FINANCIRANJE SPORTA

Institut za javne financije napravio je opsežni istraživački projekt Financiranje sporta u RH s usporednim prikazom u EU.

Djelatnost  i  područje  sporta  u  Hrvatskoj,  slično  kao  i  u  drugim  europskim  zemljama,  obuhvaća nekoliko različitih segmenata – tjelesnu i zdravstvenu kulturu, natjecateljski sport, sportsku     rekreaciju    te  kineziterapiju   i  sport   osoba    s  invaliditetom, te svojom ukupnom organizacijom slična je većini država EU osim nekih izuzetaka.  Za razliku od Hrvatske, u većini  zemalja  EU nacionalni olimpijski odbor i nacionalni savez sportskih     saveza    dvije   su   odvojene     organizacije,   sa  zasebnim  ovlastima  i  područjima djelovanja,  pri  čemu  je,  po  pravilu,   nacionalni   savez   sportskih   saveza   krovna   nacionalna sportska   organizacija. Republika Hrvatska ima razvijen normativni okvir kojim se uređuje djelovanje sustava  sporta  putem  općih  propisa ali nedostaje puno podzakonskih akata
Preporuke na tom planu su:
• Donijeti        Nacionalni     program       razvoja    sporta     u  RH    do   2020.     (Hrvatski    sabor) Postupak izrade nacrta Nacionalnog programa sporta nadležni MZOS treba provesti u suradnji  sa  zainteresiranom  sportskom  javnošću  (sukladno Kodeksu  savjetovanja  sa zainteresiranom javnošću u postupcima donošenja zakona, drugih propisa i akata114), uz sudjelovanje  predstavnika  MZOS-a,  MFIN-a,  Ministarstva  uprave  i  sportske  zajednice (krovnih nacionalnih sportskih organizacija, sportskih zajednica), akademske zajednice i predstavnika JLPS-ova u stručnoj radnoj skupini za izradu nacrta dokumenta. O nacrtu Nacionalnog  programa  sporta  treba  provesti  internetsko  i javno              savjetovanje,  održati fokus rasprave o pojedinim pitanjima iz tog programa (npr. o praćenju financiranja javnih potreba u sportu, razvoju   sportske infrastrukture, razvoju  informacijskog     sustava u sportu, ulozi i zadaćama krovnih sportskih udruga, zajednica i tijela javne vlasti u razvoju      potpore  školskom  i  akademskom  sportu,  o  rekreativnome  i  natjecateljskom  sportu,  o razvoju    sustava   stručnoga     i cjeloživotnog    obrazovanja      stručnih   kadrova    u  sportu  – trenera,  sudaca,  o  razvoju  sustava  financiranja  sporta,  uključujući  i  programiranje  za sredstva    iz  fondova    EU  i  sredstva  za    sufinanciranje    EU  projekata  i  sl.).  Nacionalni program razvoja sporta u dijelu koji se odnosi na financiranje sporta treba sadržavati:
        ‒   ocjenu    postojećeg     stanja   u  sportu    u  RH    sa   svim   njegovim     postignućima      i
            problemima,
        ‒   ciljeve  koji se  u razvoju sporta  u cjelini  i u njegovim  pojedinim segmentima žele
            postići do 2020. godine,
        ‒   mjere i aktivnosti kojima će se to postići,
        ‒   nositelje i sunositelje pojedinih mjera i provedbenih aktivnosti,
        ‒   potrebne  iznose  i  izvore  sredstava  kojima  će  se  financirati  provedba  pojedinih 
            mjera i aktivnosti,
        ‒   jasno  definirane  pokazatelje  (indikatore)  kojima  će  se  moći  mjeriti  uspješnost 
            provedbe pojedinih mjera,
        ‒   sustav izvještavanja o provedbi mjera i aktivnosti,
        ‒   tijelo koje će pratiti provedbu i Hrvatskom saboru na trogodišnjoj razini  predlagati
            akcijski plan za provedbu Nacionalnog programa razvoja sporta.
• Zakon o sportu trebalo bi dopuniti zahtjevima koje moraju ispuniti organizacije u sustavu sporta   (neovisno   o  njihovu  pravnom   obliku),   a vezane   su  za  planiranje,   izvršavanje   i  izvještavanje, što bi omogućilo jedinstveno praćenje i upravljanje sustavom. 
• U Zakonu o sportu trebalo bi osigurati da se programi javnih potreba u sportu, neovisno  o izvoru njihova financiranja (iz državnoga, lokalnih ili regionalnih proračuna) međusobno  usklade i vežu za glavni Nacionalni program sporta kao strateški dokument. Ciljanim, na strategiji utemeljenim davanjem sredstava postižu se znatno bolji učinci nego rasipanjem novca na različitim razinama i s različitim ciljevima. Stoga, uloga nadležnog  MZOS-a u dijelu nadziranja i donošenja tih strateških dokumenata na državnoj i lokalnoj, odnosno regionalnoj   razini   treba   biti   jasno   uspostavljena   i   zakonski   definirana.   Ministarstvo   bi  trebalo pratiti ispunjavanje obveze donošenja (ali i sadržaj) programa javnih potreba u sportu na nacionalnoj i lokalnoj razini. Preporučuje se i definiranje kaznenih odredaba u Zakonu      o   sportu  za   nedonošenje       obveznih      dokumenata      odnosno     za   donošenje neusklađenih dokumenata.
Zatim se pojavljuje vrlo značajno pitanje klasifikacije sportskih udruga jer ih se registriraju na nekoliko načina a zatim je i likvidacija komplicirana.
Preporuča se:
•  Preispitati     mogućnost      nove    klasifikacije   sportskih    subjekata    u   NKD-u     sukladno potrebama     zasebnoga      i sveobuhvatnoga       statističkog,   organizacijskog     i financijskog      praćenja pravnih subjekta u sustavu sporta u RH, neovisno o praćenju drugih društvenih djelatnosti (obrazovanja, kulture, umjetnosti i sl.).
• Budući da je  neupitno da sustav udruživanja građana u sportu treba provoditi sukladno Zakonu     o  udrugama,     a   sve   ostale  specifičnosti uređivati  Zakonom o sportu   kao  posebnim  zakonom,  izmjenama  Zakona o udrugama  treba pojednostavniti  postupak likvidacije i brisanja neaktivnih (sportskih) udruga iz Registra.
• Klasifikaciju      udruga     u   Registru    udruga    izmijeniti   sukladno     klasifikaciji sportskih djelatnosti,   uzimajući    u  obzir   Nomenklaturu      sportova    i  sportskih   grana    HOO-a     i Nomenklaturu sportova Hrvatskoga paraolimpijskog odbora.
• Zakonom  o  sportu  definirati  obvezu  upisa  pravnih  i fizičkih osoba  u sustavu  sporta  u Registar sportskih  djelatnosti te  uvesti  kaznene odredbe za  prekršitelje, a Zakonom  o sportskoj inspekciji, kao i učinkovitu kontrolu ispunjavanja uvjeta za obavljanje sportskih djelatnosti.
•  Donijeti pravilnik kojim će se propisati stručna sprema, odnosno stručna osposobljenost      potrebna  za  obavljanje  stručnih  poslova  u  sportu,  prema  vrsti  i  složenosti  određenih poslova (sukladno čl. 59. i 60. Zakona o sportu).
•  Registar  sportskih  djelatnosti  ustrojiti  kao  jedinstvenu   elektroničku, javno   dostupnu    i pretraživu bazu podataka po uzoru na Registar udruga.
• Očekivanim izmjenama Uredbe, odnosno donošenjem Zakona o računovodstvu NO-ova  uvesti kaznene odredbe za sve  neprofitne organizacije  koje se  ne upišu u RNO, kao i obvezu podnošenja financijskih izvješća za sve NO-ove, bez obzira na visinu prihoda ili imovine, te kaznene odredbe za osobe koje su u NO-ovima odgovorne za nepodnošenje   financijskih izvješća.
• S  obzirom     na  to  da  je  upis   u  RNO    obvezan     i da  je  to  jedan    od  preduvjeta    za     transparentno     financijsko   poslovanje     neprofitnih   pravnih   subjekata,    svim    sportskim subjektima  (udrugama i ustanovama) koje nisu upisane u RNO, kao i onima  koje nisu upisane u Registar sportskih djelatnosti onemogućiti korištenje sredstava iz javnih izvora na nacionalnoj ili lokalnoj razini.
• Za      potrebe    nadležnih    tijela državne     uprave    i JLPS-ova,     zbog    javnosti,   a  i  radi      transparentnosti sustava sporta, putem OIB-a povezati podatke o subjektima u sustavu sporta  iz  Registra  udruga,  Sudskog  registra,  Registra  sportskih  djelatnosti  i  Registra neprofitnih organizacija.
•  Izgraditi informacijski sustav u sportu: definirati obuhvat informacijskog sustava (registri i      klasifikacije  pravnih  i fizičkih  osoba  u  sportu,  uključujući  i volontere,  registar  sportske imovine    i  imovine    u  funkciji  sporta,   bez  obzira    na  vlasništvo,  transparentan sustav dodjele  financijskih  sredstava,  sustav  izvještavanja  o  financiranju  sportskih  programa razdvojiti od drugih društvenih djelatnosti – kulture, obrazovanja i sl.), tijela odgovorna za uspostavljanje i vođenje informacijskog sustava u sportu, potrebna financijska sredstva i izvor sredstava.
Što se kadrova u sportu tiče
• Poticanjem zapošljavanja i otvaranjem novih radnih mjesta u sustavu sporta slijedili bi se trendovi  EU. Prosjek zaposlenih  po sportskom klubu trebalo bi se povećati s 0,72 na 2. Kako bi se  postigao taj  omjer, potrebno je  stvoriti  uvjete za  otvaranje oko  3.000  novih radnih  mjesta,  uglavnom  za  stručne  kadrove  u  sustavu  sporta,  čime  bi  se povećao postotak zaposlenih  u sportu  u odnosu  prema ukupno aktivnoj  populaciji  u  RH na oko 0,55%.
• Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta trebalo bi propisati minimalne uvjete  za obavljanje sportske djelatnosti koje moraju ispunjavati sportski klubovi, posebno u smislu zaposlenih, ponajprije osoba koje obavljaju trenerske i stručne poslove, i to na temelju čl.  21. Zakona o sportu, za što je preduvjet donošenje posebnog pravilnika o stručnoj spremi, odnosno  o  stručnoj  osposobljenosti  potrebnoj  za  obavljanje  stručnih  poslova  u  sportu prema njihovoj vrsti i složenosti (Zakon o sportu, čl. 60., st. 5.).
• Trebalo  bi  ograničiti  donacije  iz javnih izvora  sportskim  klubovima  koji  ne  ispunjavaju   uvjete za obavljanje sportske djelatnosti jer  nemaju zaposlenih kadrova, osobito onih za obavljanje stručnih poslova u sportu.
• Utvrditi minimalni omjer honorarno angažiranih i zaposlenih osoba koje obavljaju stručne poslove kako bi se potaknulo zapošljavanje.
• Radi poticanja zapošljavanja u sportu, potrebno je napraviti i analizu svih radnih mjesta u sportu,  utvrditi  interes  mladih  sportaša  za  nastavak  karijere  u  sportu  nakon  sportske karijere, utvrditi zainteresiranost bivših sportaša za zapošljavanje u sportu te, u suradnji s nadležnim tijelima za obrazovanje na različitim razinama, predložiti obrazovne programe,  programe      učenja    na   daljinu   te  programe  cjeloživotnog obrazovanja koji  omogućuju zapošljavanje u sportu.
• Kada         govorimo      o   poticanju    zapošljavanja       i  otvaranju     radnih    mjesta    u   odgojno-      obrazovnom         sustavu,    tada     mislimo    i  na    zapošljavanje      profesora      kineziologije     u ustanovama predškolskog odgoja i u osnovnim školama.116
• Urediti volonterski rad u sportu sukladno Zakonu o volonterstvu i uspostaviti kontinuirani sustav izobrazbe na području  menadžmenta volontera u sportskim udrugama te obrasce za   financijsko     izvještavanje     NO-ova      dopuniti    pitanjima     o   broju   volontera     i  broju  volonterskih sati, što bi pridonijelo vrednovanju volonterstva u sustavu sporta.
• Propisati sustav koeficijenata te odrediti minimalnu plaću za različite strukture zaposlenih  s obzirom na opis posla i stručnu spremu za one sportske klubove koji većinu sredstava dobivaju iz javnih izvora.
• Poticati i stimulirati zapošljavanje visokokvalificiranih kadrova u sustav sporta, ponajprije za obavljanje stručnih poslova u sportu i u odgojno-obrazovnom sustavu .
Budućnost financiranja sporta također je jedan od važnih zaključaka a preporuke su sljedeće:
Radi racionalnoga i transparentnog trošenja javnih sredstava MZOS bi, u suradnji s MFIN-om, trebao uspostaviti model koordinacije svih izdvajanja za sport iz državnog proračuna i javnih  izvora na državnoj razini, bez obzira na to je li riječ o financiranju javnih potreba u sportu ili o financiranju (doniranju) pojedinačnih sportskih programa za koje, kao što se vidi u istraživanju,  sredstva   izdvajaju   i   druga   tijela   državne   uprave   (zasad   prema   vlastitoj     procjeni,   u  sklopu drugih   natječaja   ili   jednostavno   odlukom   ministra)   i   trgovačkih   društava   u   većinskome državnom   vlasništvu.  To je  moguće  postići  donošenjem jedinstvenih   kriterija   za   financiranje sportskih      programa      (koji  nisu    definirani   kao    javna    potreba    u   sportu)    i  uspostavom informacijskog sustava u sportu uz pomoć kojega bi ta sredstva i financirani sportski programi trebali   biti   jasno   prepoznati   i   putem   kojega  bi   se   na   temelju   unaprijed   poznatih   pokazatelja (indikatora) mogao pratiti učinak uloženih sredstava.
• Zakonom           o  sportu,   sukladno     propisima     o  fiskalnoj   odgovornosti,     osim   nadležnosti       MZOS-a,  trebalo   bi   detaljnije   utvrditi   odgovornost   JLPS-ova  za   donošenje,   provedbu,     praćenje  i  izvještavanje  o  programu  javnih  potreba  u  sportu  i, općenito, o financiranju sporta na lokalnoj razini.
• Osim         nadležnosti     MZOS-a       kao   tijela  državne     uprave,    preporučuje     se   osnivanje       posebnog tijela za praćenje provedbe i za koordinaciju programa javnih potreba u sportu u   JLPS-ovima     te  za   evaluaciju  učinaka  i  praćenje  cjelokupnog  napretka  sporta u lokalnim zajednicama. Uputno bi bilo da takvo tijelo osnuju sami JLPS-ovi kao svoj oblik  koordinacije.
• Nužno        je  poticati   suradnju    lokalnih   jedinica    radi  zajedničke     organizacije    sportskih       događaja i izgradnje i održavanja sportske infrastrukture kako bi postojeća sredstva bila što djelotvornije raspoređena i utrošena.
•  Potrebno je podići  svijest  o  donošenju  realnih  programa javnih potreba  u  sportu  i  o     značenju njihova financiranja.
•  Potrebno  je       razmotriti   mogućnost  dodjele       pomoći     iz  proračuna  središnje  države  za      financiranje javnih potreba u sportu JLPS-ova.
•  U raspravama o potrebi teritorijalnog preustroja RH trebaju se  uzeti u obzir  i prednosti koje bi se time postigle za sustav organiziranja i financiranja sporta.
• Svakako        treba    poraditi  na   stvaranju    uvjeta   za   znatnije   financiranje    profesionalnih      sportskih  klubova  (ne  samo  nogometnih,  nego  i  ostalih) tržišnim  i  samofinancirajućim      aktivnostima,     što  bi  istodobno     omogućilo     preusmjeravanje       određenog     dijela  javnih      sredstava     prema  ostalim     ciljnim  skupinama      i  sportskim   djelatnostima     u  nadležnosti      lokalnih vlasti. Taj proces zahtijeva znatan napor institucija vlasti na svim razinama, ali i zalaganje   cijelog    društva.  To  se    ponajprije  odnosi    na  borbu  protiv  korupcije  unutar sportskih    organizacija,    protiv   namještanja      utakmica     i protiv   nasilja   na   sportskim događajima kako bi se stvorili osnovni preduvjeti za veće zanimanje publike, sponzora i privatnih investitora.
• Sportskim  klubovima,  kao  i  svim  ostalim  udrugama,  trebalo bi  izmjenama  Zakona  o     udrugama izrijekom omogućiti da, kao i ostali pravni subjekti, u ostvarivanju svojih ciljeva mogu  obavljati  samofinancirajuće i  gospodarske     djelatnosti   (u  manjem  opsegu,  bez potrebe    ili obveze    osnivanja    posebnoga      trgovačkog     društva),   uz   uvjete  koji  su  za obavljanje    određene     djelatnosti   propisani    zakonom.     Bitna   razlika   u  odnosu     prema trgovačkim      društvima     mora    biti  to   što   sportski   klubovi    kao    udruge     ne   smiju samofinancirajuće       i gospodarske      djelatnosti   obavljati   radi  stjecanja   dobiti  za   svoje članove ili treće osobe. Ako  u obavljanju djelatnosti sportski  klub ostvari dobit, ona se mora, sukladno  statutu sportskog  kluba, koristiti  isključivo za  obavljanje  i  unapređenje djelatnosti  udruge kojima se ostvaruju  njezini ciljevi  utvrđeni statutom. Naime, sportski klub –  udruga nema pravo ostvarenu dobit od samofinancirajuće, gospodarske ili druge djelatnosti    raspodjeljivati   svojim    osnivačima,      članovima,     članovima     tijela  udruge, direktorima, zaposlenima ili s njima povezanim osobama.
•  U     strateškim     dokumentima       RH    nužno     je  prepoznati     važnost     i doprinos     sporta     društvenome i gospodarskom razvoju lokalne zajednice.
• Gospodarske  subjekte potrebno  je    na  različite  načine  poticati   na  ulaganja  u  sustav  sporta,    npr.  kampanjama  o  važnosti bavljenja   sportom     i sportskim     aktivnostima, isticanjem     vrhunskih    sportskih    postignuća      hrvatskih    sportaša    na   međunarodnim natjecanjima,  za     što  je  jedan   od   preduvjeta    i ulaganje   u  mlade  darovite     sportaše, isticanje    važnosti    ulaganja     u   sportsku     infrastrukturu    (rekonstrukciju,     izgradnju,  modernizaciju) kao u preduvjet za provedbu svih sportskih aktivnosti i sl.
• Želimo       li daljnje  jačanje   sustava    sporta,   njegovo   širenje   i uključivanje  većeg     broja     građana  u sportske aktivnosti, sustav sporta treba se okrenuti  kućanstvima  kao izvoru      financiranja koji i u zapadnoeuropskim zemljama prednjači u strukturi prihoda sporta. I u RH sustav sporta u prihodima od kućanstava ima najviše rezerve i potencijala za znatan rast. U tom smislu trebalo  bi urediti i minimalne standarde za  pružanje javnih  usluga u sportu.

• Sustav javnih  usluga u sportu (različite sportske škole, sportska rekreacija) treba urediti     definiranjem minimalnih standarda za pružanje usluga u sportu u smislu stručnog kadra,     zapošljavanja,  prostora,  opreme  te  cijena  koje  kućanstva  plaćaju  za  javne usluge  u sportu i sl.
•  Urediti sustav plaćanja članarina u sportskim klubovima (isključivo putem računa, a ne u gotovini, bez izdavanja potvrde o uplati).
•  Urediti     sustav    volontiranja   u   sportu   sukladno    Zakonu     o   volontiranju   i  vrednovati     volonterski doprinos kroz sustav financijskih izvješća NO-ova. Preporuke
• Nužno        je   uspostaviti     sveobuhvatan        i  pregledan      sustav     praćenja     donacija     (o      darovateljima,     primateljima,     svrsi    doniranja,    darovanim       iznosima,     ekonomskim        i      društvenim  učincima) za sportske, ali  i ostale  namjene, što  bi imalo višestruke koristi s     društvenoga i ekonomskog, a time i s poreznog stajališta.
• Porezne  povlastice  u  hrvatskome  poreznom sustavu  za  donacije  u granicama  su  onih koje  postoje  i  u  drugim  zemljama  EU. Za  procjenu  njihova  učinka,  odnosno  da   bi   se utvrdilo jesu li dovoljno poticajne ili ne, potrebno je  imati podatke o ukupnim donacijama. Porezna uprava trebala bi prema podacima iz godišnjih poreznih prijava pravnih i fizičkih osoba ustanoviti statistiku praćenja ukupnog broja i iznosa danih donacija do dopuštenih iznosa  od  2%  i  preko  toga,  kako  bi  se  mogao  procijeniti  stvarni  financijski  učinak  te porezne pogodnosti i za primatelje i za državni proračun.
• U praćenju donacija  i sponzorstava  preporučuje se  prihode od donacija  i sponzorstava     trgovačkih  društava  u javnom        sektoru  izdvojiti  od  prihoda  od  donacija  i  sponzorstava     trgovačkih društava izvan javnog sektora.
• Sponzorstva  se  zbirno  prate  u  stavci  311.  Prihodi  od prodaje  robe  i  pružanja  usluga,      odnosno  u stavci  3112. Prihodi  od pružanja  usluga.  Preporučuje se  podjela  na 31121     Prihodi  od  pružanja  usluga,  osim  onih  iz  ugovora  o  sponzoriranju  i  31122  Prihodi  od  pružanja  usluga  iz  ugovora  o  sponzoriranju.  Tako  bi  se  evidencijski  moglo  poboljšati praćenje te u izvješćima u analitičkim podacima tražiti i te podatke s osnovnih računa.
 

Moglo bi Vas zanimati:

Medalje za Filipa Udea i Marka Sambolca na Svjetskom kupu u Osijeku

Filip Ude iz GK MZ Macan osvojio je danas, 6. travnja, na DOBRO Svjetskom kupu u Osijeku srebrnu medalju na...

Izvor:
Foto: