Povežite se s nama

Kultura

Putopisac Tomislav Perko predstavio se Varaždincima: piše, putuje oko svijeta i inspirira druge

Objavljeno:

- dana

Tražio se stolac više!

Putopisno predavanje na kojem se tražio stolac više održao je jučer zagrebački putopisac Tomislav Perko.

Naime, on je u Gradskoj knjižnici i čitaonici „Metel Ožegović“ pred više od stotinu zainteresiranih Varaždinaca pričao gdje je sve bio tijekom života i što je radio, a prezentirao je i svoje dvije knjige „1000 dana proljeća“ i „1000 dana ljeta“ te tako možda ohrabrio i ponekog Varaždinca ili Varaždinku da krene na putovanja.

Ovo je mladom putopiscu prvo putopisno predavanje održano u Varaždinu, a sastojalo se od tri dijela nazvanih „Tisuću dana proljeća“, „Tisuću dana ljeta“ i „Tisuću dana jeseni“.  

– Obišao sam pet kontinenata, sve osim Antarktike i Sjeverne Amerike, stoga je posjećenih država bilo jako puno. Zanimljive su priče i ljudi koje sam sreo, a i naglasak je na tome da su sva moja putovanja gotovo besplatna. Služio sam se alternativnim načinima putovanja kao što su couchsurfing, volontiranje, autostopiranje, tako da svatko na ovome predavanju može pronaći nešto za sebe – rekao je Tomislav Perko.

Dotakao dno života

Na putovanja ga je potaknuo, objašnjava, dosadašnji život koji je živio. Naime, 2007. godine radio je kao broker u Zagrebu, dionice su mu bile dio života te je, kako kaže, „ganjao karijeru i bio jako uspješan“.

Sljedeće godine, 2008., Hrvatsku je pogodila financijska kriza u kojoj je izgubio posao, a njegov dug je narastao na 200 tisuća kuna.

– U tom sam se trenutku pitao što da napravim sa svojim životom!? Dotakao sam samo dno – rekao je.

Tada se upoznao s couchsurfingom, internetskom društvenom mrežom koja spaja putnike i lokalce tako da im nude besplatan smještaj. Slušajući njihove priče, dobio je inspiraciju za svoja prva putovanja po Hrvatskoj i Balkanu, nakon čega su uslijedila dvomjesečna putovanja po Europi, a sve s budžetom od 50 kuna dnevno.

– Svaki puta kada sam se vratio u Zagreb, nije mi to bilo to. Problemi su me i dalje čekali, morao sam položiti ispite na fakultetu i otplatiti dug. Shvatio sam da ne mogu pobjeći od stvarnosti, stoga sam odlučio da idem stvoriti nešto. Odlučio sam početi pisati o svojim putovanjima te time stvoriti „win-win-win“ situaciju – pisati, putovati i inspirirati druge, ali i zaraditi novac o tih putovanja – objasnio je Perko.

Uslijedila su potpuno besplatna organizirana autostoperska putovanja kao što je ono do Istanbula, od kojih se većina putnika nije vratila kući, nego otišla dalje do Irana ili Sjeverne Afrike. U to je vrijeme počeo i pisati blog, a krenuo je i sa svojim YouTube kanalom.

Inspirirao ga je i američki glumac i komičar Ray William Johnson od kojeg je naučio da je svaka ideja ostvariva. Prva zemlja koju je posjetio izvan Europe bila je Bangladeš, a njegovo najveće putovanje oko svijeta, koje je trajalo tisuću dana, počelo je krajem 2011. godine i trajalo do sredine 2014. godine.

“Dan broj jedan”

– Putovanje je bila čista improvizacija. Nisu me toliko zanimale znamenitosti, već ljudi. Uvijek pričam o tome da je najteži dan u životu „dan broj jedan“ jer nije lako gledati ulice svoga grada i prijatelje koji će se udati i odrasti, a ja neću biti tu. No, nakon tog dana, sve je lakše. Samo se ne treba bojati krenuti – rekao je Perko. Nakon tisuću dana putovanja, vratio se i napisao knjigu „1000 dana ljeta“, koja je svijetlo dana ugledala početkom ove godine.

– Za dalje nemam nekih velikih planova, obišao sam sve što sam htio obići. A danas, kada shvatite da je vrlo jednostavno putovati po svijetu, vjerujem da će mi se ideja o novome putovanju pojaviti sama od sebe i da ću samo uzeti ruksak i odabrati destinaciju. Ne volim previše planirati za budućnost, ne vodim se očekivanja jer ona vode ka razočarenjima. Tako da „bumo vidli“ –  rekao je Tomislav Perko, jednostavan čovjek koji je odlučio putovati svijetom.

Izvor:
Foto: Marta Konjačić

Kultura

U utorak u Galeriji HDLU otvorenje izložbe „Nastajanje u nestajanju“ Dražena Eisenbeissera

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

U utorak, 9. ožujka, u Kuli stražarnici održat će se otvorenje izložbe Dražena Eisenbeissera pod nazivom „Nastajanje u nestajanju“.

Zbog epidemiološke situacije neće biti službenog otvorenja, ali autor će za eventualne upite biti u Galeriji HDLU u utorak od 17 sati i 30 minuta.

Izložba ostaje otvorena do 23. ožujka.

Osvrt na izložbu „Nastajanje u nestajanju“ Tanje Špoljar

Ima nečeg mističnog i zavodljivog u slikama Dražena Eisenbeissera: prostorima bez ljudi, života u tragovima, prizorima ruševina, prozora, vrata, krovova, gradskih veduta kojima je godinama posvećen. U ovoj seriji odlazi još dalje, svoj pogled okreće prirodi, i to jednom motivu, jednom drvetu: dravskoj vrbi opsekači. Na prvi pogled, riječ je o vjernim prikazima koji teže iskazati činjenično stanje i nastaju kao prijenos viđenog, i fotografijom zabilježenog, na papir. Uvijek u istom tonu sepije, tehnikom krede na papiru, vrbe stoje pred nama, točno onakve kakve jesu, bez prevelikog uplitanja autora i želje da ih slikarski rastvori ili kroz njih iskaže svoje stanje u trenutku slikanja. No sve je to varka jer one govore i o tome: osjećamo trenutak autorova pogleda i poteza, tišinu tog događaja. Dugogodišnja posvećenost ovom motivu i tehnici otkrivaju nam autorovu sklonost jednoj vrsti meditativnog istraživanja, kontemplaciji ljepote, mantranju energije koja se nalazi u srži svega fizičkog, tvarnog. Kao da vježba balans i strpljivost, njegove su vrbe spoj tišine i jeke, svijetla i tame, gustoće i praznine, ljepote i propadanja. Kontrast zemljane boje sepija krede i čestog motiva snijega dodatno naglašava sve prethodno spomenute dualnosti. U prirodi sve pulsira i vibrira, a tehnika kojom Dražen slika idealna je da uhvati i zabilježi to: kratki, spiralni potezi kredom stvaraju beskonačne mreže isprepletenih linija koje nam na kraju otkrivaju motiv. Zavisno koliko je mreža gusta, toliko svjetla propušta na papir, a tu mrežu kontrolira autorova ruka. Nikad nije riječ samo o dekorativnom prikazu, već o pažljivom istraživanju forme kroz bezbrojne zapletene linije koje na kraju tvore cjelinu. Ako se približimo, osjećamo pulsiranje i vibriranje te mreže, a kada se udaljimo dobivamo dojam tišine, fiksiranosti trenutka, momenta zabilježenog u vremenu, gotovo kao da je riječ o starinskoj tehnici sepija fotografije. No je li autorova želja zabilježiti faktično stanje, vrbu onakvu kakva jest ili ga ipak zanima nešto što je iza te mreže poteza, što je iza forme?

Fascinacija ljepotom vidljivom u životnim mijenama i ciklusima, onom vrstom koja je prisutna i u propadanju, koju ne vidi svatko, proizašla je iz autorovog načina promišljanja života. Činjenica da odabire baš motiv vrbe da bi to iskazao i nije začudna. Predanost motivu drveta i prirode spoj je fascinacije njihovom ljepotom – vizualnog i onoga što predstavljaju – simbolike. Drvo i drveće u svim je kulturama igralo važnu ulogu i bilo je manifestacija svetog, veza između neba i zemlje, a simboliziralo je i kozmos…

… Motiv vrbe sinteza je autorove sposobnosti da u svemu vidi ljepotu te metafizičke i transcendentalne dimenzije njegova slikarstva. Nije slučajno da autor odabire vrbe opsekače, drvo kojem čovjek sječe mlade grane no ona ih ponovno tjera, drvo koje Drava premješta, no ono se neumorno hvata za sprudove. Drvo koje truli iznutra, no opstaje. Ono zasigurno nije najljepše drvo koje viđamo u Podravini, no upravo je zato i privuklo autora. Priroda u kojoj se ogledaju mijene, i one godišnjih doba, i one života i smrti, jasan je izraz ljepote i duhovnog koji zanima autora…

… Cjelokupni opus Dražena Eisenbeissera, kao i ova serija, ne želi biti doslovan prijevod njegove životne filozofije u likovni jezik. I ide dalje od puke simbolike jer priča u onim tišinama, prazninama, točkama gdje se energije u slici spajaju. Energije koje su uvijek potpuno suprotne pa stvaraju naboj između zanosa i smirenosti, tišine i pulsiranja. Kore drveta i snijega. A sam autor kaže da je ova vrsta sepija krede najbolja za slikanje onog sto nestaje i što postaje zemlja (sa zemljom slikaš zemlju).

Slike su ovdje da bi pokazale ljepotu i prolaznost. Vrijeme, ali kao put u vječnost. Slike koje su ovdje govore tišinom i svojim prazninama. Moć tišine i praznina, nastajanja u nestajanju.

O autoru Draženu Eisenbeisseru

Dražen Eisenbeisser rođen je 1957. u Koprivnici.

Samouki je umjetnik. Njegovu prirodnu nadarenost usmjerili su njegovi slikarski mentori – akademski slikari iz Koprivnice (Romano Baričević, Željko Mucko), a posebice mu je poticajan bio profesor Zlatko Kauzlarić – Atač.

Do sada je imao 30 samostalnih izložbi te više od 40 grupnih izložbi. Godine 2017. izlaže u Londonu u svjetski poznatoj „Mall Galleries/Federation of British Artists“ gdje postiže izuzetno veliki uspjeh (izložbena komisija jednoglasno je odlučila izložiti radove Dražena Eisenbeissera, a izabran je između četiritisuće kandidata), te je pozvan da za dvije godine dođe izložiti nove radove.

Član je HDLU Varaždin i Atelieri Koprivnica. Živi i radi u Koprivnici.

Nastavite čitati

Kultura

III. Susret duhovnoga dječjeg stvaralaštva Župe sv. Antuna Padovanskog Čakovec: natječaj “Cvjetići svetog Antuna”

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Župa svetog Antuna Padovanskog Čakovec raspisuje natječaj III. Susreta duhovnog dječjeg stvaralaštva “Cvjetići svetog Antuna”.

Tema natječaja je „Blagdan sv. Antuna Padovanskog u mojoj obitelji“. Na natječaj se mogu poslati dječji literarni i likovni radovi djece predškolske dobi te radovi učenika osnovne škole uz tematiku: proštenje sv. Antuna Padovanskog, zajedništvo u obitelji, molitva, vjera, šetnja, igra… Literarni radovi mogu biti pisani standardnim hrvatskim jezikom ili hrvatskim narječjima u obliku pjesme, molitve ili kratke priče, a likovni u tehnikama: pastel, gvaš, tempera ili kombinirana tehnika (pastel +akvarel).

Poticaj na stvaranje

– Pozivamo vjeroučiteljice i vjeroučitelje da u okviru vjeronaučne nastave potaknu vjeroučenike na izradu literarnih i likovnih radova. Isto tako, pozvani su svi učitelji i učiteljice, kao i drugi nastavnici i profesori (posebno hrvatskoga jezika i likovne kulture) da se uključe u ovaj natječaj i animiraju učenike u izradi radova. Svaki rad treba imati: naslov, ime i prezime djeteta ili učenika, ime mentora, vrtićku skupinu ili razred, ime i prezime barem jednog roditelja i broj mobitela barem jednog roditelja. Za likovni rad potrebno je navesti i tehniku. Sve radove ocijenit će povjerenstvo, a svi sudionici dobivaju zahvalnice za sudjelovanje. Nagrađujemo tri najbolja likovna rada za predškolski uzrast, tri najbolja literarna i likovna rada od 1. do 4. razreda, tri najbolja literarna i likovna rada od 5. do 8. razreda.

Natječaj je otvoren od 17. veljače, odnosno početka korizme. Svi radovi moraju biti poslani do 1. lipnja 2021. na adresu: Župa svetog Antuna Padovanskog, Trg svetoga Antuna Padovanskog 1, 40.000 Čakovec ili elektroničkom poštom na adresu [email protected] s naznakom za natječaj „Cvjetići sv. Antuna“. Rezultate natječaja objavit ćemo na Facebook i web stranici Župe sv. Antuna Padovanskog Čakovec (www.zupa-cakovec-jug.com) i u župnom listu “Zvona” – kažu iz Župe svetog Antuna Padovanskog.

Dodjela nagrada

Svečana dodjela nagrada i priznanja bit će organizirana u nedjelju, 13. lipnja 2021. godine u 17 sati u Župi svetog Antuna Padovanskog u Čakovcu. Svaki rad mora imati potpisanu izjavu roditelja o davanju suglasnosti za prikupljanje, obradu i objavu osobnih podataka u svrhu sudjelovanja na natječaju. Suglasnost je dostupna ovdje.

Nastavite čitati