Povežite se s nama

Ljudi i priče

Prvi stopostotni invalid pod ledom je Varaždinac!

Objavljeno:

- dana

IVO LOVRENOVIĆ U JEDINSTVENOM POTHVATU

Ivo Lovrenović (38), koji je u kolicima je od 1992. godine, već je nekoliko godina i državni prvak u bacanju diska i koplja, a igra i stolni tenis. 

Ivo Lovrenović (38) je 1992. na ratištu dobio metak u kralježnicu, a 20 godina kasnije postao je prvi čovjek na svijetu sa stopostotnim invaliditetom koji je zaronio pod led! Iako se ronjenjem bave tek rijetki, a od osoba s invalididetom samo su tri u Hrvatskoj završile ronilački tečaj, Ivo Lovrenović nije imao problema čak ni zaroniti pod 15 centimetara debeo ledeni pokrivač u slovenskom Kočevju.

U znanstvene svrhe

zaron pod ledeni pokrivač organizirao se u znanstvene svrhe

– Kada me prijatelj nazvao da idemo roniti, odmah sam pristao, jer ronioc nikada ne odbija poziv na ronjenje. No kada mi je rekao da idemo roniti pod led, ipak mi nije bilo svejedno – ispričao nam je Ivo, koji je ipak skupio hrabrosti i otišao na ledeni zaron.
 
Kad je krenuo, nije bio ni svjestan da će tako sudjelovati u jedinstvenom poduhvatu. Naime, po saznanjima IAHD-a, radi se o prvom svjetskom zaronu paraplegičara pod led. Zaron se organizirao u znanstvene svrhe, a uz Lovrenovića zaronilo je još četvero kolega Slovenaca.
 
Prije zarona svim je roniocima izmjeren tlak, temperatura, puls, razina zasićenosti krvi kisikom te funkcije srca, kako bi se ustanovilo kako ekstremni uvjeti utječu na organizam osoba s ozljedama kralježnice.

Ronio bi opet

Otkriveno je da ekstremno niske temperature nemaju utjecaja na zdravlje osoba s invaliditetom

– Prema prvim rezultatima koje smo dobili, otkriveno je da ekstremno niske temperature nemaju nikakvog posebnog utjecaja na fizičko stanje osoba s invaliditetom – rekao je Lovrenović te dodao kako se detaljniji rezultati ipak još iščekuju.
 
Inače, skupinu ronioca cijelo vrijeme nadzirala liječnička, a voda u kojoj su ronili oko 20 minuta imala je 4 stupnja Celzija. 
 
– Svi me pitaju je li mi bilo hladno i znam da zvuči nevjerojatno, ali ja nisam osjećao hladnoću. Da li je to bilo zbog uzbuđenja i adrenalina, ne znam, ali iskustvo ronjenja pod ledom mi je bilo prekrasno – oduševljen je Lovrenović koji kaže kako bi tako nešto ponovio opet.

Sport ga ispunjava

Ivo se ronjenjem počeo baviti prije nešto malo više od tri godine. U početku mu je bilo teško jer nije imao adekvatnu opremu. To ga nije spriječilo da nastavi s ronjenjem, a nakon što je saznao da se u Hrvatskoj nekolicina paraplegičara, u sklopu kluba Geronimo iz Zagreba, bavi ronjenjem i to samostalno, ubrzo se priključio treninzima na zagrebačkom bazenu Utrine. Kaže kako ga bavljenje sportom ispunjava i daje životu smisao.
– Bilo kakav sport je dobar sport jer se čovjek kroz sport socijalizira, druži, osjeća se zdravije i na kraju krajeva – i korisno – kaže Lovrenović koji smatra da je ronjenje odličan sport za paraplegičare.

Prvak u bacanju diska i koplja, a igra i stolni tenis

Ivo Lovrenović u kolicima je još od 1992. godine, što ga nije spriječilo da se intenzivno bavi raznim sportovima i postane između ostalog i državni prvak u bacanju diska i koplja u svojoj kategoriji. Tu titulu nosi već tri godine za redom, a jedino za čim žali je što se nije kvalificirao za Paraolimpijske igre prije četiri godine u Pekingu.
– Tada sam ispunio B normu potrebnu za odlazak u Peking i samo sam je trebao potvrditi. Jako sam to želio, ali imao sam strašnu tremu i na kraju nisam uspio – kaže nasmijani Lovrenović kojeg to nije obeshrabrilo jer, kako kaže, ima još vremena i za to. Osim s bacanjem diska i koplja te nezaobilaznog ronjenja, Ivo odnedavno tri puta tjedno trenira i stolni tenis. Na pitanje kako to sve stiže i dakle mu energija, Ivo kaže kako ga takav način života trenutno jako veseli.
– Mogao bih biti kod kuće i jadikovati, ali ja sam odlučio baviti se sportom. Bavim se s mnogo stvari koje mi oduzimaju i vremena i energije, ali trenutno mi to tako odgovara. Ako mi jednog dana postane prenaporno, jednostavno ću prestati – objasnio nam je Ivo. Ipak, dodao je kako ne vjeruje da će sport ikada prestati biti ključnim dijelom njegovog života, kao uostalom i Varaždin. Naime, iako Lovrenović nije rođeni Varaždinac taj mu je grad prirastao srcu i tu namjerava ostati. – To je za mene uistinu grad po mjeri čovjeka, tu imam brojne prijatelje i iako mi je u početku bilo krivo što neću živjeti u Zagrebu, sada sam sretan – rekao je.

Izvor:
Foto:

Ljudi i priče

POMOZITE NAJSLABIJIMA O Vašoj pomoći ovisi život malene Viktorije, kćeri Tetiane i Marijana!

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Hrvatska udruga za pomoć žrtvama nasilja, djeci i siromašnima (HUPŽNDS) obratila se javnosti zamolbom za žurne donacije obitelji Marijana Kovačevića, odnosno njegovoj supruzi Tetiani i Viktoriji njihovom dijetu starosti 7 mjeseci.

Naime, Marijan je 100-postotni invalid, a cijela lijeva strana tijela mu je u cijelosti trajno paralizirana prije malo više od godinu dana nakon teškog oblika korone, tri tjedna kome i teškog moždanog udara.

Obitelj ovog hrvatskog branitelja živi kao podstanar u izrazito teškim i nehigijenskim uvjetima – bez struje i hrane, u mraku, na što su prisiljeni.

U nastavku članka priložena je dokumentacija s fotografijama i preporukama za donatore.

– U ovom trenutku HITNO je potrebno prikupiti: 12.439,75 kuna, sukladno predračunu trgovine Pevex, ponuda broj: 1-0013-9718  od 1. kolovoza 2022. godine (Prodajni centar Novi Zagreb). Gospodin Marijan Kovačević dobio je prije malo više od godinu dana najteži oblik Covid-19, od kojeg je na tri tjedna završio u komi u bolnici. Kada se probudio iz kome, dobio je teški moždani udar i cijela lijeva strana mu je ostala trajno paralizirana. Nije mogao niti pričati, tek sada u tome pomalo uspijeva. Navedeno potvrđuje i Marijanov liječnik te je isti izdao liječničku potvrdu. A navedeno se može pročitati i u otpusnim pismima kliničke bolnice Dubrava Zagreb i SBMR Stubičke toplice. Svakodnevno nastavlja liječenje u bolnicama, a određen mu je i fizioterapeut – ističu u HUPŽNDS.

Zbog dugotrajnog ležanja razvile su mu se dekubitalne rane, ima povišen arterijski tlak i stanje akutnog infarkta srca, a uz sve to boluje od šećerne bolesti.

– Zbog svega, Marijan Kovačević je prema vještačenjima Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Tvrtkova ulica 5. Zagreb i rješenju Centra za socijalnu skrb Zagreb od 6. listopada 2021. godine proglašen 100-postotnim invalidom IV. Stupnja. Zaključeno je rješenjem Centra za socijalnu skrb i Zavoda za vještačenje i da mu je potrebna trajna pomoć i njega u punom opsegu. Marijanova supruga mu pomaže do toaleta, do liječnika i sve što treba, a istodobno se brine o djetetu, jer Marijan s obzirom na bolest djetetu ne može promijeniti niti pelene. Paraliziran je i nepokretan. Mi im pomažemo, svakodnevno donosimo hranu i provodimo s njima određeno vrijeme – naglašavaju u Udruzi.2

I dodaju:

– S obzirom na to da mi kao Udruga od Grada i Države nismo primili niti jedne kune, ova i druge obitelji ovise isključivo o Vašoj pomoći. Ovoj obitelji odmah, bez odgode, bit će predana donacija koja se prikupi na bankovni račun Udruge te kupljena hrana, higijenske potrepštine, uredit će se stan za najosnovnije uvjete života i to soba, kuhinja i kupaona, kupiti krevet za spavanje, kinderbet za dijete, popraviti ulazna vrata koja su u jako teškom i raspadnom stanju, kupiti sudoper, stol (jer nemaju nijedan), frižider, WC školjka, peć, sve sukladno Vašim uplatama pomoći. Za dijete će se kupiti ono što u ovom trenutku najviše treba, što će odlučiti roditelji, kao primjerice robica, hrana, pelene i drugo – ističu.

Obitelj je sada bez hrane, bez struje, u mraku, podstanari su, u teškim i nehigijenskim uvjetima. Spavaju na prastarom krevetu u raspadnom stanju, na kojem su do prije više od 5 godina spavale osobe koje su preminule!

Ne mogu si ni jaje ispeći!

S obzirom na to da nemaju struju, ne mogu ispeći niti jaje. Neizdrživo je živjeti u takvim uvjetima i odlučili su potražiti Vašu pomoć.

– Marijan, Tetiana i njihovo dijete Viktorija prema potvrdama zemljišnoknjižnog odjela suda u Zagrebu u vlasništvu nemaju nikakve nekretnine. Marijan i Tetiana kod Javnog bilježnika Alen Juroš iz Zagreba, Dankovečka 8, ovjerili su našoj Udruzi suglasnost broj: OV-3878/2022, punomoć OV-3876/2022 te punomoć od 14.07.2022 ovjerenu kod Javnog Bilježnika Senija Škrinjar Kos, Zagreb, Vlaška ulica 103, broj: OV-1461/2022  da se pomoć prikuplja na račun Udruge, jer su Marijanu računu blokirani, a njegova zakonita supruga Tetiana je Ukrajinka i nema račun. Sve što se prikupi bit će odmah bez odgode predano obitelji i kupljeno sve što im treba, kao i u prethodna tri mjeseca. Za ovu obitelj otvorili smo poseban račun na koji se prikuplja pomoć samo za njih, a koji je sastavni dio ove molbe. Sve što se uplati na ovaj račun ide direktno ovoj obitelji – napominju organizatori humanitarne akcije.

Prema potvrdi Ministarstva hrvatskih branitelja, Marijan je hrvatski branitelj i u teškom je zdravstvenom stanju. Njegova supruga Tetiana Doroshenko rođena je u Ukrajini, u kojoj je trenutno rat i ostala je bez svega. Zbog brige o djetetu, kćeri koja je starosti 7 mjeseci i nepokretnom suprugu nije u mogućnosti odlaziti na posao. Marijan je trajno radno nesposoban i prima 1.500,00 kn osobne invalidnine Centra za socijalnu skrb na zaštićeni račun, jer mu je tekući blokiran. Drugog prihoda nema.

Marijan je cijeli život kao kuhar, a onda i vozač taksija – bio u radnom odnosu. Što se tiče sudjelovanja u Domovinskom ratu, u njemu je proveo 146 dana na bojišnici u Novoj Gradišci.

– Marijan kaže volio bi raditi kao što sam radio i prije i brinuti o obitelji, sve dok ga bolest prije malo više od godinu dana nije spriječila u tome. Bio bi, kaže, najsretniji kada bi radio. Do sada nikada nije molio pomoć, već je i sam pomagao drugima. Liječnici kažu da će cijeli život ostati nepokretan. Osobnu invalidninu Centra za socijalnu skrb Zagreb, u iznosu 1.500,00 kn, zbog blokiranosti tekućeg računa prima na zaštićen račun, na koji mu nitko ne može uplatiti bez odobrenja FINA-e. Ministarstvo Hrvatskih Branitelja i Grad Zagreb upoznati su s ovim problemom i komisija istih bila je kod obitelji, no dosad se osim utvrđenja teškog stanja, psiho podrške i preporuke ništa nije riješilo. Preporuku za pomoć ovoj obitelji dao je Župnik Zagrebačke Nadbiskupije, koji je zajedno s župnim caritasom obišao obitelj i utvrdio teško stanje. Preporuku za ovu obitelj dao je i Centar za socijalnu skrb Zagreb, Peščenica, Predstojnica. Hrvatski Crveni Križ također je utvrdio izrazito teško stanje, a sa svim su upoznati i mediji – navodi se u apelu donatorima.

U nastavku donosimo potrebne informacije za pomoć Marijanu, Tetiani i Viktoriji:

Primatelj: sukladno punomoći od 14.07.2022., ovjerena kod Javnog Bilježnika Senija Škrinjar Kos, Zagreb, Vlaška ulica 103, broj: OV-1461/2022, koju su potpisali gosp. Marijan Kovačević i Marijanova zakonita supruga Tetiana, na traženje ove obitelji, financijska pomoć za ovu obitelj uplaćuje se prema sljedećim podacima:

HRVATSKA UDRUGA ZA POMOĆ ŽRTVAMA NASILJA, DJECI I SIROMAŠNIMA

Primatelj skraćeni naziv Udruge: HUPŽNDS

IBAN: HR6324020061500119802

Račun za ovu obitelj otvoren u Erste&Steiermärkische Bank d.d.

Opis uplate: Za Marijana, Tetianu i Viktoriju.

Poziv na broj: 1962-1982

Swift/bic za uplate iz inozemstva: ESBCHR22

Prikupljena financijska pomoć i detaljni izvještaji biti će odmah bez odgode predano obitelji, a detaljni izvještaji sa svim obrazloženjima podneseni Institucijama Republike Hrvatske i knjigovodstvu.

Ovaj bankovni račun otvoren je samo za obitelj Kovačević Marijan, Marijanovu suprugu Tetianu i njihovo dijete od 7 mjeseci Viktoriju. Ovaj račun isključivo služi za prikupljanje pomoći za ovu obitelj i u druge svrhe se neće i ne smije upotrebljavati.

Zahvaljujemo od srca svima koji će pomoći ovoj nesretnoj obitelji!

HRVATSKA UDRUGA ZA POMOĆ ŽRTVAMA NASILJA, DJECI I SIROMAŠNIMA

Skraćeni naziv Udruge: HUPŽNDS.

Ivekovićeva ulica 35. Zagreb. I.kat.

OIB: 47407637610.

Registrirano kod: REPUBLIKA HRVATSKA. Gradski ured za opću Upravu Grada Zagreba.

Registarski broj: 21011908.

Upisano u Ministarstvu Pravosuđa i Uprave RH.

Kontakt Udruge: 091 614 8399.

Email: [email protected]

Nastavite čitati

Ljudi i priče

Zlatni pir Ivana i Anke Čurila s Halića: Oduvijek i zauvijek

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Kad su se Ivan i Anka Čurila prije 50 godina međusobno obvezali na vjernost, ljubav i poštovanje, bili su mladi i zaljubljeni i nisu znali što je ispred njih.

Nisu ni razmišljali. Znali su da se vole i žele zajedno u budućnost, pa što i kako bude. Tek danas, pola stoljeća potom, kad se osvrnu iza sebe, znaju da su uspjeli. Iza njih su desetljeća životnih radosti i tuga, zajedno su se smijali i plakali, ali nikad nisu odustali. I niti na trenutak nisu požalili što su se zadnjeg dana 1967. godine, 31. prosinca, upustili u tu, za njih avanturu života: brak.

Životne zamke lakše je bilo prebroditi zajedno

Život je, kako već to biva, imao svoje zamke, ali Ivanu i Anki ih je bilo lakše zajedno prebroditi. Kad im je sin Ivica nesretno stradao kao mladić, ranjena srca su zajedno liječili.
Danas se gotovo ni ne sjećaju života kad nisu bili zajedno, jer se sve važno u njihovim životima dogodilo u ovih zadnjih 50 godina. Imali su dva sina, njihov sin Nenad sa suprugom Blaženkom također ima dva sina, Ivicu i Matea. Unuci su im danas sve i beskrajno su ponosni na dečke, a nadaju se da će stariji Ivica uskoro uploviti u brak s djevojkom Stelom, pa će opet biti dječjeg smijeha koji, kako oboje vele, grije dušu.

– Možda bude i koja curica u obitelji nakon pola stoljeća, tko zna – smije se Ivan, a supruga Anka ga prijekorno gleda: – Svejedno što bude, samo neka je živo i zdravo. Na kraju oboje zaključuju: “Eto, nas dvoje već i o praunucima, a tko zna što je mladima u glavi.”

Što god da je “mladima u glavi”, oni će im uvijek, kažu, biti potpora, jer Mateo i Ivica su centar njihova svijeta. Budući da žive u susjedstvu, od rođenja su svakodnevno u njihovim životima. Ivan i Anka Čurila su cijeli život u Gornjem Knegincu, na Haliću, dva Ivanova brata su također život provela na istom brijegu, a tu živi i Nenad s Blaženkom i dečkima. To što se nitko iz obitelji desetljećima nije odselio najbolje govori o obiteljskoj povezanosti, koja je za Ivana i Anku svetinja.

Njih dvoje će se, kažu, i dalje voljeti, poštovati i povremeno svađati, pa se hitro i pomiriti, a Blaženka i Nenad već razmišljaju kako im dijamantni pir, za 25 godina, učiniti nezaboravnim.

Nastavite čitati

Promo

Varaždinsko online izdanje