Obitelji Kostanjevac iz Žarovnice prijeti iseljenje iz doma

Da su nas danas iselili iz kuće, ne znam gdje bi živjeli, vele vidno rastreseni supružnici Kostanjevac. Kako i ne bi bili u uistinu nezavidnom stanju kada im je  prijetila deložacija koju je njihov odvjetnik u zadnji čas uspio odgoditi. No, ma kako prijeteći gubitak kuće bio težak…

No ma kako gubitak kuće bio težak, on ipak nije glavni razlog njihovog teškog stanja. Naime, prijeteće iseljenje supružnika iz doma u Žarovnici nedaleko od Lepoglave posljedica je neizmjerno bolnijeg događaja iz 2001. koji im je zauvijek promijenio život: te je godine njihov sin jedinac pištoljem ubio profesora, a zatim i sebe u dvorištu varaždinske Srednje rudarske i kemijske škole.

Zadnji sat nastave

U godinama koje su uslijedile udovica ubijenog profesora i njezina djeca sudskim su putem uspjeli ishoditi naknadu štete, a epilog bi mogao biti iseljenje supružnika Kostanjevac iz doma koji su zapravo gruntovno već izgubili. Kako je do svega ovog došlo, prvi put javno govore gotovo trinaest godina od zacijelo najtragičnijeg događaja u novijoj povijesti hrvatskog školstva.

Na kraju polugodišta Josip je uspio ispraviti jedinicu iz geografije, ali ne i na kraju razreda

– Josip je završavao drugi razred srednje škole. Prvi je prošao bez većih problema, iako je dvije negativne ocjene ispravio tek pred kraj. U drugom je razredu također popustio, osobito u drugom polugodištu. Na kraju prvog polugodišta uspio je ispraviti negativnu ocjenu iz geografije, ali u drugom nije – prisjeća se Josipova majka Nada koja sve to tumači promjenom školske sredine, odnosno dobi 16-godišnjeg sina.
Iako se izvještavalo da je Josip imao probleme zbog škole i da mu je prijetilo ponavljanje razreda, njegov otac naglašava da doma nikada nisu radili probleme zbog ocjena jer za to nije bilo potrebe budući da je sin bio prosječan učenik, odnosno nikada nije išao na popravni.
– Upravo zbog toga Josipu je vjerojatno vrlo teško palo da bi na kraju drugog razreda mogao ići na popravni. Stoga je nekoliko dana prije kraja nastave više puta molio profesora iz geografije da ga pita za prolaznu ocjenu. Priliku je dobio zadnji sat nastave. Profesor mu je postavio samo jedno pitanje: gdje je rijeka Cetina? Josipu se činilo da je u pitanju grad Rijeka, pa je krenuo u tom smjeru, nakon čega mu je rečeno, kako smo čuli, da neće dobiti pozitivnu ocjenu, a jedinica je zaključena još četvorici učenika – veli otac dodavši da bi možda sve bilo drugačije da istog dana jedna odlikašica iz nižeg razreda nije zatražila izlazak pred komisiju kako joj geografija ne bi kvarila prosjek.

Kobni petak

Da se sprema učiniti nešto strašno, Josip nije ničime pokazivao roditeljima koji su se desetak dana prije kraja nastave raspitivali u školi za ocjene i prolaz te poticali sina na učenje, pa je tako Josip dobio najveću ocjenu u razredu iz ispita matematike radi koje je išao i na instrukcije.

“Mama, pripremi mi pizzu za večeru. To su mu bile zadnje riječi večer uoči tragičnog dana.”

– Kada je u četvrtak, dan prije tragičnog događaja, došao doma, pitala sam ga za zemljopis jer smo znali da mu je to jedini problem. Rekao mi je da je dobio dvojku, a ja sam dodala: „Hvala Bogu da si se izvukao.” “Mama, pripremi mi pizzu za večeru”, to su mu bile zadnje riječi tu večer uoči tragičnog dana, prisjeća se Josipova majka koja je od tada na lijekovima, baš kao i otac. U petak 8. lipnja 2001. Josip je pričekao profesora na ulaznim vratima i još jednom zamolio da ga pita, ali bezuspješno, tvrdi njegov otac.
– To je vidio jedan zaposlenik škole, kao i djelatnica Tiska. O tome se, međutim, nije govorilo, a bilo je i propusta kod utvrđivanja okolnosti onoga što nam je zauvijek promijenilo život, posebice pretresa kojim nisu obuhvaćene poslovne prostorije gdje je bio pištolj u zaključanoj kaseti, tvrdi otac u čiju je vojničku kasetu Josip provalio rezanjem lokota kako bi došao do nelegalnog pištolja s kojim je pucao u profesora, a zatim i u sebe.

Sudski postupci

Udovica i djeca pokojnog profesora pokrenuli su protiv supružnika Kostanjevac postupak za naknadu štete. Sud je utvrdio da oružje nije bilo primjereno čuvano niti je dijete odgajano na način da bi razvilo „adekvatan odnos prema oružju“, iako majka nije ni znala da suprug ima nelegalan pištolj.

Roditelji su se žalili svim sudovima u Hrvatskoj, ali bez uspjeha, pa i Strasbourgu

Usprkos tome, oba supružnika proglašena su krivima i morali su solidarno platiti svakom od tužitelja po 100 tisuća kuna uvećano za kamate te mjesečnu rentu jednom od tužitelja. Kako to nisu mogli, ovršena im je kuća, gospodarske zgrade i oranice. Prije dvije godine ove su nekretnine za trećinu vrijednosti prešle u vlasništvo tužitelja je nitko nije bio zainteresiran za kupnju na javnoj dražbi. Budući da se supružnici nisu iselili, dobili su još račun za najamninu od nekoliko desetaka tisuća kuna. Oko toga vodi se spor u kojem je nova rasprava zakazana za 20. veljače. Na ishod sudskih postupaka žalili su se svim sudovima u Hrvatskoj, uključujući i Ustavni, ali bezuspješno, pa su se 2009. obratili i sudu u Strasbourgu. Premda su od tada prošle gotovo četiri godine, presude još nema.
– Poslali smo i požurnice preko našeg odvjetnika, ali uzalud. Bojimo se da će prije biti naša deložacija. No, ne predstavlja nam to najveću bol. Bio sam klesar i znao sam viđati grobove djece. Nikada se nisam mogao staviti na mjesto njihovih roditelja, a sada s time moram živjeti. To ne bih htio nikome na svijetu – veli Josipo Kostanjevac, sudionik Domovinskog rata i umirovljenik s mirovinom od 650 kuna, koji danas zbog niza bolesti pije više od dvadeset tableta dnevno, a niša bolje nije ni njegova supruga Nada.

Što (ni)je radio krizni tim

Neposredno nakon tragičnog događaja, Ministarstvo prosvjete i športa poslalo je stručnjake da bi pomogli učenicima i profesorima u prevladavanju psiholoških teškoća. No nije sve prošlo kako su roditelji očekivali. – Kada sam došao pred krizni stožer, postavili su mi jedno pitanje: jesam li pod sedativima – tvrdi otac kojem su u svemu najviše pomogli neki susjedi, baš kao i njegovoj supruzi.

 

Ove godine 20.000 obitelji na ulici!

– Bez obzira na to što je na 31. siječnja donesen zaključak da se prihvaća Prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona, a s obzirom na najave konačnog Ovršnog zakona, želimo poručiti sljedeće: kako biste se vi osjećali da ste blokirani više od dvije godine i da nad glavom vaše obitelji leži prijetnja nasilnim izbacivanjem iz doma za dugove koje bi bili riješeni da ste bolje uredili stanje u državi!? Preko 500.000 ljudi je u blokadi i/ili čeka deložaciju! Vi, saborski zastupnici, odabrani ste našim glasovima, da nas štitite i radite za naš boljitak, prosperitet, a ne radi Europe, bankara, korporacija, jednom riječju – kapitala. Zar ćete dozvoliti elektronske dražbe, da putem klika miša otjerate cijele obitelji ili starce koji niti nemaju računalo, a kamoli da ga znaju koristiti, na ulicu i osuditi ih – na što? Ti su ljudi naši rođaci, roditelji, susjedi i bez njih ne možemo, bez njih i nas neće sutra biti. Ove godine najavljeno je 20.000 obitelji na ulici! Nemojte zatvarati oči pred ovom činjenicom jer srljamo iz beznađa u nestanak. Ostavite nama, ljudima, porodicama, čovjeku, otvorena vrata, nadu, vratite nam osmijeh na lice, vjeru i ne podržite Zakon o ovrhama jer za taj zakon nemate moj glas! – navodi udruga STOPbank i BLOKIRANI u pismu zastupnicima.

Od premijera svima brzojavi sućuti

Povodom tragičnog događaja u Srednjoj rudarskoj i kemijskoj školi oglasio se bio i tadašnji premijer Ivica Račan. Izrazio je sućut obitelji stradalog profesora, ali i učenika, kao i nastavnicima i učenicima škole.
– Duboko me potresla vijest o tragediji koja je odnijela dva ljudska života, zauvijek unesrećila ove obitelji, zavila u tugu školu i cijeli grad. I ovaj slučaj drastično nas upozorava na porast nasilja u društvu, kao posljedicu dugogodišnje moralne krize kojoj su izloženi posebno mladi ljudi. Uloga obitelji na otklanjanju uzroka ovakvih tragedija nezaobilazna je i presudna, no i na svakome od nas leži dio odgovornosti. U ovom tragičnom trenutku, svima koji ilegalno posjeduju oružje, kao i onima koji registrirano oružje ostavljaju na dohvat djeci i mladima, upućujem apel da takvo oružje vrate jer nažalost i jedna ovakva nesreća – previše je – kazao je tada Račan.

Izvor:
Foto: