Povežite se s nama

U fokusu

Političke elite na sjeveru Hrvatske u svojim redovima imaju potomke službenika i suradnika Jugoslavenske tajne službe i KOS-a

Objavljeno:

- dana

Nedavnom objavom druge tranše dokumenata u sklopu projekta “Registar suradnika Udbe”, u kojoj se nalaze odabrani dosjei dužnosnika i službenika Službe državne sigurnosti Republičkog sekretarijata za unutrašnje poslove Socijalističke Republike Hrvatske (SDS RSUP-a SRH) u razdoblju od 1970. do 1990. godine, Udruga “Hrvatski križni put” itekako je uznemirila političke elite.

Demontaža demokracije

Naime, kako neslužbeno doznajemo od umirovljenih zaposlenika SDS-a, neki njihovi kolege, suradnici ili potomci udbaša aktivni su u pojedinim političkim strankama, pa za njih posla ima i u strukturama lokalnih vlasti. Odnosno, političke elite neke od njih zbrinule su u gradskim i općinskim tvrtkama ili ustanovama na sjeveru Hrvatske. Iz dosad javno objavljenih podataka moguće je iščitati da se SDS RSUP-a SRH sastojao se od sjedišta i teritorijalnih ustrojstvenih jedinica, (regionalnih) centara. Na čelu varaždinskoga, koji je pokrivao i Međimurje, smjenjivali su se Vinko Horvat (načelnik Centra 1979. – 1989.) i llija Dodik (načelnik Odjela za operativne poslove i načelnik Centra 1989. – 1990.), dok je Darko Nišević bio šef Odsjeka za operativnu tehniku. Međutim, u ovom članku nećemo se baviti njima, ni onima koji su brifirali novinare ili pak 1990./1991. u policijskim postajama (poput novomarofske) spaljivali osjetljive dokumente, već njihovim prethodnicima – komunističkim kadrovima koji su na sjeveru Hrvatske izgrađivali zloglasnu tajnu policiju za vrijeme FNRJ i SFRJ. Podsjećamo, nastala je 1946. godine preustrojem OZNA-e (Odjeljenje zaštite naroda) u vojnu obavještajnu službu KOS i civilnu UDBA-u. O počecima djelovanja te jugoslavenske komunističke službe na varaždinskom i međimurskom području moguće je rekonstruirati tek najosnovnije podatke jer je dio dokumenata UDBA-e NRH namjerno spaljen još početkom 50-ih godina prošlog stoljeća. No, poznato je da je rad Kotarskoga obavještajnog centra (KOC) počeo najkasnije u rujnu 1944. godine. KOC je djelovao do svibnja 1945. godine, odnosno do oslobođenja, kada njegove poslove preuzima Povjerenstvo OZNA-e za grad Varaždin. Na čelu KOC-a bio je Ivan Brcković (od 1954. operativac u Ludbregu), a članovi su bili još Ignac Vrček (poslije rata zaposlenik VIS-a) i Pero Šalamun (50-ih godina radio je u Varteksu). Spomenuti obavještajci dobili su nove zadaće i u Povjerenstvu OZNA-e za grad Varaždin, koje je formirano na terenu u ožujku 1945. godine. Prvi šef Povjerenstva bio je Slavko Leskovar, kasnije visokorangirani dužnosnik u 1. Upravi DSUP-a NRH. Do lipnja 1954. godine na čelu varaždinske udbašije smjenjivali su se Pavle Veldin, Franjo Švagel (prema iskazu Ivane Lekše iz 1990. godine, između ostaloga najodgovornija osoba za likvidaciju njezinih roditelja – baruna Metela i Emilije Ožegović), Ivan Brcković, Milan Kuren (1954. šef Opunomoćstva UDBA-e Varaždin), Josip Hrlec (od 1954. godine šef Opunomoćstva UDBA-e za Kotar Prelog), Josip Bahurić (šefovao od početka 1948. do početka 1949. godine), Franjo Švagel (drugi put od početka 1949. do studenoga 1950. godine), Mladen Plovanić (od studenoga 1950. do 1. kolovoza 1951. godine) i po drugi put Milan Kuren.

Od egzekutora do suca Ustavnog suda

Dodajmo da je, osim spomenutoga Kotarskoga obavještajnog centra, organiziranjem okružnih OZNA-i u jesen 1944. godine ustrojeno i Okružno povjereništvo zaštite naroda OZNA-e za Okrug Varaždin. Ono je obuhvaćalo područja kotara Varaždin, Čakovec, Prelog, Ludbreg i Novi Marof. Svim povjerenstvima OZNA-e ustrojenima za spomenute kotare tijekom rata rukovodilo je Okružno povjereništvo zaštite naroda OZNA-e Varaždin na čelu s Josipom Bahorićem. Okružno povjereništvo postojalo je do srpnja 1945. godine, kada se fuzionira s Okružnim povjereništvom OZNA-e za bivši Okrug Krapinu. Odnosno, djelokrugu rada novonastaloga Okružnog odjeljenja zaštite naroda OZNA-e Varaždin podčinjeni su kotari Ivanec, Zlatar, Krapina i Pregrada. Osnivanjem Okružnog odjeljenja zaštite naroda OZNA-e Varaždin 1945. godine načelnikom Odjeljenja imenovan je Ivan Jadan “Mika” (kasnije direktor tvornice Bedekovčina), a zamjenjivao ga je Dane Livada (50-ih godina kao major JNA službovao u Zagrebu). Ovakav sastav rukovodstva zadržan je do jeseni 1945 godine, kada je za načelnika Odjeljenja stigao “drug” Dragutin – Drago Rafaj (50-ih godina visoki dužnosnik Državnog SUP-a FNRJ). Od egzekutora KNOJ-a kod Jazovke i obavještajca dogurao je do predsjednika Sabora i suca Ustavnog suda Socijalističke Republike Hrvatske!

“Udbašenko” iz Toplica

Treba znati da su se udbaši sa sjevera Hrvatske u jednom poslijeratnom, strogo povjerljivom izvještaju Opunomoćstva UDBA-e za Varaždin bez suzdržavanja pohvalili svojom rabotom i zlodjelima.
– Naši članovi aktivno su radili, kako po pitanju obavještajnog rada (stvaranja mreže i slično), tako i u likvidaciji neprijatelja hapšenjem, istrage, likvidacije i.t.d. – piše u dokumentu.
Spomenimo i to da je Novi Marof bio jedno od značajnijih udbaških gnijezda. Prvi im je šef bio Topličanac Antun Anđel, koji je rujna 1945. iz nama nepoznatih razloga smijenjen nakon iznenadnog uhićenja. Na funkciji ga je zamijenio Pero Bezjak, a 1947. dužnost preuzima Ilija Sunajko. Za razliku od Novog Marofa, Ivanec je dokaz da revolucija itekako jede svoju djecu. Naime, u ovom gradu OZNA (preciznije – Relejni obavještajni centar) počela je djelovati u svibnju 1944. godine. Rukovodioci su bili Petar Kralj iz Pleša, Valent Kralj iz Gornje Voće i neki “Stari” iz Slavonskog Broda. Već u jesen 1944. godine Kralj i “Stari” su uhićeni i brzopotezno likvidirani pod izlikom suradnje s neprijateljem. Naslijedio ih je Mate Oreški “Ignac” (poslije rata zaposlenik SUP-a u Varaždinu), a njegovi najbliži suradnici bili su Stjepan Strelec “Đuka” iz Sračinca i Cvitko Gajzer.

Partizanka pa gestapovka

Našu potragu za nestorima udbašije zaključit ćemo u Ludbregu, jer ondje su obavještajci u svojim redovima imali i dame. Tako Gabrijel Nofta (ludbreški antifašist koji je svoj ratni put 2020. prepričao za srpske “Novosti”) navodi da su u svojim redovima imali Židovku Julku Fred zvanu “Osa” iz Hrženice i Ružu Vađon udatu Đinđić, koja je poslije rata živjela u Koprivnici. O potonjoj Opunomoćstvo UDBA-e za Kotar Ludbreg čak tvrdi da se tijekom rata predala neprijatelju i s njim surađivala.
– Bila je u zatvoru u Varaždinu, gdje je sigurno vrbovana za gestapo (njemačka tajna policija) jer je vršila neke špijunske zadatke u Varaždinu, a poslije toga vraćena natrag u partizane – piše u jednom povjerljivom dokumentu koji je 1954. potpisao Andrija Petrinec, bivši šef Opunomoćstva.
Ludbreški udbaši žestoko su se obračunavali s informbiroovcima, poglavito onima u svojim redovima. Tako su se na njihovu popisu neprijatelja Jugoslavije i socijalizma našli činovnik službe Josip Petrović i njezin bivši rukovodilac Rudolf Perin, koji je dvije godine proveo na “Mermeru” (uobičajen pojam u redovima UDBA-e i KPJ za Titov koncentracijski logor na Golom otoku). Ista sudbina zadesila je i Slavka Škafeca iz Bolfana, člana Opunomoćstva koji se nakon robije uz dosta peripetija ipak vratio obitelji.

ČAKOVEČKI DIREKTORI – UDBAŠI

U Međimurju je osnivanje OZNA-e, odnosno UDBA-e zabilježeno još krajem 1943. godine, kada je partizanski obavještajac Joža Šlibar iz Preloga (poslije rata između ostaloga tajnik Narodnog odbora Čakovec) počeo suradnju s postrojbama NOVJ na Kalniku. Ostao je na mjestu šefa Opunomoćstva UDBA-e za Čakovec do veljače 1947. godine, a potom ga na toj funkciji nasljeđuju Franjo Hutinski (poslije rata zaposlen je u nekoj varaždinskoj stolariji), Stjepan Ćaćko, Joža Drpić i Mirko Gretić. Potonji su spomenutu funkciju nastavljali obavljati i u drugim hrvatskim gradovima, poput Jastrebarskog, Petrinje i Pule. Dodajmo da se prema službenim kronikama među najstarije međimurske “operativce” ubrajaju Mijo Bartolić “Bartol” (50-ih godina vlasnik privatne soboslikarske tvrtke u Zelini), Dragec Rožman (služba ga je instalirala u Sekretarijat za inostrane poslove), Mirko Cuculić (poslije rata neko vrijeme radio u trgovačkoj mornarici) i Pero Drk iz Novog Sela Rok (javnosti poznat kao direktor čakovečkog poduzeća Mesopromet). Ovoj plejadi međimurskih udbaša treba dodati i Valenta Habuša (bio je između ostaloga direktor čakovečkog Univerzala), za kojeg upućeni tvrde da je povremeno patio od tzv. “partizanske bolesti”. Dodajmo da i među službenicima i suradnicima jugoslavenske komunističke sigurnosno-političke policije u Međimurju nalazimo ibeovce. Primjerice, Vilim Munda (ključar zatvora UDBA-e u Čakovcu) uhićen je 1950. godine i osuđen na tri godine robije. Još gore je prošao udbaš Josip Horvat iz Nedelišća (aktivni operativni oficir UDBA-e i član KPJ od lipnja 1942. godine), kojeg je Titov Vojni sud u Zagrebu osudio na čak sedam godina tamnice.

U fokusu

Habijan o radu na izborni dan: Neradni je dan, a oni koji žele radnike na poslu moraju platiti

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Već neko vrijeme traju polemike o tome je li dan izbora neradni dan ili poslodavci mogu radnicima naložiti da dođu na posao.

Danas smo pisali o slučaju gdje je poslodavac, odnosno tvrtka iz Ludbrega, svojim radnicima naložila da 17. travnja dođu na posao.

Dan izbora je neradni dan? Očito ne i za radnike jedne poznate ludbreške tvrtke

O toj temi danas se oglasio i ministar gospodarstva Damir Habijan.

Izborni dan je neradni te su poslodavci obvezni osigurati radnicima ostvarivanje njihova biračkog prava, a oni koji na izborni dan 17. travnja budu radili imaju pravo na povećanu plaću za taj dan, izjavio je Damir Habijan.

Habijan naglašava da zakon propisuje da je to neradni dan, a i Državno izborno povjerenstvo je reklo da su poslodavci obvezni radnicima osigurati ostvarivanje njihova biračkog prava.

Dodaje i da zakon propisuje kako radnici koji rade u dane blagdana i neradne dane imaju pravo na povećanu plaću.

Svima treba osigurati izlazak na izbore, a onima koji rade uvećati plaću za taj dan, rekao je Habijan.

Nastavite čitati

U fokusu

Ovo su imena ljudi na HDZ-ovoj listi u našoj izbornoj jedinici

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Nakon sastanka stranačkih tijela, predsjednik Vlade i HDZ-a Andrej Plenković predstavio je izborni program “Za sve izazove” kao i izborne liste.

-S nama na liste idu dosadašnji partneri – HSLS, HDS, HNS, Hrvatska stranka umirovljenika i Marijana Petir. Naša ključna poruka bila je politička stabilnost, koju smo zadržali i održali. Rezultat je to politike desnog centra, liberalnih stranaka, demokršćanskih stranaka i manjinskih stranaka. Sastavit ćemo Vladu, bit ćemo relativni pobjednici – rekao je Plenković.

Nositelji HDZ-ovih lista bit će: Andrej Plenković (prva izborna jedinica), Gordan Jandroković (druga), Anđelko Stričak (treća), Ivan Anušić (četvrta), Marin Piletić (peta), Davor Božinović (šesta), Tomo Medved (sedma), Oleg Butković (osma), Ivan Malenica (deveta), Branko Bačić (deseta), dok će listu za dijasporu (11 izborna jedinica) nositi državni tajnik Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Hrvatske Zvonko Milas.

Lista u III. izbornoj jedinici izgleda ovako:

1. Anđelko Stričak

2. Zoran Gregurović

3. Ljubomir Kolarek

4. HNS (Predrag Štromar)

5. Damir Habijan

6. Žarko Tušek

7. Sanja Borovec

8. Dražen Srpak

9. Ljubica Jembrih

10. Siniša Jenkač

11. HNS (Robert Šplajt)

12. Gordana Ramušćak

13. Zdravko Tušek

14. Goran Kaniški

Nastavite čitati

Promo

Varaždinsko online izdanje