipoduzetnička – ništa od posla

Koliko škodi miješanje politike u gospodarstvo?
Po meni to nije u suprotnosti jedno s drugim, samo je pitanje kakve su namjere politike. Prava, pametna politika mora utirati put gospodarstvu. Stvarati uvjete za dobro funkcioniranje poslovanja. Znači, s jedne strane otklanjati barijere i s druge strane poticati one gospodarske grane koje su od strateškog interesa za državu. Svaka bi država trebala znati što joj je dugoročni strateški interes. Namjerno ne govorim “vlada” nego “država”. Vlade se mijenjaju, ali bi neki parametri gospodarske strategije trebali ostati isti. Ne mogu se mijenjati kako vjetar puše ili kako se mijenjaju vlade.

Koliko to šteti što se tiče stranih investitora? Jedna Calzedonia može, primjerice, reći: “Ma tko vas šljivi!” i otići drugamo?
Točno tako. Recimo, onaj tko prvi put dođe pogledati bi li investirao u Hrvatsku, što će napraviti? Prvo će otići u svoje veleposlanstvo i pitati komore svojih zemalja na licu mjesta o uvjetima. Potom će potražiti investitore iz svoje zemlje i porazgovarati s njima. Dolazili su nama, ne jedan Talijan, već više njih, pitati kakva su naša iskustva. Tek kad to izvidi, potencijalni investitor ide dalje na službene razgovore i s lokalnim vlastima možda dogovori posao. Ako je klima antipoduzetnička – ništa od posla. Vi možete osnovati agencije, promovirati se kroz veleposlanstva, gospodarsku diplomaciju, možete investitore zavezati i dovesti ih avionom u Hrvatsku. Ali sve to nije ništa. Najbolja reklama je kad jedna investicija uspije, kad je investitor zadovoljan pa kad nakon dvije ili tri godine kaže: “Napravio sam pametnu stvar, ova mi se investicija isplati. Brzo sam je realizirao, nisam imao neočekivanih poteškoća osim onih uobičajenih, imao sam dobar support državnih i lokalnih vlasti, radna snaga je odlična, cijena adekvatna kvaliteti i zadovoljan sam”. To je najbolja reklama koju država može dobiti, ovo sve drugo ne vrijedi ništa.

Kočničari gospodarstva

Je li i Calzedonia, kao renomirana firma na svjetskom nivou osjetila sve te “čari” hrvatske birokracije?
Kako ne. Sustav nije posložen. Čak niti zakoni nisu problem – njima ništa ne fali. Svaki zakon u Hrvatskoj koji pogledate više-manje je dobar. Ali malo vam to vrijedi. Imate lepezu kojekakvih institucija, tvrtki o kojima sve ovisi. Jer nisu Vlada ili Ministarstvo gospodarstva ili graditeljstva problem. Županije niti gradovi također. Tu je HEP, Hrvatske ceste, Vode… to su daleko veći kočničari nego čak i birokracija. Nitko to ne spominje. Novi zakon o investicijama, ili kako se već zove, ja ga pozdravljam, samo je predvorje ili početak rješenja problema. Niti on, koliko vidim, ne ulazi u rješenje problema koje ti stvaraju državna poduzeća. Ili na lokalnoj razini – komunalna.

Nije li to bilo dovoljno da i vas otjera iz Hrvatske?
Vozili smo dobro slalom, skoro kao Kostelići. Ja sam tu domaći, dr. Sandro Veronesi je imao maksimalno povjerenje u mene, Comprom je dobro poslovao i Calzedonia nikad nije tražila ništa ni od koga. Ostali smo u Hrvatskoj jer smo ovdje već stvorili bazu, imamo kvalitetne ljude. A kad smo počinjali s prvom greenfield investicijom, Tubla u Čakovcu 2001. godine, bilo je neizmjerno lakše nego sada.

Nestručni ljudi u institucijama odbijaju investitore

Veći problem su nam bile, ono što smo govorili, promjene vlasti, pa su se na lokalnim razinama mijenjali šefovi. Opet smo imali probleme s HEP-om. To bih vam podijelio ovako – svaka investicija, bila mala ili velika, koja dolazi u Hrvatsku, ima tri naglašene faze: predinvesticijsku fazu, koju će ovaj zakon na neki način ipak riješiti. Pa dolazi investicijska faza gdje imate masu prepreka – od toga da Hrvatska tehnološki nije dorasla i nemate stručnih ljudi da vam montiraju nove tehnologije. Dakle, njihov čovjek mora doći ovamo, onda počnu problemi s dozvolama, pa s polaganjima ispita o zaštiti na radu… pa sve to prevodite. To su takve komedije. Kad već napraviš tvornicu – a namjerno govorim o tvornicama, a ne trgovačkim centrima jer nama trebaju tvornice i proizvodnja – na red dolazi treća faza, a to je početak proizvodnje. E, tu nastaju pravi problemi i barijere. Jer pretpostavka je: “Sad je napravil tvornicu, više ne bu pobegel, nek’ se sad muči”. Vlada bi sve te faze trebala promptno rješavati. Nema šanse. Ovim zakonom samo će dati mamac investitorima, ali problem neće biti riješen. Jer sve su tri faze problem neriješenog sustava. Kud god dođemo – kao privatnik, poduzetnik, obrtnik, industrijalac – svi nailazimo na iste probleme. U institucijama radi velika večina nestručnih ljudi koji su bili zapošljavani po nepotističkim principima (po rodbinskoj ili po stranačkoj vezi). Tako na radnome mjestu gdje morate nešto riješiti imate osobu koja jednostavno nije spremna preuzeti odgovornost. Veli vam: “Dođite sutra” ili “Pitat ću kolegu u suprotnoj smjeni”. Dođete poslijepodne pa vam bude rečeno: “Ma ne, nije tako, nego ovako”… Govorim o svemu. Svugdje je tako. Nepostojanost stabilnosti zakona. A da ne velim kad dođete u sve te institucije – sve po svuda su zaštitari. Od HZZ-a, Porezne uprave, Gruntovnice, FINA-e, Mirovinskog… sve zaštitari s pištoljima. Pa, čekaj malo, kam smo došli? Pa ko im kaj hoće?

London, Beč, Pariz…

Imate tvornice u Bugarskoj i Rumunjskoj. Posluju li oni s manje birokratskih zavrzlama. Je li kakše ondje realizirati investiciju?
Lakše je. U Bugarskoj sam, konkretno, bio osobno. Već sam rekao da problema ima svugdje. Ali jedno je imaš li problema na visokoj razini gdje sve dogovoriš ili moraš ići od jedne razine do druge i svugdje neki problemi. To je bitna razlika. Kad smo “gradili” Bugarsku, sve smo dogovorili s Ministarstvom i to je bilo to. Gotovo. Riješeno. Šri Lanka? Ne znam kako je bilo tamo, ali ne bih rekao da je bilo većih problema jer ondje već imamo devet tisuća zaposlenih.

Kako nalazite kadrove?
Dobivamo toliko molbi… Danas, na veliku žalost nas Hrvata, nije nikakav problem naći radnike za jednostavnije poslove. Jest za pojedine struke i specijalnosti, ali svi su prisiljeni raditi sve.

Kolike su plaće ili je to poslovna tajna?
Zašto bi bila tajna? Prosječne neto plaće radnika su do 3.000 kuna bez prijevoza. Usto radnicima se isplaćuju prigodne godišnje nagrade, daju dječji darovi….

U svijetu gospodarstvo tone, a Calzedoniji gotovo pa “cvjetaju ruže”?
Calzedonia radi jer je tržišno orijentirana, puno investira u otvaranje novih dućana, nove tehnologije i nove proizvodnje
Tržišno orijentirana tvrtka danas više ne prodaje posrednicima koji potom dalje preprodaju. Ona ima svoju prodaju. Jesu li to njeni dućani ili franšiza, nije bitno. Grupa danas ima preko 3300 dućana u svijetu – Marka Intimissimi, Calzedonia, Tezenis i Falconeri.

Ako je tomu tako, pa to je imao i Varteks – proizvodnju i dućane, a vidimo gdje je sada.
Nisu imali niti Varteks, a niti druge tvrtke iz tekstilne branše.

“Varteksu želim sve najbolje i nadam se da je njihova kriza tek privremena”

Kako ne? Pa krenimo od glavnog zagrebačkog trga pa nadalje…
Aha. Dok Calzedonia još nije ni postojala, naši tekstilci su uporno ostajali u bivšoj Jugoslaviji, potom u Hrvatskoj. To je ogromna razlika. Sve je to splet okolnosti. Hrvatska tekstilna industrija nije imala nikoga tko bi imao snage… nikakvu potporu. Da je hrvatska tekstilna industrija dobila samo jedan posto potpore od one koju su dobila, recimo, brodogradilišta, da je jedan posto novca uloženog u sanaciju brodogradilišta uložen u maloprodajnu mrežu u inozemstvu, danas bi situacija bila sasvim drugačija. Gotovo. Jer nije isto imati dućane u Zagrebu, Splitu, Karlovcu ili…

Londonu, Moskvi, Beču, Parizu… kao Calzedonia na primjer?
Ej, čekajte malo. Gdje je još London! Calzedonia je u Londonu otvorila dućane tek prije tri-četiri godine. Prije su bili Beč, Graz, Budimpešta, cijela Italija, Španjolska, Portugal… U prvoj fazi nije to moralo biti u glavnim ulicama. Moglo se početi “mekanije”, a onda polako dalje. Bez toga nema kruha.

Dakle, loši smo tržišni igrači?
Ne mislim tako. Još uvijek mislim da je to sve splet okolnosti. I ne samo to. Uspjeh Calzedonije leži u vertikalnoj organizaciji. Tvrtka sama proizvodi svoj proizvod i prodaje ga. Bez ikakvih posrednika uz ogromnu količinu sinergije svih dijelova Calzedonije.

Česte su primjedbe da bi u Hrvatskoj svi trgovali, a nitko proizvodio?
To je jedna strana priče, a druga je to što tvrtke koje proizvode nemaju snage same izaći na direktno tržište. To je specifičnost naše branše. Jasno da je druga stvar u proizvodnji, recimo transformatora ili turbina. Normalno je da oni neće otvoriti dućan i prodavati turbinu.

Nije li to previše spleta okolnosti?
Nije. Ima ono što netko zna, a drugi ne. Igrom slučaja imam malo više godina, pa znam. Jugoslavensko gospodarstvo je u velikoj mjeri “dizala” tekstilna industrija. Ujedno, to je prva industrija koja je krenula s izvozom. Varteks je već sredinom pedesetih počeo izvoziti. Drugi su još bili jako daleko od toga. Isto se dogodilo i za vrijeme rata u Hrvatskoj. Tekstilna industrija je veliki dio izvoza iznijela na svojim plećima. I nikad, ali nikad nije bila subvencionirana kao brodogradnja. Zato ponavljam – da su tekstilna, drvna, obućarska industrija… dobile samo jedan posto od novca koji su dali brodogradilištima – normalno, uz pametno rukovodstvo – mislim da bi danas situacija bila sasvim drugačija.

Ulica grada Verone

Odakle zapravo vi u Calzedoniji?
S vlasnikom, dr. Veronesijem poznavao sam se od ranije. Još 1997. me pozvao u tvrtku, ali sam tada želio ostati još u Varteksu. No kad su se promijenile neke okolnosti u Varteksu, dr. Veronesi me iznova pozvao, na čemu sam mu neizmjerno zahvalan, i rekao da se želi širiti po Istočnoj Europi. Znao je da imam iskustva, znam jezike… Tako smo krenuli od Bugarske. Potom smo uvidjeli da će nam trebati puno više proizvodnih kapaciteta pa smo se, budući da sam ja odavde i da je ovaj bazen tradicionalno tekstilni (MTČ, VIS konfekcija…), logično koncentrirali na ovo područje.

Vlasnik je dr. Sandro Veronesi, ulica gdje smo sada je Ulica grada Verone…
Zar nije simpatično? Ovdje je Ulica grada Verone, u Čakovcu Ulica Republike Italije. Dogovorio sam se s lokalnom upravom. Ipak kad netko investira 20-25 milijuna eura i zaposli toliko ljudi, valjda nije tako strašno malo mu izaći ususret. Pa ne zove se Ulica dr. Sandra Veronesija ili Calzedonije.

Calzedonia je svoju reklamu ograničila na plakatiranje ili se meni to čini?
Mi smo racionalni u onome što radimo. Privatna smo firma i koristimo za nas najbolje resurse. Dakle, ako naši reklamni stručnjaci procjenjuju da Hrvatska, s obzirom na broj dućana, kupovnu moć i potencijale tržišta mora oglašavati isključivo putem plakata, mi to i radimo. Cijeli Zagreb je oblijepljen. TV? S obzirom na omjer vrijednosti koji treba uložiti i dobivenoga, ne isplati se. Pa mi se u Hrvatskoj još ne oglašavamo niti u novinama. Sve je to sastavni dio strategije i politike prodaje. Zašto bismo trošili, ako procijenimo da nećemo bitno povećati prodaju? Mi ne trčimo za publicitetom. Iako u Hrvatskoj postoji nepisano pravilo ako te nema na TV-u kao da ne postojiš. No, vjerujte, nije tako.

Regent street

Pred koju godinu ste otvorili u London je izuzetno konkurentno tržište, a jedan od vaših dućana u prestižnom je Regent strettu. Nije li to prevelik zalogaj?
Englesko tržište je za naše proizvode u svakom slučaju trenutno zanimljivije nego skandinavsko na primjer. Imamo i tvrtku Calzedonia UK. Što se konkurentnosti tiče, nemamo straha. Calzedonia je dostojno konkurentna.

Je li propasti hrvatske tekstilne industrije pridonijela poplava jeftine odjeće, osobito iz Kine?
To nema veze. Pa nema mjesta na svijetu gdje nema Kineza, ali brendovi ne propadaju. Oni imaju svoje tržište. Poanta je biti drukčiji od drugih.

Po čemu ste vi to drukčiji od drugih?
Po svemu. Vodimo svoju politiku koja se u nekim markama pokazala uspješnijima, u drugima malo manje uspješnima. Ako ste prosječni, zašto bi kupac uopće ušao baš u vaš dućan?

Primjer uspješnog greenfield projekta

Zbog rebalansa državnog proračuna, Vlada RH smanjit će optimistički najavljena javna ulaganja, ali će zato otvarati prostor i uklanjati barijere za privatna ulaganja kao što je ovo u poduzetničkoj zoni Jalžabet, ustvrdio je u četvrtak potpredsjednik Vlade i ministar regionalnog razvoja i fondova EU Branko Grčić prilikom obilaska logističko-distributivnog centra Ducal koji gradi talijanska Calzedonija.

– Ovo je primjer vrlo uspješnog greenfield projekta, i to vrlo vrijedne investicije stranog ulagača koji ima vrlo poznate brendove u tekstilnoj industriji. Stoga mi je bilo zadovoljstvo čuti o povijesti i razvoju tvrtke, ali i preprekama na koje su naišli kod priprema i realizacija novog ulaganja. Složili smo se da je Vladin rad na poboljšanju uvjeta poslovanja nešto što treba tvrtkama koje doista ponekad nailaze na banalne prepreke jer izazivaju značajne troškove koji utječu na konkurentnost. Čuli smo ono što je blisko razmišljanju Vlade, a to je potreba da se uklanjaju prepreke u svim segmentima realizacije projekata – rekao je Grčić nakon sastanka s Dubravkom Hoićem i Francescom Ruffokijem te suradnicima.

Calzedonia ima oko 3300 trgovina u svijetu i dvadesetak tvornica. Usto ima tri outleta – u Zagrebu, Splitu i Varaždinu. Sveukupno je 23 tisuće zaposlenih od čega u Hrvatskoj njih 3,5 tisuća. Proizvodnja u Hrvatskoj čini oko 70 posto ukupne proizvodnje marki Calzedonia.

Nema filozofije

Čini se kao da vas je recesija zaobišla. Nove investicije, zapošljavanja…?
Reći ću vam vrlo konkretno. Kriza vas zahvati onoliko koliko joj vi to dozvolite. Nije da krize nema, nije da se brojke nisu smanjile. Ali grupa i dalje bilježi dvocifreni rast ukupnog prihoda. U odnosu na godinu ranije, 2012. Rast prodaje je isto još uvijek dvocifren. Ali maksimalno efikasno se koristi potencijal dućana, ulaže se u promidžbu, proizvod, cijene se drže pod kontrolom. Budući da je kriza, mi ne dižemo, već snižavamo cijene. Ili ih zadržavamo na istoj razini. Zato još možemo investirati, povećavati zaposlenost, otvarati nove dućane. Nema tu velike filozofije.

Ipak ste vi bivši Varteksovac. Varteks danas propada, a tvrtke kojima ste vi na čelu bilježe rast. Imate li viziju kako spasiti Varteks?
Želio bih naglasiti da bez obzira na moju poziciju u Calzedoniji uspjeh postižemo zahvaljujući našim zaposlenicima – stručnjacima iz Hrvatske i Italije, zahvaljujući obostranom razumijevanju i motiviranosti… Dok sam bio u Varteksu imao sam viziju. Sada ne. Varteksu želim sve najbolje. Nadam se da je ovo samo privremeno stanje.

Izvor:
Foto:

Glazba

Porin ove godine slavi četvrt stoljeća, među nominiranima su čak tri iz Međimurske županije

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

porin

Nagrada Porin ove godine doživljava jubilarno, 25. izdanje, a među nominiranima su i tri imena iz Međimurja.

U kategoriji nagrade Porin “Novi izvođač godine” nominirana je Carla Belovari iz Svete Marije, pri čemu su u toj kategoriji nominirani i bend Fluentes te Boris Štok. Osim Carle, nominirana je i mlada Zsa Zsa, pravim imenom Jelena Žnidarić, iz Pušćina. Njezino se ime našlo u kategoriji “Najbolja vokalna suradnja”. Zsa Zsa je u duetu s Vannom otpjevala singl “Tragom svojih tragova”. U istoj kategoriji nominiran je i duet Olivera Dragojevića i Željka Bebeka (“Ako voliš ovu ženu”) te Bang bang feat. Saša Antić (“Kako stoje stvari”).

Mirko Švenda-Žiga sa suradnicima, Krunoslavom Lajtmanom te Tonijem Eterovićem, nominiran je za “Najbolji album popularne duhovne glazbe”. Radi se o albumu “Tri kralja jahahu”.

porin

Toni Eterović, Krunoslav Lajtman i Mirko Švenda Žiga

Najviše nominacija, čak 9, ove godine ima Mia Dimšić i suradnici. Nominacije i nagrade raspoređene su u 35 kategorija, a pristiglo je 1645 prijava. Pobjednici će biti proglašeni na svečanoj dodjeli 23. ožujka u splitskoj Spaladium Areni.

Nastavite čitati

Tema dana

Uspješno odrađen kamp

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

KOŠARKA

Košarkaški kamp u organizaciji KK Grafičar opravdao je svoje postojanje.

U sedam dana mladi ludbreški košarkaši, uz pomoć kvalitetnih trenera s područja naše i susjednih županija kao te posebno gostujućih trenera iz KK Cedevita napravili su veliki pomak u svom košakšakom znanju. Zanimljivo ej bilo i gostovanjre prof. Ante Tomas, a među demonstartorima bili su sadašnji i budući prvoligaški igrači. Kroz kamp je prošlo sedamdesetak mladih, a izdvojio je dvojac Grafičara Vađunec i Virag, od kojih u klubu mnogo očekuje u sljedećim sezonama. Mladi trenerski kadar ludbreškog kluba odradio je najveći dio posla oko kampa a u tome su sudjelovali Siniša Beser i trener mlađih kategorija Tomislav Horvat, a svoj udio dali su i trener Danijel Papp te Igor Dijanošić.

Izvor:
Foto:

Nastavite čitati

Promo

Varaždinsko online izdanje