Povežite se s nama

Život i društvo

Posjetili smo kuću u kojoj je kao djevojka ljetovala Ivana Brlić-Mažuranić: prve pjesme zapisivala je ispod platane s Halića?

Objavljeno:

- dana

Prije nekoliko godina u Arhivu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti pronađena je izgubljena pripovijetka Ivane Brlić-Mažuranić pod naslovom “Jaga-baba na Haliču”.

To je otkriće potaknulo znanstvenike koji se bave autoričinim likom i djelom na istraživanje njezine veze s varaždinskim krajem, odakle potječe njezina majka.

Crtež stare kuće i današnja kuća – isti!

Nedovršena priča opisuje mnogočlanu seosku obitelj koja živi u kolibici uz potok Mozdernjak podno Halića, jednog od brežuljaka Varaždin Brega. Djelo je najvećim dijelom pisano rukopisom koji je proučila i u znanstvenom radu opisala profesorica s čakovečkog Odsjeka Učiteljskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu Andrijana Kos-Lajtman. Njezin znanstveni rad pod nazivom „Jaga-baba na Haliču – pronađen rukopis Ivane Brlić-Mažuranić“ (objavljen u međunarodnom znanstvenom časopisu Libri&liberi) ujedno opisuje u kojoj je mjeri autorica bila osobno povezana sa živopisnim zagorskim krajem. Uz izgubljeni rukopis pronađen je i crtež stare vinogradarske kurije na Haliću, koju je naslijedila Ivanina majka Henrietta rođena Bernath, a u kojoj je obitelj Mažuranić godinama provodila ljetne praznike.
Autor crteža je nepoznat, no stara kuća s drvenim trijemom i ogromnom platanom i danas ponosno stoji na Haliću.
Riječ je o gornjem dijelu Halića, na kojem se nalazi i kapelica Sv. Trojstva, koju je dala izgraditi Ivanina baka Josepha pl. Bernath.

Tragom pronađene Ivanine priče s Halića pronašli smo i sadašnje vlasnike stare vinogradarske kurije. Kuća je od 60-tih godina prošlog stoljeća u vlasništvu obitelji Stočko iz Varaždina, koja nam je dopustila fotografirati kuću i imanje na kojem je Ivana Brlić-Mažuranić provela najljepše dijelove svog djetinjstva, o čemu piše u svojim autobiografskim zapisima. Kroz razgovor s Nikolom Stočkom saznajemo da je njihov djed kuću kupio od potomaka plemićke obitelji Valenteković.

Stara vinogradarska kurija do danas je zadržala svoj šarm i izgleda gotovo identično kao na crtežu pronađenom uz autoričinu pripovijetku. Pored kuće još uvijek stoji i stara platana, baš kao i na crtežu narisanom prije stotinu i više godina, kad je mlada Ivana već zapisivala
svoje prve romantične pjesme i razmišljanja.


Kuća zadržala svoj stari šarm

U kuću se ulazi kroz stari trijem, a na lijevo je velika prostorija koja je također zadržala atmosferu minulih vremena, s visokim svodom, drvenim gredama i ostacima starog namještaja. Iz sobe se izlazi na drveni balkon s kojeg se pruža pogled na okolne vinograde i bregove. U kući je sačuvan dio starog namještaja, govore nam domaćini, i nekoliko knjiga na njemačkom jeziku. Od starog namještaja sačuvane su stara gusena peć, ogromna vitrina i sofa.

Ivanina baka pričama zabavljala goste

Tražeći dodatne podatke o kuriji i životu na Varaždin Bregu iz vremena kad je živjela slavna spisateljica dolazimo do knjige varaždinskog odvjetnika i publicista Branka Svobode, koji je 60-tih godina objavio knjigu „Stare vinogradske kurije i kleti“. Autor je dvadesetak godina skupljao materijal za ovo pozamašno djelo koje obiluje silnim detaljima o povijesti Varaždin Brega, i to u kontekstu povijesnih zbivanja u gradu Varaždinu i tadašnjoj Hrvatskoj. Prema Svobodinim podacima kuriju na Haliću izgradila je obitelj bake Ivane Brlić-Mažuranić, a baka Josepha potjecala je iz mađarske plemićke obitelji Lendvay.
– Lendvayi su imali vinogradski posjed Hališče, koji je kasnije pripao Josephi, ženi ljekarnika Bernatha, a ona ga je dala kćeri Henrietti udatoj za Vladimira Mažuranića, sina bana Ivana Mažuranića – piše Svoboda opisujući nadalje Ivaninu baku kao ženu koja je svojim pričama i dosjetkama znala zabavljati brojne goste koji su ljeti stizali na njezino ladanje.
– Josepha pl. Bernath bila je odrješita žena. Pušila je samo cigare. Uvijek je išla sa štapom u ruci. Bila je vesele ćudi. U svome vinogradskom domu na Haliču je kao izvrstan kozer znala zabavljati društvo svoga gostoljubivoga doma. Na Haliču je sagradila i kapelicu koja i danas postoji – piše Svoboda.
Nikola Stočko opisuje nam da se nekadašnje imanje s vinogradom prostiralo od kurije, smještene na padini i udaljene stotinjak metara od glavne ceste na Haliću, pa sve gore do vrha Halića i ceste uz koju se nalazi i kapelica, tako da je Josepha kapelicu izgradila na zemljištu koje je također nekad pripadalo obiteljskom imanju, ali je zemljište kasnije podijeljeno na više manjih parcela i dobrim dijelom rasprodano.


Kapelica Sv. Trojstva

Ivanin djed ban Ivan Mažuranić također je imao vinograde na obroncima Medvednice iznad Zagreba, koje je oporučno ostavio sinu Vladimiru. Nakon banove smrti Ivanina majka Henrietta svoj je vinograd na Varaždin Bregu 1891. godine prodala obitelji Valenteković. Ivana je tada imala 17 godina i te se iste godine zaručila za Vatroslava Brlića, a sljedeće se godine udala i sa suprugom iz Zagreba odselila u Slavonski Brod, u kojem je provela najveći dio svog života.

Prodaja vinograda na Haliću tako je na svojevrstan simboličan način označila i kraj Ivanina bezbrižnog djetinjstva i mladosti te početak zrelog života, koji su ponajviše obilježile majčinske brige, brojne obiteljske obveze i spisateljsko stvaralaštvo.

Prisjećala se uspomena s Halića?

Zanimljivo je da je i u Brodu Ivana ljeti najradije boravila u vinogradu obitelji Brlić s predivnom vilom Brlićevac, koja je i danas sačuvana. Možda se u obiteljskom ljetnikovcu Ivana tada prisjećala i svojih mladenačkih doživljaja i uspomena s varaždinskog Halića, koji joj je puno značio, a o tome piše i u svojoj Autobiografiji.

– Moja mladost protekla je većim dijelom u gradu. Uslijed moje žive i razigrane ćudi, bila je puna zabava i radosti kojima obiluje grad. Pa ipak je jedino ono vrijeme što sam ga provađala na ljetovanju (u Varaždinskom brijegu, na idiličnom krasnom zaselku, baštini moje majke), ostavilo trajnu uspomenu u meni. Ono tako reći spaja za mene sve ono što mladošću nazivam – piše autorica u svojoj Autobiografiji.

I Ivanina braća i sestra opisuju s koliko se uzbuđenja svakog ljeta obitelj Mažuranić spremala na put za Halić, gdje su boravili dva mjeseca. Mlađa su djeca s „voljenom kuharicom Hanikom“ i mnogobrojnim stvarima i namirnicama putovala dva dana zaprežnim kolima, a Ivana je, kao najstarija, putovala s roditeljima vlakom.
Na Haliću je uvijek bilo živo. Na brdima Varaždin Brega krajem 19. stoljeća bilo je stotinjak vinogradarskih kurija i dvoraca bogatih građanskih i plemićkih obitelji koje su se ljeti zabavljale u svojim vinogradima i međusobno posjećivale. Svoboda piše da je kod Mažuranića na Halić često dolazio filozof, književnik, a kasnije i rektor zagrebačkog Sveučilišta Franjo Marković, a Ivana se rado družila s njegovim sinom Radovanom. Franjo Marković bio je oženjen za Dragicu Leitner, koja je pripadala bogatoj i uglednoj varaždinskoj obitelji židovskog podrijetla. Leitneri su na Malom Vrhu imali ljetnikovac koji se nalazio na mjestu na kojem se danas nalaze Bijeli dvori. U ljetnikovcu su priređivali koncerte i predstave za ugledne goste koji su stizali iz raznih krajeva tadašnje monarhije.
Ivanina sestra Aleksandra (Alka) u svojim zapisima opisuje kako su se na Haliću zabavljali rješavanjem matematičkih zadataka, otac Vladimir im je naglas čitao pripovijesti Julesa Vernea ili su navečer promatrali zvijezde.
– Bilo nam je kao u priči – u tom našem Hališču! – ushićeno je pisala Aleksandra.

Ivana Brlić-Mažuranić već je s 11 godina počela pisati dnevnik te bi zapisivala svoje misli, pjesme, ali i narodne priče koje bi čula. Tako je možda tijekom svojih mladenačkih šetnji varaždinskim bregovima prikupila materijal koji je tek tridesetak godina kasnije iskoristila za pisanje pripovijetke koju na kraju nikad nije dovršila. Izgubljena priča „Jaga-baba s Haliča“ opisuje život seljaka Vaneka Juga i njegove žene, koja je bila maćeha Vanekovoj mnogobrojnoj djeci. U pomalo tjeskobnoj atmosferi opisuje oluju na Haliću koja je seljacima nanijela štetu, ali koja se „mora trpeti“ jer je tako glasila, navodi autorica, „najčešća i najjača rečenica na Haliču-briegu“.
Cijela priča oko Ivane Brlić-Mažuranić i njezina povezanost s Halićem i Varaždin Bregom danas bi se možda mogla ponovno oživjeti ili na neki način uklopiti u viziju razvoja turizma ovoga kraja, kao što su to napravili u Ogulinu, Rijeci i Slavonskom Brodu, mjestima s kojima je također autorica bila životno povezana. Općina Gornji Kneginec upravo je pokrenula izradu Strategije razvoja turizma, pa se možda i u ovom djeliću kulturnopovijesne baštine, zajedno s ostalim kneginečkim kurijama i „pričama iz
davnina“, pronađe potencijal razvoja neke nove, zanimljive turističke priče.

Život i društvo

“Pozivam i mlađe da se pridruže našim akcijama te postanu dobrovoljni darivatelji krvi“

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Povodom Dana dobrovoljnih darivatelja krvi, koji se svake godine obilježava 25. listopada, u Županijskoj palači u Varaždinu priređeni je tradicionalni prijem za dobrovoljne darivatelje krvi te predstavnike Društava Crvenog križa iz Varaždina, Novog Marofa, Ludbrega i Ivanca.

U ime Varaždinske županije prisutne je pozdravila te čestitala na njihovoj nesebičnosti, plemenitosti i humanosti zamjenica župana Silvija Zagorec, a prijemu su nazočili i pročelnica Upravnog odjela za zdravstvo, socijalnu skrb, civilno društvo i hrvatske branitelje Ljubica Božić, predsjednica Društva Crvenog križa Varaždinske županije Rahela Blažević, ravnatelj Društva Crvenog križa Varaždinske županije Nebojša Buđanovac te liječnica Odjela za transfuzijsku medicinu u Općoj bolnici Varaždin Gordana Jaklin.

– Varaždinska županija nalazi se u samom vrhu po broju prikupljenih doza krvi i ta činjenica nas sve skupa čini ponosnima i sretnima. Hvala svim darivateljima na njihovoj nesebičnosti, humanosti i plemenitosti. Posebno želim pohvaliti višestruke darivatelje koji trebaju biti primjer i motivacija novim, mlađim darivateljima – rekla je zamjenica župana Silvija Zagorec te izrazila nadu da će naša Županija i dalje ostati u samome vrhu po broju prikupljenih doza.

Gordana Jaklin, dr.med., je naznačila kako odjel unatoč borbi s pandemijom jako dobro funkcionira.

– Koristim priliku da se zahvalim svim našim darivateljima krvi jer zahvaljujući njima Opća bolnica Varaždin uvijek ima dovoljno zaliha krvi – rekla je Jaklin.

Predsjednica Društva Crvenog križa Varaždinske županije Rahela Blažević zahvalila se zamjenici župana na toplom prijemu, ali i podršci koju Županija pruža u radu Društva.

Nastavite čitati

Život i društvo

Zgrada Doma za starije i nemoćne osobe i službeno u vlasništvu Varaždinske županije

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Nekretnine Doma za starije i nemoćne osobe Varaždin i službeno su postale vlasništvo Varaždinske županije.

Ugovor o prijenosu prava vlasništva na nekretnini Doma potpisali su u ponedjeljak, 25. listopada, u Županijskoj palači ravnatelj Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje Ivan Serdar i župan Anđelko Stričak.

– Danas je Varaždinska županija bogatija za 68.390.000 kuna, kolika je vrijednost nekretnina Doma za starije i nemoćne osobe koje smo u vlasništvo dobili bez naknade. Dom je izgrađen 1979. godine, a kapaciteta je 360 ležajeva. Županijska skupština je u rujnu jednoglasno donijela odluku o prihvaćanju ovog dara Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje. Na taj način ćemo moći daleko kvalitetnije upravljati nekretninom, a sve na korist naših korisnika. Da je interes za smještaj u Dom velik, govori podatak da je na listi čekanja više od 2000 umirovljenika – rekao je župan Anđelko Stričak.

Potpisivanju ugovora prethodila je odluka Vlade Republike Hrvatske, koja je zadužila resorno ministarstvo i HZMO da osiguraju sve uvjete, što je sada i realizirano, napomenuo je ravnatelj HZMO-a.

– Namjera je da prijenosom vlasništva omogućimo Županiji da i dalje investira u nekretnine Doma za starije i nemoćne, bez obzira je li to vezano uz proširenje kapaciteta ili poboljšanje stanja same nekretnine. Sada kao vlasnik može i aplicirati za korištenje EU fondova. Ovo je četvrti ugovor o prijenosu vlasništva koji je HZMO potpisao sa županijama, a do kraja godine ugovore planiramo potpisati ugovore s još sedam županija – naveo je ravnatelj Ivan Serdar.

Potpisivanju ugovora prisustvovali su pomoćnik ravnatelja za pravne, opće i poslove gospodarenja imovinom HZMO-a Miljenko Cvitanović, pročelnica Upravnog odjela za zdravstvo, socijalnu skrb civilno društvo i hrvatske branitelje Ljubica Božić, ravnateljica Doma za starije i nemoćne osobe Vesna Vidović Oreški, predsjednik Upravnog vijeća Doma Zlatko Zuber i predsjednica Saveza udruge umirovljenika i starijih osoba Varaždinske županije Jadranka Bahlen.

Nastavite čitati

Promo

Varaždinsko online izdanje

Međimursko online izdanje