Povežite se s nama

Kolumne

Premijer na burzi

Objavljeno:

- dana

Art/media

Stariji nisu uvijek sposobniji i pametniji od mlađih, ali uglavnom imaju nešto što mlađima često nedostaje: autoritet. Barem je tako u sportu. Primjeri su jasni: Ratko Rudić ima autoritet, a Slavko Goluža ga nema.

Nemam pojma tko je mogao pomisliti da će Goluža postići neki autoritet nad igračima s kojima je još donedavno i sam igrao (a takvih je još uvijek mnogo u repki). Zar doista mislite da će igrači poštovati trenera kojemu su još do jučer na terenu vikali: „Glupane, zašto mi nisi dodao!?“

Ponekad još lošija kadrovska rješenja predstavljaju oni u „najboljim“, srednjim godinama. Evo nam Igora Štimca: desetak nas je godina gnjavio da je najpametniji, najljepši i najsposobniji, a kad je trebalo prijeći s riječi na djela – banana. 
 
Goluža i Štimac me stoga, svaki na svoj način, po mnogočemu podsjećaju na premijera Milanovića. Goluži i Štimcu ćemo možda uskoro pljeskati (jer sport je, za razliku od politike, manje predvidljiv proces), ali da ćemo uskoro pljeskati Milanoviću – to ne vjerujem. Zar doista mislite da je Zoran Milanović ikakav autoritet među velikim dijelom svoje stranke i Vlade? S tom svojom neodrživom kombinacijom patetične retorike, pametovanja, obećanja i „lako ćemo“ pristupa možda je mogao osvojiti birače tada gladne (bilo kakve) promjene, ali sada je jasno da taj samodopadni biciklist ne može biti nikakav autoritet stranačkim mogulima poput Linića i Leke ili podjednako prodornim koalicijskim partnerima poput Čačića. 
 
A slab premijer znači slabu Vladu i slabu državu. To je samo jedan od razloga zašto mogu parafrazirati riječi koje je Ronald Reagan uputio Jimmyju Carteru; naravno, promijenjeno je samo Carterovo ime: „Recesija je kad vam susjed ostane bez posla. Kriza je kad vi ostanete bez posla. A oporavak počinje kad Zoran Milanović ostane bez posla“.

Izvor:
Foto:

Kolumne

Kolumna Denisa Peričića: Nemam se razloga šekspiriti, ali…

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

mr. sc. Denis Peričić, književnik

Zapanjuje odjek koji su izazvale ne samo nagrađene nego i svih 19 riječi u širem izboru natječaja za najbolju novu hrvatsku riječ časopisa „Jezik“. Priznajem, neke od njih doista su čudne, ali nije na meni da komentiram procjene povjerenstva, tim više što sam na tom natječaju sudjelovao više puta, jednom i s lijepim uspjehom.

Čini se da je problem u percepciji. Ljudi su, iz nejasnih razloga, valjda pomislili da će te riječi biti propisane kao obvezne. Pa tako s jednog portala vrišti naslov: „Hoćemo li govoriti velepošast, hihobran i društvostaj uskoro?“

Ma nećemo! Iz dva razloga: prvo, jer mudra HINA ne zna vijest prenijeti kako treba (naime, nije „hihobran“, nego „kihobran“), a drugo, te riječi nemaju nikakav normativni, tj. obvezujući karakter.

Osobno, najviše mi se sviđa riječ „šekspiriti se“. Šteta je što mediji nisu prenijeli cjelovito autorsko obrazloženje, a koje glasi: „na razmetljiv se i neopravdan način praviti/prikazivati velikim piscem (pjesnikom, dramatičarom, i sl.), tj. kad se netko (a dakako neutemeljeno) busa kao da je ravan čak i Williamu Shakespeareu; glagol ‘šekspiriti se’ izveli smo stoga i aluzivnom nadogradnjom glagola ‘šepiriti se’.“


Šteta je i što su objavljena samo imena autora nagrađenih a ne i ostalih riječi u širem izboru. Ima tu i nešto u vezi (nematerijalnih) autorskih prava, a što se ne bi smjelo ignorirati. Naime, ako su se oko tog „šekspirenja“ Boris Beck i Hrvoje Hitrec upustili čak i u oštru polemiku, zašto ne bismo saznali tko se „drznuo“ smisliti nešto tako „sporno“?

Nemam se razloga šekspiriti, ali ni ičega sramiti, pa koristim, kad već mogu, ovu priliku kako bih objavio (a što je lako provjerljivo kod organizatora) da smo riječ „šekspiriti se“ skovali i na natječaj je predložili – moja supruga i ja.

I pritom smo se odlično zabavili!

Nastavite čitati

Kolumne

KOLUMNA Brexit i Kujundžić: viša matematika

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Čita čovjek svašta, pa sam u ponoći svijeta pročitao i zabrinjavajući podatak da će Brexit svaku britansku obitelj stajati 1000 funti godišnje.

To je 8321 kuna godišnje po obitelji. Ne znam koliko članova ima prosječna britanska obitelj; recimo – četiri. To je 2080 kuna po Britancu. Godišnje. Mjesečno je to 173 kune po čovjeku. Tjedno 43 kune. I to u zemlji gdje je prosječna plaća otprilike tri puta veća nego u Hrvatskoj. Strašno! Ali neka im, sada će i ti perfidni Britanci iskusiti cijenu slobode!
Da bi platio cijenu slobode, krvavo izvojevane na ratištima Bruxellesa i Strasbourga i nekakvih referenduma, svaki će se Britanac tjedno morati odreći… pa, otprilike, jedne ili dviju kutija cigareta.Da, cigarete su tamo jako skupe.

Ali, molim lijepo, kaj bi mi Hrvati bili lošiji?! Ni govora: sada će i u Hrvatskoj cigarete biti podjednako skupe! Mi imamo tri puta nižu prosječnu plaću i naravno da ćemo to podnijeti! Zora puca, bit će dana! K’o što bi rek’o maršal: „Mi nećemo da budemo zaostala zemlja koju svaki đavo ‘oće da porobi!“
Jer, kaže ministar Kujundžić o poskupljenju cigareta i alkohola: „Najmanje 100 posto, to je jedina učinkovita mjera. Stopostotno povećanje cijena cigareta i alkoholnih pića smanjuje za 60 posto ulazak djece u svijet pušenja i alkohola.“

Pa zašto onda odmah ne poskupe za 200 posto? Tako će se ulazak djece u svijet pušenja i alkohola, ako ja znam računati, smanjiti za 120 posto. Iako bi i smanjenje od 100 posto bilo sasvim dovoljno. To ću svakako podržati. I ja ću se u tom slučaju ne samo odreći pušenja nego se i aktivno uključiti u antipušačku kampanju. I nek’ me za to plate iz onih 20 posto zarade koja će im preostati nakon što se ulazak djece u svijet pušenja i alkohola smanji za punih 100 posto.
Ili da me barem prime na Hitnu kad je hitno… dragi ministre.

Nastavite čitati

Promo

Varaždinsko online izdanje