Gotovo svakom roditelju koji ima dijete ili djecu osnovnoškolske ili srednjoškolske dobi, razdoblje od kolovoza do početka rujna predstavlja određeni stres u pogledu dodatnog opterećenja kućnog budžeta.

Kako dalje?

Naime, školarcima je, među ostalim, potrebno kupiti bilježnice, knjige (ako ih ne sufinanciraju Županija ili Grad) i školski pribor, a ponuda je ove godine podjednako bogata i u trgovačkim centrima i u školskim knjižarama. No, “bogate” su i cijene proizvoda, odnosno uočljivo je znatno poskupljenje cijena svega onoga što je danas potrebno učeniku kako bi mogao pratiti nastavu.

– S obzirom na poskupljenja energenata, papira, transporta i ostalih troškova na globalnoj razini, koji utječu na cijenu proizvodnje, dobavljači školskog pribora su povisili svoje cijene. Posljedično, cijene su narasle i u maloprodaji. U formiranju cijena trudili smo se što više amortizirati veće cijene dobavljača, pa je tako školski pribor prosječno skuplji tek 15-ak posto u odnosnu na lani. Cijene nismo povisili uoči školske godine nego je većina cijena formirana još u proljetnim mjesecima. Bez obzira na nastavak nepovoljnih globalnih i domaćih kretanja cijena, Narodne novine d.d. neće povisivati cijene školskog pribora uoči školske sezone. Štoviše, 19. kolovoza smo pokrenuli veliku akciju uz 30 % popusta na više od 200 artikala školskog pribora, koja traje sve do 17. rujna – naveli su iz Narodnih novina, čije se poslovnice nalaze i u Varaždinu i Čakovcu.

Cijene papira globalno su više gotovo 100 %, dodatno nam pojašnjavaju, što se moralo odraziti na cijenu bilježnica, a i neki su dobavljači povisili svoje cijene i iznad 50 %. Međutim, navode da je asortiman bilježnica u Narodnim novinama vrlo raznolik i nude ih po cijeni već od 3,20 kuna, a što se cijena udžbenika tiče, one su određene i Narodne novine ih ne formiraju.

– S obzirom na to da prodavaonice i web shop Narodnih novina nude najveći i najbolji izbor školskog pribora, uz najkorektnije cijene u smislu odnosa cijene i kvalitete, kupci nas prepoznaju kao mjesto u kojem rado kupuju školski (i uredski) pribor. Nismo primijetili značajnije razlike u broju kupaca u odnosu na prethodne godine. S obzirom na naš široki asortiman i različite cjenovne razrede školskog pribora, naši kupci imaju veliki izbor i uvijek nađu nešto što im odgovara, po cijeni koja im je prihvatljiva – dodatno su pojasnili.

A da će unazad mjesec dana na školski pribor te kupovinu nove odjeće i obuće za svoje dijete potrošiti iznos i do jedne prosječne plaće u Hrvatskoj, potvrdile su dvije naše sugovornice, majke čija djeca pohađaju jednu od gradskih osnovnih škola.

– Naša učiteljica ima pristup da bilježnice koje su ostale od prošle godine, a ima mjesta u njima, djeca nastave koristiti i dalje. Tako da smo kupili samo par novih bilježnica, sada su po sedam kuna, a prošle su školske godine bile po četiri kune. Za likovni smo kupili kreativni set, a cijene se kreću oko 200 kuna. Naručila sam i tri radne bilježnice koje koštaju sveukupno oko 170 kuna s omotima. A sve ostalo kupujemo putem škole – mapu, listiće i radne bilježnice će učiteljica “riješiti”. Uzeli smo još i novu pernicu, tehničke olovke… Dakle, sve će me to koštati oko 500 kuna na više, s time da ima još stvari koje treba kupiti. Torbu, na primjer, nismo kupili jer imamo od prošle školske godine, kao i patike za tjelesni koje sam kupila dva tjedna prije završetka stare školske godine. Uzele smo još dvije nove pernice, jednu smo napunile bojicama i flomasterima, a drugu tehničkom olovkom, gumicom, šiljilom za olovke… – priča nam majka 10-godišnje djevojčice koja je većinu odjeće prerasla pa će tako trebati obnoviti i gotovo svu njezinu jesensku i zimsku garderobu.

– Moramo kupiti gotovo svu odjeću jer je postojeću prerasla. Dio smo kupili po sniženjima kao što su majice s kapuljačom, a još moramo pronaći hlače, čarapice, jaknu, čizmice… Veliko je to opterećenje za moj budžet. I začas će, odmah prvi tjedan nastave, morati platiti osiguranje, školsku kuhinju, listiće, odnosno testove, i sigurno još nešto dodatno – kazala je majka osnovnoškolke, učenice četvrtog razreda.

Stotine kuna na školski pribor i odjeću izdvojit će i naša druga sugovornica, majka 9-godišnjeg dječaka, koju će samo kupnja radnih bilježnica za izborni predmet i radnih listića koštati oko 450 kuna, a još će trebati kupiti i gotovo sav školski pribor čije se cijene kreću – ovisno o tome što dijete treba.

– Ako se kupuje neka bolja kvaliteta olovaka, bojica, flomastera, na primjer od tvrtke Faber-Castell, bojice tada koštaju od 60 do 150 kuna, flomasteri od 70 do 120 kuna, a tempere su od 60 kuna na dalje. Školska torba s nogometnim motivima i sa pernicom je na sniženju od 400 do 500 kuna, srećom pa sam je kupila još prošle godine. Pernicu sam baš jučer kupila za 60 kuna, a treba je nadopuniti. Tu je i još i kupnja omota… – objašnjava nam majka dječaka koji će ove godine krenuti u treći razred.

Navodi da bilježnice kupuje s motivima nogometa jer tako voli njezin dječak, tako da one s motivom nogometnih klubova koštaju od 9 do 12 kuna, a ima i jeftinijih, no one kraće traju. Oko 12 kuna je i gumica za brisanje, a trebat će i tuš za crtanje.

– U odnosu na prošlu godinu povećanje cijena vidim po jednoj običnoj Faber-Castell olovci, koja je prije koštala osam kuna, a jučer sam je platila 11 kuna. Gumica za brisanje je 12 kuna, a bila je devet kuna. I cijena flomastera je porasla za 10 kuna, kao i svog ostalog školskog pribora, i to neovisno o proizvođaču, pa tako i cijena varira ovisno o kvaliteti i o tome što djeca žele. Iako imam samo jedno dijete, s obzirom na nisku plaću i sve životne troškove koji su porasli, rujan me uvijek najviše “košta”, a poslije je sve lakše. Kada u startu kupim pribor koji je možda cjenovno skuplji, ali kvalitetniji, tada kroz godinu ne moram kupiti novi, već samo nadopunim olovke i gumicu, što već djeca najviše koriste – izjavila je naša sugovornica, koja će značajan iznos izdvojiti i za odjeću svog školarca.

– Trebamo mu kupiti patike za tjelesni i patike za razred. S obzirom na to da dječaci igraju nogomet, treba paziti da su patike baš namijenjene za tjelesni, a te patike možemo naći u dućanima od 200 do 400 kuna, ovisi o uzrastu djeteta, naravno da je cijena viša što dijete ima veći broj obuće. Patike za razred mogu se naći i jeftinije, ali nekako gledam na udobnost jer je dijete u tim tenisicama osam sati na dan, tako da uzimam neke s memorijskim uloškom, za što je raspon cijena od 200 kuna na dalje. Kupujem i najmanje tri bijele majice, i troje hlačice, bijele čarape. Treba i najmanje par donjih i gornjih dijelova trenirke, traperice, dvije jakne, još jedne tenisice za jesen, a to kupujem najviše putem interneta. Sigurno će se ukupna cijena odjeće popeti na 2000 kuna i više, odnosno rekla bih da se na opremanje školarca potroši iznos jedne prosječne plaće – navela je majka koja svoje dijete upisuje i na izvannastavnu aktivnost, što također predstavlja opterećenje na obiteljski budžet.

Hoće li učenici, zbog štednje na energentima, nastavu pohađati online?

Hoće li učenici, zbog štednje na energentima, nastavu pohađati online? Naime, župan Brodsko-posavske županije Danijel Marušić izjavio je prošlog tjedna u Varaždinu da online nastava “nije nemoguća” i to ne zbog pojave koronavirusa, nego zbog uštede na energentima. Što o tome misli majka 9-godišnjeg dječaka, polaznika jedne od gradskih osnovnih škola?

– Ja sam uvijek za to da bi djeca trebala ići u školu prvobitno zbog svog psihičkog zdravlja. Jer, djeca se trebaju socijalizirati, družiti, u školi uvijek više nauče nego kod kuće. Mislim da je djetetu mjesto u školi, uz njegove vršnjake, učiteljicu, da se socijalizira, uči, druži, smije, plače… Svom djetetu uvijek pričam da nije škola kao što je nekad bila, s obzirom na pojavu korone. Oni, na primjer, nemaju taj osjećaj da se ide u školsku kuhinju s praznim, gladnim trbuščićima, da čekaju na red, drže one metalne šalice i tanjure. Oni sada jedu u razredima, nema ni one vike i grake po hodnicima… Najžalosnije mi je što više nema školskih priredaba. Sjećam se iz svog djetinjstva božićnih priredaba koje smo vježbali, veselili se… Danas toga, na žalost, nema. Tako da, radije bih mjesečno izdvojila jedan iznos i platila tu struju i sve ostale energente u školi, samo da dijete ide u školu, tamo je ipak najsigurniji i najsretniji – navodi naša sugovornica, koja pomalo ljuto i rezolutno reagira na mogućnost ponovnog uvođenja online nastave.

– Smatram da bi županije trebale misliti u tom smjeru da bi djeca trebala ići u školu, a ne biti online. Jer, ako županije nemaju za režije, onda nemaju ni roditelji. Ja imam jedno dijete, a što s roditeljima koji imaju više djece, i rade dvije, tri smjene? Oni trebaju dva do tri laptopa, a veze na njima pucaju, znam po pričama drugih roditelja u periodu kada smo dva tjedna bili online. To je bilo jako mukotrpno za djecu, bili su psihički umorni – objašnjava majka osnovnoškolca čije bi dijete, navodi, jako rastužila odluka o online nastavi jer je vrlo društveni te jedva čeka druženje sa vršnjacima.

Slično mišljenje ima i majka 10-godišnje djevojčice, koja također vjeruje da neće doći do uvođenja online nastave.

– I mi u svojim kućama trošimo struju za laptop, kao i grijanje, uz sve ostalo. Tko će to plaćati? Mislim, čemu djeca onda uopće idu u školu? Jer, doma sigurno neće učiti kao u školi. Imali su dva tjedna online nastavu i to, iskreno, nije baš bilo za pohvalu. Učenici se nisu vidjeli ni čuli s učiteljicom koja im je samo poslala što treba napraviti, a ostalo su odrađivali roditelji. Nadam se da do toga neće doći jer to nema smisla – poručuje majka učenice četvrtog razreda.