Da se Jugoslavija nije raspala i za sobom u propast povukla niz dotad uspješnih tvrtki, Franjo Sobočan danas ne bi bio poduzetnik uvršten u Leksikon poznatih Međimuraca.

Bilo mu je, kaže, toliko komotno 16 godina u slovenskoj tvrtki Primat, a i (pre)dobro je zarađivao da bi uopće razmišljao o promjenama. Također, s bendom je svirao bubnjeve na svadbama i, kaže, “dvije kuće na vjenčanjima zaradio”. Međutim, kako se najveće stvari u životu dogode slučajem ili silom prilika, Franju Sobočana je raspad Jugoslavije „natjerao“ u privatnike, pa će za sebe reći da je “kapitalist silom prilika”.

Inženjer strojarstva je nakon stečaja dotad vrlo uspješne tvrtke preko noći, prisjeća se, ostao na cesti. Ako je želio zadržati visoki standard, valjalo je na brzinu nešto smisliti.

– S trojicom sam kolega vrlo brzo osnovao tvrtku Promming u Čakovcu, a zatim i trgovinu boja. Uskoro smo se podijelili, pa smo Mihalj Novinščak i ja sami preuzeli Promming. Kasnije smo se, 2000. godine, odlučili razići i krenuti svatko svojim poslovnim putom – govori Franjo Sobočan, vitalni šezdesetineštogodišnjak, kojem je teško sebe, kaže, zamisliti kao umirovljenika pa, iako je dosta posla prepustio sinovima, još uvijek je on taj koji donosi konačne odluke u tvrtki.

U garaži

Kad je 1. veljače na prijelazu tisućljeća osnovana tvrtka s uredom na posjedu obiteljske kuće u Hlapičini, mjestu na pola puta između Murskog Središča i Svetog Martina na Muri, u kojoj je radilo pet djelatnika, bilo je teško predvidjeti da će Sobočan interijeri 18 godina kasnije biti međunarodno poduzeće s 15,3 milijuna eura godišnjeg prometa.

– Radili smo opremu za dućane, ali o početka sam imao viziju opreme zahtjevnijeg razreda. Na toj smo viziji gradili naših 18 godina i sad se pokazalo da je to bila pametna ideja.
S Franjom Sobočanom smo se našli u zgradi sjedišta tvrtke u Murskom Središću. Moderno zdanje ima 7000 četvornih metara, uz urede je tu i multimedijalni centar za predavanja i prezentacije, izložbeni salon, tri proizvodne hale, skladište…

Boutique Mustang na zagrebačkom Trgu bana Jelačića prvi je prostor koji su uredili Sobočan interijeri. I prvi veliki posao je 2005. godine bio u Zagrebu – veleprodaja Tekstilprometa na Žitnjaku, velika 13.000 četvornih metara.

– Uskoro smo počeli raditi sve Mercatore na području bivše države, a zatim i međunarodnu kompaniju sa sjedištem u Švicarskoj Intersport, za koju je Mercator imao franšizu. Kad smo 2008. godine u zagrebačkom Arena centru opremili dućan Intersporta na 2000 kvadrata, bio je to novi store concept Intersporta, s kojim su švicarski vlasnici bili jako zadovoljni. Mercator nas je s njima povezao i otad radimo direktno s centralom.

Zbog toga se kad uđe u trgovine Intersporta diljem Europe Franjo Sobočan osjeća kao da je ušao u svoj dnevni boravak.

Sobočan interijeri uskoro su postali glavni, kako se to u njihovoj branši kaže, „opremaši“ trgovina Intersporta na konkurentnim i zahtjevnijim tržištima poput Kuvajta, Dubaija, Abu Dabija, Londona… Nedavno su osmislili i postavili novi store concept za cijelu kompaniju. Nostrificirani opremaši su i za Adidas i Nike., a opremaju i sve benzinske pumpe INA-e i Tifona u regiji. Najjači kupci su tako Intersport i MOL grupa.

Tvrtka je lani više od polovice svojih ukupnih poslova odradila za inozemstvo, a ove će godine to biti i više. – Sve što radimo, ne radimo preko tri ruke, nego smo direktni ugovorni partner. To je bit, a ne biti peti u lancu.

Sobočan interijeri danas zapošljavaju oko 160 ljudi i nemaju problem s manjkom radnika. Štoviše, k njima nerijetko zbog dobrih uvjeta prelaze radnici iz drugih poduzeća, pa su ih ove godine zaposlili već 14. – Ovo je trenutak u kojem radnici mogu birati, pa je vlasnicima koji zadnjih 10 godina nisu bili korektni to stiglo na naplatu.

Nije teško zaključiti zašto ljudi vole raditi u Sobočan interijerima. Njih tridesetak u upravnoj zgradi sjedi u velikom “open space” prostoru, s niskim pregradama kako bi mogli međusobno komunicirati. Kad Franjo Sobočan uđe u prostoriju, nitko ne prestaje s onime čime se dotad bavio – pričao vic, telefonirao, pokazivao ulov s akcije u shopping centru… – Vidite kako su svi tihi kao bubice i pognu glave kad uđem? – smije se poduzetnik.
On to neće spomenuti, ali jedan od primamljivih razloga je sigurno je i nadprosječna plaća. Visoki prosjek ne uvjetuju plaće menadžmenta jer od 160 djelatnika njih 130 radi u proizvodnji. Sobočan interijeri u ovom trenutku mogu zaposliti sve nezaposlene iz Murskog Središča.

– Tko god završi srednju školu, nema straha. Ima gdje raditi – govori Franjo Sobočan.

Poduzetnik smatra da tvrtke s dobrim plaćama, rejtingom i odnosom prema radniku nemaju izražen problem manjka radnika. Ako za neku struku imaju problem, rješavaju to na svoj način: tko neće k njima, oni odu k njemu.

Tako tvrtka ima svoj ured u Zagrebu, gdje rade tri arhitekta i produkt dizajnerica. – Zašto u Zagrebu? Jer nema arhitekta koji želi raditi u Murskom Središču, unatoč odličnim uvjetima i riješenim stambenim pitanjem. Pa smo mi otišli k njima.
Franjo Sobočan je tvrdoglav čovjek, odrastao u rudarskoj obitelji. Otac Vinko sam je uzdržavao peteročlanu obitelj. Franjo je na mariborskom fakultetu završio za inženjera strojarstva i dugi niz godina je svirao bubnjeve u tadašnjem hit-bendu za svirku na svadbama.

Je li se otad puno promijenio? – Da se žalim ili hvalim dobrim autom je bez veze. To se valjda podrazumijeva, kao i to da živim dobro. Nemam jahtu, avion, vilu… Većinu zarade ulažemo dalje u tvrtku ili investiramo.

Jedna od investicija je prije nekoliko tjedana otvoren Starački dom, s iznadprosječnom kvalitetom smještaja, vrijedan 15 milijuna kuna. Obitelji ova investicija s aspekta biznisa nije trebala – posla ionako imaju previše – nego su Dom otvorili zbog potreba zajednice u kojoj žive. Zbog toga su ga odmah i dali u najam.

– Uložen je velik novac, koji će se sporo vraćati, sigurno barem sljedećih 25 godina. Brže bi se vratio novac da smo gradili apartmane na moru. Ali tu smo doma i ipak je to emocija. Ovaj dom je daleko najvredniji objekt u Murskom Središču, a iz branše kažu da je i najmoderniji u Hrvatskoj. Građen je po suvremenim standardima i apartmanskog je tipa, sobe su dvokrevetne s vlastitom kupaonicom i balkonom. Taj dom mirne duše može biti boutique hotel sa 70 kreveta. Uložili smo u svoju sredinu i nije mi žao.

Franjo Sobočan se odazvao prijedlogu gradonačelnika Murskog Središća da otvorenje bude u okviru proslave Dana Grada, ali pod jednim jedinim uvjetom: da njegovo četvero unučadi drže vrpcu koju je presjekao gradonačelnik i proglasio Dom otvorenim.

Franjo Sobočan je dobio niz nagrada, među kojima dvije Zlatne kune, Nagradu CROMA-e za najboljeg menadžera, Nagradu “Zrinski”, a poduzeće je u konkurenciji za Zlatnu kunu završilo među pet najboljih srednjih tvrtki u Hrvatskoj.

– Puno je županijskih, nacionalnih, međunarodnih nagrada. Ipak, ona od doma je posebno slatka, Nagrada za životno djelo To je nagrada od ljudi s kojima živiš svaki dan. Najteže je doma biti prorok.