Povežite se s nama

Život i društvo

Predsjednik PK Ivanec: Staze Ivanščice jednostavno ne mogu podnijeti toliko ljudi

Objavljeno:

- dana

Epidemija koronavirusa promijenila je navike gotovo svih.

Mnogi su se okrenuli boravku u prirodi, a planina Ivanščica omiljeno je izletište mnogih.

Ipak, ovo ima i negativnu stranu na koju je upozorio Tomislav Friščić, predsjednik Planinarskog kluba Ivanec.

Njegov osvrt pod nazivom “Ivančica! Blato!” u nastavku prenosimo u cijelosti:

Godina za zaborav, nikada više ovakve godine, svi se sada već prisjećamo prošle 2020. godine. Normalno, svi se sada nadamo u bolje sutra. Opravdano ili ne, teško je reći. Svatko ima svoje mišljenje, pa ću ovdje ipak iznesti nekakva svoja planinarska razmišljanja.

Godina u kojoj se manje-više nije moglo putovati u strana gorja, na neki način je otvorila vrata zaboravljenih izleta u Hrvatskoj, planina i vrhova, staza, koje smo uvijek željeli posjetiti, ali nikad da dođu na red. Opet, bilo je razdoblja kad se nije moglo iz svoje županije, grada, pa eto, i Ivanščica mi je postala nekako još bliža. Koliko god godina bila loša i teška, na neki način mi je pokazala i nešto što je svake godine sve više prisutno i što na žalost budućnost donosi, ali svega toga planinari ne žele ili jednostavno ne mogu vidjeti.

Mogao bih puno toga reći i o stanju u planinama Hrvatske, planinarskim stazama i domovima, ali danas ću ipak o Ivanščici. Ako nije prekasno, zadnji je trenutak da svi zajedno nešto učinimo i pokušamo je spasiti, a koliko god to nekome strano zvučalo i samo planinarstvo! Slušam i gledam ovih dana o tome koliko je blato na stazama. Istina, nikad toliko blata, ali kiša i vlage je uvijek bilo. Vjerojatno nekih godina i puno više, a opet nije bilo blata. Stvar je u nečem potpuno drugom, a to je da nikad nije bilo toliko ljudi koji kreću na krov Hrvatskog zagorja.

Radni dan je postao prijašnja nedjelja, a nedjelja sajam, špica, šetnjica, toliko ljudi nije bilo ni na 1. svibanj iz onih dana. Svi žele, svi hrle. Ljudi su doma, škole ne rade, kafići ne rade. I odjednom, svi na Ivanščicu. Gotovo je nestvarno što se sve ne može vidjeti i kako ljudi kreću na vrh. Iskreno se čudim kako još uvijek nitko nije ozbiljnije stradao. Staza preko „Pionira“ se službeno kao ne koristi, a danas izgleda ne kao staza, već kao pravi put…

Sad će ispasti da ja ne volim da ljudi, mladi, ne idu u prirodu i svježi zrak! Glupost, pa ja osobno i PKI za to živimo, to je i u našem Statutu, isto kao i u Statutu HPS-a i vjerojatno svih društava. ALI! ALI! Ovo su planinarske staze, a ne betonske ili asfaltne šetnjice u gradskim parkovima. Ove staze jednostavno ne mogu podnijeti toliki broj koraka, toliku „frekvenciju“. Gradske parkove čiste komunalne službe, a ovdje? Ovo više nisu planinari, ovo više nisu polaznici planinarskih škola i rezultat se odmah sve više vidi. Limenke, plastika, papiri, „Konj“ ih je najednom pun. Tko će to pobrat? Nekad je postojala jedna staza, bilo ljeto, bila zima. Sada? Čitava šuma je postala staza. Ima nekoliko uhodanih smjerova, prečica, kratica. Ali, ta šuma ima vlasnika, a vlasnika su planinari još nekada zamolili da im dopusti prolazak.

Nije problem ako prođe nekoliko ljudi, šume su pune raznih staza, ali ovdje je sada na nekim dijelovima već riječ o pravoj cesti. Tu se šuma više ne može obnavljati. Vrh? Posebna priča. Motocikli, quadovi, buka, turiranja, vožnja samo da ne i po krovu planinarskog doma. Čudni su ti Austrijanci, pa kako su to oni zabranili. Po šumi, po travnatim površinama, ne da nema više trave, nema ni zemlje, do kamena. I nikome ništa. Ja se iskreno čudim ljudima iz društva. Nekada smo davali dežurstva u i oko doma. Održavali red, kontaktirali policiju u vrijeme jačih okupljanja. Sada nikome ništa.

Rezultat je i ovdje vidljiv, nikada više smeća, i onaj gorak okus u ustima. Zar je to onaj „naš dom, naš ponos“. Kao pobjegneš iz grada i smoga i tek onda dođeš na buku i smrad ispušnih plinova. Danas Ivanščicu svojataju baš svi. Svi imaju neke ideje, svi bi neka prava, a obaveze? Neki „trailovi“, neke trke, neka takmičenja, čovjek to više ne može ni pohvatati. A da li su nekoga pitali i s kojim pravom? Sam naziv govori „planinarska“ staza. Staza namijenjena za kretanje planinara. Ima svoje oznake, ima svoja pravila, mora zadovoljavati neke uvjete, prvenstveno sigurnosne da bi mogla biti ucrtana na karte. Ima i svojeg vlasnika, društvo/klub koje skrbi i odgovara o njoj. Ako ima vlasnika, kako je onda moguće da netko tu radi što hoće. Pa ne može vama netko doći u stan i napraviti „feštu“ samo tako. Pa kakva onda trka po planinarskoj stazi. Napravite si svoju, pa da vidimo koliko će vam trebati za takvu realizaciju i kada će vam krenuti prvi „trail“ i koliko će onda sudionici morati iskeširati za nastup? Možda ima i dobrih namjera, ali ipak treba biti neki dogovor.
Poučna staza preko „Mrzljaka“, čitam u novinama. Samo tako. Uzmem kist i kanticu pa po varaždinskom korzu lupim planinarske markacije. Samo tako.

Planinarski dom. Naglašavam „planinarski“. Po čemu? Pa unutra već odavno da i nema planinara. Prodan je za biznis. Ako i jesi planinar, po čemu ti kao takav ovdje imaš neku prednost od onoga koji nije planinar. Još mu i namjerno prepustiš stol, jer eto, ti si gost pa je u redu da imaš prednost. Da i možeš na taj stol staviti svoju hranu i piće iz „ruksaka“. Nitko te ne pita, jesi ili nisi planinar. Iza svega toga proizlazi i pitanje po čemu bi netko danas i želio biti planinar u Ivancu. Planinar i član neke udruge ima neke obaveze, plaćaš članarinu, tu i tamo će te se netko sjetiti i uznemiriti te pozivanjem na neku akciju, a ako nisi, sve to preskačeš i nemaš brige. Kupiš si opremu, hodaš po planinarskim stazama, koristiš planinarski dom, cijena jela i pića je ista, i nemaš nikakve obaveze, a prigovarati uvijek možeš. Lovci su ipak pametniji, i oni imaju staze, ali ih ne reklamiraju. Imaju i domove i kuće. Za sebe. I ne dira ih pandemija. Oni su svoji na svojem. Nisu bili „pametni“ kao planinari. Autocesta se plaća, teniski teren se plaća, dvorana se plaća, bazen se plaća. Probaj na stadion u Zagrebu donesti svoju loptu i malo pucati po golu. Baš me zanima koliko utakmica trava može podnijeti. Ona fina, skupa. Ova na Ivanščici može i mora, od cipela i guma. Ili baciti „hakl“ u KC „Dražen Petrović“. Vjerojatno bi pisale novine.

Na Ivanščici je sve dozvoljeno. Da, i svi bi nešto gradili. Kome i čemu. Daj mi jedan stol i mir. Od silnih građevina na vrhu i tako više ne vidim ni šume ni drveća. Nekada se „partiji“ nije moglo reći ne, danas javno mišljenje sve može, ali izgleda da više nikome nije stalo. Politika! Šećer na kraju. Ovi su najbolji. Ivanščica, Park prirode! Eto svi ga imaju, jedino sjever Hrvatske nema. Susjed ima velika polja i traktor, ja nemam polja, ali nije red da i ja nemam traktor. Nema veze što mi u biti ne treba, nema veze što se u traktor ne razumijem, nema veze što ne znam montirati plug, što ga ne znam ni upaliti, što kad ga i kupim ništa se neće promijeniti i što ću s vremenom na njega zaboraviti, ali sada u ovom trenutku neka svi znaju da ja kupujem traktor! Zanimljivo, svi portali sada o tome pišu, a isto tako je zanimljivo da prije puno godina kada sam ja kao predstavnik jedne po mnogo čemu uvažene planinarske udruge to isto govorio, nije prenio nitko i nikoga već godinama nije zanimalo. U krajnjem slučaju i ovo sve što pišem, u praksi očito nikoga ne zanima. Predsjednik jedne planinarske udruge govori o zaštiti Ivanščice i inicijativi da se proglasi Parkom prirode. Koga briga, nije zanimljivo, politika u tome nema koristi. U biti, iskreno, više me i ne zanima.

Zašto? Pa vidite, zaštita Ivanščice me nikada više nije zabrinjavala, a samo ime Park prirode Ivanščice neće ništa promijeniti. Na dječji sat od plastike stavite naziv „Rolex“. To je čak i kažnjivo, a ovo, možda namjere i nisu loše, ali već se u startu krivo krenulo. Ivanec ima dvije planinarske udruge, imamo vodiče, ljude zadužene za održavanje puteva, ljude s mnogo iskustva u planinama, ljude koji u biti za to žive i brinu, kojima bi to bilo ostvarenje životnog sna. Pa valjda, da me nije briga, ne bi ni ovo pisao. Nas do sada nitko ništa nije pitao. Koliko vidim ni gradsku vlast se ništa ne pita, iako i oni također već godinama nešto pokušavaju u i oko Ivanščice. Ivanec, planinarski grad, Ivanščica, park prirode, pa da, to stvarno nema nikakve veze, pa zašto da surađuju. Ali, oni su druga politička opcija. Ima i treća, to je župan, gotovo sam siguran da će i on imati što o ovom reći. Nekoga sam sigurno zaboravio. Da, lovci, vlasnici šuma, pa i oni imaju neki interes. Medvednica je već odavno park prirode, i Papuk, kao i hrvatski ponos Velebit. I? U biti mrtvo slovo na papiru, svatko radi što hoće. Ako ne vidite na vlastite oči, čitajte u medijima, istina je. Ruši se na sve strane, gradi se, ceste doslovno osvanu preko noći. Dakle? Bez stvarne namjere i volje nema napretka, bez uključivanja svih struktura, još manje. Ivanec, Ivanščica je mala sredina i sve se manje više zna. Motorka koja radi čuje se na kilometre, nema tisuću puteva koji vode iz šume. Ali? Gdje je tu šumarija, tko bi trebao to kontrolirati. Kada je netko vidio zadnji puta policijsko vozilo na Ivanščici? Zrak je ugodan, pogledajte malo. Kada je koji političar uzeo planinara i krenuo onako neformalno do vrha. Uredi su jedno. Treba izaći na teren i vidjeti.

Vidite, mi u Hrvatskoj sve imamo, zakona i previše i sve lijepo piše, samo na žalost malo se toga u stvarnosti stvarno radi i poštuje. Da dolaze i izbori, a to je također vrijeme kada se svašta nudi i obeća. Kada bi se stvarno iskreno krenulo u taj projekt, uključilo sve one koji u tome imaju poštene namjere, onako „bez fige u džepu“, kada bi samo službe stvarno počele raditi svoj posao, onda stvarno ne bi bilo bitno kako se što zove. Dosta je samo, Ivanščica. Na ponos, za zdravlje, za odmor, na čast svih nas! Ovako, bojim se, blato je sve dublje, i sve se teže suši… Ljeto je daleko!

Život i društvo

FOTO OŠ Vidovec: posveta hrvatskome jeziku i pismenosti

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Pisanjem pjesama, poruka i pisama na kajkavskom narječju, učenici Osnovne škole Vidovec na satovima Hrvatskoga jezika i pod mentorstvom svoje učiteljice Sanje Biškup, obilježili su Dan materinskog jezika.

Taj se dan od 2000. godine obilježava 21. veljače, a UNESCO ga je proglasio s ciljem učenja, razvoja i unapređivanja materinskog jezika te njegove jezične i kulturne različitosti i višejezičnosti. Učenici iz Vidovca izradili su origami srca te su u njih umetnuli svoje kajkavske ostvaraje upućene simpatijama, čime su na prigodni način proslavili Valentinovo. Dan kasnije, 22. veljače, obilježili su Dan hrvatske glagoljice i glagoljaštva te naučili da je 1483. godine na glagoljici tiskana prva hrvatska knjiga „Misal po zakonu rimskoga dvora“.

– Učenici su pisali i ukrašavali svoje glagoljske inicijale i medaljone, osmislili su puzzle te se igrali slažući i pogađajući te glagoljske inicijale. Kreirali su naslovnice lektirnih djela te naslove pisali na glagoljici, osmislili razredne interaktivne izložbe glagoljskih spomenika pod nazivom „I spomenici mogu govoriti“, gdje su sami učenici postali Bašćanska ploča, Vinodolski zakonik ili Prvotisak. Svojim su se aktivnostima uključili i u obilježavanje Mjeseca hrvatskoga jezika te ukazali na važnost promicanja vrijednosti i ljepota glagoljičnog pisma – izvijestila je Sanja Biškup, prof., učiteljica Hrvatskog jezika u OŠ Vidovec.

rbt

Nastavite čitati

Život i društvo

Božidar Novoselec: “U Stambenoj zoni Gaj prodano sve građevinsko zemljište!”

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Općina Sračinec ima doslovno sve što je potrebno za ugodan život mještana, pa činjenica da nalikuje malom europskom gradu više nikoga ne iznenađuje. Štoviše, svi sa zanimanjem prate što se u ovoj sredini događa zadnje dvije godine, jer obilježio ih je nezapamćen „bum“ u izgradnji stambenih objekata.

Vrhunac stanogradnje

Za ovakvu situaciju u stanogradnji ponajprije su zaslužne mlade obitelji, koje zaista puno grade. Od općinskog načelnika Božidara Novoselca doznajemo da su u Stambenoj zoni Gaj imali za tu namjenu stotinjak parcela, i već su sve rasprodane!

– U ponedjeljak smo prodali predzadnju od četiriju preostalih parcela. Nakon obilaska lokacija za stambenu izgradnju utvrdili smo da je trenutno aktivno 37 parcela na kojima se grade obiteljske kuće. Dio njih je izgrađen prije nekoliko mjeseci, a ostale će biti završene do kraja ove godine. Kako bi Sračinec postao toliko interesantan za stanogradnju, trebalo je stvoriti preduvjete i sve skupa dobro pripremiti. Neke od naših lokacijskih prednosti su uređena infrastruktura te blizina Varaždina – objasnio je načelnik.
Podsjećamo, iza njega je gotovo 20 godina uspješnog upravljanja Općinom Sračinec, te je iz iskustva znao da je za atraktivnost Sračinca bio presudan i izgled samog naselja. Riječ je o nizu postojećih preduvjeta, koji obuhvaćaju Osnovnu školu s jednosmjenskom nastavom, izgrađenu sportsku dvoranu, novi dječji vrtić za 150 mališana… Sve je to u ovoj općini uređeno i funkcionira na najvišoj mogućoj razini, pa i iznad standarda. I ne samo to.

Sračinec je postao idealno mjesto za bijeg iz grada

– Sračinec će ove godine imati asfaltirane sve nerazvrstane ceste u punom profilu, a ljudi primjećuju da je maksimalna pažnja posvećena njihovoj uređenosti. Stoga je razumljivo da mještani u takvim ulicama intenzivno grade nove ili pak uređuju postojeće stambene objekte. Štoviše, prometna povezanost je takva da iz Sračinca do Varaždina stižete za pet minuta vožnje, a u našoj općini su pritom manji komunalni doprinosi i naknade od onih u većim urbanim sredinama. Imamo i kvalitetno riješene vjerske sadržaje u Sračincu te Svibovcu Podravskom, u kojem je uređena kapela sv. Benedikta. Riječ je o sakralnom objektu koji postoji već četiri stoljeća. Ove godine također su osigurana sredstava za uređenje sakralnih objekata po prioritetima koje određuje župnik Siniša Dudašek, a možemo se pohvaliti i da su kompletno uređene obje grobne kuće. One imaju videonadzor koji pokriva i kompletan kompleks groblja – govori Novoselec o iznimno bitnim segmentima društvenog života.

Njegovu intenzitetu u velikoj mjeri doprinose i uređeni sportski centri. Naime, treba znati da teren NK Sračinec pruža nogometašima drugoligaške uvjete, a po tom modelu se uređuje i onaj u Svibovcu Podravskom, gdje su vrhunski uređene svlačionice. Ove godine se planira zamijeniti ograda oko igrališta te urediti potkrovlje svlačionice koje će biti mini fitnes centar dostupan svim žiteljima Svibovca Podravskog. Djeca se tu do mile volje mogu baviti slobodnim aktivnostima te za takvu namjenu uređuju još dva malonogometna igrališta s umjetnom travom na Trgu slobode (Črlenka) i u Potoku, nasuprot Dječjeg vrtića.

– Imamo i jedinstven projekt Parka Velika graba, koji se prostire na površini od jednog hektara, s velikim brojem raznovrsnih sadržaja. Svime time podižemo standard kvalitete života, pa je razumljivo da ima i mnogo mladih obitelji koje su se odlučile da žele živjeti u Općini Sračinec te su najbolji promotori kvalitete života u općini te oni svojim pozitivnim iskustvima i suradnjom s općinom privlače prijatelje, poznanike i druge mlade obitelji kako bi se skrasili u našoj općini – naglašava naš sugovornik.
Dodao je kako ga iznimno raduje da se grade moderni stambeni objekti koji prekrasno izgledaju, a tako je i u Poduzetničkoj zoni.

Solarna centrala

– U ovom trenutku tvrtka Hermes International d.o.o., koja ima prepoznatljiv brend tradicionalnih džemova i namaza Dida Boža, gradi novi skladišno-poslovni prostor. Veliku investiciju provodi i tvrtka Kirnek d.o.o. u vlasništvu Damira Kirića. Riječ je o izgradnji solarne centrale snage 500 kW u našoj poslovnoj zoni i bit će završena do kraja travnja ove godine. Štoviše, i tvrtka KB d.o.o., prva koja je proradila u Poslovnoj zoni, širit će svoju proizvodnju jer se prilagođava zahtjevima tržišta – ukazuje općinski načelnik Božidar Novoselec.

Grade novu sportsku dvoranu i proširuju školu

Na administrativnom području Općine Sračinec su energetski obnovljeni i svi javni objekti vrtić vatrogasni dom, zdravstvena ambulanta, Dom Kulture, zgrada općine, TKIC i crkva u Svibovcu Podravskom te zgrada Udruge umirovljenika.

Žalosti činjenica da županija koja ima u vlasništvu područnu školu u Svibovcu Podravskom, koju pohađa preko 50 desetak učenika u 4 razredna odjeljenje nije prepoznala potrebu da se i ta škola uvrsti u 30 tak obnovljenih škola. I to iako je Općina osigurala dodatna sredstva za radove koji ne bi bili prihvatljivi u energetskoj obnovi jer smatramo da svi učenici zavrjeđuju jednake uvjete. Nikada se nismo povodili time da nešto „odradimo reda radi“, već slušamo struku. Nemamo problema ni s demografijom, te je 2001. godine Općina Sračinec bila peta u Hrvatskoj po broju novorođene djece u odnosu na broj umrlih. Bili smo jedini u Varaždinskoj županiji s povećanim brojem stanovnika, dok su svi ostali JLS-ovi zabilježili pad. Iako s nestrpljenjem očekujemo rezultate najavljenog popisa stanovnika, već sada primjećujemo, prema biračkim spiskovima, da na našem području imamo izraziti trend doseljavanja – ističe Novoselec.

Svemu tomu prilagođavaju se kapaciteti obrazovnih ustanova te je jedan od važnih predstojećih projekata proširenje zgrade Osnovne škole na način da sportsku dvoranu prenamijene za razredna odjeljenja. Također, pripremamo se za izradu strategije razvoja Općine Sračinec koja će biti za sljedeće sedmogodišnje razdoblje sukladno EU Proračunskom razdoblju 2021- 2027 ali i vizijom za naredni 50 godina.

– Ona će, između ostaloga, obuhvatiti i poduzetničku zonu površine 23 hektara na južnom dijelu naselja, u kojem je predviđena izgradnja zaobilaznice. Morat ćemo izmaknuti na jug državnu cestu D2, koja će povezivati grad Varaždin, uz značajno smanjenje intenziteta i gužvi u prometu – rekao je Novoselec.

U Sračincu namjeravaju izgraditi i modernu sportsku dvoranu koja bi zadovoljila potrebe iznimno talentiranih sportaša te omogućila nastupe sportskih timova pred brojnom publikom. A kad znamo da svojim najmlađima Općina plaća školu plivanja, baš nikoga ne treba čuditi ako u naselju uskoro osvane i bazen. Sve to pokušavaju financirati iz EU i nacionalnih natječaja, a za sufinanciranje tih projekata redovito osiguravaju vlastita sredstva, a iako je komunalna naknada niska i prirez u Općini svega 5 %, već razmišljaju da ga dodatno smanje ili pak potpuno ukinu.

Nastavite čitati