Dr. sc. Tomislav Domazet Lošo

Trenutno smo u procesu objavljivanja rada, čiji su rezultati jako, jako zanimljivi. Pokazali smo da primitivne životinje kao što su žarnjaci mogu imati invanzivne tumore. Važna je poruka da samo pomlađivanje organizma kod čovjeka i produljenje života ne bi eliminiralo problem tumora.

“Sve životinje, uključujući i čovjeka, imaju puno dublji odnos s bakterijskim svijetom nego što se to prije smatralo”. Ovo je najnovija znanstvena spoznaja iz rada pod nazivom “Animals in a bacterial world, a new imperative for the life sciences” koja je objavljena u časopisu PNAS (Proceedings of the National Academy of Sciences of the United States of America) američke Nacionalne akademije znanosti.

Strateški dokument

Uz druge članove istraživačkog tima, do nje je došao i naš znanstvenik s Instituta Ruđer Bošković u Zagrebu, evolucijski genetičar dr. sc. Tomislav Domazet Lošo. Dobitnik je brojnih nagrada, a za svoje revolucionarno otkriće na području evolucijske biologije, ovaj je znanstvenik prošle godine dobio naslovnicu u najprestižnijem znanstvenom časopisu Nature, gdje je objavljen znanstveni rad s njegovim otkrićima.
S ovim mladim i perspektivnim znanstvenikom razgovarali smo o najnovijem otkriću o važnosti bakterija i ulozi koje imaju za cjelokupan život na Zemlji. No govori i o stanju u znanosti, posebice kada Hrvatska postane članica EU, kao i o uvjetima rada, načinima izbora u znanstvena zvanja u Hrvatskoj te svim problemima s kojima se suočavaju znanstvenici, posebice mladi, u Lijepoj Našoj.

Kako ste postali dio istraživačkog tima koji je došao do važnih znanstvenih spoznaja o bakterijama?

Nekoliko je znanstvenika iz američke Nacionalne akademije znanosti prepoznalo moj rad na genomskoj filostratigrafiji pa su me pozvali na zatvoreni skup u Sjevernoj Karolini, gdje smo raspravljali o tome kako usmjeriti buduća istraživanja o suodnosu bakterija i životinja. To je područje gdje ima puno prostora za istraživanje, a s druge strane je važno za razumijevanje razvoja života na Zemlji. Mi smo zapravo proveli otprilike tjedan dana izmjenjujući ideje, iskustva, pronalazeći neke nove smjernice za

Veselim se ulasku u EU. Nadam se da će konačno propuhati vjetrovi izvrsnosti

daljnja istraživanja, i na kraju smo napisali navedeni rad. Može se reći da je to strateški dokument koji daje daljnje smjernice za razvoj biologije. Ono što je za mene bitno je to što sam kroz tu interakciju s vodećim ljudima u području odlučio krenuti u istraživanja u smjeru dubljeg razumijevanja bakterija. Tako da sada pokušavam organizirati i pronaći sredstva za pokretanje istraživanja koja su vezana za pitanja jesu li bakterije pravi višestanični organizmi usporedivi sa životinjama ili biljkama. Imam razloga vjerovati da je tome tako i imam određenu metodologiju kojom mogu to dokazati. Sada je pitanje kako nabaviti sredstva da pokrenem ta istraživanja.

Što ova najnovija spoznaja znači za znanost?

Pa, gledajte: što je bitno? Da bakterije i životinje imaju svoju dugu evolucijsku povijest, da su bakterije prvi organizmi na Zemlji koji su nastali. Oni su zapravo pripremili teren, znači pripremili su eko-sustav za razvoj svega sljedećega, uključujući i životinje. Bakterije su bile prva hrana prvim višestaničnim životinjama. Bakterije su stalni pratioci životinjama na način da se uvijek nalaze na njihovim površinama, bilo vanjskim, bilo unutrašnjim. Mi ne možemo egzistirati, znači niti jedan životinjski organizam na Zemlji ne može egzistirati bez bakterija. Vi možete držati, primjerice, u laboratoriju sterilne miševe koji na sebi nemaju bakterije, ali oni su bolesni. To je poanta. Znači, da budete zdravi, morate na sebi imati bakterije koje s vama komuniciraju, koje komuniciraju između sebe i one su zapravo na neki način eko-sustav koji vas štiti od prodora patogenih bakterija. Ako se unište normalne bakterijske zajednice, na površinama tijela se zapravo otvore ekološke niše na kojima se mogu razviti patogene bakterije. Balans između čovjeka i njegovih bakterijskih zajednica je ključan za njihovu egzistenciju!

Kako ste došli uopće do ove spoznaje?

Nisam ja sâm to otkrio – to je rezultat rada mnoštva istraživača koji idu u tom smjeru. Mi smo osvijestili još neodgovorena pitanja u ovom području. To je bit tog rada.

A sljedeći korak…?

Sad treba krenuti u prava istraživanja. Sad kad imamo znanstveno pitanje trebamo na njega i odgovoriti. Upravo na tome radimo.

Dijelimo gene

Što su, međutim, bakterije? Je su li to “loši dečki” ili…?

Nisu uopće loši. Kao što u prirodi nema uopće dobrih i loših. Sve je to dio jednoga eko-sustava. Ako gledamo bakterije, možemo reći da je bakterija prva stanica koja je nastala. Sve je iz nje nastalo! To je naš biološki predak. Druga stvar jest: mi s bakterijama dijelimo 40 posto gena. Znači to je jezik kojim bakterije i mi komuniciramo. Produkt tih gena su proteini koje predstavljaju komunikacijski kanal koji se ispostavlja između nas i bakterija. Bakterije tako utječu na razvoj probavila i na funkcioniranje drugih organskih sustava kao što je žičani i imunološki sustav. Važnost bakterija za živi svijet možda se najbolje vidi na primjeru kisika na Zemlji. One su proizvele kisik koji je u atmosferi i koji je u oceanima. Na početku biološke povijesti bila je jako mala koncentracija kisika na Zemlji i tek uz proces bakterijske fotosinteze koncentracija kisika je lagano rasla.

Kako će dalje ići vaše istraživanje?

Želim raditi istraživanja na vrstama roda Bacillus. Taj rod sadrži neke nepatogene bakterije, ali ima i patogenih. Jedna od najpoznatijih iz tog roda je Bacillus anthracis, uzročnik antraksa. Konkretno, namjera mi je proučavati biofilmove koje stvaraju ove bakterije. Bakterijski biofilmovi su višestanične tvorbe bakterija.

Zašto su bakterijski biofilmovi važni?

Važni su zato jer bakterije najčešće u prirodi rastu na površinama u obliku tih bakterijskih biofilmova. Biofilmovi su važni zbog mnoštva fenomena. Jedan od njih je taj da su bakterije, kada su u strukturi biofilma, do tisuću puta rezistentnije na antibiotike. To je jedan od razloga što je kod nekih oblika bolesti jako teško kontrolirati patogene bakterije. S druge strane, biofilmovi su važni i u tehničkom smislu. Na primjer, obraštaj na plovilima počinje stvaranjem biofimova. Obraštaj na plovilima je veliki problem koji usporava brodove i donosi velike gubitke. Ako razumijemo samu logiku nastanka biofilma, njegov razvojni proces, onda možda razvijemo neke nove strategije za

Ova Vlada, slobodno mogu reći, namjerno je uništila sustav znanosti

borbu protiv biofilmova. S druge strane, biofilmovi nisu uopće tako loši jer, recimo, u biološkom pročišćavanju voda bakterijski biofilmovi igraju pozitivnu ulogu. Tako da postoje pozitivne i negativne strane bakterijskih biofilmova, al je ključno da se one zapravo ponašaju kao višestanične strukture. Moja je namjera da pokažem pomoću genomske filostratigrafije da one imaju razvoj koji je usporediv s razvojnim procesom kod životinje. Ako one imaju razvojni proces, a ja mislim da to mogu dokazati, onda je to mijenjanje paradigme, razbijanje intelektualnih barijera između različitih bioloških disciplina. Jer onda ćemo morati promijeniti način kako promatramo bakterije! Moja teorija je zapravo da jednostaničnost kao takva nije nikada niti postojala! Pogotovo inicijalno u razvoju živog svijeta, jer ako gledamo prve fosile, to su bakterijski fosili i to u obliku biofilmova. Možemo zaključiti da je riječ o bazičnom istraživanju s mogućom primjenom.
Zašto su, međutim, bakterijski biofilmovi važni u industrijskoj proizvodnji?
Važni su svugdje gdje postoje cijevi koje provode tekućinu jer uvijek neke bakterije imaju tendenciju stvarati u njima biofilmove i potencijalno začepiti cijevi.

Hidre i tumori

Je li onda naša “bakteriofobičnost” u svakodnevnom životu opravdana? Ne pretjerujemo li ako u svakodnevnoj higijeni koristimo, primjerice, antibakterijske sapune?

Po meni je to potpuno pogrešno. Ako nema zbilja nekog jako važnog razloga korisiti strogu dezinfekciju ruku, onda je to i zapravo opasno. Znači, jedna je stvar kada kirurg mora operirati, pa mora dezinficirati i okolinu i ruke, a drugo je jedna sasvim obična, svakodnevna situacija. Ja mislim da je dugoročno to čak i jako opasno. Dakle, opasno je koristiti jaka sredstva koja steriliziraju površine jer na taj način uklanjamo normalne bakterijske biofilmove koji tu jednostavno trebaju biti i time otvaramo prostor za probleme.

Što je s projektom istraživanja tumora na kojem također radite?

To smo priveli kraju. Upravo smo poslali rad u jedan od vodećih časopisa. Znači, trenutno smo u procesu objavljivanja. Mislim da su rezultati jako, jako zanimljivi, da smo pokazali da primitivne životinje kao što su žarnjaci mogu imati invanzivne tumore. Znači, tumore koji nalikuju tumorima kod ljudi, odnosno karcinome. Mislim da je to veliko otkriće zato jer do sada nije bilo takvog nalaza kod primitivnih životinja. S druge strane moramo znati da su hidre jedan od rijetkih životinjskih organizama kod kojih nema procesa starenja. I sada, ako kod hidre imamo tumore i nemamo proces starenja, to govori da čak kad bi se i kod čovjeka ublažio proces starenja ne bismo nikad riješili problem tumora. To je poanta. Znači samo pomlađivanje organizma kod čovjeka i produljenje života ne bi eliminiralo problem tumora. To je važna poruka rada.

Koliko je današnja znanost interdisciplinarna?

Današnja znanost je na neki način otišla u neku strogu specijaliziranost, ali zapravo najbolji proboji u znanosti se događaju kroz interdisciplinarna istraživanja, barem se meni tako čini. Ono što ja pokušavam je premostiti intelektualne barijere između zoologije, evolucijske biologije i mikrobiologije.

Kako to da ste vi ostali u domovini? Obično se znanstvenici rasprše po svijetu…

Na neki način želim biti ekces u sustavu, da pokažem drugima da se tu može usprkos svim problemima, da ohrabrim mlađe generacije i jednostavno da se borim protiv onoga što ne valja. Ja to shvaćam kao izazov. S druge strane tu je i ljubav prema domovini. Zašto bi svi bili vani?! Idemo tu pokušati nešto napraviti. I jednostavno to gledam kao izazov da se u takvim, gotovo nemogućim uvjetima, ipak može nešto napraviti.

Što će se, međutim, dogoditi s našim znanstvenicima i znanošću kada Hrvatska uđe u Europsku uniju?

Ja se u svakom slučaju veselim ulasku u EU. Mislim da je to jako dobro za hrvatsku znanost. I nadam se da će konačno propuhati vjetrovi izvrsnosti i da će se više cijeniti stvarna kvaliteta rada što dosad nije bio baš slučaj. Nadam se da će to značiti konačan završetak komunističkog upravljanja znanosti i konačno početak jednog zapadno-europskog gledanja na znanost. Na neki način, ja to gledam kao povratak Hrvatske tamo gdje je bila. Znači, za vrijeme Austro-Ugarske mi smo bili dijelom svijeta i u znanstvenom smislu. Međutim, to je nažalost bilo prekinuto i sada se na neki način ta znanost vraća tamo gdje je i bila.

Kojim se principima treba voditi znanstvenik?

Mora postojati idealizam u znanosti. Na način da volite svoj posao, da težite znanstvenom rezultatu, da težite estetici znanosti, to što ja kažem ljepoti znanstvenog istraživanja, znanstvenog rezultata i znanstvenog otkrića. To je ono što vas treba voditi. A s druge strane, moraju postojati određeni etički principi po kojima radite. Znanost nije nešto van čovjeka. Znanost je produkt čovjeka. Kao takva mora podlijegati i određenim moralno-etičkim normama. I u znanstvenom radu i u predmetu istraživanja i u evaluaciji rezultata.

Zašto ste se odlučili za znanost, posebno za ovo područje istraživanja?

Imao sam ljubav i potrebu za tim zanimanjem. Naravno, onome koji je više okrenut zarađivanju ili lagodnom životu, znanost definitivno nije posao koji bih preporučio.

Što vam znači ovo posljednje odlikovanje koje ste dobili prošle godine na Dan državnosti od predsjednika RH Ive Josipovića?

To je svakako veliko priznanje. Sretan sam da je predsjednik Republike prepoznao moj znanstveni rad. Na neki način to je poruka cijelom znanstvenom sustavu da treba prepoznavati izvrsnost. Mislim da je važno da to dolazi od predsjednika Republike, jer zapravo prepoznavanje izvrsnosti na ovim nižim razinama tu ima velikih problema. Konačno se treba shvatiti da jedino izvrsni pojedinci mogu nositi znanost kao takvu. Znanost ne rade mase! Znanost rade isključivo pojedinci. Čovjek koji je izvrstan može raditi znanost i onda on može stvarati mikrookoliš koji okuplja druge znanstvenike te se stvara sinergija. Prosjek u znanosti je loš, od toga nikad ništa. Naravno da će prosječni znanstvenici postojati u svakom sustavu kao što i postoje. Međutim sustav se gradi na izvrsnim znanstvenicima. I to je tako u svijetu gdje je znanost odlična. To nisam ja smislio ili izmislio. Po tom principu rade vodeći instituti kao što je Max Planck, kao što su američki sveučilišta itd. Znači to je sustav meritokracije, sustav podupiranja izvrsnosti, najboljih, najmaštovitijih, nasposobnijih da bi stvar profunkcionirala.

Kako onda komentirate novi Pravilnik o uvjetima za izbor u znanstvena zvanja?

Mislim da je rješavanje problema napredovanja u znanosti preko bilo kakvog pravilnika apsolutno pogrešno. Postoji nešto što se zove istorazinsko vrednovanje, a znači da pojedinačni znanstveni rad, znanstvenu karijeru, cijele institucije, pa čak i cijeli znanstveni sustav treba evaluirati neovisna međunarodna znanstvena komisija stručnjaka koji su etablirani u datom području. I onda prema njihovom izvještaju o stanju netko mora donijeti odluku. Trenutno se pokušava spriječiti utjecaj loših u sustav, ali tako se sustav znanosti ne gradi. Sustav znanosti se gradi da vi omogućite da najbolji uđu u sustav. To je ono o čemu bi Nacionalno vijeće u Hrvatskoj trebalo razmišljati – kako privući izvrsne i njih dovesti u sustav. Ipak moram reći da je ovaj Pravilnik uveo jednu riječ koja do sad nije postojala, a to je kvaliteta. Znači, neki minimalni pomak je napravljen, ali po meni sasvim nedovoljan. Kao što sam rekao: istorazinsko vrednovanje, međunarodna evaluacija i odabir najboljih.

Izgubili doktorante…

Kako komentirate najavu ministra financija Linića da će javnim djelatnicima rezati plaće za tri posto? I znanstvenici su u toj kategoriji, zar ne?

A gledajte, naravno da je to loše za znanstveni sustav. Mislim da se ova Vlada sasvim kompromitirala. Čak bih se usudio reći da njihovi potezi nisu odraz nekompetencije, jer kad ste nekompetentni onda vam se dogodi da povučete i koji dobar potez. Mislim da je ovo, slobodno mogu reći, namjerno uništavanje sustava znanosti i da ćemo posljedice upravljanja znanstvenim sustavom koji je sada na snazi osjećati sljedećih 30 godina. Kao jedan primjer onoga o čemu pričam je to da je zaustavljen dotok

Uputio bih kritiku znanstvenim institucijama da zauzmu stav oko važnih društvenih pitanja

mladih ljudi u sustav. Što znači da smo mi već sada izgubili dvije, ali vjerojatno i tri-četiri generacije doktoranata. To vam je isto kao da zatvorite školski sustav na četiri godine. I onda se ljudi ne školuju četiri godine. Upravo nama se to sada događa na visokoj razini. Mi imamo situaciju da je škola zapravo u Hrvatskoj zatvorena na četiri godine. I mi nemamo znanstvenog podmlatka i to je u demografskom smislu na znanstvenoj razini potpuna katastrofa. To mogu reći. To se nije dogodilo nikad. Za vrijeme Domovinskog rata postojali su znanstveni projekti i ljudi su ulazili u sustav. Znači sustav je pod najtežim okolnostima funkcionirao. Danas ne funkcionira i to je jednostavno nedopustivo. To je odraz nekompetentnosti ljudi koji vode sustav.

Mora li suvremeni znanstvenik biti društveno angažiran u svojoj zajednici ili je već njegov znanstveni rad dovoljan doprinos društvu u kojem živi?

Ja mislim da to danas više nije dovoljno! Društvo se danas potpuno promijenilo od onoga što je bilo prije. Mislim da je društveni angažman znanstvenika jako važan, da je potrebno da znanstvenici govore, da se zalažu za opće dobro. Da brane znanstvene rezultate i iznose znanstvene spoznaje. S jedne strane se gura scijentizam, a zapravo se znanstveni rezultati plasiraju selektivno, kako kome odgovara. I zbog toga je jako važno da znanstvenici upravo kroz svoja istraživanja, kroz svoju perspektivu gdje su oni stručnjaci, gdje nešto znaju, javno nastupaju, kažu ono što misle, utječu na društvene odluke i jednostavno budu prisutni u društvu. Uputio bih kritiku znanstvenim institucijama da zauzmu stav oko važnih društvenih pitanja. A pogotovo danas kad su društva u krizi. Treba reći ono što se zna, gdje smo eksperti, treba dati procjenu. Jer je po meni previše ideologije.

Kako u tom kontekstu gledate na isprepletenost politike i znanosti, odnosno koliko politika može manipulirati znanošću?

Pa ona to i radi. Manipulira. Protiv toga se treba boriti, da se manipulira znanstvenim spoznajama i da se skriva iza znanstvenosti. U većini slučajeva uzimaju se neki rezultati iz konteksta, koriste se prema potrebi, skriva se iza znanosti. Znanstvenici trebaju čvrsto, jasno ustati protiv takvih mjera. Primjerice, Ministarstvo znanosti gura na mala vrata nešto poput “rodne ideologije”, što je čista pseudoznanost. Ako mene kao evolucijskog biologa pitate o tome, reći ću vam da je to apsolutno neodrživo. To uopće nije znanost. To je ideologija, izmišljotina koja ne može uopće izdržati ekspertnu analizu unutar evolucijske biologije.

BIOGRAFIJA

Dr. sc. Tomislav Domazet Lošo diplomirao je na Prirodno-matematičkom fakultetu u Zagrebu 1997. godine, a doktorirao je u Kölnu u Njemačkoj, da bi na postdoktorsko usavršavanje otišao u čuveni Max Planc Institut. Za znanstveni rad dobitnik je nagrade Međunarodnog društva primijenjenih bioloških znanosti, Nagrade “Željko Trgovčić”, Nagrade Društva sveučilišnih nastavnika i drugih znanstvenika te Godišnje nagrade za mlade istraživače tvrtke Shimadzu i IRB-a. Na Dan državnosti prošle godine dobio je najviše priznanje za svoj doprinos znanosti, odlikovanje Reda Danice hrvatske s likom Ruđera Boškovića, koje mu je uručio predsjednik RH Ivo Josipović.

Izvor:
Foto: