Povežite se s nama

Raport kod Mirne

Roberto Burić: „Ljubav prema bodybuildingu traje već sedam godina, za što je zaslužan Schwarzenegger“

Objavljeno:

- dana

Roberto Burić 23- godišnji je bodybuilder i zaljubljenik u fitness rodom iz Pregrade, no život ga je doveo u Varaždin, gdje od 2013. godine studira informatiku na Fakultetu organizacije i informatike i radi u teretani „5 Star fitness centar“.

Aktivan je u sportu od svoje šeste godine trenirajući nogomet, no ozlijedivši leđa krenuo je u teretanu da bih ojačao leđne mišiće i tako se dogodila njegova ljubav prema fitnessu i bodybuildingu, koja traje već sedam godina.

Ponosan je na titulu Europskog prvaka 2017. godine u kategoriji Men’s Physique, što je ujedno bilo i njegovo prvo veće natjecanje.

Ove godine postao je europski prvak u kategoriji Classic Physique i svjetski prvak u kategoriji Men’s Physique, što je njegov najdraži naslov.

– Jako mi je drago i oduševljen sam ovim postignućem jer je konkurencija bila puno veća nego na europskom prije tri tjedna, gdje sam osvojio srebro u spomenutoj kategoriji. Osjećaj kada sam podigao pehar na tronu je nešto neopisivo što ću rado pamtiti cijeli svoj život – dodaje Roberto.

Samo za Raport Regionalnog tjednika odgovorio je što ga je privuklo bodybuildingu, sluša li najprije srce ili glavu te koju domaću i stranu zvijezdu obožava, odnosno ne može smisliti.

Što te na prvom mjestu privuklo bodybuildingu i jesi li oduvijek fan fitnessa?

Bodybuildingu su me još od malena privukli filmovi Arnolda Schwarzeneggera u kojima sam bio fasciniran njegovim velikim bicepsima i nisam vjerovao da jedno ljudsko tijelo može tako izgledati. Tek kasnije sa 17 godina sam krenuo ozbiljnije s vježbanjem te kada sam vidio napredak, zaljubio sam se u to i tako je sve krenulo.

Je li ti se kad dogodilo da te stranci zaustave na ulici i pohvale vezano uz tvoju građu tijela? Smeta li ti to ponekad?

Da, događa se često u zadnje vrijeme i ne smeta mi to. Jedina stvar koja mi nije jasna je kada mi ljudi prilaze i komentiraju moje noge, da i njih trebam trenirati. Očito je da i njih treniram, ali ljudi su zavidni i nešto negativno moraju reći na moj račun, a ja se samo nasmiješim na takve komentare.

Jedan partner do kraja života. Zastrašujuće?

Ne, nije zastrašujuće. Ako nas je ”spojila” sudbina i ako je to ona prava, jedan partner je dovoljan za jedan život.

Koji je i od koga si dobio najbolji kompliment u životu?

Ne mogu se sjetiti najboljeg komplimenta, ali mislim da je na račun moje genetike i izgleda mišićne definiranosti koje sam dobio od profesionalnih bodybuildera.

Što je bolje slušati – srce ili glavu?

Srce definitivno!

Kada bi imao moć čitanja misli, kome bi ih prvo pročitao?

Zanimljivo pitanje… svome šefu. Haha.

Kojeg hrvatskog i stranog celebritija obožavaš, a koga ne možeš smisliti?

Od stranih celebritija obožavam Dwayne „The Rock“ Johnsona, a nikako ne mogu smisliti Kim Kardashian. Hrvatsku celebrity scenu ne pratim toliko, no kada bih morao nekoga naglasiti to bi bio Ivan Šarić kojeg obožavam, a Lidiju Bačić ne mogu smisliti.

Raport kod Mirne

Marin Pozder: „Svaki Varaždinac morao bi znati napraviti namaz od buče, a lovački ispit moj je sljedeći izazov“

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

U gastronomski imenik Hrvatske već je odavno upisano ime Marina Pozdera, 21-godišnjeg kuhara iz Varaždina.

Iza sebe već ima brojna hrvatska i inozemna kuharska natjecanja. Ove je godine „pomeo“ 13. Hrvatski kuharski kup osvojivši prvo mjesto za najbolje predjelo i glavno jelo, a s kolegom kuharom Zlatkom Novakom sudjelovao je i na prestižnom kulinarskom natjecanju Bocuse d’Or u Torinu.

Pohađao je Gospodarsku školu u Varaždinu, a trenutno svoja kulinarska umijeća usavršava u restoranu Bedem.

Samo za Raport Regionalnog tjednika odgovorio je kome se najviše divi u kulinarskom svijetu, što voli raditi izvan restorana i vidi li se za 10 godina u Hrvatskoj.

Možete li nam ukratko opisati svoj put?

Sve je krenulo od malih nogu tako da sam svojoj majci, koja me čuvala kao maloga, pomagao u kuhinji i gledao kako ona to radi s puno ljubavi. Oduvijek sam želio postati dobar kuhar kao što je ona.

S nekih 10 godina uspio sam samostalno napraviti svoj prvi kolač a majka me nadgledavala i tada sam sa sigurnošću znao da ću kad odrastem biti kuhar. U prvom razredu srednje škole bio sam jako „zagriznuti“ za kuhinju, mislio sam kako ćemo odmah početi kuhati, ali bio sam u krivu. Prvo smo morali proći kroz teoriju, u kojoj ja bas nisam bio odličan, pa na praktični dio.

U svemu tome mi je uvelike pomogao mentor i prije svega veliki prijatelj Anđelko Levanić. U školi sam mnogo naučio, profesor Damir Crleni bio je jako dobar učitelj i pokazao nam je svaki temelj kuharstva. Moram spomenuti i prof. Bosilj i prof. Habek koje su isto tako bile velika potpora i govorile nam ako se trudimo u tom poslu da ćemo uspjeti u njemu.

Postoji li netko u kulinarstvu kome se najviše divite? Tko je to i zašto?

Sve tri godine pohađao sam praksu u Hotelu Turist koji mi je dosta pomogao u životu i zapravo napravio mladog kuhara od mene.

Razmišljate li o otvaranju vlastitog restorana?

Ne bih otvorio svoj restoran jer je to velika odgovornost, radije bih bio negdje cijenjeni kuhar zbog kojega bi ljudi dolazili jesti.

Što volite raditi izvan restorana? Kako se volite opuštati, što vas najviše privlači?

Izvan restorana volim ići u ribolov sa svojim šefom Zlatkom Novakom. Čak ću se uskoro prijaviti na lovački ispit jer me priroda izvan kuhinje jako privlači i opušta. Izvan restorana najdraže mi je provoditi vrijeme s djevojkom Lucijom Futač, koja mi je prije svega najveća potpora i daje mi ogromnu količinu snage.

Kuhate li kod kuće za obitelj ili prijatelje?

Kod kuće kuha moja djevojka, ali kad je veći broj ljudi u pitanju obitelj ili prijatelji onda kuhamo zajedno.

Koje jelo bi svaki Varaždinac trebao znati spremiti? Otkrijte nam recept!

Po mom mišljenju, pošto su Varaždin i okolica poznati po dobrim bučinim uljima, svaki Varaždinac trebao bi znati napraviti namaz od buče i bučinih sjemenka, a recept je sljedeći: 500 grama svježeg sira, 0.3 decilitra bučinog ulja, 100 grama mljevenih bučinih kostica i 10 grama mljevenog češnjaka.

Gdje se vidite za 10 godina? Biste li voljeli ostati u Hrvatskoj ili razmišljate možda o odlasku?

Ne bih baš znao reći gdje se vidim za 10 godina, meni je vrlo lijepo u svojoj rodnoj Hrvatskoj. Imam dobre uvjete, urednu i veliku plaću do koje sam se izborio. Razlog zašto bih otišao u inozemstvo? Možda bih otišao kada bi me neki svjetski poznati restoran zvao da dođem raditi kod njih, ali ovako ne. Svakome može biti lijepo u Hrvatskoj, samo se mora potruditi za to.

Nastavite čitati

Raport kod Mirne

Fin Hrvaćanin: “U folklornim vodama ostat ću zauvijek, a u slobodno vrijeme volio bih se baviti pivarstvom“

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Mladi Varaždinac Fin Hrvaćanin nedavno je ostvario veliki uspjeh – postao je plesač-pjevač Ansambla narodnih plesova i pjesama Hrvatske Lado.

Folklorom se počeo baviti u osnovnoj školi kao član Varaždinskog folklornog ansambla. Od 2008. godine sudjelovao je u svim uspjesima VFA, a s ansamblom je bio na festivalima folklora diljem Europe.

U Zagrebu, gdje je 2015. upisao studij poslovne ekonomije na Ekonomskom fakultetu, priključio se i Zagrebačkom folklornom ansamblu dr. Ivana Ivančana u kojem je aktivno djelovao tri sezone, od jeseni 2015. do proljeća 2018. godine.

Samo za Raport Regionalnog tjednika odgovorio je pamti li svoje prve plesne i pjevačke korake, vidi li se i za deset godina u istoj karijeri te kako je reagirao kada je saznao da je postao plesač-pjevač vrhunskog Lada.

Kada je krenula vaša ljubav prema folklornom plesu i pjevanju? Pamtite li svoje prve plesne korake? Tko vas je uopće uputio u folklor?

Folklorom sam se počeo baviti 2008. godine u Varaždinskom folklornom ansamblu čiji je osnivač i umjetnički voditelj moj tata, Pjerino Hrvaćanin. U obitelji su svi folkloraši osim mame, ali na meni nije bio pritisak da počnem plesati. Došao sam svojevoljno pogledati jednu probu i svidjelo mi se to što sam vidio. Svi ti pokreti, vrtnje, ples, pjesma, svirači, nasmijana lica – pozitivna atmosfera vlada dvoranom za vrijeme svake probe.

S Varaždinskim folklornim ansamblom i Zagrebačkim folklornom ansamblom dr. Ivana Ivančana proputovali ste, vjerujem, mnogo zemalja. Koja vam je najviše ostala u sjećanju i zašto?

Kao član tih ansambala bio sam u 19 zemalja na tri kontinenta. VFA je zadnjih godina bio na nekoliko izvanrednih turneja, ali najviše pamtim dvotjednu turneju Francuskom 2013. godine zbog kupanja u Atlantskom oceanu, prelijepog Bordeauxa i nezaboravnih druženja s ostalim grupama. Veoma mi je draga i turneja u Belgiji za Uskrs 2017. godine. A sa ZFA dr. Ivana Ivančana iz Zagreba pamtim američku turneju u sklopu koje smo proveli 27 dana u New Yorku, Chicagu, Pittsburghu, Milwaukeeju i Clevelandu.

Jeste li oduvijek zamišljali da se bavite folklornim plesom i pjevanjem ili se ipak za nekoliko godina vidite u nekoj drugoj karijeri?

Trenirao sam mnogo sportova, pohađao glazbenu školu, učio jezike, ali ništa me nije zainteresiralo kao folklor. Nakon deset godina i dalje mogu reći da ne znam sve korake otplesati, svaku pjesmu otpjevati, neku nošnju obući. To su čari hrvatskog folklora čije je bogatstvo neprocjenjivo. Tradicijska kultura je ono što nas čini narodom. Imamo sreće da su neki dobri ljudi mnogo toga zapisali i očuvali to što danas imamo, a na nama je da to ne izgubimo. Volio bih se u slobodno vrijeme baviti pivarstvom ili nekim drugim zanatima, ali zauvijek ću ostati u folklornim vodama.

Kako ste reagirali kada ste saznali da ćete postati plesač-pjevač Lada? Jeste li se iznenadili tom odlukom ili ste je očekivali?

Bio sam izuzetno sretan kada sam saznao da sam prošao audiciju. Nadao sam se da ću to uspjeti, kao i svi drugi koji su pristupili audiciji, no taj trenutak  je nešto zaista posebno.

Pamtite li najdraži nastup? Ili možda vjerujete da vas najbolji nastup tek očekuje u Ansamblu Lado?

Siguran sam da me očekuje još mnogo nezaboravnih nastupa o kojima trenutno mogu samo sanjati. Pamtim nastup u Turskoj u amfiteatru pred 3.000 ljudi uz live prijenos, pobjedu VFA na državnoj smotri koreografiranog folklora u Čakovcu 2015. godine, koncerte u pulskoj Areni i na Dubrovačkim ljetnim igrama ovog ljeta s Ansamblom Lado. Bilo je tu još mnogo zanimljivih nastupa. Svaki je drugačiji, a opet poseban na svoj način.

Koja je vaša uloga iz snova, odnosno što biste željeli plesati i pjevati, a još niste?

Htio bih plesati koreografiju „Vrličko kolo“ Zvonimira Ljevakovića i skakati u muškoj četvorci.

Što biste rekli, kakva je zainteresiranost mladih u ovoj sredini za folklor, odnosno očuvanje hrvatske narodne kulturne baštine, folklornog plesa, pjesama i običaja?

Interesa za folklorom ima nažalost sve manje, ali na nama je da to promijenimo. Do toga dolazi zbog raznih faktora, mladi brzo gube interes, stvari im dosade preko noći, u doba digitalne tehnologije i brzog pristupa informacijama neke stvari gube na značaju – gubi se naglasak na ljudima, a upravo ljudi čine folklor. Folklor je slabo zastupljen u medijima, a često je i na krivi način reprezentiran. Financijska podrška nije ni približno dovoljna, a nošnje i instrumenti su skupi. Ali vjerujem da će se s vremenom situacija popraviti i da će ljudi ponovno prepoznati prave vrijednosti.

Nastavite čitati