Povežite se s nama

Savjeti

Prve tri su najvažnije

Objavljeno:

- dana

ŽIVOT I SOCIJALNA SKRB

Prije više mjeseci Unicef je proveo akciju „Prve tri su najvažnije“. Jesmo li razmišljali o tome što to zapravo znači? U praksi se često susrećem s roditeljima koji ne znaju kako pomoći svojoj djeci, osobito u dobi predpuberteta, puberteta i adolescencije. Imaju poteškoća u međusobnoj komunikaciji, a ne vide načina kako ih odvratiti od lošeg društva, kako ih potaknuti na veći angažman u školi.

Najveća zabluda koja se često pojavljuje je da se u prvim godinama djetetova života ne obraća dovoljno pažnje na njegov emocionalni razvoj. U dobi do prve tri godine često smo usredotočeni na njegove primarne potrebe, a još uvijek postoji uvriježeno mišljenje da dijete „ništa ne razumije“, „nije dovoljno svjesno što se oko njega događa“, tako da se pred njim često ponašamo kao da ono i ne postoji.

Mislim prije svega na međusobne svađe, konflikte i na negativne situacije, koje itekako štetnije utječu na njegov unutarnji svijet negoli kod starijeg djeteta. U prve tri godine života mozak se najintenzivnije razvija. Mozak pamti informacije o emocijama koje primamo izvana. Tako traume iz djetinjstva kojih se ne sjećamo kasnije utječu na naše ponašanje, naše osjećaje te često ne možemo shvatiti zašto imamo problema s djecom u kasnijoj dobi, iako nam se čini da smo dobro komunicirali s njima, nije bilo negativnosti ili loše obiteljske atmosfere koja bi negativno utjecala na njihovo ponašanje.

Ako naizgled nema uzroka za poremećaje u ponašanju, uzrok može biti u odvajanju djeteta od roditelja u prve tri godine života, u nedovoljnoj emocionalnoj povezanosti, nekoj stresnoj situaciji koja se javila u to doba, ali može biti i u lošem utjecaju okoline, vršnjaka ili poremećaju živčanog sustava. Iz svega ovoga možemo zaključiti da odgoj djeteta počinje od njegovog rođenja, pa i u prenatalnom razdoblju, jer već tada dijete na svoj način komunicira s okolinom i majkom. Ako od početka života dijete osjeća da je voljeno i prihvaćeno, da se roditelji dobro brinu o njemu, dijete će imati kroz kasniji život emocionalnu stabilnost, osjećaj samopoštovanja te će lakše usvajati školsko znanje i socijalne vještine.

Loše prve godine života često su vidljive kasnije u osjećaju nezadovoljstva vlastitim životom, poremećenim odnosima s drugim ljudima, otežanom učenju, a u ekstremnijim slučajevima sklonosti devijacijama i kriminalu. I takvoj djeci se može pomoći raznim grupama podrške, psihoterapijom, individualnom i obiteljskom, no svakako treba puno vremena i strpljenja. Da bismo to izbjegli, držimo se one stare poslovice: Bolje spriječiti nego liječiti.

Izvor:
Foto:

Savjeti

Djeca moraju biti pod stalnim nadzorom!

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

SIGURNOST

Jeste li znali da se u Hrvatskoj svake godine utopi stotinjak osoba zbog čega je utapljanje četvrti uzrok smrti  u kategoriji nenamjernih ozljeda i to poslije padova, prometnih nesreća i otrovanja?

Upravo na to upozoravaju iz Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo. – Kupanje, plivanje, ronjenje, daskanje, jedrenje, vožnja u čamcima te ostale aktivnosti unapređuju duševno i tjelesno zdravlje djece i odraslih. Potrebno je, međutim, poznavati rizike i mjere prevencije povezane s ovim aktivnostima, posebno one koji se odnose na sigurnost i prevenciju utapanja. Utapanje je značajan uzrok smrtnosti koji se može spriječiti – navode.

Godišnje se u Hrvatskoj utopi stotinjak osoba

Rizik od utapanja posebno je povećan kod male djece, neplivača, osoba koje boluju od kroničnih bolesti, posebno bolesti srca i krvnih žila te epilepsije, osoba koje su konzumirale alkohol te kod kupanja u rijekama i jezerima.

– Djeca trebaju biti pod stalnim nadzorom, čak i pri kupanju u kadi i malim, plastičnim bazenima. Mala djeca se mogu utopiti u vrlo maloj količini vode (u svega nekoliko centimetara visine), u kratkom vremenskom razdoblju. Stalan nadzor roditelja ili drugih odraslih osoba jedno je od osnovnih pravila sigurnosti – upozoravaju.

Za odrasle pak preporučuju da svladaju vještinu plivanja, koja je temeljna mjera prevencije utapanja. Isto tako treba plivati u društvu, u vodu postupno ulaziti te izbjegavati kupanje, odnosno plivanje neprestano nakon obroka.

Izvor:
Foto:

Nastavite čitati

Savjeti

Prepoznajte i prihvatite temperament djeteta

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

RIJEČ PSIHOLOGA

Jedan od prvih i važnijih zadataka roditelja je da razumije svoje dijete kao pojedinca. To znači da promatra svaku promjenu u njegovu razvoju te uočava individualne načine ovladavanja okolinom.

Često možemo čuti od roditelja kako se žale: “Za Ivana nisam ni znala da imam dijete, a pored Marine ništa ne stignem. Svu energiju potrošim leteći za njom.”

Dječje igralište također je mjesto gdje se jako dobro mogu uočiti individualne razlike u igri i pristupu drugoj djeci. Njihove individualne razlike u razvojnim koracima posljedica su njihovog temperamenta koji usmjerava roditelje da se s odgojnim izazovima suočavaju različito. Temperament je predispozicija koja je urođena i zbog koje reagiramo na određene načine. Sastoji se od mnogo čimbenika: prilagodljivosti, upornosti, redovitosti, praga osjetljivosti, razine aktivnosti.

Nekoliko je klasifikacija temperamenta, ali najčešća i najraširenija je ona pedijatara Alexandra Thomasa i Stelle Chess o postojanju tri rana stila ponašanja: lak, teški i suzdržani. Djeca lakog temperamenta obično imaju pravilne obrasce spavanja, hranjenja, obavljanja nužde. Lako se prilagođavaju novim situacijama, rado pristupaju novim ljudima i predmetima. Njihovo raspoloženje je uglavnom pozitivno i veselo, a reakcije su niskog ili umjerenog intenziteta.

Dijete teškog temperamenta nema tako pravilne obrasce, teško se prilagođava novim situacijama, nerado pristupa novim ljudima i predmetima. Uglavnom je negativnog raspoloženja i često plače. Na nove podražaje reagira intenzivno.

Karakteristike djeteta suzdržanog temperamenta su slaba prilagođenost novim situacijama, povlačenje pred nepoznatima ljudima, niža razina aktivnosti i reakcije manjeg intenziteta.

Budući da je urođen, možemo reći da je temperament u nekoj mjeri stalan i predvidiv za budućnost, ali na njega utječu i mnoge stvari. Jedna od ključnih je i način na koji roditelj razumije vlastito dijete i djeluje na njega i njegova pozitivna i negativna iskustva.

Tako se može dogoditi da dođe do poteškoće u odnosu majke čije je ponašanje strukturirano i koja voli red te djeteta čiji je stil reagiranja upravo suprotan. Majka će pokušavati nahraniti dijete kada ono nije za to zainteresirano, što će onda dovesti do napetosti i majke i djeteta. Kako bi do ovakvih situacija dolazilo što rjeđe, dobro je da roditelji prepoznaju i prihvate temperament svojeg djeteta, jer im to omogućuje uvid u način kako adekvatno pomoći djetetu da se nosi s izazovima tijekom vlastitog razvoja.

Izvor:
Foto:

Nastavite čitati

Promo

Varaždinsko online izdanje