NA MUKAMA ZBOG FINANCIRANJA
Prijeti li udrugama za zaštitu prava potrošača u Varaždinskoj i Međimurskoj županiji gašenje zbog financiranja? Riječ je o problemu s kojim su suočene brojne udruge za zaštitu prava potrošača u cijeloj Hrvatskoj, a među njima su i udruge s područja Varaždinske i Međimurske županije.
Iako Ministarstvo gospodarstva podržava udruge za zaštitu prava potrošača i savjetovališta, financijski podupire samo savjetovališta koja su u Zagrebu, Splitu, Osijeku i Puli. Lokalne udruge potrošača tako su prepuštene na milost i nemilost općina i gradova na čijem području djeluju.
– Problem je u tome što je Zakon u dijelu financiranja udrugama nedorečen. U Zakonu o udrugama piše da se “programi i projekti od interesa za opće dobro u Republici Hrvatskoj koje provode udruge mogu financirati iz državnog proračuna, proračuna jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, fondova Europske unije i drugih javnih izvora“. Problem je što nije propisan nikakav instrument prisila, pa se u praksi događa da većina lokalnih samouprava to ignorira – istaknula je Sanja Keretić, dopredsjednica udruge “Varaždinski potrošač” i zamjenica predsjednice Razvojne organizacije zaštite potrošača (ROZP).
Sanja Keretić, dopredsjednica udruge “Varaždinski potrošač”: Kad je čovjek u problemu, ne pita za adresu
Na prste jedne ruke mogu se nabrojiti općine koje podupiru njihov rad. Riječ je o općinama Martijanec, Mali Bukovec i Bednja te gradovima Varaždin, Ivanec i Varaždinske Toplice.
Ministarstvo gospodarstva podržava rad udruga za zaštitu potrošača, ali financira samo savjetovališta
– Prošle godine naš rad je financijski poduprla i Varaždinska županija. I ove godine prijavili smo se na natječaj za udruge koji je raspisala Varaždinska županija, a prijavljujemo se redovito i na natječaje koje raspisuju gradovi i općine. Međutim, kod tih natječaja je problem što nema područja u koje bi se naša udruga mogla svrstati. Natječaja za udruge potrošača nema, a mi nismo sportska ni kulturna udruga. Eventualno se možemo svrstati pod kategoriju ljudskih prava, a u tom području su najniži iznosi potpora. No u praksi nam se često događa da nam u gradovima i općinama govore da ne djelujemo na području njihove općine. Ne možemo imati podružnice u svim gradovima i općinama, no činjenica jest da na naš e-mail dolaze upiti potrošača iz cijele Varaždinske županije i šire, a na telefon nas zove cijela Hrvatska. Evo, baš neki dan me nazvao gospodin s Čiova. Kad je čovjek u problemu, ne pita za adresu – navela je dopredsjednica Udruge “Varaždinski potrošač”, nad kojom je prošle godine zbog financijskih problema pokrenuta i ovrha.
– Dogodilo nam se to da su nam odobrena sredstva, ali još nisu „sjela“ na račun. S obzirom na to da sam ja u udruzi zaposlena na pola radnog vremena, taj mjesec si nisam isplatila plaću kako bismo mogli račun za telefon, bez kojeg Udruga ne može funkcionirati. Prošlo je 30 dana od zakonskog roka isplate plaće i Inspektorat rada je postupio prema Uakonu: blokirao nas i pokrenuo ovrhu. Kad sam to govorila na Vladinom Savjetu za razvoj civilnog društva, čija sam članica, nisu mi vjerovali – ispričala je Keretić.
Novac na kapaljku stiže i međimurskim udrugama. Predsjednik Udruge za zaštitu međimurskih potrošača “Vukanovčar” Krešimir Polanec tvrdi da su trenutno svedeni na dobru volju općina i gradova, što im otežava funkcioniranje, a zbog ograničenih sredstava Udruga “Međimurski potrošač” vrata za građane ima otvorena samo jednom tjedno – srijedom.
2600 članova ima Udruga “Međimurski potrošač”. Imaju podružnice u svim gradovima i općinama koje ih financijski podupiru, a uskoro će otvoriti i ured u Murskom Središću.
– Imali bismo svaki dan što raditi jer imamo pokrenute brojne projekte, a telefoni stalno zvone i ljudi zovu sa svih strana. No, nemamo novaca da si to priuštimo. Kolegica i ja smo volonteri, a i moramo putovati u Čakovec, gdje je sjedište Udruge. Kad bismo i imali novaca da si isplatimo putne troškove, to ne bismo mogli učiniti jer prema Zakonu o volontiranju volonteri nemaju pravo na naknadu putnih troškova – upozorio je Zlatko Polišanski, predsjednik Udruge “Međimurski potrošač”.
Udruga djeluje već 15 godina i priprema brojne projekte i tribine za građane u Međimurskoj županiji, no na poziv odlaze i u druge hrvatske gradove. Samo u ovoj godini odradili su 18 tribina, a bilo bi ih i više da imaju novaca.
– Često ta putovanja financiramo iz vlastitog džepa. Rad naše udruge financijski podupiru Grad Čakovec, Međimurska županija i sve općine osim općina Kotoriba, Sveti Juraj na Bregu, Vratišinec, Sveta Marija i Mala Subotica. Primjerice, od Grada Čakovca sam ove godine dobio 1500 kuna, a od Međimurske županije 3500 kuna. Troškovi su, nažalost, puno veći. Primjerice, za projekt koji smo napravili u Gradu Prelogu potrošili smo 3000 kuna, a dobili puno manje. Kad se sve zbroji i oduzme, više smo u gubitku nego na dobitku, no mi dobivamo novac da bismo odrađivali posao za sve potrošače Međimurske županije, pa i šire – rekao je Polišanski.
Zlatko Polišanski: Zbog ograničenih sredstava vrata naše udruge otvorena su samo jednom tjedno
Čelnici udruga potrošača iz Varaždinske i Međimurske županije slažu se da bi trebalo Zakonom regulirati financiranje udruga koje se bave zaštitom prava potrošača, a koje najbolje poznaju probleme “na svom terenu”.
– Stoga je ROSP pokrenuo inicijativu da se financiranje udruga potrošača riješi na nivou države, jer smatramo da je zaštita potrošača javni interes. Nažalost, gradovi i općine ne shvaćaju da mi zastupamo interese njihovih mještana, iako možda u njihovu mjestu nemamo podružnicu – ustvrdila je Sanja Keretić, dopredsjednica “Varaždinskog potrošača”, koja je nedavno sa svojim kolegom bila na kolegiju načelnika i gradonačelnika Međimurske županije kako bi iznijela ovu problematiku, a slično planira uskoro i u Varaždinskoj županiji.
Polišanski: Nema potrebe upoznavati načelnike i gradonačelnike kako treba tumačiti Zakon, jer oni to dobro znaju. Zakon treba promijeniti
I predsjednik “Međimurskog potrošača” Zlatko Polišanski smatra da je financijska podrška od strane općina i gradova nužna.
– Općine i gradovi bi trebali podržavati naš rad, tim više jer mi imamo i svoje predstavnike u njihovim tijelima – rekao je Polišanski.
Istaknuo je da su na području Međimurske županije do prošle godine s općinama i gradovima imali dogovoren sustav financiranja “kuna po stanovniku”.
– To je “klapalo” do prošle godine. I sada većina općina i gradova na području Međimurske županije i dalje podupire naš rad jer znaju da radimo puno projekata i pomažemo građanima Međimurske županije i šire. Međutim, smatram da nema potrebe upoznavati načelnike i gradonačelnike kako treba tumačiti Zakon, jer oni to dobro znaju, nego treba izmijeniti Zakon, a zna se čija je to dužnost – rekao je Polišanski.
Izvor: RT
Foto:
Prije desetak godina Dario Pocedulić, po struci prometni tehničar i njegova supruga Tamara, inženjerka odjevne tehnologije iz Gornjeg Kućana počeli su se baviti poljoprivredom.
Krenuli su skromno, no danas obrađuju 115 hektara zemlje. Na površini od 50-ak hektara uzgajaju heljdu, a na ostalim površinama pšenicu, kukuruz i uljarice.
Prije desetak dana Dario je proglašen najboljim mladim poljoprivrednikom u Hrvatskoj. Zašto su se započeli baviti poljoprivredom, zašto se odlučili za uzgoj heljde, koji problemi ga tište i koliko mu znači ova nagrada ispričao nam je 38-godišnji Dario Pocedulić.
Za početak. Koliko vam znači ova nagrada?
Svakako sam počašćen što sam odabran za ovogodišnjeg najboljeg hrvatskog mladog poljoprivrednika na Izboru održanom prošloga tjedna u sklopu 6. Međunarodnog kongresa o ruralnom turizmu. Do sada je OPG primio nekoliko priznanja, ali ovo posljednje je uistinu najveće. Ono je ne samo meni već i ostatku OPG-a, potvrdilo da uistinu idemo u dobrom smjeru s našim razvojem. A opet također je i izuzetna čast predstavljati svoju državu na Europskom Izboru za najboljeg mladog poljoprivrednika.
Kad i zašto ste se započeli baviti poljoprivredom?
Možemo reći da je kod Pocedulića poljoprivreda obiteljski zanat. Moj djed se bavio poljoprivredom, moj otac, a nekako sam se i ja odlučio primiti poljoprivrede. Nadam se da će jednoga dana moj posao preuzeti sin i nastaviti razvoj OPG-a. Kako su godine prolazile, a ja postajao stariji, odlučio sam malo konkretizirati naslijeđeni OPG i pokušat ga napraviti specifičnim. Mislim da smo supruga i ja to uspjeli. Danas prodajemo bezglutenske prerađevine Varaždinske heljde, od brašna, kaše, pahuljica, kiflica, mlinci, tjestenine, krekera, grizeva, do pufzrnca, hrskača i svake godine povećavamo paletu prehrambenih proizvoda od tradicijske “hajdine” sa modernim prizvukom. Naravno, osim prehrambenih proizvoda, u ponudi imamo i jastuke punjene ljuskicama Varaždinske heljde različitih dezena i namjena.
Inače, OPG je registriran 2006 godine i tada smo obrađivali nekih šest hektara. Postepenim razvojem, neprestanim ulaganjem i ulaskom u preradu i proizvodnju prehrambenih proizvoda, značajno smo povećali obradivu površinu koju prijavljujemo ove godine u Upisnik – na 115 hektara.
S kojim problemima ste se kao poljoprivrednik susretali i još se susrećete?
S površinski malim parcelama. I papirologijom, odnosno birokracijom. Postoji par apsurdnih birokracijskih situacija koje sam doživio posljednjih nekoliko godina koje su uistinu zbunjujuće, možda čak i zabrinjavajuće, no nekako smo ih uspjeli prevazići. Ne sumnjam da me takovih još neće pa barem desetak dočekati u nastavku mog poslovanja. I naravno, postoji onaj klasičan problem na koji mi ne možemo utjecati, a to je – vremenska prognoza. Prije nekih dva tjedna kod nas u Gornjem Kućanu je unutar dva sata tri puta padala tuča. U travnju. Što nas onda čeka kroz ljeto? Malo tu na negativnu stranu ide i doživljaj nekih sugrađana kojima je to sve zabavno. Nama poljoprivrednicima koji se bavimo isključivo poljoprivredom to nije nimalo zabavno. Mi živimo od plodova koji su nezaštićeni na poljima i ne, ne možemo ih nikako “prekriti čarobnim plaštem” i spriječiti štetu.
Koliko je poljoprivreda zahtjevna grana?
Svaki posao je toliko zahtjevan koliko se pojedinac odluči njime baviti. Meni, našem OPG-u je poljoprivreda jako zahtjevna jer mi uvijek želimo napraviti najbolje i sebe ulažemo maksimalno. No, nekad jednostavno i kad se trudimo, odričemo puno stvari koje su nekima normalne, jednostavno “nemamo sreće” jer bude otkupna cijena uroda duplo manja od prošlogodišnje i jedva da pokrijemo tekuće troškove, troškove sjetve, dorade, popravaka mehanizacije. No, ne posustajemo – slijepo se držimo one “bit će bolje” iz godine u godinu.
Zašto baš heljda? Što vas je inspiriralo da se počinjete baviti njezinim uzgojem?
Heljda se povijesno, tradicijski uzgajala u našem kraju. Zašto ne pokušat oživjet tradiciju, baštinu i ponudit sugrađanima prije svega jednu zdravu namirnicu, ali u modernim oblicima? I Udruga Hajdina je tu na čelu s Ružom Levatić i udrugari se trude očuvat lokalnu baštinu i tradicijsku kulturu naša četiri južna naselja Grada. Bitna je volja. A i nekako su prošla vremena bila ljepša, ljudi su se više družili, bilo je veće zajedništvo i manja užurbanost. A opet, ona poslovna činjenica jest da kad uđete u trgovinu, teško da ćete naći domaće proizvode od heljde na policama. Zato ih možete naći kod nas ili vam ih mi dostavimo besplatno u Varaždin.
Imate široku paletu proizvoda od heljde. Kako je s plasmanom tih proizvoda na tržište?
Sve naše proizvode je moguće naravno kupiti kod nas u “Kući Varaždinske heljde” u Gornjem Kućanu. Kako smo spomenuli, besplatnu dostavu imamo za naše sugrađane u Varaždinu. Osim toga, šaljemo proizvode doslovno po cijeloj Hrvatskoj uz prethodnu narudžbu putem naše web trgovine. Dostupni smo u trgovinama “Delikatesa Veronika” te s krekerima smo od prošle godine ušli u svima dobro poznate Lidl trgovine. Osim na taj način, našim proizvodima opskrbljujemo i nekoliko restorana na području Varaždina i bliže okolice, a također, možemo pohvaliti i najmlađe Varaždince, oni u školama između ostaloga i zahvaljujući gradskom projektu “Čarobna osmica” koji se provodi uz uz certifikat Ministarstva znanosti i obrazovanja, a u suradnji sa poznatim varaždinskim nutricionistima Anitom Car i Davorom Hostić, za obroke dobivaju i naše proizvode.
Godišnje proizvedete oko 40 tona heljde. Traži li se kilogram više Varaždinske heljde?
Da. Sugrađani su počeli prepoznavati Varaždinsku heljdu i zadovoljni su našim proizvodima. Prošle godine smo u jednom trenu ostali bez kaše pa onda bez kiflica. Jednostavno nismo uspjeli pripremiti toliku količinu koliko je u tom trenu tržište tražilo, a uvijek proizvodimo svježe, ne radimo robu za skladište.
Vi se ne bavite direktnom prodajom heljde ni otkupom, no većina heljde u Hrvatsku se uvozi. Je li riječ je o nekvalitetnoj heljdi?
Da li je nešto kvalitetno ili ne provjeravaju institucije zadužene za to. U smislu, da li je sukladno našim zakonima i pravilnicima. A posljednji glas daju kupci. Mi sami znamo prošetat po trgovačkim lancima i vidimo razne proizvode koji se uvoze kako iz EU, tako iz trećih zemalja. Kod toga je dosta nezgodno što u tim trećim zemljama najčešće nisu na snazi ista pravila i politike što se tiče zaštite i tretiranja usjeva, skladištenja i proizvodnje. I onda najčešće ti proizvodi budu jeftiniji. Koliko se kontrolira domaća proizvodnja, toliko bi se trebala ispitivati i kontrolirati uvozna koja se nalazi po trgovinama.
Kakav je po vama položaj poljoprivrednika u Hrvatskoj? Što se treba poboljšati?
Poljoprivrednici su po mom iskustvu marginalizirani. Na rubu društva. Nekima će biti smiješna ta izjava, ali ako je realno sagledate, shvatit ćete zašto. Na nama je da radimo na polju, u ne kontroliranim vremenskim uvjetima. Mi možemo uložiti mnogo u proizvodnju hrane, a zbog vremenskih nepogoda ili recimo pada cijene u tri mjeseca ostat ćemo bez prihoda. Ne samo od zarade nego i bez sredstava za sljedeću žetvu. Ne vlastitom krivicom. Isto tako, od poljoprivrednika koji radi najčešće po cijele dane, nevezano na nedjelje i svetke, se očekuje da ispunjava sve više i više papirologije.
Recimo, ja obrađujem nekih 115 hektara i to na otprilike 249 ARKOD iD-a, i sad prema novoj odluci sam trebao do svake njive doći traktorom. Pozicionirati traktor, vodeći pritom računa na njegovu poziciju u odnosu na neki prirodni marker, izaći van i fotografirati i geo tagirat ga. Sjest u traktor, doći do završetka te iste njive i ponovit postupak te potom učitat fotografije u aplikaciju, zatražit putem aplikacije dodjeljivanje zadataka od strane APPRRR-a. I tek nakon toga počet raditi na toj njivi. Posao koji radim cijeli život. Ja imam 249 takvih njiva. Ne znam tko je došao do te odluke, ali ona je sad postala opcionalnom nakon onih žustrih prosvjeda u EU.
Onda pak možemo i o kupcima malo, ne puno, samo malo. Imamo kvalitetan proizvod ali ne prodajemo na tržnici, nudimo besplatnu dostavu na adresu za narudžbe veće od 11 eura za Grad. I onda ljudi zovu i pitaju i kad im kažemo da smo u Gornjem Kućanu, onda nekad bude odgovor – a šteta što niste na tržnici. Nismo, i nećemo biti jer si ne možemo priuštiti stajati na tržnici jer mi kod kuće dok ne prodajemo, svaki dan proizvodimo svježe proizvode i planiramo kako povećati kvalitetu. Nisu poljoprivrednici bogati ljudi, samo su radišni.
Što još imate u planu u budućnosti?
Puno toga. Još sam mlad, ako me zdravlje posluži Varaždinska heljda će se proizvodit i prerađivat još dugi niz godina. Samo nebo je granica.
OPG Pocedlić uz pomoć i suradnju Uprave za stručnu podršku razvoju poljoprivrede Varaždinske županije (dr. Mara Bogović i njenin tim) te same Varaždinske Županije (dr. Dragutin Vincek i njegove kolegice iz Upravnog odjela za poljoprivredu i zaštitu okoliša), Agronomskog fakulteta i Ministarstva poljoprivrede 2021. godine uspješno je registrirao i uvrstio na sortnu listu “Varaždinsku heljdu” kao prvu hrvatsku sortu heljde. Danas je OPG Pocedulić njezin registrirani čuvar, uzgajivač i dorađivač.
Svi proizvodi OPG-a Pocedulić od Varaždinske heljde su certificirano bez glutena.
– Cilj nam je svake godine ponuditi sugrađanima jedan novi proizvod od heljde. Ove godine predstavljamo dva nova proizvoda. Jedan je već vani, a to su “Puf zrnca”. Izvrsna su sa jogurtom, fina, hrskava. Heljda je prirodno bez glutena, no lagano se kontaminira pa treba imati izdvojenu proizvodnju.
Inače se OPG svake godine s novim proizvodom prijavljuje na “Ocjenjivanje prehrambenih proizvoda” koje zajedno provode Prehrambeni i Agronomski fakultet iz Zagreba u suradnji naravno s Ministarstvom poljoprivrede. Do sada su naši krekeri te mlinci od Varaždinske heljde bili proglašeni najinovativnijim prehrambenim proizvodima. Kiflice i tjestenina su primile zlatnu diplomu a pahuljice brončanu. Veliko iznenađenje nam je stiglo prošle godine iz Bruxellesa za naše krekere, Zaprimili su medalju za izvrsnost i kakvoću, “Superior taste award**” od International Taste Instituta” a što je prvo takvo priznanje za jeda hrvatski OPG. I jako smo ponosni na to – ističe Pocedulić.
Kako je drvno-prerađivačku industriju i graditeljstvo pogodila kriza, ponajprije u Njemačkoj, čini se da se po prvi put događa da Hrvatske šume ne mogu prodati predviđenu količinu trupaca. Odnosno, prema nekim informacijama do kojih je došao Lider, imaju višak.
Pad narudžbi je očekivan, jer nakon štete izazvane olujnim nevremenom uslijedila je kriza u Njemačkoj koju sve više osjećaju i druge europske zemlje. Potvrđuje to i čelni čovjek Požgaj grupe Nikola Požgaj koji kaže da se pad narudžbi mogao očekivati čak i da krize u Njemačkoj nije bilo s obzirom na to da su 2021. i 2022. bile rekordne godine u proizvodnji i izvozu drvno-prerađivačke industrije.
Naime, to su godine nakon pandemije kada su kupci nastojali popuniti skladišta robom koju su k tome plaćali skuplje, pa kad su se trgovci namirili, bilo je za očekivati pad bez obzira na krizu u Njemačkoj.
Doduše, on ne vjeruje da je došlo do ukupnog pada narudžbi drvnoprerađivačkih proizvoda i posljedično tome pojave viška trupaca zbog toga, nego kao jedini mogući uzrok neprodanih trupaca vidi u spomenutoj vjetrolomnoj oluji koja je oštetila mnoga stabla.
– Nisam siguran da ima viška trupaca u Hrvatskim šumama jer ih i oni režu onoliko koliko treba. Ako bi ih rezali više, to bi značilo da trupci negdje leže i postoji opasnost da počnu trunuti. Ali u HŠ najbolje znaju taj podatak, a ono što se može reći jeste da je s nekih tržišta, tu prvenstveno mislim na njemačko, naručeno manje drvno-prerađivačke robe u zadnje vrijeme – kaže Požgaj.
No dodao je da Požgaj grupa i dalje radi s istim kapacitetom, odnosno, pad njemačkih narudžbi nadomještaju novim narudžbama iz drugih zemalja.
Više o svemu pročitajte OVDJE
Pet Centar, vodeća specijalizirana maloprodaja za kućne ljubimce u Hrvatskoj, napokon dolazi i u Varaždin. Popularno odredište kućnih ljubimaca, a...
REPUBLIKA HRVATSKAVARAŽDINSKA ŽUPANIJAOPĆINA MARUŠEVECOPĆINSKI NAČELNIK KLASA: 933-01/24-01/1URBROJ: 2186-17-02-24-1Maruševec, 21. ožujka 2024. Na temelju članka 123. – 133. Zakona o cestama...
Beauty centar “Čarolija” u Varaždinu i 7Plus Regionalni tjednik daruje dva puta jedan poklon bon. Riječ je o mezo liftu...
