Povežite se s nama

Život i društvo

Psihologinja Stana iz Varaždina udomila oko 250 djece: Obiteljsko okruženje djeluje kao lijek

Objavljeno:

- dana

Dobitnica UNICEF-ove nagrade

–  Srce mi je sada tri broja veće, ovo me priznanje ispunilo kao što me ispunjavao i moj posao koji sam radila sa srcem, s puno energije i entuzijazma – govori nam varaždinska psihologinja Stana Vereš dok s ponosom pokazuje priznanje koje je dobila od UNICEF-a za svoj dugogodišnji rad s djecom.

Odmah ističe da je to ujedno priznanje cijelom timu psihologa i socijalnih radnika s kojima je u Centru za socijalnu skrb radila na udomljavanju djece i edukaciji udomiteljskih obitelji. Već je dvije godine u mirovini, ali ni sada ne miruje. Čim je otišla u penziju, kaže, odmah su je postavili za tajnicu udruge Zipka koja okuplja udomiteljske obitelji, djecu i mlade, a u kojoj je i ranije bila aktivna. Pitamo je, kako to, da su u UNICEF-u od svih zaposlenika u Centrima socijalne skrbi u Hrvatskoj izabrali baš nju za veliko priznanje “Prijateljice generacija djece”.

Uživala u poslu

– Kad me nazvala Đurđica Ivković iz UNICEF-a rekla mi je, znate, kad god smo negdje trebali smjestiti neko dijete, bez obzira o kakvom se slučaju radilo, svi su mi govorili, zovite Varaždin, oni će uvijek naći neko rješenje. Imali smo takvu reputaciju, a ja sam u varaždinskom timu bila nekako isturena, imala sam tu crtu, nije mi nikad bio problem nazvati neki centar i oko nečeg se potruditi. Uživala sam u svom poslu i uvijek sam govorila da za svako dijete postoji prava obitelj, samo je treba naći – prisjeća se svega.

Na varaždinskom području nikad nije bilo domova za nezbrinutu djecu, ali je zato uvijek bilo razvijeno udomljavanje. Tome je zasigurno pridonio i varaždinski Centar socijalne skrbi u kojem se marljivo radilo na popularizaciji udomljavanja i edukaciji udomitelja. Kad se prije nekoliko godina počelo govoriti o deinstitucionalizaciji skrbi o djeci, u Varaždinu zapravo nisu imali što deinstitucionalizirati jer se na ovom području skrb o djeci bez adekvatne roditeljske brige već temeljio na udomiteljskim obiteljima.

Odgovornost

– Na našem je području udomljeno više od 250 djece, a polovica njih je s drugih područja Hrvatske. Udomili smo i dvadesetak djece s ozbiljnim psihičkim problemima koja su nam došla iz Psihijatrijske bolnice za djecu i mladež u Kukuljevićevoj. To je bila velika odgovornost jer naše obitelji nisu educirane za takve ozbiljne probleme. Na kraju je sve ispalo dobro jer su se djeca dolaskom u obitelj lijepo adaptirala i mnogima su smanjene terapije. Obiteljsko okruženje djeluje zapravo kao lijek – govori s puno topline naša sugovornica i prisjeća se još mnogih anegdota, obiteljskih priča i mladih lica koja i danas sreće u gradu.

Izvor:
Foto: Ivan Agnezović

Život i društvo

Ljerka Klarić koja je nakon 41 godine staža otišla u mirovinu: Učitelji i nastavnici mogu mijenjati svijet

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

– Smatram da sam odabrala zanimanje svog života jer učitelji i nastavnici mogu mijenjati svijet. Mi smo ti, koji uz roditelje, učenike pripremamo za život, što često i nije lako, ali svoj posao ne bih mijenjala – rekla je Ljerka Klarić, nastavnica savjetnica poljoprivredne skupine predmeta iz Srednje škole „Arboretum Opeka“ iz Marčana, a koja je nakon 41 godine radnog staža otišla u mirovinu.

S njom se složila i pedagoginja u Drugoj osnovnoj školi Varaždin Pavica Kocijan koja je također nakon 41 godine radnog staža otišla u zasluženu mirovinu.

– Suradnja s djecom, roditeljima i učiteljima ostat će mi u najljepšem sjećanju. Posao pedagoga, posebice kad radite u školi s velikim brojem učenika je izazovan, ponekad i težak, ali kada volite taj svoj posao, onda vam ništa nije teško – izjavila je Pavica Kocijan.

One su u utorak, 3. listopada zajedno s još 61 djelatnikom osnovnih i srednjih škola, kao i dječjih vrtića koji su otišli u mirovinu u školskoj godini 2022./23., primile zahvalnice Varaždinske županije za dugogodišnji rad, predanost te doprinos odgoju i obrazovanju uz Svjetski dan učitelja, koji se obilježava 5. listopada.

Uz župana Varaždinske županije Anđelka Stričaka, zahvalnice sada već bivšim djelatnicima škola i vrtića uručio je i pročelnik Upravnog odjela za prosvjetu, kulturu i sport dr. sc. Miroslav Huđek.

Nastavite čitati

Život i društvo

Varaždinski vrtlar Dario Kocbek: “Već sam vizualizirao svoj savršeni prostor u vrtu za meditaciju”

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

FOTO : IVAN AGNEZOVIC

Samozatajni varaždinski urbani vrtlar i ekolog Dario Kocbek ne miruje ni kada jesen pokuca na vrata. Stoga je ovih dana odlučio dodatno proširiti svoj atraktivni japanski vrt s tri jezerca, koji privlači svojom ljepotom u svako godišnje doba.

Kao u Kyotu

Podsjećamo, Dario Kocbek više od dva desetljeća marljivo uređuje svoju zelenu oazu koja ne mu je pružila spokoj i priskrbila priznanja struke. Ljubav i strast prema vrtlarenju kod Darija je počela 1996. godine kada nakon 5 godina provedenih na ratištu, u mirnodopskim uvjetima izlazi iz profesionalnog sastava 7. gardijske brigade. To je bila logična odluka mladog nadnarednika, prekaljenog bojovnika koji je s kolegama – dočasnicima tijekom Domovinskog rata bio doslovno kičma hrvatske vojske. Međutim, ostale su mu posljedice trauma s kojima će se poput tisuća branitelja uskoro morati suočiti.

– S obzirom na to da je moja majka u to vrijeme išla u mirovinu, ponudila je da izaberem između obiteljskog posla i vojne karijere. Odlučio sam se za ugostiteljstvo i potom još 13 godina rukovodim poslovanjem popularnog Strniščaka. Nakon epizode s ugostiteljstvom i odlaska u vojnu mirovinu imao sam vremena surfati internetom. Srećom, naišao sam na stranicu koja je detaljno prezentirala predivne japanske vrtove u Kyotu od kojih mnogi okružuju tamošnje budističke hramove. Supruzi Nevenki obećao sam da ćemo imati takav jedan vrt. Naravno da me gledala s nevjericom jer dvorište je bilo “okupirano” gospodarskim zgradama. Međutim, uklonio sam sve objekte koji se nisu uklapali u moju viziju i prvo je pod mojim rukama nastalo jezerce. U toj najvećoj “bari” već 23 godine uživa i naša kornjača Biba – ističe Kocbek od kojeg doznajemo da mu je godinama velika podrška u borbi s posttraumatskim stresnim poremećajem bio prim. dr. sc. Ivan Krpan.

Riječ je o iznimno stručnom psihijatru koji je dobro razumio kakve su ratne strahote proživjeli hrvatski branitelji.

– Pokraj mene je na različitim terenima u Domovinskom ratu poginulo 12 kolega i razumljivo je da su ostale velike traume. U mojem slučaju, između ostalog rezultirale su nesanicom pa i danas jako malo spavam. No, nisam si dozvolio da medikamenti od mene naprave nekakvog “zombija” i stoga već više od dva desetljeća svo slobodno vrijeme posvećujem brizi o ukrasnom grmlju i cvijeću – objasnio je objasnio je ovaj 56-godišnjak koji je nakon prvog, brzopotezno uredio još jedno manjeg jezerca kojeg danas u dvorištu više nema.

Prava uživancija

Preostalima je raznolikim sadnicama ukrasnog patuljastog grmlja i drveća ukrasio obale, dok u jezercima plutaju lopoči i rase različito vodeno bilje.

– Japanske vrtove je nemoguće urediti za godinu dana. To si mogu priuštiti samo tajkuni koji mogu platiti bezbroj vrijednih ruku – kroz smijeh kaže naš sugovornik koji svim znatiželjnicima rado savjetuje kako vrtlarenjem osigurati bijeg od gradske vreve.

Otkrio nam je da u vrtu ima posađene ukrasne kovrčave vrbe, magnolije, borove, javore, bijeli hibiskus, rododendrone, azaleje, žutiku, ukrasne trave, hostu, tise, hamaciperise i bezbroj različitih trajnica. Štoviše, kod njega u Turčinu iznenađujuće dobro uspijeva i šimšir koji je posađen oko cvjetnih lijeha.

– Buxus je dosta osjetljiv na bolesti, a napada ga i šimširov moljac. Nažalost, od travnja do listopada potrebno ga je svaka dva tjedna prskati insekticidima ili mu nema spasa. Posadio sam dosta juniperusa, tuja, a okućnicom s ulične strane dominiraju soliterno posađen čileanski bor (Araucaria araucana) te topiary – veli umirovljeni branitelj zlatnih ruku.
Iznimno je vješt u orezivanju i oblikovanju ukrasnog drveća, a baš taj segment vrtlarenja neizostavan je u tzv. “pravocrtnim” francuskim vrtovima.
– U japanskom vrtu prisutno je puno raznolikosti, dok su francuski – renesansni vrtovi uređeni “kao po špagi”. Imao sam dovoljno mjesta za uređenje dva tematska vrta u kojima ne nedostaje žubor vode. Ti minijaturni vodoskoci daju poseban užitak te pridonose atmosferi koja opušta i sve naše goste – govori naš domaćin o vrtu u kojem se pretapaju svjetlo i sjena.
Našlo se u njemu mjesta za ukrasnu ljesku i bonsai o kojem vodi brigu 10 godina. Nažalost, potonji je usamljen jer Dario svoju zbirku patuljastog drveća, koje se uzgaja prema japanskim metodama, poklonio prijateljima.

Bez alata nema zanata

Zavirili smo i u njegovo spremište alata prepuno motika, lopata, grablji, vrtlarskih škara…
– Više cijenim klasične škare, jer bez njih nema uspjeha kod oblikovanja ukrasnog drveća i grmlja. Motorne škare ubrzavaju proces, ali tada izostaje preciznost. Iako imam akumulatorske, u poslu oblikovanja ukrasnog drveća i grmlja ostao sam “tradicionalist” – rezolutan je Kocbek.

Dodajmo da njegova obitelj obožava roštiljati i objedovati u vrtnoj nadstrešnici koja ima i funkciju pergole. Pritom im se pruža pogled na prekrasne japanske lanterne različitih veličina iz kućne radinosti. Sve su mobilne i premještaju ih po potrebi radi osebujnog noćnog ugođaja.
– Ograničen sam prostorom te namjeravam srušiti dio spremišta za alat. Uredit ću i mali vrt za meditaciju, a više detalja o tom projektu zasad vam neću otkrivati. Posjetite me iduće godine, dotad će i metalna dvorišna ograda nestati. Naime, zamijenit će je osebujna konstrukcija od čvrstih bambusovih štapova… – zaključio je Dario Kocbek.

Nastavite čitati

Promo

Varaždinsko online izdanje