Pelin iz naslova je pelinkovac, a trava je prava, ona koja se kosi. Kakve to ima veze? Problem se nameće nenadano i bučno, u subotu, 6. svibnja, oko 7.15 sati.
Počinje košnja javnih zelenih površina između zgrada u mome napučenom gradskom kvartu.
Ne znam treba li to objašnjavati nadležnima, ali ako se baš mora, ponovit ću: neradni je dan i prerano je za takvu larmu. Toga u civiliziranom svijetu nema. Ali ima u ovome našem gradu, tako “ugodnom za život”. Meni tad nije bilo ugodno. I nisam bio jedini. Već sam o tome davno pisao, ali ništa. Netko mi je tad rekao da se kosi rano ujutro jer je kasnije vruće. Da, tad je bilo vruće ljeto. Ali sad nije nimalo vruće. Niti se ranom košnjom izbjegava kiša, jer je trava stalno mokra. Jer kiša stalno pada, kao u nekoj biblijskoj apokalipsi.
No nije stvar samo u košnji. Buka motora kosilice svako malo se prekida osobito iritantnim zvukom udarca nečega o noževe. Znam dobro što to udara: to su boce pelinkovca i drugih pića odbačene u travi, tamo gdje se djeca igraju, pa i na staze između zelenih površina, one zemljane, na kojima se bojom ne razlikuju od površine i vrlo se lako o njih okliznuti i polomiti se. A djeca ih u igri mogu i razbiti. I porezati se.
Ne znam postoji li kakav zakon protiv pijenja na javnim površinama. Ako i postoji, ne mislim da bi policija mogla i morala rastjerivati svakoga tko si cugne na travnjaku jer si je zamislio da to mora baš tamo činiti. Ali znam što želim. Želim gradsku vlast koja će košnju organizirati u normalno doba. Ali želim i onakve Varaždince – mlade i stare – koji neće bacati boce alkoholnih pića posvuda naokolo, kao nagazne mine za nas ostale građane. Takve sugrađane neće (pre)odgojiti nikakva gradska vlast. Teško da će im na savjest djelovati i ovaj kratak tekst. Ali neka ipak probaju razmisliti.
Izvor:
Foto:
U utorak 15. listopada 2024. godine Knjižnica Nikola Zrinski Čakovec počinje s obilježavanjem Mjeseca hrvatske knjige.
Programi će započeti s gostovanjem novog pisanog djela Siniše Goluba. Nakladnik Murania Mamut iz Svetog Martina na Muri i autor Siniša Golub predstavljaju knjigu međimurskih kajkavskih sintagmi i frazema pod naslovom: Eli kaj, eli nikaj.
Knjiga je iz tiska izašla u srpnju ove godine, a autor je za istu prikupio i interpretirao preko 400 frazema i sintagmi iz svakodnevnog međimurskog govora. Posebnost knjige je da su sve sintagme četverorječne umotvorine međimurske kajkavštine. Uz autora o knjizi će govoriti Mihaela Mesarić, a susret moderirati Željka Hatvalić Strahija.
I dok nekima te četverorječice predstavljaju povratak u djetinjstvo i sadrže cijeli svemir značenja, drugima su to tek jezične konstrukcije koje nikad nisu čuli ili ne mogu pojmiti njihovo dublje značenje. Zato ih je Golub zapisao i opisao, u spomen na svoju prabaku Tereziju Zemljić (1907-.2000.) koja je naslovnu mudrost izgovarala gotovo svakodnevno.
Predstavljanje knjige održat će se u Multimedijalnoj dvorani Knjižnice Nikola Zrinski Čakovec s početkom u 18 sati.
Hrvatsko narodno kazalište u Varaždinu najavljuje premijeru predstave Balkanski špijun autora Dušana Kovačevića u režiji Vanje Jovanovića koja će se održati danas u 19,30 sati na Velikoj sceni Hrvatskog narodnog kazališta u Varaždinu. Reprize će se održati 12., 14. i 15. listopada.
U predstavi igraju Ljubomir Kerekeš, Ljiljana Bogojević, Elizebate Brodić, Marinko Leš i Robert Španić.
Redatelj je Vanja Jovanović, scenograf Matej Kniewald, kostimograf Mario Tomašević, autor glazbe Šimun Matišić, oblikovanje svjetla Tomislav Maglečić, jezična savjetnica. Gordana Gadžić.
“Balkanski špijun”, kultni je naslov čiji su citati postali dio opće kulture i ušli u usmenu predaju kao suvenir iz vremena, sustava vrijednosti i života ljudi od kojeg se udaljavamo posljednjih četrdesetak godina ili bar tako vjerujemo. No motivi i uvidi koje uz humor ovaj tekst sadrži, poput bumeranga nam se vraćaju iz ove naše stvarnosti u kojoj često nismo previše sigurni gdje završava fikcija, a počinje stvarnost, i obrnuto, čineći ga i danas aktualnim. I danas nam on otvara kao kazalište koje drži ogledalo vremenu, no sada u uvjetima vremena opće slobode, u kojoj jedna replika više nije dovoljna za zabranu. Štošta danas sliči na neku novu adaptaciju ovog kultnog dramskog teksta Dušana Kovačevića, u sadašnjosti svijeta koji se njiše između teoretičara zavjere i onih koji sve shvaćaju doslovno, jer tako je najlakše. “Mali” čovjek iz opusa Dušana Kovačevića ostao je na brisanom prostoru nezaštićenosti od nesreće, jer njemu je namijenjen ne onaj san o boljem životu, nego besmisao kapitalizma, prepušten njegovoj goloj (pri)sili i manje vidljivom sustavu, u pohodu na njegovo dostojanstvo i putevima suludog stremljenja moći, uspjehu, slavi. I opet nam se apsurd, gorka ironija i groteska prosudbi vraćaju iz stvarnosti koja postoji u našim glavama, i neosviještenosti. U uvjetima opće nesigurnosti i proizvodnje kriza na koje odgovaramo agresivnom paranojom, našim iščašenostima u odnosu spram drugih i uzimanjem prava da etiketiramo drugoga i odlučujemo o njemu. Čvoroviću je odavno bilo jasno da se u ovom svijetu zavjera i skrivenih namjera ništa ne događa slučajno, a duh Ilije Čvorovića ne samo da nije incident ili relikt prošlosti, nego još dovoljno živi među nama i po istoj matrici interpretira nekog novog Stranca i društveno ekonomsku stvarnost koja ga okružuje, provodeći teror koji se provodi nad neistomišljenicima i onima koji se nalaze s druge strane.
Teror i nasilje iznimno je bitna tema u Kovačevićevom tekstu. Kao i u realitetu koji okružuje čovjeka danas, jednako kao nasilje u društvu ili u obitelji. U Balkanskom špijunu vidljiv je autorov uzorak terora države nad jednim čovjekom koji se kapilarno širi na teror čovjeka nad obitelji, stupnjuje se i konačno transformira lik Čvorovićeve žene Danice. Obuzet paranojom kojom svijet percipira kao sistemsku zavjeru protiv svoje pozicije i sustava vrijednosti koje zastupa, Čvorović istovremeno stvara svoj mali, dobro organizirani totalitarni poredak, čijom se kolateralnom žrtvom iskazuje Danica. Nasuprot tome, Ilija Čvorović fiksan je kao lik, i to do te mjere da osjećamo kao da naprosto sam njegov karakter ispisuje dramu. Ispisuje priču koja je u biti jednostavnog zapleta, ali njegov karakter kompleksan je, nipošto pojednostavljen. Amalgam komičnog i dramskog, odraz je prirode našeg, ljudskog života. I, za dramski opus Dušana Kovačevića, karakterističan svjetonazor kojim pristupa svijetu. Nasuprot ozbiljnoj ljudskoj sudbini Ilije Čvorovića i njenom dramskom potencijalu, Kovačević suprostavlja humor. Čvorovićev lik komičan je u svojoj tragičnosti i tragičan kad je najviše komičan. Taj odmak od njegove dramske sudbine kroz humor, osjećamo i kao neki univerzalni obrambeni mehanizam od sudbine. Humor i smijeh kao instanca posljednje ljudske obrane od svakog zla svijeta koje nas može zadesiti.
Napisala: Vesna Đikanović
Autor fotografije: Marko Ercegović
JAVNI NATJEČAJza dodjelu stipendija Međimurskih vodaza deficitarna zanimanja za učenike srednjih škola upisanih uškolsku godinu 2024./2025. Međimurske vode raspisuju natječaj...
O G L A S HRVATSKE CESTE d.o.o., Zagreb, Vončinina 3, u skladu sa svojim planom i programom izgradnje cesta,...
U petak je u Trnovcu Bartolovečkom otvorena nova rođendaonica ˝Hakuna Matata˝ i to na adresi Male ledine 37. Ova će...
