Ravnateljica Knjižnice i čitaonice Grada Preloga Maja Lesinger na nedavno održanoj sjednici Gradskog vijeća Grada Preloga ponovno je izabrana za ravnateljicu ove gradske ustanove.

Na natječaj se jedina javila, ne dvojeći ni trenutka. Radi ono što uistinu voli, tako da joj ništa vezano uz tu funkciju i posao nije teško, osim papirologije, koja je, kaže, uistinu grozna.

Naglašava da nije sve uvijek savršeno u radu i organizaciji posla, ali da bude blizu tomu uvelike joj pomažu sjajni suradnici.

– Svi smo mi jedna velika obitelj, radimo jako naporno, ali uvijek se znamo opustiti i zabaviti. Često se šalim da ne idem na posao, nego u svoj drugi dom – navodi ravnateljica Maja Lesinger, koja je otkrila što se promijenilo otkako je zaposlena na mjestu ravnateljice te u kojem smjeru vidi razvoj preloške Knjižnice.

Što se promijenilo otkako ste stupili na mjesto ravnateljice Knjižnice prije četiri godine?
U početku prvog mandata sam bila fokusirana na učenje novih vještina i znanja te hvatanje konaca cjelokupnog obujma posla ravnatelja. Neki percipiraju rad u knjižnici lakim i jednostavnim poput čitanja knjige, ali začudili bi se koliko je kompleksan i višeslojan. Htjela sam postaviti dobre temelje kako bi organizacija bila što lakša, brža i učinkovitija. Naravno, u to vrijeme sam radila sama kao ravnateljica i kao knjižničarka bez ičije pomoći.

Zahvaljujući razumijevanju osnivača, zaposlili smo još jednu djelatnicu, a dobili smo i dugotrajnog volontera, no svejedno radim kao ravnateljica i kao knjižničarka.
Iskreno, rad s korisnicima je puno dinamičniji i ljepši, ali ravnateljski posao daje mogućnost kreiranja nevjerojatnih stvari i daje mi velik prostor za kreativnost i eksperimente.
Dičimo se time što smo postali nezaobilazno mjesto kulturnog života u zajednici, ali to nismo postigli sami. Uvijek se možemo osloniti na naše suradnike, koji su nam spremni priskočiti u pomoć, pa makar u pola noći. Mislim da je ta mreža suradnje i međusobnog poštivanja najveći uspjeh moga prvog mandata i na nju sam najviše ponosna.
U lipnju je Knjižnica organizirala festival mitova i legendi dravskoga kraja – LegenDru.

Koliko je već sada festival prihvaćen među Priločancima?
Probiti se s bilo kojom kulturnom manifestacijom s vrlo ograničenim budžetom je iznimno teško. Ove godine su nam projekt sufinancirali Ministarstvo kulture i Grad Prelog, a kandidirat ćemo ga u sklopu nekih gradskih projekata i u programu „NAPLE Sister Libraries“. Zadovoljni smo odazivom ove godine, a posebno pozitivnim reakcijama posjetitelja. Veliki uspjeh ne dolazi preko noći, svjesni smo toga. Sve što radimo u vezi festivala radimo s ljubavlju i ludim entuzijazmom, tako da se ne bojimo da će LegenDra izboriti mjesto koje zaslužuje pod kulturnim nebom našeg zavičaja.

Kako je došlo do suradnje ove knjižnice s onom iz španjolskoga grada Castropola?
Prošle su nas godine kontaktirali iz Ministarstva kulture s prijedlogom da se uključimo u program koji provode, a zove se „NAPLE Sister Libraries“. S obzirom na priznanje „Knjižnica godine 2017.“ postali smo poželjni partner za projekt i naravno da smo iskoristili priliku da iskušamo nešto novo.

Prve zajedničke aktivnosti sa sestrinskom knjižnicom ponudili smo korisnicima već u lipnju u sklopu LegenDre. Moram napomenuti da smo jako sretni s odabirom sestrinske knjižnice i da smo „kliknuli“ odmah prilikom prvog videopoziva. Radujemo se suradnji i smatram da ćemo puno novoga naučiti jer, osim kulture čitanja, u Castropolu njeguju i kulturni turizam pošto su turistički orijentiran grad. Knjižnica je vrlo slična našoj u aspektu članova, osoblja i prostora, ali i kreativnosti i novih ideja – a toga nikada dosta.

Planirate li proširiti knjižnu građu?
Knjižnica se bavi nabavom i posudbom knjižne građe, koja čini 98 % naših resursa. Članovima smo ponudili i AV građu te e-čitače i e-knjige, ali nekako svi više vole uživati u tiskanoj građi. Vele da im je veći užitak držati pravu knjigu u ruci i listati stranice nego gledati u ekran.

Radili smo intenzivno na promociji elektroničke knjige, ali naišli smo na otpor, pa smo odlučili resurse usmjeriti u tiskanu građu i kvalitetne drvene didaktičke igračke. Nova građa je, naravno, utjecala na naše čitatelje, pa sada s ponosom možemo reći da se čitaju i hrvatski pisci, što je do prije nekoliko godina bilo nezamislivo.

Koliko je priznanje „Knjižnica godine 2017.“ utjecalo na rad Knjižnice?
Priznanje nam je otvorilo mnoga vrata i stavilo nas na iznimno vidljiv položaj u zajednici, ali i šire. Uhvatili smo objeručke tu priliku, pa smo malo popravili neke financijske aspekte poslovanja, otvorila su nam se neka nova vrata za suradnju te smo dobili veliku podršku zajednice i osnivača.

Znali su ljudi da postojimo i da radimo puno, da smo aktivni, ali sad znaju svi gdje smo, što i kako radimo. Imamo jednog člana koji svakog tjedna dolazi u Knjižnicu i svaki put nas pita: „Još smo najbolji?“ Kad smo primili nagradu, bili smo izvan sebe od sreće. Nakon slavlja je uslijedila nervoza – što slijedi nakon toga? Moramo li nekako taj sav trud i rad nadmašiti u sljedećoj godini? Čak smo razmišljali i da se malo opustimo i da ne radimo toliko inovacija i novih stvari, nego da uhodamo ono što radimo stalno. Ali jednostavno se ne bismo dobro osjećali da smanjimo intenzitet svega što radimo, a mislim da bismo i razočarali naše korisnike.

U kojem smjeru vidite razvoj preloške Knjižnice?
Kad sam pisala Strateški plan rada i razvoja Knjižnice, pod vizijom Knjižnice navela sam da će ojačati ulogu važnog partnera u istraživanju, nastavi i kulturnoj komunikaciji te da će stručno osoblje komunicirati s članovima i korisnicima, obrazovnim i drugim ustanovama.
Taj smo smjer zacrtali i u tom smjeru idemo do 2019. godine. Nakon toga ćemo analizirati potrebe i stanje, pa ćemo odrediti novi smjer. Što god da napišemo, Strategija će logično, u prvom planu, obuhvaćati potrebe zajednice i naših članova. Naravno, sve ćemo začiniti inovacijama te novim i svježim idejama – kao i uvijek.