Povežite se s nama

Kolumne

Pitanje za milijun srpskih dinara!

Objavljeno:

- dana

Art/media

Srpski predstavnici u Haagu iznijeli su nevjerojatnu tezu: da Srbija 1991. godine nije mogla provesti genocid jer tada – nije bila država. Već sutradan su isti ljudi zagovarali državnost idiotske tvorevine zvane Republika Srpska Krajina.

Tako nešto izvoditi, e to je odlika pravog bizantskog mentaliteta. Bizantinci bi, kaže se, prodali vlastitu mater i zanijekali vlastiti dom ako bi im to pomoglo da se, prevarom, u konačnici okoriste. Nekad je „bizantski mentalitet“ u nas bio popularan pojam, ali danas se rijetko spominje jer bi mogao uvrijediti sve Srbe. Ovdje to ne može biti tako – bizantski mentalitet pripisujem samo predstavnicima velikosrpske politike, koji zaslužuju i puno gore nego što je to činjenični, opravdani epitet koji bi ih, zamislite, možda mogao uvrijediti.

Pitanje za milijun srpskih dinara: ako Srbija 1991. godine nije bila država, kada je to postala?

A. G. Matoš, koji je umro prije 100 godina, pjevao je „Dok je srca, bit će i Kroacije“ kada Hrvatska nije bila samostalna, a naše komšije su, valjda, tada tek snivale državnost, iako su još od 1878. godine imale samostalnu Kraljevinu Srbiju.

Pa s kojom su se onda to državom naše guske u magli ujedinile 1918. godine? A Titova Jugoslavija, u kojoj su republike bile definirane kao države? Srbija to, očito, nije nikome priznavala – pa ni samoj sebi!

Je li Srbija postala država kada je 1992. godine stvorena tzv. „krnja Jugoslavija“, ili kada je 2003. godine ista preimenovana u Državnu zajednicu Srbije i Crne Gore? Teško. Bit će da je Srbija postala država tek 2006. godine, kada se napokon oslobodila – vjekovnog crnogorskog jarma! Ili tek 2008. godine, kada se napokon osamostalila od – Kosova?!

Ma, ja vam kažem – ako Srbija nije bila država 1991. godine, nije ni danas. Jer se još uvijek nije oslobodila od Vojvodine!

Izvor:
Foto:

Kolumne

Kolumna Denisa Peričića: Nemam se razloga šekspiriti, ali…

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

mr. sc. Denis Peričić, književnik

Zapanjuje odjek koji su izazvale ne samo nagrađene nego i svih 19 riječi u širem izboru natječaja za najbolju novu hrvatsku riječ časopisa „Jezik“. Priznajem, neke od njih doista su čudne, ali nije na meni da komentiram procjene povjerenstva, tim više što sam na tom natječaju sudjelovao više puta, jednom i s lijepim uspjehom.

Čini se da je problem u percepciji. Ljudi su, iz nejasnih razloga, valjda pomislili da će te riječi biti propisane kao obvezne. Pa tako s jednog portala vrišti naslov: „Hoćemo li govoriti velepošast, hihobran i društvostaj uskoro?“

Ma nećemo! Iz dva razloga: prvo, jer mudra HINA ne zna vijest prenijeti kako treba (naime, nije „hihobran“, nego „kihobran“), a drugo, te riječi nemaju nikakav normativni, tj. obvezujući karakter.

Osobno, najviše mi se sviđa riječ „šekspiriti se“. Šteta je što mediji nisu prenijeli cjelovito autorsko obrazloženje, a koje glasi: „na razmetljiv se i neopravdan način praviti/prikazivati velikim piscem (pjesnikom, dramatičarom, i sl.), tj. kad se netko (a dakako neutemeljeno) busa kao da je ravan čak i Williamu Shakespeareu; glagol ‘šekspiriti se’ izveli smo stoga i aluzivnom nadogradnjom glagola ‘šepiriti se’.“


Šteta je i što su objavljena samo imena autora nagrađenih a ne i ostalih riječi u širem izboru. Ima tu i nešto u vezi (nematerijalnih) autorskih prava, a što se ne bi smjelo ignorirati. Naime, ako su se oko tog „šekspirenja“ Boris Beck i Hrvoje Hitrec upustili čak i u oštru polemiku, zašto ne bismo saznali tko se „drznuo“ smisliti nešto tako „sporno“?

Nemam se razloga šekspiriti, ali ni ičega sramiti, pa koristim, kad već mogu, ovu priliku kako bih objavio (a što je lako provjerljivo kod organizatora) da smo riječ „šekspiriti se“ skovali i na natječaj je predložili – moja supruga i ja.

I pritom smo se odlično zabavili!

Nastavite čitati

Kolumne

KOLUMNA Brexit i Kujundžić: viša matematika

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Čita čovjek svašta, pa sam u ponoći svijeta pročitao i zabrinjavajući podatak da će Brexit svaku britansku obitelj stajati 1000 funti godišnje.

To je 8321 kuna godišnje po obitelji. Ne znam koliko članova ima prosječna britanska obitelj; recimo – četiri. To je 2080 kuna po Britancu. Godišnje. Mjesečno je to 173 kune po čovjeku. Tjedno 43 kune. I to u zemlji gdje je prosječna plaća otprilike tri puta veća nego u Hrvatskoj. Strašno! Ali neka im, sada će i ti perfidni Britanci iskusiti cijenu slobode!
Da bi platio cijenu slobode, krvavo izvojevane na ratištima Bruxellesa i Strasbourga i nekakvih referenduma, svaki će se Britanac tjedno morati odreći… pa, otprilike, jedne ili dviju kutija cigareta.Da, cigarete su tamo jako skupe.

Ali, molim lijepo, kaj bi mi Hrvati bili lošiji?! Ni govora: sada će i u Hrvatskoj cigarete biti podjednako skupe! Mi imamo tri puta nižu prosječnu plaću i naravno da ćemo to podnijeti! Zora puca, bit će dana! K’o što bi rek’o maršal: „Mi nećemo da budemo zaostala zemlja koju svaki đavo ‘oće da porobi!“
Jer, kaže ministar Kujundžić o poskupljenju cigareta i alkohola: „Najmanje 100 posto, to je jedina učinkovita mjera. Stopostotno povećanje cijena cigareta i alkoholnih pića smanjuje za 60 posto ulazak djece u svijet pušenja i alkohola.“

Pa zašto onda odmah ne poskupe za 200 posto? Tako će se ulazak djece u svijet pušenja i alkohola, ako ja znam računati, smanjiti za 120 posto. Iako bi i smanjenje od 100 posto bilo sasvim dovoljno. To ću svakako podržati. I ja ću se u tom slučaju ne samo odreći pušenja nego se i aktivno uključiti u antipušačku kampanju. I nek’ me za to plate iz onih 20 posto zarade koja će im preostati nakon što se ulazak djece u svijet pušenja i alkohola smanji za punih 100 posto.
Ili da me barem prime na Hitnu kad je hitno… dragi ministre.

Nastavite čitati

Promo

Varaždinsko online izdanje

Međimursko online izdanje