Obitelj Feštetić ili Festetić (mađarski Festetics) bila je hrvatska velikaška obitelj najvjerojatnije porijeklom iz Turopolja, o čemu, doduše, nema sačuvanih dokumenata.

Imala je članove ili rasprostranjene ogranke u više zemalja u okviru nekadašnje Habsburške monarhije (Hrvatskoj, Ugarskoj, Austriji, Slovačkoj, Češkoj) te izvan nje (Njemačkoj, Italiji, Argentini, Belgiji, Francuskoj i Nizozemskoj).

Početak loze?

Začetnikom loze smatra se Petar Feštetić, koji je rođen u drugoj polovici 15. stoljeća (oko 1480.) te je imao posjede na području Turopolja, jugoistočno od Zagreba. Njegovo ime spominje se u jednom protokolu (zapisniku) iz sredine 16. stoljeća, gdje se navodi njegovo ime kao “Petrus Ferztheschych”. U istom dokumentu spominje se da dolazi iz naselja Roženica, koje je danas administrativno u sastavu općine Pokupsko. O njegovu rođenju nigdje nije naveden datum ili barem godina, ali se iz podataka u spomenutom protokolu može zaključiti da je rođen u vrijeme vladavine hrvatsko-ugarskog kralja Matije Korvina (između 1458.-1490.), jer je podrobno opisao neke događaje koji su se zbili u vrijeme obitelji Korvin, čiji je posljednji izdanak, nezakoniti Matijin sin Ivaniš Korvin, umro 12. listopada 1504. godine.

Kupovina Međimurja

Juraj ili Đuro Feštetić živio je od 1754. do 1819. U Keszthelyju je osnovao Poljodjelski odgojni zavod Georgikon (djeluje do 1841.), trogodišnji veterinarski tečaj i gimnaziju u tamošnjem franjevačkom samostanu. Od grofova Althannâ 1791. je kupio gotovo cijelo Međimurje. Taj je posjed uz ostale u Ugarskoj naslijedio njegov sin Ladislav (1786.–1846.), koji je posjed Svetu Helenu (kod današnjega Šenkovca) kupio 1832. od obitelji Knežević.

Zet Erdődyja

Međimurje je od Ladislava naslijedio sin Juraj (1815.–1883.), oženjen groficom Eugenijom Erdődy (1826.–1894.), potpukovnik austrijske vojske, veliki župan županije Zala, kraljevski komornik i član magnatske kuće Ugarsko-hrvatskoga sabora. Bio je član ugarskoga Kraljevskog ministarskog vijeća (od 1868.) i ministar Vijeća na dvoru u Beču.

Uz njegovu potporu osnovano je 1855. dioničko društvo koje je preuredilo središnju zgradu dvora u Čakovcu u tvornicu šećera; djelovala je 1858.–70. bez većeg uspjeha. Na njegovu je majuru između Čakovca i Šenkovca sredinom 19. st. sagrađena zgrada s pseudogotičkim elementima, koja je 1919. pripala čakovečkoj općini te je u njoj osnovana preteča današnje Bolnice, a u istom stilu sagrađen je i novi dvor obitelji u Pribislavcu, kamo su se preselili 1855.

Alegorija borbe

Kada se 1855. preuređivao dvor u Čakovcu, dao je prenijeti na platno prizor s baroknog bareljefa, alegoriju borbe Ugarske i Hrvatske za ustav u doba Karla VI. (slika se nalazi u Muzeju Međimurja, a bareljef je uništen).

Dioničko društvo Slavonija, kojem je Eugen Feštetić prodao posjede i šume, isto je ono Društvo koje je zaslužno za notornu sječu Murščaka i legendarnog Adama

U njegovo vrijeme sagrađena je kapela sv. Florijana u Pribislavcu sa slikom sveca, koju je dao naslikati on ili njegov sin Eugen, nasljednik Međimurja. Nakon I. svjetskog rata, na temelju Zakona o agrarnoj reformi veći dio međimurskih posjeda razdijeljen je seljacima, a preostale posjede prodao je Eugen 1923. Dioničkom društvu Slavonija u Zagrebu.

Komentari

Komentara