Goran Vučetić, predsjednik Zajednice športskih udruga Grada Varaždina

Gdje je danas varaždinski sport, stižu li sredstva klubovima sukladno kriterijima i kakvi su oni zapravo te drugim sportskim pitanjima razgovarali smo s odvjetnikom Goranom Vučetićem, predsjednikom Zajednica športskih udruga Grada Varaždina (ZŠUGV), varaždinske krovne sportske organizacije čija će se skupština ovih dana izvanredno sastati?

Kako vidite varaždinski sport danas u odnosu kada ste prvi put izabrani za predsjednika ZŠUGV-a?

Kao prvo naglasio bih da prije pet godina nisam uopće razmišljao o tome da vodim ZŠUGV, već sam zamoljen da preuzmem ZŠUGV koja je bila u dosta velikim problemima. Ne samo da je imala ogromna dugovanja,  nego nije bio ni razrađen priljev i odljev sredstava. Postojala je suma novaca i dugova za koje se nije znalo kuda što ide. Bili su tu i sudski postupci… Jednostavno, bilo je krajnje vrijeme za uvođenje reda. Dugo sam dvojio trebam li prihvatiti novu dužnost kraj poslovnih i privatnih obveza. Na kraju sam prihvatio misleći da treba pomoći u sređivanju stanja. Osnovni cilj je bio da poslovanje ubuduće bude jasno i čisto te transparentno, bez mjesta za sumnje u financijsko poslovanje. Isto tako želja mi je bila  da sportaši stave glave skupa kako bi sport u cjelini dobio važnije mjesto u društvu i izborio se ne samo za novac, nego i određene projekte jer se sport tretira na način da mu se baci kost oko koje se sportaši potuku i nikada ne vide meso koje postoji, niti su ikada odlučivali o bitnim stvarima u sportu, kao što je napr. izgradnja  sportske dvorane i drugi kapitalni projekti. Sportaši su tu tek promatrači, a ne kreatori pa makar i u savjetodavnom smislu. U nada da ćemo se izboriti za ova stvari prihvatio sam se vođenje Zajednice koju sam želio podići na tu razinu da se ona više neće zaobilaziti kada su u pitanju stvari strateški bitne za razvoj sporta, nego će se pitati za njeno mišljenje i stav.

Jeste li u tome uspjeli?

Samo djelomično. Zajednica se dalje u percepciji mnogih tumači u prvom redu kao sredstvo za raspodjelu javnog novca namijenjenog sportu. Inače što se tiče raspodjele novca , o tome odlučuje naša skupština, a zatim to potvrđuje Gradsko vijeće i usvojeni program treba se poštivati. Takvu proceduru smo uspjeli uspostaviti, iako još uvijek ima pukotina. No većina novca danas ipak dolazi na račun korisnika s točnom namjenom i kontrolom trošenja. Međutim,  cijelo vrijeme traje borba onih koji žele s novcem raspolagati po svojem nahođenju. Primjerice, novac dobiven za trenere potrošiti za skupog igrača, pa onda nam dolazi trener i žali se da nije dobio plaću te da zbog toga ne želi trenirati mlade i odlazi. To se događalo i to želimo spriječiti.

 U sportu je danas više reda, ali je ipak jedan dio pao na niske grane, osobito klupski u nekim sportovima.

Zato treba naglasiti da zajednica ne vodi klubove. Do propasti klubova je došlo zbog načina vođenja klubova koje nje bilo sukladno stvarnom stanju i mogućnostima. Zadnjih pet godina gospodarstvo je jako palo, sponzori su iz sporta  gotovo nestali uz rijetke izuzetke kao što je Vindija. sponzorima su sigurno smetala i stalna podmetanja, svađe, sporovi kao i to da su sportaši ružno govorili jedni o drugima. 

Zbog spomenute politike psa i kosti i ne vide dalje od te kosti. Sportaši se svađaju oko novca i tako narušavamo si kredibilitet, umjesto da stavimo glave skupa i idemo prema razvojnim projektima da napravimo ono što sam davno htio:  naprimjer – selekcija i što želimo u sportskim objektima idućih pet ili deset godina. Ako napravimo rangiranje i redoslijed i oko toga se složimo, onda više nema ulazaka sa strane i više nema povoda za čudne priče. Onda možemo lakše tražiti i dobiti sredstva. No to jednostavno ne ide. Ovako jedna afera sustiže drugu. Na djelu je politika i dajmo sad jedan na drugog na bilo koji način. 

Jedan od načina uvođenje je i raspisivanje javnog poziva za predlaganje programa u području javnih potreba u varaždinskom sportu.

Javni poziv je posljedica promjene zakonske regulative, odnosno propisa koji traže da se ovaj svojevrsni upitnik dostavi klubovima. Do sada smo radili da su klubovi dostavljali svoje programe, ali to nije bila zakonska obveza. Sada imamo zakonsku obvezu raspisivanja javnog poziva jer se očito i na području sport želi uvesti reda, da sredstva koja se usmjeravaju u sport budu objedinjena. To za nas nije neka velika promjena, ali ćemo se je morati držati.

Koliko se novca predviđa podijeliti?

Iz gradskog proračuna za sport ide oko 7.500.000,00 kn, ali sve to ne ide klubovima oko čega su najveće prepirke. Dio novca ide za sportske objekte, zaposlenike koji ih održavaju, pa  na sportske ambulante i drugo.

Koliko na kraju ostane za klubove?

Lani smo uspjeli zadržati istu razinu dok su mnoge djelatnosti pale. Nadamo se da će tako biti i ove godine. U ovim kriznim vremenima teško je očekivati povećanje. Nastojimo uvijek više osigurati novca jer ovo danas je minimum minimuma zbog čega se guše i najskromniji klubovi. Tu treba reći da imate klubove koji su skromni i preživljavaju s puno volonterskog rada, dok je drugima to sitniš i žele na bilo koji način uzeti puno više.

Osobno sam se nadao da ćemo uspjeti više postići kroz sportske projekte, odnosno da se svake godine uredi jedan objekt, sportski teren i klub kroz jasan program financiran iz gradskog proračuna. Ovako se događa pretjecanje. Netko može čekati 30 godina, a drugi će riješiti u godinu dana. Oni koji vide tu mogućnost da idu preko reda, oni to i rade. To se radi kroz politiku, to se radi kroz poznanstva. To nije dobro.  Stvara se nesloga među sportašima i zbog toga su nam kao Zajednici vezane ruke ili se Zajednica proziva kao da mi imamo novac u džepu i čuvamo ga jer ga ne želimo dati.

Kubovima se raspodjeli oko 2.150.000,00 a oko kriterija po kojima se to čini postoje primjedbe. Primjerice, zašto najmanje bodova dobiva za olimpijske sportove, odnosno zašto se ne poštuju poznati modeli.

Zakon ne propisuje kriterije, već ga donose zajednice. Teško ih je utvrditi jer nije lako uspoređivati pojedinačni i grupni sport, odnosno što je dobar rezultat u jednom, a što u drugom sportu. Jedinstven kriterij s kojim bi svi bili zadovoljni nije moguće donijeti. No, mi smo napravili najbolje kriterije u Hrvatskoj. To su nam priznale ¸i druge sredine. Imamo bodovanje iz kojeg se vidi koliko ima članova klub, gdje se natječe, koji su rezultati…Sve je provjereno u sportskim savezima  i vidljivo.

Međutim, kriteriji su samo pravila koja se donose određenom procedurom i zatim se poštuju do trenutka kada se ne promjene također po određenoj proceduri. I to je bit svega. Kada smo donosili postojeće kriterije, svi su bili uključeni. Imali smo dva okupljanja i to u sportskoj dvorani kako bi mogli čuti prijedloge apsolutno svakog zainteresiranog.  No stvar je elementarne kulture kada se kriteriji donesu da se i poštuju. Ako kriteriji nisu dobri, ako želimo ih mijenjati, onda jednostavno treba pokrenuti proceduru za njihovu promjenu. Međutim, ako gledaš samo svoj klub i njegove potrebe, onda nitko drugi ne postoji i želiš sve za sebe. Na takav način ne mogu raditi jer moram štititi sve sportaše i poštovati kriterije koji postoje. Ali kriterije već sutra možemo mijenjati na način na koji smo ih i usvojili, iako se bojim da bi nam mijenjanje svake godine oduzelo previše energije.

Prigovora se da su kriteriji prilagođeni baseball klubu iz kojeg dolazite.

To je tipična priča naša priča. Kad se ne može nekoga pobijediti argumentima, onda se ide na osobu ili klub. Baseball dobiva točno onoliko koliko zavređuje u usporedbi s drugima. Postojeće kriterije nisam ja pisao niti su pisani prema jednom klubu, pogotovo ne baseballu. Mene ne zanima kako će proći moj klub jer on treba prići kroz iste kriterije kao i svi ostali . Jasno je da kod donošenja kriterija uvijek treba uzimati u obzir stanje sporta u toj sredini jer postoje sportovi koji u određenom trenutku nisu olimpijsku,  a za tu su sredinu značajni. U Prelogu, primjerice, speedway je vrlo značajan sport i zacijelo prepoznatljiv za taj grad, pa zar nije logično da se to uvažava? Ako smo pošteni, onda moramo dati imati realne kriterije kod kojih se gleda koliko klub radi, koliko okuplja djece, natječe li se ili ne… To ne bi trebalo teško utvrditi u gradu kao što je Varaždin. Međutim, lakše je napadati bez argumenta. Baseball djeluje u Varaždinu 30 godina, kao uzoran klub okuplja mlade i postiže odličene rezultate. Ako to nekome nije dovoljno, onda ne znam što još treba. Međutim, napadi uopće nisu usmjereni na baseball, već mene osobno jer nisam za čudne dogovore i priče, i novce ispod stola.

No činjenica je da baseball dobiva danas više nego prije.

Već ovakva pitanja unose sumnju za koju apsolutno nema mjesta. Baseball je dobio je točno toliko koliko je trebao dobiti u odnosu na druge sportove. Ako je nešto raslo, onda to govori da je bio zakinut prije. Na kraju krajeva Baseball danas nakon 30 godina rada nema čak ni pravo igralište jer se ne služimo smicalicama, nego čekamo na red, pa sad vi prosudite kako takvi u našem društvu  prolaze.

Zašto sada izvanredna skupština?

Izvanredna skupština sazvana je radi preraspodjele preostalih sredstava za rukomet. Naime, skupština zajednice je donijela odluku po kojoj klubovi koji se nalaze u trajnoj blokadi računa ne mogu participirati u raspodjeli sredstava. Jedan od takvih klubova je i Varteks  di Caprio koji je bodovan, ali je u blokadi dužoj od godinu dana tako da su ta sredstva u iznosu od 180.000,00 kn ostala slobodna. Zajednica je na inicijativu Gradskog rukometnog kluba i Grada Varaždina sazvala izvanrednu skupštinu radi odluke o raspodjeli tih sredstava. Prijedlog je da se ta sredstva dodjele GRK Varaždin. Skupštinari će o tome odlučiti u srijedu. Osobno nemam ništa protiv da sredstva koja su bila rezervirana za rukomet ostanu u rukometu to je za sport najbolje i najpoštenije, a na GRK Varaždin i Gradu Varaždinu je da skupštinarima objasne da je dodjela sredstava upravo GRK Varaždin najbolja odluka za rukomet.

A kakva je situacije po pitanju poštivanja kriterija kada je u pitanju nogomet?

Nogomet je u kriterijima, ali je lani doživio slom u natjecateljskom smislu. Nogomet je izgubio lidera i naravno da smo zbog toga mogli bodovati samo klubove druge županijske lige. Po našim kriterijima zapravo ih i ne možeš ni bodovati jer ako nisu u prvoj ili drugoj ligi ne spadaš u sport koji bi trebao dobivati novac. Nažalost. Stoga smo na Skupštini  odlučili   da ćemo novac koji je bio namijenjen za nogomet preusmjeriti na klubove županijskog ranga, ali na vrlo jasan način. Platili smo suce, delegate, troškove natjecanja da bi nogomet preživio. Nitko ne dvoji da je nogomet najmasovniji sport i mi sportaši smo trebali pokazati da kada susjedu kuća gori dođemo s kantom vode, a ne s kantom benzina.  Ako tome netko prigovara i želi za sebe  taj novac, onda apsolutno nije sportaš. U Varaždinu se uvijek dobar potez tumači kao nekakva čudna priča, pokvarena i sumnjiva. To je naš najveći problem.

Vrijedi li to i za 400 tisuća kuna za koje se tvrdi da je netransparentno podijeljeno?

To je priča koja ima određeni rep. Naime, Grad Varaždin je nekada jedan dio sredstava za tkzv. vrhunski sport raspoređivao mimo Zajednice, izravno nekim klubovima i to posebice NK Varteks, RK Varteks di Caprio, Odbojkaškom klubu Varaždin  te RK Koka. Radilo se o ozbiljnim sredstvima od čak, ako se ne varam i do 2.500.000,00 kn godišnje.  Ta sredstva dijeljena su izravno iz gradskog proračuna i to  tako da mi ostali  nismo znali ni kome se dijele ni u kojem iznosu niti za koju namjenu.  Dakle, postojali su klubovi koji su imali povlašten status i koji su među sobom dijelili ogromna sredstva, a da sportska zajednica ni šira javnost nije znala ni kako se ta sredstva dijele, a još manje kako se troše.

Da stvar bude žalosnija svi ti  klubovi osim ženskog rukometa neslavno su završili u trajnim blokadama, stečajevima, ispadanjima iz liga, a dugovi koje su stvorili koliko ja znam prelaze 40.000.000,00 kn.   I ne samo to, nogometu, odbojci i rukometu odobravani su više milunski  krediti koje grad kao jamac još danas otplaćuje. I zajednicu se pokušalo kao jamca uvući u taj kreditni vrtlog, ali sam ja to odbio pa stoga danas uopće i možemo poslovati. Evo tako se dijelio novac za samozvani  vrhunski sport i dok se na taj način dijelilo nije bilo prigovora, a sada su oni koji su tako dobivali najglasniji kritičari zajednice jer žele da se sve vrati na staro.

Zajednica je s druge strane na svakoj skupštini ukazivala da je takav  način raspodjele protivan zakonu o sportu po kojem jedino zajednica može predlagati raspodjelu proračunskih sredstava namijenjenih za sport i tražili i da se to uredi. Tako su i ta sredstva na kraju nama usmjerena, ali u znatno manjem iznosu od svega 360.000,00 kn, a mi smo ih sada raspodijelili za vrhunske sportaše i razvojne programe. Dakle, po te dvije osnove. Naša zamisao  je bila da mi kao izvršno tijelo imamo određena slobodna sredstva koja možemo usmjeriti u jednoj godini i to interventno prema sportašima i planski za određene projekte. Naime, nakon što sredstva jednom raspodijelimo po kriterijima,   ništa nam ne ostaje. A imamo upita i potreba tijekom godine. I to svakodnevno. Primjerice, Tanji Perec se pokvari puška. Kupili smo joj pušku. Ili se netko u toku godine plasira na europsko ili svjetsko natjecanje, i tu mi uskačemo. Isto tako plan je bio značajan dio tih sredstava usmjeriti za pojedine projekte od općeg sportskog interesa. Međutim, oko projekata je bilo razgovora,a li nije bilo suglasnosti.  Moja ideja je bila da zajednica u svojim prostorima uredi suvremenu teretanu namijenjenu sportskim klubovima. Takva teretana namijenjena natjecateljskom sportu i danas je nužna je napredak sporta, te zdravlje i sigurnost sportaša,  a Varaždin je nema. I danas mi je žao da ta zamisao nije prošla. Međutim, ono što neke zbunjuje je to što mi s tim sredstvima raspolažemo diskreciono po svojoj odluci, a tako će i ostati jer je to u najboljem interesu sporta.

Sva su otišla u sport? Kome?

Raspoređena su djelomično prema klubovima i to prvenstveno momčadskim sportovima za pokrivanje troškova natjecanja što je posve logično jer je momčadski sport najskuplji i u najdubljoj krizi , a djelomično i prema pojedincima, ali bezuvjetno  i sva direktno u sport.  Eto, na zadnjoj sjednici podržali smo pripreme mladog skijaša Istoka Rodeša za olimpijadu, nastup plesača na europskom prvenstvu i sl.. Naravno, možemo iduće godine razmišljati kako još bolje usmjeriti sredstva prema klubovima, ali volio bih da barem pola tog iznosa bude usmjereno u spomenutu teretanu, ili u neki drugi program koji trajno ostaje na korist svih sportaša pa bi je sportaši mogli koristiti. Takvi projekti me zanimaju, a neke privatne priče. Recimo, uspio sam u tome da se nabave dva kombija pa da se sportaši voze jeftinije, ali je čak i oko toga bilo prigovora. Htio sam i da se stave solarne ploče na sportske objekte, ali i to ide sporo.  Za projekte od općeg interesa nema vremena ni volje. Samo nam svađe idu dobro. Recimo, baloni su nam pri kraju. I čiji bi sad to interes trebao biti? Oko tih pitanje nećete dobiti podršku. Isto tako valja naglasiti da smo svi mi u izvršnom odboru  volonteri. Vrijeme koje tu  trošim zapravo je poklon društvu. Štitimo opći interes sporta, ali kao da to više nikom nije bitno.   Neki bi da se tih 400 tisuća jednostavno razgrabe i ništa se ne napravi. U takvoj podjeli, čim netko dobije, drugi ga odmah mrzi. Umjesto da se razgovara i sugerira, pa onda odluči, samo se napada.  U Varaždinu je previše napada i zakulisnih igara. A na djelu je i  politika daj meni nešto pa da šutim.

Je li tako bilo i prije?

Ovo vrijeme je promijenilo puno toga. Nestalo je novaca, nestalo je sponzora i sad se svi tuku za tu jednu kost – gradski proračun.  Na jednoj strani su sportaši koji žive za sport, a u drugoj oni koji žive od sporta.  I to nije loše da netko živi od sporta, dapače. No problem je kada netko ne voli sport a živi od njega. Mnogi problemi su u sportu zbog toga što su neki navikli na život koji ne žele promijeniti. Znaju trošiti, a ne znaju zaraditi. Porezni obveznici u ovoj krizi, po mojem mišljenju  nisu dužni davati novac za nečiju skupu zabavu pod firmom tkzv. vrhunskog sporta.. Treba davati za mlađe uzraste i tamo gdje se natječu naši građani. S druge strane nemam ništa protiv da grad na jasan i transparentan način podupre neke zdrave sportske kolektive i da im pomogne u ovoj krizi. To je međutim, posebno pitanje za kojeg zapravo nema mjesta ukoliko se  ukupno izdvajanje za sport ne poveća.

Kako to postići?

Umjesto razdora i svađa, treba nam više suradnje i dobrih sportskih projekata. Sportaši trebaju više sudjelovati u radu Zajednice koja je njihovo tijelo i tu se izboriti za svoje stavove i bolji status sporta. No i Grad Varaždin se treba odrediti kome idu novci. Želimo li dati profesionalnim, poluprofesionalnim klubovima ili mlađim uzrasnim kategorijama i amaterskim klubovima. Mišljenja sam da ako klub ima novaca za plaćanje profesionalnih  igrača, onda ne može tražiti novac barem ne za tu prvu ekipu. Sada je trenutak da se to vidi i u strategiji sporta za iduće četiri godine. Moja je želja da se prvenstveno podupire rad s mlađim kategorijama, kao i seniorskih ekipa koje dobro rade, ali ne i profesionalni i poluprofesionalni klubovi . Ako netko ima novca za profesionalni pogon igrača ne vidim razloga  da se prema takvoj ekipi usmjerava javni novac.  Uostalom, takvi već sada besplatno dobivaju objekte i to mi trebao biti maksimum. Isto tako neprihvatljivo mi je da Grad Varaždin na bilo koji način podržava klubove koji sebe nazivaju vrhunskim, a jedino su im vrhunski dugovi. Čudna mi je i priča da se daje a ne traži ništa za uzvrat, a i toga je bilo. Varaždin ima uspjeha u različitim sportovima i širinu te sportske kulture treba zadržati, pogotovo ekipnim sportovima treba pomoći da ne propadnu i da se sportska kultura nađe u širini i sportskom amaterizmu kako bi svako dijete moglo biti uključeno u neki sport. A profesionalizam je druga, tržišna priča, pa se treba na tržištu se dokazati.

Imamo tajnika, dva stručna suradnika, poslovnu tajnicu i 11 radnika u održavanju s kojima održavamo dvoranu Graberje, stadion Slobode i stadion Varteksa.  Dakle, apsolutno nedovoljno na svim razinama u odnosu na potrebe. Pokušat ću i to promijeniti, ali za bitne stvari nema suglasnosti. Ima samo oko toga daj više meni. Vodimo računa o svakoj kuni i uštede su vidljive. Računovodstvo je nekada bilo vlastito a sada se koriste vanjske usluge za što se plaća 100 tisuća kuna. Treba li to mijenjati, vratiti? Mi smo došli na gotovo stanje. Računovodstvo koje je zapošljavalo 3 radnika je rasformirano prije nas i angažiran je vanjski servis. Promjena  uvijek nešto košta, a koštali bi i radnici koji bi to radili i to vrlo vjerojatno više od koštanja vanjskog servisa. No nisam protiv toga da se i to pitanje razmotri, ali ozbiljno, a ne preko nekakvih tračeva za šankom od kuda ovakva pitanja i dolaze.  Prema informacijama kojima ja raspolažem cijena koju plaćamo računovodstvu je tržišno opravdana, a kvaliteta rada je na visokom nivou pa do sada nije bilo razloga za razmatranje ove teme. Koliko je na Zajednicu utjecalo to što gotovo sve škole imaju dvorane? Nekim srednjim školama još iznajmljujemo dvoranu, ali njihovi budžeti su dosta mali. Tako da nam je na taj način smanjen priljev sredstava, ali mislim da je društvena korist ostvarena gradnjom dvorana veća.

Postoji zamisao o izdvajanju objekta u posebnu organizaciju, kao što je u Čakovcu. Bojim se da mi kao društvo nismo sazrjeli da radimo kroz takve forme. Pogledajte Zagrebački holding. Ideja je bila ista, a kolika su danas dugovanja. Bojim se da bi se tu moglo uhljebiti nekoliko ljudi koji bi više vodili računa o službenim automobilima, a ne objektima. Možda grubo zvuči, ali to je hrvatska zbilja. Sada imamo stanje da mi održavamo kapitalne objekte,a da dio klubova vodi brigu o objektima i za to dobivaju i dio novca. Tisuću problema ima na stadionu u Zagrebačkoj ulici koji smo preuzeli ne svojom željom, nego smo opet podmetnuli leđa,  ali to je za grad sigurno najbolji i  najjeftiniji način.  Naprimjer, svlačionice, koje su izgledale stravično, iako smo ih preuzeli od prvoligaškog kluba, uredili smo o svom trošku i uz rad naših djelatnika do te mjere da smo ovdje organizirali utakmicu Švedska – Hrvatska. Tako da su čak i Šveđani su bili jako zadovoljni uvjetima. Mogu reći da je ta utakmica bila čisto naša ideja i izvedba u cilju da na dovedemo vrhunski nogomet na stadion, što nam i te kako  treba dok se ponovno ne desi prvoligaški nogomet u Varaždinu. 

Povjerenstvo za sport Grada Varaždina tražilo je određene podatke, no niste se oglasili. Zajednica odlično surađuje s Upravnim odjelom za sport i gradonačelnikom, zbog toga  očekujemo takvu suradnju i s povjerenstvom za sport. Međutim, zahtjevi za dokumentacijom upućeni su od strane povjerenstva za vrijeme ljetne stanke, odnosno između sjednica Izvršnog odbora pa se o tome do sada  nije ni moglo odlučiti. Ipak, moram reći da je zaista čudno da nas novooformljeno povjerenstvo traži dokumente koje Grad Varaždin ima u posjedu jer mu ih redovito dostavljamo. Isto tako nije uobičajeno da se bilo kakva konstruktivna suradnja započne dopisima u kojima se nešto traži, naređuje i sl. Ne znam što je u pitanju, osobne taštine ili neki drugi interesi, međutim izvršni odbor je na sjednici održanoj u utorak odlučio zamoliti gradonačelnika za sastanak kako bi se bilo kakvi nesporazumi ubuduće izbjegli jer to sportu zaista ne treba.

 

Izvor:
Foto: Ivan Agnezović