DOK JEDNI ZLOUPOTREBLJAVAJU PRAVO NA STAN, DRUGI GA NE MOGU DOBITI

Varaždinka Slavica Bauman unatrag godinu dana od svoje plaće ne uspijeva plaćati stanarinu i sve režije. Morat će se iseliti, a nema kamo. – Više ne znam što da radim. Ostat ću na ulici s djecom. Ja sve ove godine idem na posao baš za to – da jednog dana ostanem na cesti.

Gradski stan ne mogu dobiti i to već 17 godina – kroz suze nam priča samohrana majka dvoje djece Slavica Bauman koju smo posjetili u iznajmljenom stanu na varaždinskoj Banfici.

Ovrhe i dugovi

– Tu sam sa kćeri i sinom već sedam godina, ali sad moramo izaći van. Jednostavno više nemam za sve te silne račune koji dolaze, na proljeće je u stanu isključen plin koji moram jednokratno platiti i gazdi je stigla ovrha, a dužna sam mu i jednu stanarinu. Ne mogu više ovdje biti besplatno i gomilati dugove, a nemam kamo – priča Slavica. Njena situacija još je tužnija i oslikava jad i bijedu hrvatskog društva kada saznate da je Slavica zaposlena i, da, suprotno novoj hrvatskoj praksi – prima plaću na vrijeme. – Rijetko kada sam u životu bila bez posla, a i kada sam radila nalazila sam dodatne poslove – čistila stubišta, kuće i peglala – sve samo da platim stan i režije. No u zadnje vrijeme nitko ne treba nekog takvog. Moja plaća je 3200 kuna i dobivam dječji doplatak od 570 kuna. Samo za stanarinu i režije mi treba 2600 kuna, a imam i kredit koji plaćam 1000 kuna mjesečno. Više ne mogu – pojašnjava. Sin (17) koji srednju školu za pomorskog tehničara polazi u Zadru zbog cijele situacije kući dolazi vrlo rijetko, a kći (15) se srami dovesti kolegice kod kuće – objašnjava Slavica.

Bez nasljeđa

– Nažalost, njena obiteljska situacija je takva da nema rodbine na koju bi se mogla osloniti niti ikakvog nasljeđa. – Ne mogu reći da od države preko socijalne skrbi nisam dobila nikakvu financijsku pomoć. No ne bi se našla u ovakvom očaju da sam u ovih 17 godina dobila pravo na socijalni stan od Grada Varaždina koji bih mjesečno plaćala nekih 500 kuna – priča. Kako se u posljednjih godinu dana njena financijska situacija znatno pogoršala, Gradsku vijećnicu i Gradske stanove obilazila je, kako sama veli, “bezbroj puta”. – U proljeće me prilikom susreta s građanima primio i gradonačelnik Goran Habuš, a prisutan je bio i ravnatelj Gradskih stanova Vladimir Kukec. Tada mi je gradonačelnik obećao da će riješiti moj problem. Ništa se nije dogodilo, a u zadnjih mjesec dana samo me šalju od gradonačelnika do Kukeca. Ja znam da sam ja njima dosadna, ali nemam se kome drugome obratiti – kaže nam.

Lista 2009.

Za Slavicu u jednom od 341 stana koji Grad Varaždin ima na raspolaganju očito nema mjesta. Iako su i u Gradu i u Gradskim stanovima dobro upoznati s njenim slučajem, i bez našeg pojašnjenja, na konkretno pitanje što će se poduzeti nismo dobili konkretan odgovor već ovo: “Gđa Bauman bila je na prošloj Listi za dodjelu stanova u najam na 88. mjestu. Također je podnijela novi zahtjev po natječaju u 2009., po kojem nije donesena lista”.
Što to točno znači za Slavicu kojoj gori pod petama, nije nam jasno. Vjerojatno da će završiti na ulici s djecom, a kad završi na cesti – što onda? Hoće li joj se tada omogućiti neki krov nad glavom?
Da apsurd bude veći, proteklih godina pravo na socijalne stanove dobivali su ljudi koji to nisu zaslužili. Tako je u jedan od njih uselila žena koja je otišla u inozemstvo, ali i muškarac koji je dobio gradski stan, živio u kući, a u dobiveni stan smjestio je svog brata. S tim slučajevima upoznati su i u Gradu Varaždinu. – Stan žene u inozemstvu je provjeren i tamo živi član obitelji koji je naveden ugovorom u najmu, a kontrolori Gradskih stanova upravo taj stan kontroliraju češće i ukoliko se utvrdi da postoji razlog, pokrenut će se postupak raskida ugovora. Drugi navedeni primjer je sudskim putem riješen na način da je brat najmoprimca s obitelji iseljen iz stana i podmirio je troškove, a stan je dodijeljen obitelji čija je kuća srušena u eksploziji plina – poručili su nam iz Grada.
Naravno, Slavica sigurno nije jedina Varaždinka koja se nalazi u ovakvoj situaciji. Zadnji natječaj Grad Varaždin raspisao je još prije četiri godine, a tada su podnesena 244 zahtjeva i van roka još 100. Kako je rok za raspisivanje novog natječaja četiri godine, novi bi se trebao raspisati ovog ili sljedećeg mjeseca. – Natječaj koji će se raspisati pokazat će zapravo pravo stanje potreba za stambeno zbrinjavanje obitelji slabijeg imovnog stanja – poručili su iz Grada.
Nije poznato kada i da li će na tom natječaju konačno i Slavica dobiti stan.

Useljenje umjesto u kolovozu, u studenom
Ovoga srpnja trebala je biti gotova zgrada u Hrašćici kojom bi Grad Varaždin zbrinuo još tridesetak socijalno ugroženih obitelji. Sredinom kolovoza taj je rok pomaknut do kraja jeseni. Kraj jeseni se bliži, a još nije raspisan natječaj prema kojem bi bila zaključena lista po kojoj će se oni popunjavati.
– Objekt C/D u Hrašćici je pred završetkom, tehnički pregled se očekuje u prvoj polovici studenog, a sukladno odluci Gradskog vijeća, stanovi će se dodijeliti u najam po listi koja će se utvrditi provedenim novim natječajem – odgovorili su nam iz Grada Varaždina.
Neki od kriterija za dobivanje socijalnog stana na temelju kojih će se raditi lista prvenstva su: zdravstveno stanje podnositelja zahtjeva i članova njegovog obiteljskog domaćinstva, broj članova domaćinstva, broj maloljetne djece i djece na redovnom školovanju, socijalno stanje, stručna sprema, stambeni status, sudjelovanje u Domovinskom ratu, radni staž ostvaren u Republici Hrvatskoj i vrijeme prebivanja na području grada Varaždina.

Harambašićeva i Hraščica – geto
Oni koji ne žive u socijalnim stanovima, poput Slavice, svaku kunu ulažu u dom u kojem žive i kupuju namještaj za kojeg nikad ne znaju hoće li ga uzeti sa sobom. Drugi, koji su dovoljno sretni da su dobili priliku da imaju koliko-toliko siguran krov nad glavom, to ne znaju cijeniti. Vrlo su česte primjedbe na uništavanje imovine gradskih stanova u Hraščici kao i u Harambašićevoj ulici kao i neprimjereno ponašanje nekih od stanara. U Gradu odgovaraju – kontrole su česte, a varaždinska policija tvrdi da navedeno područje ne odskače od ostalih mada je samo ove godine procesuirano 10 prekršaja iz Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, od čega četiri prekršaja u Boškovićevoj ulici.

prof.dr.sc. Nino Žganec: u budućnosti bi se trbalo ići u integraciju
Zašto je varaždinska vlast prije nekih 10 godina odlučila izgraditi dva socijalna kvarta, stvoriti neku vrstu geta, nije poznato. Situacija je danas takva da neki od stanovnika Hrašćice ozbiljno razmišljaju o prodaji kuća i odlasku iz tog kvarta. U Gradu su izbjegli komentirati da li smatraju da je “getoiziranje” bilo dobar potez. Profesor Pravnog fakulteta dr. sc. Nino Žganec pak smatra da je s jedne strane Varaždin pozitivan primjer grada koji pokušava osigurati stanovanje za svoje građane, a s druge strane da su naselja Hraščica i Harambašićeva otvorila čitav niz pitanja i problema. – Ti problemi prvenstveno su vezani uz problematičnu koncentraciju „građana drugog reda“ odnosno „socijale“, kako se to često može čuti među građanima, u izdvojeni prostor koji postaje nekom vrstom geta i socijalne bombe. Imajući na umu činjenicu da se osim nekih oblika financijske socijalne pomoći nitko od nadležnih službi sustavno ne brine o održivom razvoju ovakvih problemski koncentriranih mikrolokacija – tu prvenstveno mislim na socijalne, zdravstvene i obrazovne servise – ove su zajednice postale sinonim za problematična naselja koja je najbolje zaobići – smatra Žganec. Veli – i u drugim zemljama stvaraju se getoizirana naselja gdje se generiraju socijalno isključeni građani – američka geta i slumovi, brazilske favele i slično. – Mislim da se budući model izgradnje socijalnih stanova ne bi trebao niti smio zasnivati na izgradnji izdvojenih stambenih naselja, već bi trebao slijediti primjer onih gradova i sredina koje su takve stanove integrirale u naselja koja se ne grade za takvu posebnu, već za tzv. „redovnu“ namjenu. Pri tome treba voditi računa o tome da se s eventualnim i očekivanim problemima obitelji korisnika socijalnih stanova na odgovarajuć način sa svojim programima uključe i angažiraju nadležne socijalne i druge službe u zajednici – poručuje.

 

Izvor:
Foto: Ivan Agnezović