Zbog vremenske distance nemoguće je rekonstruirati impresivan popis hotela u kojima je u godinama između dvaju svjetskih ratova radio Ernest Novak. No, spomenimo da je dobru reputaciju ostvario u hotelu Chamonix Palace, Atlantic hotelu (Nica), Palace hotelu (Belgija), Grand hotelu National (Luzern), Finsbury Park Hotels (London), Palace hotelu (Zagreb), Grand hotelu Toplice (Bled) i drugdje. Svoja iskustva stečena u branši Ernest je zasigurno prenosio roditeljima, koji su Grand hotel Novak uspješno vodili u Varaždinu do svibnja 1945. godine i odlaska u emigraciju.

U travnju iduće godine zagrebački hotel Esplanade obilježit će vrijedan jubilej – 95 godina svog postojanja. Nažalost, široj javnosti je potpuno nepoznato da je vodeće upravljačke pozicije ovoga elitnog odredišta, koje je s godinama postalo kulturnom i povijesnom ikonom glavnoga grada Hrvatske, od otvaranja 22. travnja davne 1925. godine do 21. kolovoza 1926. vodio Ernest Novak, 30-godišnji Varaždinac.

Iznimna karijera

Riječ je o iznimno obrazovanom sinu jedincu varaždinskog hotelijera Luke Novaka, vlasnika Grand hotela Novak. Podsjećamo, povijest prvoga varaždinskog hotela, koji je izrastao u Kukuljevićevoj ulici na mjestu svratišta „K divljem čovjeku“, seže u 1912. godinu, kada Luka Novak kupuje skromni ugostiteljski objekt koji nosi naziv Hotel Royal. Novak ga je temeljito obnovio i pod novim imenom otvorio za javnost 15. veljače 1913. godine. Zahvaljujući njegovoj poduzetnosti, hotel će postati najmodernijim u Hrvatskoj. Naime, Grand hotel Novak je, između ostaloga, prvi u našoj zemlji opremljen centralnim grijanjem i hladnjacima za proizvodnju leda. Zagrebački hoteli dosta su kaskali s uvođenjem takvih novina, što, uostalom, priznaje i Gjuro Szabo u svojoj knjizi „Kroz Hrvatsko zagorje“… U ovom, najluksuznijem i najpoznatijem hotelu u regiji, junak naše priče je uz majku i oca stekao prva praktična iskustva u hotelijerstvu, koja će s godinama nadograditi u elitnim europskim ugostiteljskim objektima. O Ernestu Novaku znamo da je rođen u austrijskom Grazu 11. veljače 1896. godine, a kao dvogodišnjak dolazi s roditeljima u Varaždin.

U razdoblju od 30 godina kod Novakovih je odsjelo više od 200.000 gostiju

– Moj otac je u Varaždinu prvo iznajmio manju gostionicu, a nakon što sam završio osnovnu školu i 3 razreda Gimnazije, počeo me uvoditi u hotelijerstvo. Već u kolovozu 1913. godine završio sam trogodišnje školovanje za konobara u Bristolu, jednom od vodećih bečkih hotela. Istovremeno polazim i Strukovnu školu bečkog ceha (Fachlichen fortbildung schule des gremiums der hoteliers und fremdenbeherberger in Wien) koji okuplja vlasnike hotela i drugih ugostiteljskih objekata – piše Novak u svojim sjećanjima.

Legendarni varaždinski Grand hotel Novak prvi je u Hrvatskoj imao centralno grijanje

No, karijeru mu prekida Prvi svjetski rat, pa u redovima austrougarske vojske ostaje kao časnik sve do početka 1919. godine, kada se napokon vraća u Varaždin. Ubrzo uz majku Josipu postaje očeva desna ruka pri vođenju Grand hotela Novak. Obiteljski dom ponovno napušta 1920. godine i nastavlja obrazovanje u Švicarskoj, gdje polazi međunarodnu školu za educiranje vlasnika hotela (Ecole professionnelles de la Société suisse des Hôteliers Cour – Lausanne). Do 1934. godine Ernest, radeći diljem Europe u struci poslove od konobara, šefa sale, stjuarda, voditelja recepcije… do pomoćnika direktora elitnih hotela, stječe iznimno iskustvo i znanje. Stoga ne čudi da su mladom Varaždincu vlasnici hotela Esplanade već 1. travnja 1925. godine povjerili rukovodeće mjesto. Štoviše, Ernest je imao samo tri tjedna vremena educirati restoransko osoblje za odgovoran posao, koji će u ovaj zagrebački hotel privući i otmjene putnike legendarnog Orient-Expressa.

– Novaku je bila povjerena organizacija rada i nadzor nad poslovanjem restorana, kavane, gostionice, dvorane za svečanosti i drugo. Za svoj predani rad zaslužio je svako priznanje i u naš hotel se vratio u svojstvu menadžera (maître d’hôtel) 1933. godine… – ističe se u preporuci (uvjerenju) ovog hotela, koja je Ernestu Novaku izdana 7. svibnja 1940. godine.

Ernest Novak je uoči otvaranja Esplanade uspio za tri tjedna educirati osoblje hotelskog restorana

Esplanadu je prvi put zapravo napustio isključivo radi daljnjeg usavršavanja u svim posebnostima tada razvikane francuske kuhinje. Znanje o tome stekao je u Luzernu, u švicarskom nastavnom centru Union Helvetia.

– Posao u Esplanadi bio je ogroman izazov. Bio je to najveći hotel na Balkanu, s 220 soba i pogonom od čak 140 zaposlenika. Bio sam nadređen skoro polovici osoblja ovog prestižnog hotela u čijoj je kafeteriji dio radnog staža provela i moja supruga Siglinde – zapisao je Novak u svom životopisu 1950. godine.

Svjetski putnik

Zbog vremenske distance nemoguće je rekonstruirati impresivan popis hotela u kojima je u godinama između dvaju svjetskih ratova radio Ernest Novak. No, spomenimo da je dobru reputaciju ostvario u hotelu Chamonix Palace, Atlantic hotelu (Nica), Palace hotelu (Belgija), Grand hotelu National (Luzern), Finsbury Park Hotels (London), Palace hotelu (Zagreb), Grand hotelu Toplice (Bled) i drugdje. Nekoliko mjeseci bio je 1932. godine zaposlen kao direktor kuhinje i restorana na velikom putničkom parobrodu „Kraljica Marija“… Svoja bogata iskustva stečena u branši Ernest je zasigurno prenosio roditeljima, koji su Grand hotel Novak uspješno vodili u Varaždinu do svibnja 1945. godine i odlaska u emigraciju. Naime, pokazalo se da je takav korak bio nužan kako bi spasili živote jer je OZNA već u ožujku te godine hotel predvidjela za konfiskaciju u svom zloglasnom dokumentu “Plan preuzimanja Varaždina“. Nakon što je objekt u FNRJ naprasno postao društveno vlasništvo, preimenovan je u Hotel Kalnik, a potom mu je nadjenut naziv Hotel Istra, pod kojim djeluje i danas.

Ernest 10 godina rukovodio Grand hotelom “Petka“ u Dubrovniku

Ernest Novak 1929. godine oženio je 24-godišnju Siglinde Kasper, hotelsku radnicu iz Ptuja. U braku je rođeno dvoje djece – Erika (1932.) i Benno (1937.), a tada još tročlana obitelj skrasila se 1934. godine u Dubrovniku. Naime, Ernest je prihvatio posao menadžera u novom Grand hotelu “Petka“. Nažalost, u ovom gradu se cijela obitelj tijekom Drugoga svjetskog rata našla u velikoj pogibelji.

– Kapitulacija Italije dovela je zapadne saveznike i njihovo zrakoplovstvo u susjedstvo Dubrovnika. Tako je u kasnim popodnevnim satima 28. studenoga 1943. godine 24 bombardera B-25 američkih zračnih snaga izbacilo svoj ubojiti teret na Gruž, Lapad, Babin kuk i Komolac, pritom teško oštetivši ili uništivši brojne objekte. Ipak, najtragičnija je bila smrt 51 civila. U ovom napadu direktnim pogocima bombi potpuno su uništeni Grand hotel „Petka“, crkva Sv. Križa, potopljena su dva jedrenjaka, oštećen je parobrod Cavtat i dio pruge. Sljedeći dani i mjeseci donijet će Dubrovniku još razaranja i žrtava – otkriva Mario Raguž, dubrovački povjesničar, koji je svoja istraživanja prezentirao u knjizi „U gnijezdu ljepote“.

Srećom, obitelj Novak je preživjela bombardiranje, a do 31. ožujka 1944. godine Ernest je angažiran na likvidaciji hotela u kojem im je propala sva imovina i životna ušteđevina. Novakovi potom traže spas od savezničkih bombi, ali i od jugokomunista u austrijskom Leibnitzu, u kojem Ernest nekako uspijeva pronaći posao službenika. Radio je u tvornici bicikla do završetka rata, a potom nalazi novi posao voditelja ureda i prevoditelja u britanskom civilnom zapovjedništvu za pokrajinu Štajersku. Početkom 1948. godine obitelj Novak seli u Graz, iz kojeg 1951. godine emigrira u Kanadu.