Povežite se s nama

Kolumne

Prijava (ne)će šteti

Objavljeno:

- dana

Komentar

Početak rada sveučilišta, kao i svakog značajnog iskoraka i događaja, trebao bi biti prigoda za slavlje i veselje, ali proteklih dana svega je bilo osim slavlja i veselja uoči i nakon registracije Sveučilišta Sjever.

Uz nova osporavanja, prvo sveučilište sa sjedištem na sjeverozapadu počelo je djelovati u Koprivnici i Varaždinu, čime je potonji grad postao zacijelo jedinstven u Hrvatskoj jer sada u njemu djeluju čak dva sveučilišta. Ništa novog jer, još dok je ovaj visokoškolski projekt bio u povoju, izazivao je kontroverze. Prije svega jer je njegov temelj privremena dopusnica koju je bivši ministar u Sanaderovoj vladi izdao EPH-u za Medijsko sveučilište, i to u Splitu.

Tko zna kako i zašto, ali dopisnica je došla do Varaždina, a zbog poznatih događanja, sredinom 2011. i do Koprivnice. No iz isto tako malo poznatih, ali dokučivih razloga, Grad Koprivnica nije samostalno krenuo u razvoj ovog projekta, već je u njega ponovno uključio Grad Varaždin koji je u miraz dao svoje Veleučilište. Budući da se s jedne strane nalazilo zvučno sveučilište, ali tek u povojima, a s druge visokoškolska ustanova koja se razvijala desetak godina i stekla kadrove i ugled na tržištu, jasno je da je međusobno spajanje odmah izazvalo nove kontroverze.

Njihova kulminacija zacijelo je anonimna kaznena prijava protiv sudionika integracije, i to baš uoči registracije Sveučilišta Sjever, pa je teško ne dati za pravo njegovom rektoru da se zapravo radi o pokušaju zaustavljanja ovog projekta. Jer kako drugačije protumačiti to da je prijava uslijedila tek sada, a da su sporne stvari poznate već mjesecima, ako ne i godinama?

Ma kakav bio ishod kaznene prijave, Sveučilište Sjever to zacijelo neće zaustaviti. No to bi mogao izostanak primjerenog financiranja ili pak reakreditacija u lipnju, ukoliko do tada neće biti ispunjeni svi uvjeti nužni za sveučilište, među kojima su i tri sveučilišna studija. Bila bi to šteta jer visokoškolska ustanova pozitivno utječe na razvoj svoje sredine, bez obzira na to što se do nje u Varaždinu moglo i drugačije…

Izvor:
Foto:

Kolumne

Kolumna Denisa Peričića: Nemam se razloga šekspiriti, ali…

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

mr. sc. Denis Peričić, književnik

Zapanjuje odjek koji su izazvale ne samo nagrađene nego i svih 19 riječi u širem izboru natječaja za najbolju novu hrvatsku riječ časopisa „Jezik“. Priznajem, neke od njih doista su čudne, ali nije na meni da komentiram procjene povjerenstva, tim više što sam na tom natječaju sudjelovao više puta, jednom i s lijepim uspjehom.

Čini se da je problem u percepciji. Ljudi su, iz nejasnih razloga, valjda pomislili da će te riječi biti propisane kao obvezne. Pa tako s jednog portala vrišti naslov: „Hoćemo li govoriti velepošast, hihobran i društvostaj uskoro?“

Ma nećemo! Iz dva razloga: prvo, jer mudra HINA ne zna vijest prenijeti kako treba (naime, nije „hihobran“, nego „kihobran“), a drugo, te riječi nemaju nikakav normativni, tj. obvezujući karakter.

Osobno, najviše mi se sviđa riječ „šekspiriti se“. Šteta je što mediji nisu prenijeli cjelovito autorsko obrazloženje, a koje glasi: „na razmetljiv se i neopravdan način praviti/prikazivati velikim piscem (pjesnikom, dramatičarom, i sl.), tj. kad se netko (a dakako neutemeljeno) busa kao da je ravan čak i Williamu Shakespeareu; glagol ‘šekspiriti se’ izveli smo stoga i aluzivnom nadogradnjom glagola ‘šepiriti se’.“


Šteta je i što su objavljena samo imena autora nagrađenih a ne i ostalih riječi u širem izboru. Ima tu i nešto u vezi (nematerijalnih) autorskih prava, a što se ne bi smjelo ignorirati. Naime, ako su se oko tog „šekspirenja“ Boris Beck i Hrvoje Hitrec upustili čak i u oštru polemiku, zašto ne bismo saznali tko se „drznuo“ smisliti nešto tako „sporno“?

Nemam se razloga šekspiriti, ali ni ičega sramiti, pa koristim, kad već mogu, ovu priliku kako bih objavio (a što je lako provjerljivo kod organizatora) da smo riječ „šekspiriti se“ skovali i na natječaj je predložili – moja supruga i ja.

I pritom smo se odlično zabavili!

Nastavite čitati

Kolumne

KOLUMNA Brexit i Kujundžić: viša matematika

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Čita čovjek svašta, pa sam u ponoći svijeta pročitao i zabrinjavajući podatak da će Brexit svaku britansku obitelj stajati 1000 funti godišnje.

To je 8321 kuna godišnje po obitelji. Ne znam koliko članova ima prosječna britanska obitelj; recimo – četiri. To je 2080 kuna po Britancu. Godišnje. Mjesečno je to 173 kune po čovjeku. Tjedno 43 kune. I to u zemlji gdje je prosječna plaća otprilike tri puta veća nego u Hrvatskoj. Strašno! Ali neka im, sada će i ti perfidni Britanci iskusiti cijenu slobode!
Da bi platio cijenu slobode, krvavo izvojevane na ratištima Bruxellesa i Strasbourga i nekakvih referenduma, svaki će se Britanac tjedno morati odreći… pa, otprilike, jedne ili dviju kutija cigareta.Da, cigarete su tamo jako skupe.

Ali, molim lijepo, kaj bi mi Hrvati bili lošiji?! Ni govora: sada će i u Hrvatskoj cigarete biti podjednako skupe! Mi imamo tri puta nižu prosječnu plaću i naravno da ćemo to podnijeti! Zora puca, bit će dana! K’o što bi rek’o maršal: „Mi nećemo da budemo zaostala zemlja koju svaki đavo ‘oće da porobi!“
Jer, kaže ministar Kujundžić o poskupljenju cigareta i alkohola: „Najmanje 100 posto, to je jedina učinkovita mjera. Stopostotno povećanje cijena cigareta i alkoholnih pića smanjuje za 60 posto ulazak djece u svijet pušenja i alkohola.“

Pa zašto onda odmah ne poskupe za 200 posto? Tako će se ulazak djece u svijet pušenja i alkohola, ako ja znam računati, smanjiti za 120 posto. Iako bi i smanjenje od 100 posto bilo sasvim dovoljno. To ću svakako podržati. I ja ću se u tom slučaju ne samo odreći pušenja nego se i aktivno uključiti u antipušačku kampanju. I nek’ me za to plate iz onih 20 posto zarade koja će im preostati nakon što se ulazak djece u svijet pušenja i alkohola smanji za punih 100 posto.
Ili da me barem prime na Hitnu kad je hitno… dragi ministre.

Nastavite čitati

Promo

Varaždinsko online izdanje