Brezje je nesumnjivo jedan od najgorih hrvatskih primjera neadekvatnog postupanja s otpadom, pa su i posljedice ove varaždinske noćne more u ekosustavu,  kao i one  materijalne,  gotovo  nesagledive.

Nažalost, u analima će za sva vremena ostati zapisano da je u Brezju posao i radno mjesto moglo naći nekoliko tisuća ljudi, samo da su u tom prostoru ostvarene nove investicije, poput onih u drugim gospodarskim zonama u gradu ili okolici.

Stvoren je i negativan imidž Varaždina s obzirom na neriješen problem i ruglo na samom ulazu u „grad kulture“, koji se u prošlosti potvrdio kao uspješan u brojnim područjima svog djelovanja.

Varaždinu dosad nije uspjelo da se potvrdi u sferi gospodarenja otpadom i sramotno je da nam se smije cijela Hrvatska dok gleda kako u Brezje pristiže otpad iz drugih krajeva. Primjerice, miješani komunalni otpad s udaljenog Pelješca obrađuje se u MBO postrojenju, dok to s varaždinskim otpadom nije slučaj.

A on je svega 500 metara udaljen od tvornice i godinama zagađuje okoliš.

Kako su zapravo nastali problemi sa zbrinjavanjem varaždinskog baliranog otpada pročitajte u kronologiji koju donosimo u nastavku:

2002. – Zbrinjavanje komunalnog otpada preuzima Varkom

Grad Varaždin dodjeljuje javnu ovlast skupljanja i zbrinjavanja komunalnog otpada Varkomu. Dotad je isti posao obavljao privatni koncesionar Saubermacher iz Austrije, s kojim je Grad ušao u sporove.

2004. – Općina Kneginec zatvara svoj deponij

Općina Kneginec odlukom pokreće zatvaranje svog deponija otpada, na koji je Varaždin godinama odlagao otpad. Varkom je godišnje skupljao oko 12.000 tona komunalnog otpada.

2005. – Varkom kreće s baliranjem otpada i skladišti ga u Brezju

Varkom, jer nema alternativu za odlaganje otpada, hitnim postupkom nabavlja postrojenje za baliranje i kreće balirati i privremeno skladištiti otpad u Brezju; predviđeno vrijeme privremenog skladištenja bilo je od 6 do 12 mjeseci. Te godine Republika Hrvatska daruje Gradu Varaždinu zemljište površine 800.000 m četvornih u Brezju, na samom ulazu u grad, na raspolaganje s ciljem izgradnje nove gospodarske zone.

Grad Varaždin ubrzo potpisuje s Biotehnološkim parkom veliki projekt (od 100 milijuna eura) razvoja cijele Gospodarske zone Brezje, vjerujući u privlačenje ulaganja novih tehnologija. Te godine Hrvatski sabor donosi Strategiju gospodarenja otpadom RH, usvaja poštivanje EU DIREKTIVA koje utvrđuju hijerarhiju gospodarenja otpadom te da se otpad mora obrađivati i iskoristiti reciklažom i energetskom oporabom prije odlaganja.

2005./2006. – Varkomu i Gradu propao pokušaj „izvoza“ bala

Grad Varaždin i Varkom pokušavaju pronaći vise mjesta u Hrvatskoj i inozemstvu gdje bi se odložio ili trajno zbrinuo već balirani otpad koji se privremeno skladišti i onaj koji svakodnevno nastaje, ali bez uspjeha.

Novi moment nastaje 8. svibnja 2006. godine kada Gradsko poglavarstvo donosi odluku o premještanju baliranog otpada i novonastalog na odlagalište Piškornica pokraj Koprivnice, sukladno državnim smjernicama gradnje regionalnog centra četiriju županija sjeverozapadne Hrvatske. Posljedično Varkom, Grad Varaždin i Javna ustanova za odlaganje komunalnoga otpada sjeverozapadne Hrvatske potpisuju Sporazum o preuzimanju varaždinskog otpada! Taj sporazum se nikada i nimalo nije ispoštovao od strane Piškornice.

2007. – Inspekcije nalažu hitno uklanjanje otpada

S obzirom na uvjete u Brezju koji ne zadovoljavaju ni one minimalne, Inspekcija Ministarstva zaštite okoliša izlazi na lokaciju Brezje i izdaje Varkomu inspekcijsko rješenje i nalog da se tadašnjih oko 40.000 tona otpada hitno mora ukloniti u roku od 3 mjeseca. Varkom se žali na predmetno rješenje, a drugostupanjsko tijelo Ministarstva zaštite okoliša odbija žalbu Varkoma. Rješenje Inspekcije 2007. postaje ovršno s mogućnošću Ministarstva zaštite okoliša da na ukupni trošak Varkoma ukloni otpad s lokacije Brezje.

2008. – Ugovorena interventna sanacija Brezja

Inspekcija zaštite okoliša obavlja kontrolne preglede i daje ponovne hitne rokove za uklanjanje otpada s lokacije koja nimalo ne zadovoljava uvjete na vodozaštitnom području, a bez vodonepropusnih podloga. Ministarstvo zaštite okoliša i Fond za zaštitu okoliša se uključuju u pronalaženje rješenja s mogućnošću sufinanciranja sanacije i uklanjanja baliranog otpada s vodozaštitnog područja u Brezju putem MBO tehnologije.

U sve se uključuje i Varaždinska županija koja naručuje od tvrtke APO d.o.o. iz Zagreba izradu Elaborata interventne sanacije lokacije Brezje i završava studiju danske tvrtke Ramboll, koja utvrđuje cijene od 158 do 180 eura po toni za obradu otpada cijele Županije na 25 godina. Potom Grad ugovara s Agencijom za posebni otpad (APO, vlasništvo HEP-a) izradu plana gospodarenja otpada Grada Varaždina, koju obvezu mu definira Zakon o otpadu. Grad prihvaća prijedlog Plana gospodarenja otpadom koji je izradio APO d.o.o., koji utvrđuje, kao i Inspekcija, da treba hitno ukloniti balirani otpad iz Brezja. Grad Varaždin, osim cjelovitog Plana gospodarenja otpadom Grada, povjerava tvrtki APO d.o.o. da izradi i Prijedlog interventne sanacije lokacije baliranog otpada Brezje.

Grad prihvaća mišljenja APO-a i nalaže Varkomu da sklopi ugovor prema mišljenju APO-a, što Nadzorni odbor Varkoma prihvaća te se definira ugovor s VIS-om. Krajem 2008. Varkom i VIS, sukladno odlukama Gradskog poglavarstva i NO Varkoma, potpisuju Ugovor o interventnoj sanaciji lokacije Brezje putem MBO postrojenja koje će VIS izgraditi.

2009. – Osiguravanje sufinanciranja sanacije Brezja

Dolazi do peticija i prosvjeda mještana Kućana za izgradnju postrojenja te potpisivanja Aneksa Ugovora, koji potpisuje i Grad Varaždin zbog žalbi na Ugovor od strane Univerzala kod Državne komisije za javnu nabavu, žalbi i prigovora urbanističkoj inspekciji na lokacijsku dozvolu te dužih rokova izgradnje zbog arheoloških istražnih radova jer se Brezje nalazi na osjetljivom arheološkom području koje je RH proglasila kulturnim dobrom.

Podsjećamo, žalbe i prigovori na lokacijsku dozvolu su kasnije odbijeni 2010./2011. od strane Ministarstva graditeljstva. Grad Varaždin supotpisuje Dodatak Ugovora o MBO obradi s Varkomom i VIS-om i zbog osiguravanja financiranja sanacije Brezje jer Fond za zaštitu okoliša ugovore o sufinanciranju potpisuje s jedinicama lokalne samouprave, a Grad je taj koji sukladno Zakonu utvrđuje konačnu cijenu za građane ovisno o postotku sufinanciranju Fonda.

2010./2011. – VIS završio izgradnju MBO postrojenja

Fond za zaštitu okoliša 2010. godine potpisuje s Gradom Varaždinom Ugovor za sufinanciranje obrade otpada putem MBO postrojenja za 40 % troškova obrade i sanacije, odnosno tada 34 milijuna kuna. Već iduće, 2011. godine završava izgradnja MBO postrojenja, pokrenuta 2009., ali sredinom 2011. gradonačelnik Čehok i tadašnja vlast daju ostavke zbog istraga DORH-a povodom kaznene prijave HNS-a i vijećnika Gorana Habuša upravo oko Ugovora sanacije baliranog otpada u Brezju. Krajem 2011. nakon izbora na vlast u Gradu Varaždinu dolazi gradonačelnik Habuš.

Inspekcija Ministarstva zaštite okoliša podiže optužni prijedlog protiv tvrtke Varkom i odgovorne osobe te tvrtke radi nezakonitog privremenog skladištenja otpada na lokaciji Brezje.

2012. – Grad Varaždin izigrao ugovor o isporuci baliranog otpada

Na prijelazu 2011. u 2012. godinu VIS nakon izgradnje postrojenja poziva Varkom i Grad da sukladno Ugovoru žurno krenu isporučivati balirani otpad, ali tadašnja vlast odbija konzumirati Ugovor iz 2008. Štoviše, gradonačelnik Habuš i dalje ne želi poštivati Ugovor za obradu otpada iz 2008. te traži svoje rješenje pokretanjem raspisivanja natječaja za koncesiju za odlaganje otpada. Pokreće i tužbe u Varaždinu da sud po njegovu prijedlogu utvrdi da je ugovor iz 2008. nevažeći i ništetan, jer su postojali limiti u vrijednosti ugovaranja, te jer u bitnom nije žurno trebalo sprečavati moguće štete u okolišu.

Prekršajni sud u Varaždinu, na optužni prijedlog inspekcije Ministarstva zaštite okoliša, proglašava krivima tvrtku Varkom i odgovornu osobu te tvrtke za privremeno skladištenje otpada na lokaciji Brezje suprotno zakonu.

2013. – Novi koncesionar, Fond odbija sufinancirati odlaganje otpada

Grad Varaždin dodjeljuje koncesiju za odlaganje otpada Zajednici ponuditelja Cezar (C.I.O.S. grupa), Ekoflor (C.I.O.S. grupa) i Komunalac Davor (Općina Davor) za 800 kuna po toni plus PDV (80 milijuna kuna). Ubrzo Fond raskida Ugovor s Gradom za sufinanciranje od 34 milijuna kuna iz razloga jer odlaganje otpada predloženo od Grada Varaždina nije sukladno odobrenom Ugovoru o obradi otpada i njihovim pravilima sufinanciranja.

Varaždinska tvrtka T7 VIS te godine prodaje C.I.O.S. grupi 50 posto MBO postrojenja te prava i obveze koje ima.

2013. – 2015. – Gradonačelnik Goran Habuš nije uspio zbrinuti otpad

Varaždinski gradonačelnik Goran Habuš traži od Fonda da sufinancira i odlaganje otpada na drugu lokaciju u Hrvatskoj, što Fond više puta odbija, kao i Ministarstvo zaštite okoliša. Tijekom 2013. i 2014. Ministarstvo zaštite okoliša pokušava samo na trošak Varkoma trajno u inozemstvu zbrinuti balirani otpad, ali Državna komisija za javnu nabavu poništava postupak zbog već definiranih postupaka za taj predmet nabave.

Varaždinski Trgovački sud 2014. godine donosi presudu da su Ugovori iz 2008. nevažeći jer nije trebalo žurno sprečavati moguće štete i jer su postojali limiti zakonski za sklapanje takvog posla sukladno članku 5. Zakona o javnoj nabavi iz 2008. godine. Tvrtka T7 VIS se odmah žali na presudu varaždinskoga Trgovačkog suda Visokom trgovačkom sudu i prodaje C.I.O.S. grupi svih 100 posto MBO postrojenja.

2015. – Bivši gradonačelnik prosvjeduje u Zagrebu

Ministarstvo financija šalje dopis Habušu da je trebao potpisati i realizirati Ugovor o koncesiji za odlaganje još prije dvije godine i da je isključivo Grad odgovoran za financiranje koncesije za odlaganje, a ne država i Fond za zaštitu okoliša. Fond za zaštitu okoliša ponovno odgovora da neće financirati odlaganje bala negdje drugdje u Hrvatskoj. Habuša je to ponukalo da prosvjeduje u Zagrebu i Varaždinu.

2016. – Piškornica pokušava kupiti MBO postrojenje

Visoki trgovački sud dijelom usvaja žalbe T7 VIS-a glede argumenata sprečavanja nastanka šteta u okolišu te potvrđuje da je žurnost u sprečavanju onečišćenja i opasnosti u okolišu postojala, a ističu da postoji bitno inspekcijsko rješenje uklanjanja u roku od 3 mjeseca iz 2007. i 2008. koje to potvrđuje, ali prihvaća mišljenje Trgovačkog suda u Varaždinu da je postojao limit ugovaranja vrijednosti Ugovora od oko 3 milijuna kuna. T7 VIS ulaže reviziju na istu presudu Vrhovnom sudu RH.

Piškornica pokušava kupiti MBO postrojenje u Varaždinu zbog prijetnje penala EU-a jer nije uvedena obrada otpada, nego još uvijek samo odlaganje otpada.

2017. – U Varaždinu svi za hitno uklanjanje baliranog otpada

Nakon lokalnih izbora u Varaždinu na vlast kao gradonačelnik ponovno dolazi Ivan Čehok. Na tim izborima gotovo sve opcije ističu nužnost hitnog uklanjanja baliranog otpada u Brezju te da se veliki problem mora hitno riješiti nakon uspostave nove vlasti u Gradu Varaždinu jer je Brezje ekološka bomba.

2018. – Ekološka bomba još uvijek u Brezju

Grad Varaždin, kao i Grad Čakovec, iskazuju interes za kupnju MBO postrojenja u Varaždinu od C.I.O.S. grupe i rješavanja problema baliranog otpada na taj način. Nastavljena je i pravosudna trakavica pa Vrhovni sud povodom zahtjeva za reviziju od društva T&H Invest (bivši T7 VIS) od 2016. usvaja reviziju i poništava presude varaždinskoga Trgovačkog suda i Visokoga trgovačkog suda, te ugovori iz 2008. postaju važeći (u bitnom utvrđuje da nema vrijednosnog limita ako se sprečavaju moguće štete u okolišu i da limiti vrijede za druge slučajeve, ali ne za slučaj sprečavanja nastanka šteta).

Tako je sve vraćeno na početak, a na lokaciji u Brezju se još uvijek nalazi ekološka bomba od oko 120.000 tona baliranog otpada. Lokacija je vodozaštitno područje. Na takvim lokacijama ne smije se graditi ni legalni deponij, a kamoli ilegalni. Riječ je o ilegalnom deponiju bez vodonepropusnih podloga kakve moraju biti na legalnim deponijima otpada. Bale su u raspadnom stanju te oborinske vode koje prolaze kroz otpad stvaraju zagađene procjedne vode koje ulaze u tlo i podzemne vode. Na otpad u Brezju godišnje padne oko 35 milijuna litara vode. Još gore, podzemne vode teku u pravcu izvorišta i vodocrpilišta Bartolovec, koje je glavno vodocrpilište za Grad Varaždin i okolicu, a kao alternativa i za Grad Zagreb.