Povežite se s nama

U fokusu

Političke elite na sjeveru Hrvatske u svojim redovima imaju potomke službenika i suradnika Jugoslavenske tajne službe i KOS-a

Objavljeno:

- dana

Nedavnom objavom druge tranše dokumenata u sklopu projekta “Registar suradnika Udbe”, u kojoj se nalaze odabrani dosjei dužnosnika i službenika Službe državne sigurnosti Republičkog sekretarijata za unutrašnje poslove Socijalističke Republike Hrvatske (SDS RSUP-a SRH) u razdoblju od 1970. do 1990. godine, Udruga “Hrvatski križni put” itekako je uznemirila političke elite.

Demontaža demokracije

Naime, kako neslužbeno doznajemo od umirovljenih zaposlenika SDS-a, neki njihovi kolege, suradnici ili potomci udbaša aktivni su u pojedinim političkim strankama, pa za njih posla ima i u strukturama lokalnih vlasti. Odnosno, političke elite neke od njih zbrinule su u gradskim i općinskim tvrtkama ili ustanovama na sjeveru Hrvatske. Iz dosad javno objavljenih podataka moguće je iščitati da se SDS RSUP-a SRH sastojao se od sjedišta i teritorijalnih ustrojstvenih jedinica, (regionalnih) centara. Na čelu varaždinskoga, koji je pokrivao i Međimurje, smjenjivali su se Vinko Horvat (načelnik Centra 1979. – 1989.) i llija Dodik (načelnik Odjela za operativne poslove i načelnik Centra 1989. – 1990.), dok je Darko Nišević bio šef Odsjeka za operativnu tehniku. Međutim, u ovom članku nećemo se baviti njima, ni onima koji su brifirali novinare ili pak 1990./1991. u policijskim postajama (poput novomarofske) spaljivali osjetljive dokumente, već njihovim prethodnicima – komunističkim kadrovima koji su na sjeveru Hrvatske izgrađivali zloglasnu tajnu policiju za vrijeme FNRJ i SFRJ. Podsjećamo, nastala je 1946. godine preustrojem OZNA-e (Odjeljenje zaštite naroda) u vojnu obavještajnu službu KOS i civilnu UDBA-u. O počecima djelovanja te jugoslavenske komunističke službe na varaždinskom i međimurskom području moguće je rekonstruirati tek najosnovnije podatke jer je dio dokumenata UDBA-e NRH namjerno spaljen još početkom 50-ih godina prošlog stoljeća. No, poznato je da je rad Kotarskoga obavještajnog centra (KOC) počeo najkasnije u rujnu 1944. godine. KOC je djelovao do svibnja 1945. godine, odnosno do oslobođenja, kada njegove poslove preuzima Povjerenstvo OZNA-e za grad Varaždin. Na čelu KOC-a bio je Ivan Brcković (od 1954. operativac u Ludbregu), a članovi su bili još Ignac Vrček (poslije rata zaposlenik VIS-a) i Pero Šalamun (50-ih godina radio je u Varteksu). Spomenuti obavještajci dobili su nove zadaće i u Povjerenstvu OZNA-e za grad Varaždin, koje je formirano na terenu u ožujku 1945. godine. Prvi šef Povjerenstva bio je Slavko Leskovar, kasnije visokorangirani dužnosnik u 1. Upravi DSUP-a NRH. Do lipnja 1954. godine na čelu varaždinske udbašije smjenjivali su se Pavle Veldin, Franjo Švagel (prema iskazu Ivane Lekše iz 1990. godine, između ostaloga najodgovornija osoba za likvidaciju njezinih roditelja – baruna Metela i Emilije Ožegović), Ivan Brcković, Milan Kuren (1954. šef Opunomoćstva UDBA-e Varaždin), Josip Hrlec (od 1954. godine šef Opunomoćstva UDBA-e za Kotar Prelog), Josip Bahurić (šefovao od početka 1948. do početka 1949. godine), Franjo Švagel (drugi put od početka 1949. do studenoga 1950. godine), Mladen Plovanić (od studenoga 1950. do 1. kolovoza 1951. godine) i po drugi put Milan Kuren.

Od egzekutora do suca Ustavnog suda

Dodajmo da je, osim spomenutoga Kotarskoga obavještajnog centra, organiziranjem okružnih OZNA-i u jesen 1944. godine ustrojeno i Okružno povjereništvo zaštite naroda OZNA-e za Okrug Varaždin. Ono je obuhvaćalo područja kotara Varaždin, Čakovec, Prelog, Ludbreg i Novi Marof. Svim povjerenstvima OZNA-e ustrojenima za spomenute kotare tijekom rata rukovodilo je Okružno povjereništvo zaštite naroda OZNA-e Varaždin na čelu s Josipom Bahorićem. Okružno povjereništvo postojalo je do srpnja 1945. godine, kada se fuzionira s Okružnim povjereništvom OZNA-e za bivši Okrug Krapinu. Odnosno, djelokrugu rada novonastaloga Okružnog odjeljenja zaštite naroda OZNA-e Varaždin podčinjeni su kotari Ivanec, Zlatar, Krapina i Pregrada. Osnivanjem Okružnog odjeljenja zaštite naroda OZNA-e Varaždin 1945. godine načelnikom Odjeljenja imenovan je Ivan Jadan “Mika” (kasnije direktor tvornice Bedekovčina), a zamjenjivao ga je Dane Livada (50-ih godina kao major JNA službovao u Zagrebu). Ovakav sastav rukovodstva zadržan je do jeseni 1945 godine, kada je za načelnika Odjeljenja stigao “drug” Dragutin – Drago Rafaj (50-ih godina visoki dužnosnik Državnog SUP-a FNRJ). Od egzekutora KNOJ-a kod Jazovke i obavještajca dogurao je do predsjednika Sabora i suca Ustavnog suda Socijalističke Republike Hrvatske!

“Udbašenko” iz Toplica

Treba znati da su se udbaši sa sjevera Hrvatske u jednom poslijeratnom, strogo povjerljivom izvještaju Opunomoćstva UDBA-e za Varaždin bez suzdržavanja pohvalili svojom rabotom i zlodjelima.
– Naši članovi aktivno su radili, kako po pitanju obavještajnog rada (stvaranja mreže i slično), tako i u likvidaciji neprijatelja hapšenjem, istrage, likvidacije i.t.d. – piše u dokumentu.
Spomenimo i to da je Novi Marof bio jedno od značajnijih udbaških gnijezda. Prvi im je šef bio Topličanac Antun Anđel, koji je rujna 1945. iz nama nepoznatih razloga smijenjen nakon iznenadnog uhićenja. Na funkciji ga je zamijenio Pero Bezjak, a 1947. dužnost preuzima Ilija Sunajko. Za razliku od Novog Marofa, Ivanec je dokaz da revolucija itekako jede svoju djecu. Naime, u ovom gradu OZNA (preciznije – Relejni obavještajni centar) počela je djelovati u svibnju 1944. godine. Rukovodioci su bili Petar Kralj iz Pleša, Valent Kralj iz Gornje Voće i neki “Stari” iz Slavonskog Broda. Već u jesen 1944. godine Kralj i “Stari” su uhićeni i brzopotezno likvidirani pod izlikom suradnje s neprijateljem. Naslijedio ih je Mate Oreški “Ignac” (poslije rata zaposlenik SUP-a u Varaždinu), a njegovi najbliži suradnici bili su Stjepan Strelec “Đuka” iz Sračinca i Cvitko Gajzer.

Partizanka pa gestapovka

Našu potragu za nestorima udbašije zaključit ćemo u Ludbregu, jer ondje su obavještajci u svojim redovima imali i dame. Tako Gabrijel Nofta (ludbreški antifašist koji je svoj ratni put 2020. prepričao za srpske “Novosti”) navodi da su u svojim redovima imali Židovku Julku Fred zvanu “Osa” iz Hrženice i Ružu Vađon udatu Đinđić, koja je poslije rata živjela u Koprivnici. O potonjoj Opunomoćstvo UDBA-e za Kotar Ludbreg čak tvrdi da se tijekom rata predala neprijatelju i s njim surađivala.
– Bila je u zatvoru u Varaždinu, gdje je sigurno vrbovana za gestapo (njemačka tajna policija) jer je vršila neke špijunske zadatke u Varaždinu, a poslije toga vraćena natrag u partizane – piše u jednom povjerljivom dokumentu koji je 1954. potpisao Andrija Petrinec, bivši šef Opunomoćstva.
Ludbreški udbaši žestoko su se obračunavali s informbiroovcima, poglavito onima u svojim redovima. Tako su se na njihovu popisu neprijatelja Jugoslavije i socijalizma našli činovnik službe Josip Petrović i njezin bivši rukovodilac Rudolf Perin, koji je dvije godine proveo na “Mermeru” (uobičajen pojam u redovima UDBA-e i KPJ za Titov koncentracijski logor na Golom otoku). Ista sudbina zadesila je i Slavka Škafeca iz Bolfana, člana Opunomoćstva koji se nakon robije uz dosta peripetija ipak vratio obitelji.

ČAKOVEČKI DIREKTORI – UDBAŠI

U Međimurju je osnivanje OZNA-e, odnosno UDBA-e zabilježeno još krajem 1943. godine, kada je partizanski obavještajac Joža Šlibar iz Preloga (poslije rata između ostaloga tajnik Narodnog odbora Čakovec) počeo suradnju s postrojbama NOVJ na Kalniku. Ostao je na mjestu šefa Opunomoćstva UDBA-e za Čakovec do veljače 1947. godine, a potom ga na toj funkciji nasljeđuju Franjo Hutinski (poslije rata zaposlen je u nekoj varaždinskoj stolariji), Stjepan Ćaćko, Joža Drpić i Mirko Gretić. Potonji su spomenutu funkciju nastavljali obavljati i u drugim hrvatskim gradovima, poput Jastrebarskog, Petrinje i Pule. Dodajmo da se prema službenim kronikama među najstarije međimurske “operativce” ubrajaju Mijo Bartolić “Bartol” (50-ih godina vlasnik privatne soboslikarske tvrtke u Zelini), Dragec Rožman (služba ga je instalirala u Sekretarijat za inostrane poslove), Mirko Cuculić (poslije rata neko vrijeme radio u trgovačkoj mornarici) i Pero Drk iz Novog Sela Rok (javnosti poznat kao direktor čakovečkog poduzeća Mesopromet). Ovoj plejadi međimurskih udbaša treba dodati i Valenta Habuša (bio je između ostaloga direktor čakovečkog Univerzala), za kojeg upućeni tvrde da je povremeno patio od tzv. “partizanske bolesti”. Dodajmo da i među službenicima i suradnicima jugoslavenske komunističke sigurnosno-političke policije u Međimurju nalazimo ibeovce. Primjerice, Vilim Munda (ključar zatvora UDBA-e u Čakovcu) uhićen je 1950. godine i osuđen na tri godine robije. Još gore je prošao udbaš Josip Horvat iz Nedelišća (aktivni operativni oficir UDBA-e i član KPJ od lipnja 1942. godine), kojeg je Titov Vojni sud u Zagrebu osudio na čak sedam godina tamnice.

U fokusu

Bez kamenoloma na Ivanščici nema ni brze ceste od Varaždina do Ivanca, Lepoglave i Krapine!

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Da sjever Hrvatske očekuju brojni veliki projekti, među kojima je možda najvažniji onaj koji predviđa izgradnju brze ceste na trasi Varaždin – Ivanec – Lepoglava i dalje prema Krapinsko-zagorskoj županiji, odavno nije novost. Naime, o tom projektu u javnosti se govori već desetak godina, a prema najavama, radovi bi uskoro trebali postati stvarnost.

Od jalovine nema fajde

Nažalost, za realizaciju spomenutog projekta, osim značajnih novčanih sredstava, potrebne su i iznimno velike količine građevinskog materijala, koji bi trebao osigurati još uvijek nepostojeći kamenolom, oko čije izgradnje vladaju veliki prijepori. Podsjećamo, Varaždinska i susjedna Krapinsko-zagorska županija (KZŽ) imaju nekoliko kamenoloma čiji kapaciteti se već dugo iskorištavaju te slijedi njihovo zatvaranje sa sanacijom. Zbog toga već uvelike traju istraživanja i aktivnosti na otvaranju novih. A upravo je tema budućega kamenoloma, točnije onoga koji bi se trebao naći na području Općine Budinščina u predjelu zvanom Siljevac, ovih dana itekako aktualna u javnosti. Stoga se o problematici, osim “zelenih” – koje brine sudbina budućega Regionalnog parka Hrvatsko zagorje – oglasio i predstavnik investitora Stjepan Jug, direktor zagrebačke tvrtke Geomin.

– Nakon što smo dobili koncesiju za istražne radove na području Siljevca, sve dosad poduzete radnje isključivo su vezane uz zakonsku proceduru, koju provode Ministarstvo graditeljstva i državne imovine, Ministarstvo poljoprivrede te Ministarstvo gospodarstva. Postupak, koji je u cijelosti transparentan, traje već nekoliko godina. Sva rješenja i dozvole za provođenje istražnih radnji javno su dostupne na mrežnim stranicama resornih ministarstava, što samo potvrđuje da se u cijeloj priči ništa ne radi mimo zakona, pa ni struke ili propisane procedure – ističe Jug.

Lokacija istražnog polja Siljevec je na području Općine Budinščina u Krapinsko- zagorskoj županiji i cijeli postupak izdavanja suglasnosti te koncesije za istražne radove Geomin je pokrenuo 2018. godine. Štoviše, vrlo je važan dokument koji je donijela Vlada Republike Hrvatske, a potom potvrdio Hrvatski sabor, kojim je istražni prostor Siljevec u Općini Budinščina određen strategijom na nacionalnoj razini!

– Na početku cijele priče krenulo se prema KZŽ-u s pismom namjere koje je bilo vezano uz predmetnu studiju Hrvatskoga geološkog instituta. Njome je ta lokacija predviđena kao istražni prostor na kojem bi se, ako se dokažu kvaliteta i količina mineralne sirovine, mogla obavljati eksploatacija. Postupak ishođenja potrebne dokumentacije potpuno je javan, ali i dugotrajan, s obzirom na to da su u to uključene brojne službe nadležnih ministarstava. Kako bi se počelo s istražnim radnjama, bilo je nužno ishoditi 11 rješenja i četiri dozvole nadležnih službi uključenih ministarstava – objasnio je direktor Geomina.

Promjene u prostoru svesti na minimum

Osvrnuo se i na mukotrpan proces uoči dobivanja mogućnosti izvođenja istražnih radova.
– Ministarstvo gospodarstva provelo je natječaj za odabir najpovoljnijeg izvođača, te je slijedom toga s Ministarstvom poljoprivrede zaključen ugovor o služnosti državnog zemljišta na godinu dana. Treba znati i to da su nam privatni šumoposjednici na čijim se česticama obavljala aktivnost istražnog bušenja za to dali suglasnost – napominje Jug i dodaje da je trenutno u izradi Studija utjecaja na okoliš.

Ako ona bude usvojena, sljedeći korak je ishođenje lokacijske dozvole zahvata u prostoru. Potom slijede izrada glavnoga rudarskog projekta, ishođenje odobrenja za eksploatacijsko polje te natječaj za koncesiju za eksploataciju mineralne sirovine.

– Sva će ta dokumentacija, kao i dosad, biti javno dostupna na mrežnim stranicama nadležnih ministarstava – najavljuje direktor Geomina.

Spomenimo i to da je investitor dobio koncesiju za istražne radove, koji su obavljeni bušenjem tla u razdoblju od studenoga 2021. do travnja ove godine. Istražnim bušenjem na jezgri utvrđene su količine mineralne sirovine, stijena ili kamena na površini od oko 27 hektara.

Prema Jugovim riječima, na preostaloj površini istražnog prostora (od oko 44 hektara) nisu potvrđene količine i kvaliteta materijala koje bi bile ekonomski isplative za eksploataciju. Preciznije, to znači da je istražni prostor ograničen i smanjen s prvotna 44 na 27 hektara. Nakon rješenja Ministarstva gospodarstva o potvrđenoj kvaliteti i količini mineralnih sirovina, potvrđen je elaborat o rezervama tehničko-građevnoga kamena u istražnom prostoru Siljevec. Potom se prišlo izradi idejnog projekta eksploatacije, na osnovi kojeg se u ovom trenutku provodi Studija utjecaja na okoliš.

– Studija će zbog Nature 2000 na predmetnom prostoru biti provedena prema posebnim uvjetima. To znači da će izrada Studije i svih vezanih radnji trajati do dvije godine. Isti postupak u normalnim okolnostima traje do godine dana. Studijom utjecaja na okoliš treba odrediti zaštitu vrsta i staništa na toj lokaciji i u to su uključene mnoge stručne službe, od biologa, zoologa i drugih – veli naš sugovornik, od kojeg doznajemo i to da svi projekti ovakve naravi, gdje se zadire u prostor, izazivaju promjene tog prostora u smislu konfiguracije, vizure i drugog.
Sva zadiranja u prostor čine promjene, ali Studijom utjecaja na okoliš i odgovornim gospodarenjem te se promjene mogu svesti na minimum.

Izravna šteta

– Po završetku eksploatacije prostor se mora sanirati, kako sigurnosno, tako i hortikulturno. Svi želimo imati dobar i kvalitetan standard, što podrazumijeva dobre prometnice, dobru infrastrukturu te lijepe i čvrste domove. Sve to nije moguće ako nemamo lokaciju na kojoj možemo posegnuti za materijalom koji će nam omogućiti da se te ceste i ostala infrastruktura naprave. Sve što se rudari i eksploatira, jednom se iscrpi, kako količina, tako i kvaliteta, a isti je slučaj sa svim kamenolomima na području sjeverozapadne Hrvatske. S obzirom na to da se u godinama koje su pred nama pripremaju veliki infrastrukturni projekti, od brze ceste Varaždin – Ivanec – Lepoglava – Macelj pa do željezničke pruge od mađarske granice, Čakovca, Varaždina, Ivanca, Lepoglave, Golubovca, Bedekovčine, Zaboka do Zagreba, za njih će biti potrebne velike količine nasipnoga stijenskog materijala. Ako to ne osiguramo, spomenuti projekti neće se moći provesti, a upitno je tada i povlačenje europskih sredstava za te projekte, čije neprovođenje bi bilo izravno na štetu toga kraja, odnosno ljudi koji tu žive – zaključio je Stjepan Jug.

Razmišljanje Dubravka Šinceka – komu treba kamenolom u srcu ekološke mreže natura 2000?

Dubravko Šincek, poznati varaždinski planinar, GSS-ovac, vrsni štovatelj prirode i njezine flore i faune (autor knjige “Biljni svijet Ivanščice i Ravne gore”) te jedan od najboljih poznavatelja brdskog dijela sjeverozapadne Hrvatske, podsjeća da je još 1905. veliki hrvatski prirodoslovac Dragutin Hirc u svojoj knjizi “Prirodni zemljopis Hrvatske” između ostaloga zapisao:

“Ponosna Ivančica (Ivanščica) je temelj-kamen, na kojemu počiva cijela arhitektonika orografičkog sustava Zagorja. Od nje ishode sve sporedne grane ovog sustava, a cijelo lice Zagorja od nje dobiva značajan svoj oblik. Svaka od ostalih skupina mogla bi se sa lica zemlje izbrisati, a da Zagorje ipak ne bi izgubilo svoga značaja; nestane li ipak Ivančice, to je ujedno i Zagorja – kao orografičke cjeline – nestalo.”

Krajobraz znači određeno područje, viđeno ljudskim okom, čija je narav rezultat međusobnog djelovanja prirodnih i/ili ljudskih čimbenika.

Neumoljive konvencije

– Kao što je Ivanščica najvažniji element za sliku krajobraza cijeloga Hrvatskog zagorja, tako su Veliki i Mali Siljevec važni za potpunu sliku središnjeg dijela Ivanščice. Iako ne dominiraju visinom, oba vrha zbog svoga stožastog izgleda imaju iznimnu krajobraznu ljepotu. M. Siljevec je s 516 metara za 11 metara viši od V. Siljevca (505 m). Hrvatski sabor potvrdio je Europsku konvenciju o krajobrazima, European Landscape Convention (NN br. 144/02), koja je usvojena je u Strasbourgu 19. srpnja 2000. godine. Konvencija za ciljeve ima promicanje zaštite krajobraza, upravljanje i planiranje te organiziranje europske suradnje o pitanjima krajobraza. Cilj kvalitete krajobraza znači, za određeni krajobraz, stav nadležnih javnih vlasti kojim izražavaju težnje javnosti u pogledu značajki krajobraza iz njihova neposrednog okruženja – objašnjava Šincek.

Zaštita krajobraza znači djelovanje u cilju zaštite i održavanja značajnih ili karakterističnih obilježja takvoga krajobraza, što se opravdava njegovom vrijednošću kao baštine, a koja je proizašla iz prirodne konfiguracije i/ili ljudske aktivnosti.

– Geološka baština je sve ono što je sačuvano u strukturi i teksturi stijena i tla, kao što su geološke, geomorfološke, hidrogeološke pojave i objekti te paleontološki nalazi, te čini sastavni dio krajobraza. Geološka baština je površinski i pripovršinski dostupan i saglediv dio litosfere pomoću kojeg rekonstruiramo povijest nastanka našeg planeta i razvoja života na njemu. Zbog činjenice da je geološka baština stanište mnogih biljnih i životinjskih vrsta, njezino očuvanje je i očuvanje biotske, a naročito krajobrazne raznolikosti. Prirodna raznolikost obuhvaća bioraznolikost, georaznolikost i krajobraznu raznolikost. Bez georaznolikosti ne bi bilo bioraznolikosti u obliku u kojem je danas poznajemo. Dio georaznolikosti je uvjetovan bioraznolikošću. Zaštita bioraznolikosti je neefikasna bez adekvatne zaštite georaznolikosti – upozorava naš sugovornik.

Ivanščica je jedna od najvažnijih hrvatskih planina, najviša je hrvatska planina sjeverno od rijeke Save, ona je kao otok za mnoge biljne vrste koje inače ne rastu u širem okruženju. Recentnim istraživanjima na njoj je pronađeno nekoliko biljnih vrsta koje inače rastu samo na Dinaridima. Od više od 1000 vrsta biljaka koje na noj rastu, 83 su strogo zaštićene, a 69 biljaka je s Crvenog popisa vaskularne flore. Na njoj je dosad zabilježeno 38 vrsta kaćunovki, vrsta iz porodice orhideja (Orchidaceae), i devet endemičnih vrsta. Ivanščica je uvrštena u IPA – Important Plant Area, Botanički važna područja Hrvatske. To su prirodni ili poluprirodni lokaliteti koji pokazuju izvanredno botaničko bogatstvo i izniman sastav rijetkih, ugroženih i endemičnih vrsta i vegetacije visokoga botaničkog značaja. Vlažne livade uz potok Željeznica pod Velikim Siljevcem jedno su od u Hrvatskoj rijetkih staništa biljke ljekovite krvare i leptira velikoga livadnog plavca i zagasitoga livadnog plavca. Ljekovita krvara (Sanguisorba officinalis) je biljka koja cvate ljeti na nizinskim košanicama. Nizinske košanice s velikom ili ljekovitom krvarom ugrožen su stanišni tip na nacionalnoj i međunarodnoj razini.

Zajedno s krvarom ugroženi su i leptiri veliki livadni plavac (Maculinea teleius) i zagasiti livadni plavac (M. nausithous), koji spadaju u kritično ugrožene vrste danjih leptira u cijeloj Europi, pa su zato i u nas strogo zaštićene Zakonom o zaštiti prirode. Ovaj rod leptira zanimljiv je i zbog mirmekofilije, simbioze s mravima roda Myrmica. Odrasle jedinke leptira lete od druge polovice lipnja do kolovoza. Nakon parenja ženke leptira polažu jaja na cvatove ljekovite krvare. Mlade, tek izležene gusjenice hrane se sjemenkama biljke. Nakon četvrtog presvlačenja gusjenica napušta biljku hraniteljicu i pada na tlo. Na tlu mravi prihvaćaju gusjenicu jer im nudi slatki sok iz medne žlijezde i odnose je u podzemne mravinjake, zaštićujući je tako od predatora. U mravinjacima bez vidljiva humka gusjenice se aktivno hrane mravljim ličinkama, u njima prezime, a u lipnju se zakukulje u komorici blizu površine i potkraj mjeseca izlijeću kao odrasli leptiri. Prašina iz kamenoloma nepovoljno bi utjecala kako na samu krvaru, tako i na ugrožene leptire plavce – ističe Šincek.

Zbog svega toga gotovo je cijela Ivanščica uvrštena u ekološku mrežu Natura 2000, koja je sastavljena od područja važnih za očuvanje ugroženih vrsta i stanišnih tipova Europske unije.

– Njezin cilj je očuvati ili ponovno uspostaviti povoljno stanje više od tisuću ugroženih i rijetkih vrsta te oko 230 prirodnih i poluprirodnih stanišnih tipova. Postavlja se pitanje: Čemu išta zaštititi ako se dozvoli otvaranje kamenoloma u srcu ekološke mreže Natura 2000? Još 2013. godine napravljena je Stručna podloga za zaštitu Regionalnog parka Hrvatsko zagorje, u koji bi spadala Ivanščica zajedno sa Strahinjščicom, Ravnom gorom i Maceljskim gorjem. Do danas nije bilo proglašenja Regionalnog parka – zaključio je Dubravko Šincek.

Fijasko projekta upropastio bi stotinjak radnih mjesta

Projekt provođenja istražnih radova u svrhu dobivanja koncesija za eksploataciju istražnog prostora Siljevec trebao bi, izravno ili neizravno, zaposliti stotinjak ljudi uglavnom iz tog okruženja. Što se tiče kamionskog prometa, jednog dana, ako dođe do otvaranja kamenoloma, smjerovi izvoza odredit će se Studijom utjecaja na okoliš i za tu svrhu izrađen je idejni projekt prometnice koja ide trasom Siljevec – Zasjek, ispod vrha Pokojca te na županijsku cestu kod Belskog dola. Jug uvjerava da se promet zasigurno neće odvijati preko vrha Pokojca jer je to tehnički neizvedivo s obzirom na to da prometnica ne može imati nagibe veće od 10 %. U postupku Glavne studije predviđena je javna rasprava i uključit će mještane Suhe Željeznice kako bi se eventualno izgradnjom dijela nove prometnice i značajnom rekonstrukcijom postojeće dobila njihova suglasnost.

– Ako to neće biti moguće, orijentirat ćemo se na idejnim projektom predviđen pravac izvoza – rekao je Jug.

I dodao:

– Moram svakako naglasiti da sam rođen u blizini ovoga kraja, u Kameničkom Podgorju u Lepoglavi. Ondje boravim gotovo svakog vikenda. I meni, ali zasigurno i svima koji imamo korijene odavde ili živimo ovdje i volimo ovaj kraj, strane su bilo kakve radnje koje bi imale za posljedicu narušavanje prirodnog sklada prirodnih ljudskih resursa. Primjer područja Istarske županije može nam poslužiti kao dobar uzor pametnog i održivog razvoja u kojem se ostvaruje simbioza elitnog turizma s više od 30 aktivnih kamenoloma na tom području. Ono je, štoviše, površinom jednako površini Hrvatskog zagorja. Da ondje nije bilo toliko kamenoloma i izvora mineralne sirovine, ne bi bilo moguće izgraditi prometnu i komunalnu infrastrukturu te velik broj elitnih hotela na obali i u unutrašnjosti Istre. Kao što sam obrazložio, uz pametno i održivo gospodarenje mogu se pomiriti sve strane, uz očuvanje okoliša i prirode, a sve za dobrobit zajednice – rezolutan je Stjepan Jug.

Nastavite čitati

U fokusu

Bruno Ister: Varkom je financijski stabilan i može završiti projekt aglomeracije

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Da će svi građani Varaždinske županije na ovaj ili onaj način osjetiti posljedice afere ˝Pročistač˝, sasvim je izgledno.

U kolikoj mjeri će Varkom uspjeti amortizirati probleme, ostaje za vidjeti. Zasad je poznato da projekt aglomeracije ide dalje, a Varkom je na sebe preuzeo financijske obveze prema izvođačima.

Na sjednici Nadzornog odbora Varkoma donesena je odluka da će Varkom nastaviti projekt i da će zasad iz vlastitih izvora plaćati radove koji su obavljeni i radove koji su došli na naplatu jer su sredstva iz EU fondova obustavljena. Drugog dana od početka istrage došlo je, naime, do obustave plaćanja iznosa koji isplaćuju Hrvatske vode, a kako kaže direktor Varkoma Bruno Ister, cijeli projekt je kontaminiran aferom.

Podsjetimo, predsjednik Uprave GK Grupe Robert Gotić, bivši direktor Varkoma Željko Bunić te vlasnik tvrtke Ecoenergy i bivši direktor Coninga Stjepan Ptiček trenutno su u istražnom zatvoru.

Europski istražitelji sumnjaju u davanje i primanje mita za projekt dogradnje i rekonstrukcije uređaja za pročišćavanje otpadnih voda. I dok ne dobijemo pravosudni epilog ove afere, ostaje niz nepoznanica. Najcrnji scenarij je 100 % penalizacija na kompletan projekt.

O trenutnoj situaciji u Varkomu, planovima i načinu financiranja razgovarali smo s direktorom Brunom Isterom.

Rekli ste da bi posljedice afere mogli osjetiti svi građani. Kakva je trenutna situacija, hoće li se projekt nastaviti i na koji način će se financirati? Ima li Varkom financijskih mogućnosti da se taj projekt izvede do kraja?

U ovom trenutku malo znamo, tek da nam je obustavljeno mjesečno plaćanje radova i usluga vezanih uz izgradnju mreže na svim pravcima aglomeracije Varaždin. Čekamo pisano obrazloženje takozvane “opravdanosti sumnje”, koja je temelj za postupanje posredničkih tijela. S obzirom na to da počinju godišnji odmori, to će, očito, malo pričekati.

Varkom je financijski stabilno društvo i može taj projekt, u slučaju potrebe, i sam iznijeti do kraja. Ne znamo što nam nose iduće godine u smislu poskupljenja, koja uvelike utječu na naše poslovanje. U tijeku je nužna kadrovska obnova, očekuje se rasplet oko pripajanja Ivkom-voda, intenzivirali smo rekonstrukcije i dogradnje mreže. Sve to predstavlja financijski teret i tu bi nam mogla trebati pomoć. Vjerujem, ipak, da to neće biti slučaj.

Što u slučaju najcrnjeg scenarija, odnosno stopostotne penalizacije?

Poduzimamo sve što možemo, a vjerujte da to nije puno u našoj moći. Nadamo se da će oni koji odlučuju o sudbini ovog projekta prihvatiti naš prijedlog, koji se temelji na selektivnom pristupu jer tvrdimo da veći dio projekta nije kontaminiran.

Što je s ostalim projektima, od onih tekućih, poput pucanja vodovodnih cijevi, pa do, primjerice, projekta sanacije baliranog otpada (pod pretpostavkom da i Grad sufinancira projekt aglomeracije kako bi se on mogao izvesti do kraja)? Konkretno, može li se dogoditi da zbog novonastale situacije i ostali projekti dođu u pitanje?

Svi ostali projekti koji se financiraju iz drugih izvora teku predviđenom dinamikom i tako će i ostati. Tu prvenstveno mislim na interventno i preventivno održavanje, kao i na projekte izgradnje i dogradnje naše infrastrukture.

Grad je izrazio spremnost da nam kao najveći suvlasnik pomogne ako bude potrebe, hvala gradonačelniku, no zasad uspijevamo i sami. Ipak, kad će se znati konkretnije posljedice ove afere, trebat će nam pomoć svih, pa i Vlade RH.

Rješavanje baliranog otpada u Brezju konačno je započelo prema propisanom hodogramu. Započeo je postupak javne nabave, dogovoreno sufinanciranje Fonda, i mogu tvrditi da problemi s aglomeracijom neće na taj projekt utjecati ni na koji način.

Svjedoci smo ovih dana da su se određene interesne skupine udružile i da pod krinkom brige za grad intenzivno rade na opstrukciji svih projekata koje nova Uprava pokreće ili nastavlja. Građani se ne trebaju brinuti, svi projekti idu dalje. Računamo da bi bale iz Brezja mogle krenuti već ove godine. To što bi te interesne skupine htjele, neće se dogoditi.

Jeste li već razgovarali s članovima Skupštine Varkoma i jesu li upoznati s novim planom za realizaciju projekta aglomeracije? Što kažu?

U kontaktu smo svakodnevno s našim suvlasnicima, koji nam u ovom trenutku daju bezrezervnu podršku. O nastavku financiranja projekta iz vlastitih izvora Nadzorni odbor donio je jednoglasnu odluku kojom se odobrava takav plan. Svjesni su ljudi iz Nadzornog odbora da štete, kakve god da budu, mogu biti i veće ako ne dovršimo posao do kraja. Najgori mogući scenarij je da nas penaliziraju a da ne dovršimo posao do kraja. Dakle, u ovom trenutku najvažniji zadatak je ishoditi uporabne dozvole za sve podsustave i priključiti korisnike na postojeći uređaj, koji je dovoljnog kapaciteta. Nažalost, neugodni mirisi i dalje će se povremeno osjećati u neposrednoj blizini uređaja.

Uskoro istječu dozvole za aglomeraciju Ludbreg. Kakav je plan dalje?

Za aglomeracije Ludbreg i Novi Marof sve je spremno, osim što zasad nije poznat izvor financiranja. Zahtjev za produženje valjanosti dviju od triju građevinskih dozvola za Ludbreg predan je na vrijeme.

U javnosti se ponovno govori i o Bunićevoj otpremnini, ali i o Vašem imenovanju.

Mandat mog prethodnika, prema ugovoru, započeo je 1. veljače 2018. i trebao je trajati do 1. veljače 2023. godine. Novoj Upravi nije bilo prihvatljivo da on odradi svoj mandat do kraja iz mnogo razloga, o kojima je nepotrebno dodatno govoriti. Mislim da je to danas većini građana jasno. Nije bila niti opcija da ostane u sustavu na mjestu i u platnom razredu koji si je pripremio kao rezervni položaj. Jedina opcija bila je nagodba koja ne bi društvo stajala previše. I takvu je nagodbu gradonačelnik kao većinski suvlasnik dogovorio s g. Bunićem. Prema ugovoru, on je imao pravo na 12 mjesečnih plaća uz otkazni rok od tri mjeseca, dakle na ukupno 15 mjesečnih plaća. Prema dogovoru o kojem je izvješten Nadzorni odbor, koji nije imao nikakvih primjedbi, napravljen je raskid i isplaćeno mu je samo šest mjesečnih plaća. Takav hvalevrijedan pristup nove Uprave trebao bi naići na razumijevanje svih kojima je stalo do dobrog gospodarenja u gradu. Svjedočimo danas da nije tako i da neki i to koriste za stjecanje jeftinih političkih poena.

Što se mog imenovanja tiče, mnogo je svakakvih mišljenja izneseno u javnosti. Zbog nedorečenosti nekih odredbi Zakona o vodnim uslugama došlo je do selektivnog, a kod nekih i tendencioznog tumačenja, za potrebe političkog prepucavanja. Sveobuhvatno pravno mišljenje, koje je završilo na svim bitnim adresama, pokazalo je da je moje imenovanje potpuno zakonito. Ako netko smatra da to nije slučaj i ima drugačija saznanja, nemam ništa protiv da pokrene Zakonom predviđen postupak.

Nastavite čitati

Promo

Varaždinsko online izdanje

Međimursko online izdanje