– Nikola Valjak Meho je kao vino, što stariji, to bolji – napisao je jedan od navijača Mladosti iz Sv. Marije, petoplasirane momčadi 4. HNL Čakovec – Varaždin.

Naime, nogometaš iz Struge kod Ludbrega trenutno je prvi strijelac varaždinsko-međimurske lige s 25 postignutih golova, šest više od drugog strijelca, Stjepana Krznara iz Domašinca.

Napadački nogomet
– Igramo napadački nogomet i stvaramo mnogo prilika. Naravno, u većini prigoda se nađem osobno i trudim se zabijati – smije se Valjak, koji je u 35. godini i namjerava stati.

– Ma koji veteranski nogomet, dokle god će ići, igrat ću seniorski nogomet. U treningu sam, pazim se, a mnogo ovisi i o mom voljnom momentu – objašnjava najbolji strijelac 4. HNL, koji je nogometnu karijeru započeo u Podravini, bio je u Šukerovoj akademiji, a i u mlađim uzrasnim kategorijama Varteksa, Međimurja, Podravine i Slaven Belupa.

S nogometašima Koprivnice igrao je 2. HNL te se kao 19-godišnjak vratio u Podravinu. Od tada pa do ljeta 2020. godine bio je vjeran Podravini, osim jedne polusezone koju je proveo u austrijskom petoligašu Mischendorfu.

S Ludbrežanima je osvajao Četvrtu HNL, a najveći uspjeh Valjak i Podravina postigli su u sezoni 2010./2011., kada su uvjerljivo osvojili 3. HNL Istok. Momčad koju je vodio pokojni Slobodan Sudec skupila je čak 70 bodova uz gol-razliku 78:37.

Najbolja Podravina
– Po Po meni, bila je to najbolja ekipa Podravine u novijoj povijesti. Bili smo nepobjedivi i stvarno se s ponosom sjećam tog vremena. Bili smo nevjerojatna klapa na čelu s tragično preminulim trenerom Sukijem. Šteta što nismo mogli igrati 2. HNL jer bismo i u tom rangu bili vrlo konkurentni – dodao je Meho.

Posebno mjesto u njegovu sjećanju ima utakmica osmine finala Hrvatskoga kupa u sezoni 2013./2014., u kojoj su Ludbrežani izgubili od Rijeke s 3:1.

– Utakmica je odigrana u prelijepoj atmosferi pred 1500 gledatelja, a mi smo dobro namučili moćnu Kekovu Rijeku, koja je dvije sezone poslije osvojila dvostruku krunu – dodao je Valjak, koji je za Podravinu u karijeri postigao više od 200 golova.

Ipak, zbog privatnih obveza iz trećeligaša je u ljeto 2020. godine otišao u Mladost iz Sv. Marije.
Odluka
– Jednostavno nisam više to sve uspio stizati. Dobio sam sina i uz posao, sve mi je bilo prenaporno. U 3. HNL trenirate svakodnevno, a za vikend vas čekaju daleka putovanja, pa sam se odlučio na korak u nazad u karijeri. Nisam pogriješio jer u Mladosti su me zbilja lijepo prihvatili. Ove sezone malo smo kiksali, no cilj je biti među prvih pet ekipa – dodao je 34-godišnjak koji je godinama radio u Opremi, ludbreškoj tvrtki za proizvodnju uređaja za ugostiteljstvo, a posljednje četiri godine radi u Opremi – Pit.

No je li mu žao što nije napravio iskorak u nogometnoj karijeri?

– S 19 godina sam se zaposlio. Nikad nisam razmišljao u tom smjeru da se apsolutno posvetim nogometu. Naravno da je bilo prilika za nešto više. Kad sam bio u Koprivnici, bio sam blizu Slaven Belupa, no ni za čim ne žalim – zaključio je Valjak, inače otac dvogodišnjeg dječaka i dvomjesečnih blizanaca.

Na vrlo jakom međunarodnom turniru u Sarajevu na kojem je nastupilo preko 300 ekipa u svim godištima iz cijele regije, mali malonogometaši iz Fotexa postigli su sjajne rezultate i kući se vratili sa dva seta medalja.

Nogometaši rođeni do 2011. godine osvojili su srebro, nanizavši šest pobjeda i tek su finalu stisnuli ruku dječacima iz ljubljanske Olimpije. Najbolji golman turnira bio je Fotexov Roko Jurović.

Njihovi godinu dana stariji kolege osvojili su 3. mjesto. U susretu za broncu svladali su ekipu srpskog Vršca na penale. Njihov vratar Ino Gelo proglašen je najboljim.

Nastupilo je i 2009. godište koje je nakon pet uvjerljivih pobjeda tijesno poraženo u svom četvrtfinalnu od kasnijih pobjednika turnira.

Ekipe su vodili treneri Tomo Horvat, Dalibor Leskovar i Ivica Jug, a klub su zdušno bodrili i pratili brojni navijači.

Istaknimo da su na turniru nastupili i mladi nogometaši Varteksa u 2012. godištu. Prva ekipa osvojila je srebro, dok je druga ekipa turnir završila u grupnoj fazi.