Dan pobjede i domovinske zahvalnosti te Dan hrvatskih branitelja slave se 5. kolovoza svake godine u spomen na pobjedu u Domovinskom ratu 1995. godine.

Tog je dana Hrvatska vojska oslobodila okupirani grad Knin u vojno-redarstvenoj operaciji Oluja, koja je započela dan ranije. Jedan od neposrednih sudionika operacije bio je i pukovnik Dragutin Remenar, zapovjednik 34. inženjerijske bojne, prve inženjerijske postrojbe Hrvatske vojske, utemeljene 23. rujna 1991. godine.

Prva postrojba

Povodom 23. obljetnice Oluje razgovarali smo s pukovnikom Remenarom, koji nam je prepričao svoja iskustva iz ove opsežne akcije, nakon koje je oslobođeno više od 10.000 četvornih kilometara hrvatskog teritorija:

– Neposredno prije operacije Oluja zbog odlaska zapovjednika na drugi zadatak preuzeo sam zapovjedništvo nad 34. inženjerijskom bojnom. Inženjerija je rod vojske koji ruši, ali i gradi, prvi koji dolazi na područje operacije i posljednji koji odlazi. Tako je bilo i s mojom postrojbom. Nakon uspješnog sudjelovanja u operaciji Bljesak, kojom je oslobođen okupirani džep u zapadnoj Slavoniji, većina sastava postrojbe nalazila se na terenu na širem području zapadne Slavonije.

– Trnci me prođu kad se sjetim one večeri kad sam pozvan u nadređeno zapovjedništvo, gdje sam na kratkom brifingu dobio zadatak da se izvrše posljednje pripreme za sljedeću operaciju – kaže Remenar

Moglo bi Vas zanimati:

Matica umirovljenika Nedelišće preselila u nove prostore

Matica umirovljenika Međimurske županije, podružnica Nedelišće, nedavno je preselila u prostore bivšeg Matičnog ureda i ureda TZ u Nedelišću, na...

Zborno područje Bjelovar, u čijem je sastavu bila i 34. inženjerijska bojna, poslije Bljeska imalo je zadaću obraniti državne granice Republike Hrvatske na rijeci Savi. Dijelovi postrojbe bili su angažirani na saniranju posljedica – raščišćavanju ruševina, popravku i izgradnji putova za potrebe postrojbi na samoj granici, pregledu i razminiranju kontaminiranih područja, posebno autoputa na relaciji Novska – Nova Gradiška.

Vojno učilište

Remenar, danas 53-godišnjak, rođen je u Domašincu, gdje je završio osnovnu školu. Vojnu gimnaziju pohađao je u Zagrebu, nakon čega je završio inženjeriju na Vojnoj akademiji u Karlovcu. Već više od 16 godina radi kao predavač na Hrvatskom vojnom učilištu „Dr. Franjo Tuđman“ u Zagrebu.

– Trnci me prođu kad se sjetim one večeri kad sam pozvan u nadređeno zapovjedništvo, gdje sam na kratkom brifingu dobio zadatak da se izvrše posljednje pripreme za sljedeću operaciju. Vratio sam se u Okučane, gdje je bilo izdvojeno zapovjedništvo bojne, i suradnicima iznio smjernice i zadatke. Nakon obilaska postrojbe primijetio sam da su vojnici vrlo motivirani, nadahnuti i odlučni. Četvrtoga kolovoza, u 3 sata ujutro, sve postrojbe predviđene za uporabu u prvom i drugom postroju bile su spremne za izvršenje dodijeljenih zadataka. U 5.30 počela je topnička priprema po prednjem kraju i dubini neprijateljske obrane, a postrojbe su, prema planu, krenule u provedbu.

Zadatak Zbornog područja Bjelovar bio je da se uz jaku topničku potporu nasilno prijeđe rijeka Sava i razbije neprijatelj na desnoj obali te nastavi napredovanje glavnih snaga pravcem Jasenovac – Dubica. Iako je inženjerijsko osiguranje bio zadatak svih postrojbi, 34. inženjerijska bojna imala je ključnu ulogu u osiguranju kretanja postrojbi i zaprečavanju – kaže Remenar.

Povlačenje

Zadaci 34. inženjerijske bojne uključivali su osiguranje prijelaza borbenih postrojbi preko rijeke Save, što je jedna od najtežih vrsta vojnih manevara, kao i potporu postrojbama u napadu, uz ponekad poražavajuće obavještajne podatke. Treći zadatak postrojbe bio je zapriječiti prilaze preko rijeke Une kod Kostajnice i Dubice, gdje su srušili postojeće mostove.

– Razminiranje i pregled sumnjivih područja nastavljen je još dugo nakon završetka rata – dodaje Dragutin Remenar

– Kad smo 5. kolovoza ušli u Dubicu, bilo je tiho kao u grobu. Neprijatelj se povlačio i za sobom ostavljao pusta sela i gradove. Na mnogim su kućama bila širom otvorena vrata, stoka je slobodno šetala gradom. Zbog neočekivanog uspjeha, postrojbe Zbornog područja Bjelovar nastavile su prema Kostajnici. Oslobađanjem Kostajnice 6. kolovoza one su završile napadni dio operacije te je pred njima bio zadatak utvrđivanja dostignute crte i osiguranja državne granice. Razminiranje i pregled sumnjivih područja nastavljeni su još dugo nakon završetka rata – dodaje pukovnik Remenar.

Smatra da se, što se Domovinskog rata tiče, doprinos Međimuraca – pripadnika 24. domobranske pukovnije i 34. inženjerijske bojne – ne prezentira i ne cijeni dovoljno:
– Valja uzeti u obzir da se ne radi o profesionalnim postrojbama, zbog čega je njihov uspjeh tim fascinantniji!

Remenar je prije nekoliko godina odlikovan Redom bana Jelačića za posebne zasluge za razvoj Oružanih snaga Republike Hrvatske. U Čakovcu, gdje živi sa suprugom Jasnom, velika podrška su mu i kćeri Karla (21), Lorena (18) i Jelena (14).

– U Domovinskom ratu želja za obranom zavičaja dovela je naš borbeni duh do izražaja. Ne smijemo zaboraviti te vrijednosti, no trebamo se i orijentirati na budućnost te graditi bolje sutra za sve građane Hrvatske – zaključuje.