DONOSIMO

Grad kreće u lov na sve koji više ne ispunjavaju kriterije za život u gradskom stanu. Tko ima veći cenzus ili broj soba od propisanog, iz stana će morati otići.

„Zrihtana“ gospođa je parkirala automobil nedaleko Korza i oprezno se – jer je bilo sklisko, svježe poslije kiše – uputila prema Gradskoj vijećnici. Usput se nekoliko puta zaustavila, provirila u finu parfumeriju i prodavaonicu skupog rublja kako bi pozdravila prodavačice, s kojima je već gotovo prijateljica otkad kupuje u tim mirišljavim interijerima. Javila se i u frizeraj da dogovori termin za balajage, pakung i antistresni, inovativni tretman za korijen kose. Još je na brzaka htjela kupila kroasan, ali to se malo otegnulo, jer njezin zlatni Amex nije prošao, pa nisu prošli ni Diners ni Visa, da bi pekarica zaključila da ne radi uređaj za kartično plaćanje. Gospođa je nekako uspjela u „oversize“ Louis Vouiton torbi pronaći malo sitniša i, već na „knap“ s vremenom, požurila prema Vijećnici.

Potpisom ugovora stanar pristaje na kontrole, a one će odsad biti puno rigoroznije.

Moglo bi Vas zanimati:

Hrvatska ima najveći pad industrijske proizvodnje u Europskoj uniji

Industrijska proizvodnja u veljači u Europskoj uniji veća je za 0,7 posto u odnosu na ovogodišnji siječanj, otkrivaju novi podaci...

Na prvom katu su je čekali zamjenik gradonačelnika Varaždina Zlatan Avar i ravnatelj Javne ustanove „Gradski stanovi“ (JUGS) Zoran Svetec. Pričekala je da joj jedan od njih priskoči i pridrži jaknu s krznenim orukavljem, sjela i sastanak je mogao početi.
– Gospođo N. N. (podaci poznati redakciji, op. a.), htjeli smo Vam reći da se morate iseliti iz gradskog stana.
– Zašto?
– Zato što se Vaša situacija promijenila. Više niste socijalni slučaj kao prije deset godina kad ste se uselili u stan, pa se prema pravilima morate iseliti.
– Ma, je l’ baš moram? Znate, to je moj dom, jako lijepo sam si ga sredila… I unuci se dopada, pa joj je baka mislila ostaviti nešto…
– Gospođo, stan nije Vaš i ne možete ga nikome ostavljati u naslijeđe. I da, morate se iseliti ili ćemo Vas morati tužiti, pa će se stvar rješavati na sudu.
– Baš moram?
– Morate.
– Sredite mi preko reda jedan od onih jeftinih POS stanova?
Dogradonačelnika i ravnatelja ovakvo, kako vele, pitanje bez srama i nije pretjerano začudilo. Svega su se njih dvojica naslušala u zadnjih nekoliko mjeseci otkad je Grad odlučio uvesti red na „tržište“ gradskih stanova.
Nova pravila
Ovo je uvertira u ono što će, kažu, tek uslijediti, jer krajem prošlog tjedna je završena revizija gradskih stanova za 2016. godinu: prema rezultatima ih čeka još petnaestak susreta sa stanarima koji će morati izaći iz gradskog stana jer više ne ulaze u kategoriju socijalnih slučajeva.
Istovremeno sa završetkom revizije, završene su i prijave na Natječaj za dodjelu gradskih stanova.

Ubuduće će se odmah po promjeni nekog od cenzusa tražiti iseljenje ili preseljenje

Grad Varaždin ima vlasništvo ili pravo raspolaganja na 308 stanova, u kojima danas živi 778 stanara. Do proljeća ove godine takvih je stanova bilo 367, kad je Grad zbog zakonskih pravila državi vratio 59 stanova. Najviše ih je u dvjema gradskim zgradama u Harambašićevoj ulici i u Hrašćici, a ostali su po raznim zgradama u Varaždinu.
I dok iz stanova treba izaći petnaestak korisnika, na Natječaj se javilo 106 potencijalnih stanara. U ovom je trenutku prazno osam gradskih stanova.
Za sve će stanare ubuduće vrijediti novi Pravilnik o najmu stanova, donijet u kolovozu. Promjene su velike, a između ostaloga se mijenja i rok za donošenje Liste reda prvenstva. Dosad je Lista vrijedila četiri godine, a sad je taj rok upola skraćen, pa će se Lista donositi svake dvije godine. Određeno je, također, koliko soba se dodjeljuje za koliko članova obitelji, što se dosad mjerilo u kvadraturi, pa se znalo dogoditi da jedna osoba bude u manjem dvosobnom stanu, a tročlana obitelj u velikom jednosobnom, što će novim odredbama biti spriječeno. U broju soba nikakvu ulogu nema spol djece, a baš to je jedan od najčešćih razloga posjeta korisnika gradskih stanova Vijećnici.
Ucjene
– Svaki drugi stanar koji dođe na razgovor dođe zbog „potrebe“ za još jednom sobom, jer imaju kćer i sina koji su sad pubertetlije, pa roditelji smatraju da bi trebali imati odvojene sobe. Ljudi zaista ne razumiju da su oni samo privremeni korisnici stana zbog socijalnog problema u kojem su se našli i da ne mogu birati u koliko bi soba željeli živjeti. Nedavno je došao čovjek i baš iz tog razloga tražio stan ili, kako je rekao, ide u Njemačku. Što bih mu ja mu trebao reći? – govori ravnatelj JUGS-a Zoran Svetec.
– Ljudi pokušavaju “igrati” na sažaljenje i na kartu loše demografije – dopunjuje Avar.

Korisnici gradskih stanova se ne žele iseliti – najamninu plaćaju 2,7 kuna po kvadratu

Rok za natječaj je s četiri skraćen na dvije godine jer se, kako veli ravnatelj, u četiri godine svašta se promijeni, nabolje ili nagore. – U jednom trenutku ljudi dobro žive, u sljedećem su socijala ili obrnuto, danas su bez posla i primaju socijalnu pomoć, sutra pronađu posao… Čekati četiri godine na natječaj je dugo – kaže.
Nakon obrade podataka se sastavlja Lista, slijede žalbe, nakon čijeg se rješavanja određuje Konačna lista reda prvenstva.
U ovom je trenutku prazno osm gradskih stanova. Biti prvi na Listi ne znači odmah se i useliti, jer se tek čeka da se isprazni neki od gradskih stanova za koji imate uvjete, a to i nije lako dočekati.
Zbog toga će svi novi stanari potpisivati ugovore na trogodišnji najam, a ne kao dosad, kad su se ugovori potpisivali individualno, pa i na deset godina najma.
Također, a što je i najvažnije, svake godine će se provoditi revizija. Konkretnije, revizija je bilo i prijašnjih godina, ali će se sad početi i strogo provoditi pravila.
– Tko ne zadovoljava kriterije i ima veći imovinski cenzus od utvrđenog, tražit ćemo da se iseli. Voljeli bismo da to naprave sami, ali ako ne žele, idemo na sud. Dosad se to gotovo nikad nije tražilo. Jednako će biti i s površinskim cenzusom. Ako stanari imaju više soba, a djeca se, primjerice, odsele, oni će morati u manji stan.Ubuduće će se odmah po promjeni nekog od cenzusa tražiti iseljenje ili preseljenje – govori ravnatelj JUGS-a.
Sve su ove mjere donijete kako bi se pokušala spriječiti zloupotreba gradskih stanova.
Muljaže i amoral
Korisnici gradskih stanova u pravilu se iz tih stanova ne žele iseliti: najamninu plaćaju 2,7 kuna po kvadratu, što znači da stanarina u 30 kvadrata stoji 81 kunu.
– Ljudi su dobili osjećaj da su stanovi njihovi, da je to njihovo nasljedno pravo koje mogu dalje prosljeđivati. Ne ide to tako. Stanari trebaju napokon shvatiti da su u stanu samo dok su socijalno ugroženi i da, kad se njihova situacija popravi, iz tog stana moraju izaći i prepustiti ga nekome tko sad ima isti problem koji su oni imali prije – kaže Zoran Svetec, koji je na slučaju gradskih stanova naučio koliko je ogromna ljudska sebičnost.
Dogradonačelnik Avar spominje primjer žene s početka našeg teksta. Razgovor je prepričan, dok smo šetnju gradom prije sastanka zamislili prema modusu načina života više srednje klase u Hrvatskoj, kako gospođa sad i živi. – Gospođa je bila u vrlo teškoj situaciji i dobila je socijalni stan. U međuvremenu je našla partnera koji radi u inozemstvu i dobro zarađuje pa je njezina obveza vratiti stan. Gradski stan nije doživotna varijanta, to je samo pomoć u teškim trenucima. Amoralno je misliti i raditi drukčije – govori Zlatan Avar, a nadovezuje se i Zoran Svetec. – Ako zarađujete deset tisuća kuna, nemate što raditi u gradskom stanu. Kako uopće ljudi imaju obraza? Susjedi, rodbina, a i puno drugih ljudi – jer ponavljam, ovo je mali grad – znaju da zarađujete pristojno, a živite u socijalnom stanu. To su ljudi koji su se odrekli svakog morala i pristaju na sud okoline samo da ne bi morali vratiti stan koji nije njihov – ljut je.
Rigorozne kontrole
Potpisom ugovora stanar pristaje na kontrole, a one će odsad biti puno rigoroznije. – Po puno se stvari može zaključiti živi li netko u stanu ili je samo gost. Mi ne moramo u stanu zateći tu drugu osobu, ali imamo pravo zaviriti u ormare, kupaonicu… i donijeti prosudbu jesu li to stvari slučajnog posjetitelja ili stanara. Dosad kontrole nisu bile nešto oko čega su se stanari trebali brinuti, a sad će one postati rigorozne. Za sve koji ništa ne muljaju to neće biti problem, ali jako ćemo se potruditi da svatko kome ne treba gradski stan iz njega izađe i prepusti mjesto onima kojima je potreban – najavljuje.

– Čovjek je danas u teškoj situaciji, moli za pomoć, teško preživljava dok je ne dobije. Onda ta pomoć dođe, čovjek se snađe i nema ni trunke empatije prema nekome tko je u istoj situaciji u kojoj je on bio jučer. Štoviše, on će se svim silama truditi da ostane u stanu, a to znači da će netko drugi ostati na ulici. Kad radimo reviziju, suočavamo se sa svom domišljatošću naših ljudi. Recimo, automobili nikad ne glase na njih. Imamo kontrolora koji izlazi na teren, danima dolazi ispred zgrada i vidi tko se kojim automobilom koristi i koliko često da bi to bio posuđen auto ili prijatelj u posjetu, fotografira te automobile… Ljudi se zaposle u inozemstvu, zarađuju više od većine sugrađana, ali donesu prijavu s Porezne u kojoj piše da ne ostvaruju nikakva primanja. Zarađuju na tisuće eura, tu su na burzi. Ovo je mali grad, teško je sakriti takve stvari, ali mi dosad tu nismo mogli ništa, ali sad su se pravila promijenila i još će se mijenjati, pa će sve muljaže biti teže izvoditi.

Izvor: RT
Foto: