Iznimno priznanje primio je poduzetnik iz Brezničkog Huma Stjepan Šafran. Naime, u velikom finalu prilikom dodjele ovogodišnjih nagrada European Business Awards (EBA) u Varšavi postao je europski poduzetnik godine u konkurenciji od čak 150.000 poduzeća iz 33 države.

O tome koliko mu znači ta nagrada, o njegovu poslovnom putu, na koje je prepreke nailazio, o problematici nedostatka kvalitetne radne snage te o budućnosti njegove tvrtke razgovarali smo sa 74-godišnjim poduzetnikom.

EBA, sa sjedištem u Londonu, je jedno od najvećih i najdugovječnijih poslovnih natjecanja. Sigurno vam ova nagrada puno znači.

Ova prestižna europska nagrada kruna je moje 55-godišnje karijere, ostvarene uz podršku moje obitelji, vjernost mojih zaposlenika i povjerenje naših poslovnih partnera. Uz sva priznanja koja sam dobio, ovo je sigurno najvrednije. Iskreno, ni u snu nisam pomislio da ćemo dobiti nagradu, pa mi ona puno znači. Kažu da nekad uspjeh dolazi preko noći, no tu noć ja sam čekao više od 50 godina.

Počeli ste vrlo mladi. Već u dobi od 22 godine otvorili ste obrtničku radionicu. Kako to da ste se uopće odlučili na taj poslovni pothvat?

Tada nisam ništa drugo očekivao osim da radim za sebe kako bih sebi i obitelji osigurao bolji život. Završio sam strukovno zvanje u Zagrebu i već prije u meni je postojala klica obrtništva.

Mnogo ste tada riskirali?

Nisam bio opterećen time da imam svoj auto i stan. Oženio sam se, a ja i moja supruga pet godina smo bili podstanari. Imali smo ušteđevinu, a posudili smo novac te umjesto u manji stan uložili u strojeve i radionice. Počeo sam u garaži od 35 četvornih metara s tri rabljena stroja i ubrzo dobivam priliku izrađivati proizvod za Elektroprivredu.

O kojem proizvodu se točno radilo?

Bio je to nosač izolatora za elektromrežu. Ubrzo sam radio i drugi proizvod, pa ubrzo dolazim do čak 10, pa i 15 različitih proizvoda. U 70-im godinama 20. stoljeća riješio sam stambeno pitanje i imao već 12 zaposlenih.

U 90-im godinama prošlog stoljeća Jugoslavija se raspala. Kako se to odrazilo na razvoj vaše tvrtke?

U Hrvatskoj tada nitko nije radio spojni pribor i tu sam pronašao nišu. Otišao sam u Pfisterer i uz njihovu veliku pomoć, s tehničke strane, uspio u svega nekoliko mjeseci usvojiti dobar dio tog programa. Bila je velika potreba za tim proizvodima. U ratu su najviše stradale elektroinstalacije, mreže s električnom energijom, pa je obnova bila primarna. Tada nam nije bilo važno hoće li to ikada uopće biti plaćeno.

Danas tvrtka također proizvodi elektroopremu i zapošljava 240 ljudi, a među njima je i 80 žena. Kako se vaša tvrtka nosi s nedostatkom kvalificirane radne snage?

Volio bih vidjeti čovjeka koji je iz knjige naučio vožnju bicikla. U Njemačkoj je praksa od 70 do 80 %, a kod nas obrnuto. Problem je što ćemo uništiti generacije, a i rezultati naše nebrige 90-ih godina osjećaju se i danas. Više nema poštenog tehničara, a imamo puno magistara, prvostupnika, dok nam je znanje vrlo skromnog obujma. S 22 godine ja se ništa nisam bojao raditi jer sam znao u praksi primijeniti svoje znanje. Danas nije tako. S druge strane, školujemo profile zanimanja koja gospodarstvu ne trebaju.

Potiče li država dovoljno gospodarstvo i koči li vas birokracija?

Potiče, a na birokraciju treba realno gledati. Hrvatski zakoni su dobri, no svaki referent ima mogućnost tumačiti zakon na svoj način. Neki formular čekaš mjesec, dva, tri, i to je problem. Birokraciju treba skratiti, a također se u nekim slučajevima treba i promijeniti odnos prema radu.

Koliko je prosjek plaća u vašoj tvrtki?

Dobar inženjer ima dobru plaću, a mladi inženjer treba učiti zanat jer tek nakon dvije godine vidi se efekt.

I za kraj, kako gledate na poslovnu budućnost svoje tvrtke?

I dalje se vidim u obiteljskom poslovanju. Kad imate obrt, odnosno radionicu, obiteljski način poslovanja je najbolji jer imaš sve pod kontrolom. Došli smo do srednje veličine poduzeća, gdje pojedinac ne može o svemu odlučivati. Treba educirati obitelj, ali posao prepustiti profesionalcima. Priznajem, imao sam promašaja, no na pravom sam putu da oformim dobru ekipu koja vjeruje u sebe.

Vinarija Šafran

Stjepan Šafran 2006. godine pokrenuo je i vlastitu vinariju, obnovivši time obiteljsku tradiciju jer se Šafrani kao vinogradari u Varaždinskoj županiji spominju već u 18. stoljeću.

– Mi smo jedna od najvećih vinarija u Varaždinskoj županiji. Posao vodi zet, a unuka je magistra agronomije. Nadam se da će to iskoristiti. To više nije hobi. Imali smo 19 hektara nasada vinograda, no 32.000 trsova vinove loze morali smo izvaditi i spaliti, pa nam je ostalo 15 hektara vinograda. To vino je prekvalitetno za naše tržište. To je onakvo misno vino kako ga Bog da – zaključio je Šafran.

Od obrta do srednjeg poduzeća

Stjepan Šafran je karijeru započeo kao obrtnik 1965. godine. Posao je brzo i uspješno širio, ali je do 1990. godine poslovao s maksimalno 40 radnika, koliko je privatniku dotad bilo dozvoljeno. Danas ih ima 240 i rade na dvije lokacije, u rodnome mu Brezničkom Humu kraj Novog Marofa i u Odri kraj Zagreba. Tvrtka Metal Product proizvodi elektroopremu, kabelski spojni i ovjesni pribor, opremu za izolirane i neizolirane mreže, metalne konstrukcije i LED rasvjetu za unutrašnje prostore i uličnu vanjsku rasvjetu te nudi lijevanje obojenih metala tlačnim i kokilnim lijevom, kao i strojnu obradu metala klasičnim i CNC strojevima.