U čast i spomen na hrvatskog pučkog pjesnika, skladatelja, kantora, koreografa i „ezermeštra“ iz Dekanovca, protekle nedjelje po peti je put održana manifestacija „Glazbena večer kantora Florijana Andrašeca“.

Renomirani izvođači predstavili su se svojim interpretacijama pjesama koje su ostale sačuvane upravo zahvaljujući Andrašecu, uz glazbenu pratnju Međimurskog simfonijskog orkestra pod vodstvom magistra glazbe iz Belice, Danijela Požgaja.

Open air

Orkestar je sastavljen od članova Limene glazbe Dekanovec, Tamburaškog sastava Kulturno-umjetničkog društva Belica, i drugih glazbenika, koji su ove godine pratili 11 glazbenih točaka. Nastupili su Karlo Čeh, Samanta Grahovec, Josip Mezga, Cecilija Merkač, Josip Sanjković Mitrica, Filip Hozjak, Gusti Draksar, Ivana Tkalec, Tamara Korunek, Andrea i Goran Šafarić, te Lidija Bajuk. Zbog velikog interesa manifestacija je ove godine preseljena, i po prvi puta, umjesto u ambijentu Doma kulture, održana na otvorenom, na prostoru sportskog centra „Mladost“ Dekanovec, odnosno rukometno – košarkaškom igralištu. Kao uvertira u „Glazbenu večer“ poslužila je biciklijada do rijeke Mure. Sudionici su se okupili kod Doma kulture i biciklirali do Mure, gdje ih je dočekala okrepa. Organizirani su i izložba te predstavljanje oldtimera, a zainteresiranima je cijeloga dana bila ponuđena i mogućnost besplatne vožnje turističkim vlakićem.

Ezermešter

Florijan Andrašec rođen je 28. travnja 1888. u Dekanovcu, što znači da se ove godine navršila 130. obljetnica njegova rođenja. Pučku školu završio je u rodnome selu i Maloj Kaniži, a gospodarski tečaj u Buzovcu. Na poticaj Vinka Žganca u Celju se školovao za orguljaša. Do svoje smrti radio je kao crkveni orguljaš – kantor u Dekanovcu. U slobodno vrijeme bavio se zemljoradnjom, košaraštvom, bačvarstvom, izumiteljstvom, rezbarenjem, pjesništvom, skladanjem… Kao bliski suradnik dr. Vinka Žganca bavio se i pjevanjem, zapisivanjem, te obradom međimurskih narodnih pjesama. Njegove su pjesme obogatile hrvatsku tradicijsku glazbenu baštinu. Andrašec je u Dekanovcu osnovao crkveni pjevački zbor, tamburaški i puhački sastav, ogranak seljačke sloge i Dobrovoljno vatrogasno društvo. Autor je glavnog oltara župne crkve Svih svetih u Dekanovcu. Patentirao je prešu na polugu, za što je na izložbi u Rimu 1925. godine nagrađen zlatnom medaljom. Njegov usavršeni mehanizam sijačice proizvodio se tvornički. Početkom 30-ih godina prošloga stoljeća, skladatelju Krsti Odaku otpjevao je 44 međimurska napjeva, među njima i vlastite skladbe, no Odak ga je zbog ostvarivanja autorskih prava za operu „Dorica pleše“ u vlastitu korist zakinuo za koautorstvo. Godine 1953. Andrašec je objavio vlastitu zbirku pjesama „Međimurske fijolice“, zbog čega se ubraja među začetnike novije hrvatske kajkavske lirike i značajne predstavnike kajkavske popevke. Florijan Andrašec umro je 9. srpnja 1962. u Dekanovcu. Ostavio je dubok trag u pjesničkom, skladateljskom i kiparskom stvaralaštvu. Godine 1988., u povodu stote obljetnice njegova rođenja, na mjestu gdje je bila Andrašecova rodna kuća postavljena je spomen ploča, rad akademskog kipara Josipa Grgevčića. Spomen ploču dalo je postaviti Društvo folklorista Hrvatske. Općina Dekanovec je povodom 120. obljetnice rođenja u središtu mjesta postavila brončani kip, djelo dekanovskog kipara Stjepana Krnjaka.