Prema podacima FINA-e iz obrađenih godišnjih financijskih izvještaja za statističke i druge potrebe, u djelatnosti proizvodnje kruha; proizvodnje svježih peciva, slastičarskih proizvoda i kolača u 2023. godini poslovao je 931 poduzetnik s 14.792 zaposlena, što je za 1 % više zaposlenih u odnosu na 2022. godinu.

Navedena skupina poduzetnika u promatranom je razdoblju ostvarila ukupne prihode u iznosu od 934,6 milijuna eura, što je 18,4% više u odnosu na prethodnu godinu, te ukupne rashode od 875,7 milijuna eura, što je više za 13,1%, piše jatrgovac.com.

Poduzetnici spomenute djelatnosti, njih 702, u 2023. su ostvarili dobit razdoblja u iznosu od 56,8 milijuna eura, što je povećanje od 25,1% u odnosu na 2022. godinu. Gubitak razdoblja iskazalo je 229 poduzetnika i to u iznosu od 5,3 milijuna eura, što je 64,2% manje u odnosu na prethodnu godinu.

Na razini svih poduzetnika ove djelatnosti iskazana je neto dobit od 51,6 milijuna eura, što je 4,9 puta više u odnosu na 2022. godinu, kada je neto dobit iznosila 10,5 milijuna eura.

>> Cijene pšenice pale, ratari nezadovoljni. Zašto je onda kruh u Hrvatskoj skuplji za 15 posto od prosjeka EU?

Prosječna mjesečna neto plaća obračunata zaposlenima kod poduzetnika čija je pretežita djelatnost proizvodnja kruha; proizvodnja svježih peciva, slastičarskih proizvoda i kolača, u 2023. godini iznosila je 755 eura, što je 11,5% više u odnosu na 2022. godinu.

Kod top 5 poduzetnika s najvećim ostvarenim prihodima u 2023. godini u promatranom razredu djelatnosti, najuspješniji poslovni rezultat mjeren koeficijentom ubrzane likvidnosti, zaduženosti i vlastitog financiranja iskazale su ZAGREBAČKE PEKARNE KLARA d.d. Uspješnost poslovanja mjerenu koeficijentom obrtaja ukupne imovine te mjerenu danima plaćanja dobavljačima iskazalo je društvo PEKAR TOMO d.o.o., dok je uspješnost poslovanja mjerenu koeficijentom obrtaja kratkotrajne imovine iskazao PEKAR d.o.o.

Od nove školske godine priprave za sakramente prve pričesti i svete potvrde više ne traju godinu dana, već dvije godine. To je zateklo neke roditelje.

– Ah, što sad izmišljaju toplu vodu. Čemu sad to? Pa zar nije dovoljno godinu dana priprave. Djeca su ionako i ovako preopterećena raznim obvezama u školi – ističe roditelj jedne sedmašice.

No, majka jednog dječaka drugog razreda varaždinske osnovne škole ima drugačiji pogled na dvogodišnju pripravu.

– Po meni je to u redu. Ne može se sve svesti na odrađivanje i onda poklone nakon primanja sakramenata – dodaje majka djevojčice čiji su podaci poznati redakciji.

No, dvogodišnja priprava za sakramente nije novost i riječ je o uputi koju je 25. listopada prošle godine u svom Pismu na početku nove pastoralne godine 2023./2024. svim svećenicima Varaždinske biskupije uputio varaždinski biskup mons. Bože Radoš.

Odredbe

– U skladu sa svim dosadašnjim odredbama hrvatskih biskupa, od ove pastoralne godine u našoj Varaždinskoj biskupiji započet ćemo s obveznom župnom dvogodišnjom pripravom za sakramente euharistije (prve pričesti) i potvrde (usp. HBK, Direktorij za pastoral sakramenata u župnoj zajednici, Zagreb 2008., br. 68; 116). Pozivam vas zato da se u svim župama na takav način organizira župna kateheza, odnosno da se već ove godine priprava za prvu svetu pričest započne u drugom razredu, a za krizmu u sedmom razredu osnovne škole. Na župama na kojima se prva sveta pričest i krizma podjeljivala zajedno u drugom i trećem razredu odnosno sedmom i osmom razredu u svakom slučaju potrebno je organizirati dvogodišnju pripravu za ove sakramente. U pastoralnoj godini 2024./2025. tražit će se dakle od svih kandidata za prvu svetu pričest i krizmu kao uvjet obavljena dvogodišnja priprava na župi. Svjestan sam da će možda na početku ovakav način održavanja župne kateheze izazvati određene nejasnoće, a možda i neke polemike sa strane roditelja, osobito s obzirom na postojanje i pohađanje katoličkog vjeronauka u školi. Budite strpljivi, ali i uporni u objašnjavanju nužnosti župne kateheze koja, osim poznavanja vjere što je temeljna zadaća vjeronauka u školi, uči slavljenju, življenju i prenošenju vjere u konkretnoj župnoj zajednici. Redovito pohađanje školskog vjeronauka u svim razredima osnovne škole i dalje ostaje uvjet pripuštanja djece i mladih tim sakramentima – stoji u pismu biskupa Bože Radoša.

Iz Varaždinske biskupije ističu da je višegodišnja priprava do sada postojala u mnogim župama s obzirom na navedeno u Direktoriju za pastoral sakramenata u župnoj zajednici Hrvatske biskupske konferencije, no biskup je navedenim pismom želio pozvati na dosljednije primjenjivanje upute o dvogodišnjoj pripravi u svim župnim zajednicama.

Dodatna obveza

– Svjesni smo da ovakva odredba organizacijski može predstavljati dodatnu obvezu župnicima, vjeroučiteljima i roditeljima, no ona je donesena s ciljem da naša djeca i mladi budu bolje pripravljeni za sakramente, plodonosnije življenje vjere te u konačnici za život – ističu službeno iz Varaždinske biskupije.

Za nekoliko riječi o produljenju priprave zamolili smo dugogodišnjeg profesora, vjeroučitelja Sašu Josipa Mileca.

Godinama je radio u Medicinskoj školi Varaždin, a trenutno predaje vjeronauk u Drugoj varaždinskoj gimnaziji.

– Uvjeren sam da to dobar pomak prema kvalitetnijoj pripremi za sakramente i život u zajednici no ujedno je izazov za župe koje pripremaju djecu da kvalitetno pripreme programe kojima će provoditi župne kateheze i aktivnosti. Naše vrijeme obilježava otuđenost, individualizam i sve manji osjećaj za zajednicu i narod kojima pripadamo. Polazište i temelj svake pripreme za sakramente je obitelj, ona daje poticaj djetetu da sudjeluje u životu kršćanske zajednice i da s vremenom nađe svoje mjesto i poslanje u Crkvi – ističe Milec koji je svestran. On je inače i dugogodišnji trener i predsjedik Karate kluba AIK iz Varaždinskih Toplica.

Drži da dvogodišnja priprava za sakramente ima mnogo benefita.

Prednosti

– Prednost je u tom da se uz poučavanje o vjerskom životu može i uvoditi više zajedničkih aktivnosti koje će povezati djecu kroz volontiranje, upoznavanje aktivnosti koje Crkva provodi a društveno su korisne kao Caritas, pučka kuhinja, socijalna samoposluga, pastoral osoba s invaliditetom, starački domovi i još mnogo toga što ponekad ostane previše sa strane. To je način da se djecu i mlade uvodi u djelotvornu vjeru, da mogu vidjeti i plodove tih sakramenata za koje se pripremaju. Tako gledajući teško je pronaći nedostatke. Sigurno će biti ljudi koji će vidjeti izazovnim pomiriti aktivnosti na kojima im djeca sudjeluju i naći ravnotežu u svemu što se djeci i mladima danas nudi. No duboko sam uvjeren da tamo gdje je dobro uređen rad s onima koji žele na sakramente to može samo biti mjesto duhovnog osnaženja i izvor snage i volje za sve druge aktivnosti i razvoj osobe – ističe Milec.

No, u današnje vrijeme svjedoci smo da se primanje sakramenta povezuje s materijalnim, odnosno darovima koje dobivaju prvopričesnici i krizmanici.

– Običaji oko sakramenta su najčešće odraz stanja društva. U svijetu koji ističe materijalno, gdje se stvari i novac ističu kao prave i često jedine vrijednosti nije neobično da i događaj koji je duboko duhovan nastojimo “prodati”, na njemu zaraditi i istaknuti dar kao srž. Osobno sam bio mnogo puta kum na krizmi i uvijek onima koji me pitaju kažem da će dobiti krunicu i Bibliju. Ako im je to u redu, mogu im biti kum. Mi sami ponekad previše idemo u nadmetanje, popuštamo pred umjetnim društvenim pritiscima i očekivanjima. Ipak, znam mnoge lijepe primjere gdje i dalje slave u okviru uže obitelji, doma i skromno, u duhu onoga što se zapravo dogodilo na taj dan. Bilo bi lijepo kada bi neka generacija potaknuta roditeljima odlučila zajedno skromno proslaviti taj događaj, možda u župnim prostorima, pizzom, kolačima ili nečim, da svi dobe isti poklon, a novac skupe za donaciju nekoj humanitarnoj udruzi ili djetetu njihove dobi koje treba lijek ili operaciju. To bi bilo i predivno ostvarenje pripreme za krizmu na primjer. Dobro je slaviti, treba obilježiti ono lijepo u našim životima, ali treba znati ostati umjeren u slavlju – zaključio je Milec.

Kako “zadržati” mlade u Crkvi nakon Krizme?

Vjeroučitelj Saša Josip Milec ističe da često priprema za sakramente može biti poticaj na razmišljanje, izazov za nove putove koje ne treba samo Crkva, već društvo općenito, više zajedništva, više srca, empatije i djelotvorne ljubavi.

– Sve to je proces koji će trajati, ali ako se svi koji u tom procesu sudjeluju uspiju motivirati i vidjeti priliku koja se kroz to pruža može se s vremenom očekivati pozitivan pomak. Ja mogu početi od sebe, to i činim. To je sve što mogu. Tako i svatko od nas za sebe može donijeti nove, zrelije i plemenitije odluke koje će sve više biti odraz onoga što zapravo događa u primanju tih sakramenata – ističe Milec.

No, kako “zadržati” mlade u Crkvi nakon krizme?

– Sama riječ zadržati možda previše govori da nekoga držimo negdje, zadržavamo ga. Ne bih nikoga “zadržavao” već bismo kroz pripremu za sakramente trebali otvoriti vrata svime onime što mlada osoba u Crkvi može biti i što može raditi. Mladi ljudi su izrazito angažirani u pomaganju bližnjemu, to je moje iskustvo iz rada u srednjoj školi, i to je dobra prilika kako ih potaknuti na angažman i da vide kako je mnogo više toga moguće zajedno nego sam ili odvojen od zajedništva. Treba reći da će uvijek postojati odljev ljudi nakon krizme, ali riječ Božja, vjera, ljubav i znanje koji su posijani će nekome možda pasti na plodno tlo tek u 20-ima, 30-ima ili kasnije i znat će kamo se može vratiti i gdje će naći mir i radost u Bogu. Načina je mnogo, vjerujem da je svaka župa malo specifična i da će župnici, vjeroučitelji i pastoralni suradnici, ako imaju otvoreno srce za one koji su im poslani, znati odgovoriti na sve izazove koje donosi priprema za sakramente i rad s mladima – zaključio je Milec.