Povežite se s nama

U fokusu

S livade u “Novi život”: Beskućnik Marko, zahvaljujući vama umjesto u nastambi od lima i kartona sad spava u toplom krevetu

Objavljeno:

- dana

Marko je danas čudno raspoložen. Istovremeno je sretan i tužan – fali mu stari dom, raduje se novom. Do jučer na varaždinskoj livadi u nastambi od lima i kartona, danas u toploj sobi.

Mršav, ali žilav 65-ogodišnjak nakon deset je godina beskućništva dobio adresu: Dom za starije Novi život, Radovec, Cestica. Prije tri dana je po prvi put u desetljeću imao tri topla obroka u danu, spavao u krevetu i obrijao se pred zidnim ogledalom.

Spavao je u „kućici“ od lima i kartona, u koju se i dijete mora sagnuti da uđe, a unutra je bilo mjesta samo da čovjek legne. Spavao je sa ono malo svojih stvari koje je imao. Jadno, čovjeku nepojmljivo, ali bio je to njegov dom i nedostaje mu.

Marko je u svojoj sreći pomalo sjetan i zabrinut.

– Ne želim biti nikome na teret, a sad se osjećam parazitski. Osim toga, neugodno mi je što, prije nego sam otišao, nisam pospremio svoje „dvorište“ – govori čovjek, kojemu beskućništvo nije utjecalo na izgled urednog čovjeka.

Istina, hoda pogrbljeno jer se deset godina saginjao na ulazu u „kuću“, noge su mu pune rana od zaliječenih ozeblina, a zubi su od prehrane s pronađenim otpatcima ispali, ali Marko djeluje zapravo vrlo vitalno i puno mlađe od godina koje nosi.

Bodljikava sudbina

Svoj dom u Domu je pronašao zahvaljujući dobrim ljudima, koje je na svojoj Facebook stranici alarmirala Varaždinka Marina Kolarić. Građani su željeli pomoći  i donirati što treba, a Boris Solomon je otišao i korak dalje – vlasnik Novog život ponudio je Marku krov nad glavom.

Svoj „parazitizam“ će liječiti radovima oko Doma s gazdinom zaručnicom, krim policajkom Kristinom, nekakav poslić će se možda pronaći i preko Općine Cestica – načelnik Mirko Korotaj  je ponudio što treba, a Marku je, kako veli, najpotrebniji rad kako bi se osjećao čovjekom.

– Brutalno se sudbina srušila, bodljikavo… Želim opet stati na svoje noge, raditi. Beskrajno je lakše kad imaš mali motor koji te gura, kao sad – zahvalno govori Marko, a mi ga malo teže razumijemo jer nema zube pa je ljut na samog sebe jer “ne mogu normalno razgovarati“.

Ovaj do jučer beskućnik je iznimno elokventan, duhovit i na vlastiti račun sarkastičan čovjek sa vrlo bogatim rječnikom.

Dvije Marine i Boris

Svoj dom u Domu je pronašao zahvaljujući dobrim ljudima, koje je na svojoj Facebook stranici alarmirala Varaždinka, Marina Kolarić. Građani su željeli pomoći  i donirati što treba, a Boris Solomon je otišao i korak dalje – vlasnik Novog život ponudio je Marku krov nad glavom.

Trenutno ima na raspolaganju sobu, a nevjerojatna ekipa branitelja – Braniteljska zadruga Petrijanec, 7. Gardijska brigada Puma i veterani UDVR-a Varaždin i Petrijanec – uređuju za njega mali apartman.

Sve je gotovo, Markov „stan“ se još malo cifra i ovih dana će useliti u apartman, koji, rekao mu je Boris Solomon, može od sad pa ubuduće smatrati svojim domom.

Posao će se, dakle, već nekakav naći, a obje Marine su mu obećale da će se pobrinuti za uklanjanje njegovog sklepanog doma, kako ne bi, kako se boji, ostao nered.

20 kuna za kavu

Na tih nekoliko livadskih kvadrata se mogu iščitati Markove navike i karakter.

Očigledno je da nije bio lijenčina, kao što to ne želi biti niti sad. Dokaz tome su mnoge plastične boce koje je sakupljao za prodaju. Sve je to zanimljivo uredno sortirano, na jednoj grani su povješane boce za pranje, čepovi su sortirani u velike boce, druga plastika ima svoje mjesto….

Trenutno ima na raspolaganju sobu, a nevjerojatna ekipa branitelja – Braniteljska zadruga Petrijanec, 7. Gardijska brigada Puma i veterani UDVR-a Varaždin i Petrijanec – uređuju za njega mali apartman.

Tu je kutak za kuhanje, na kojemu je ložio vatru pa stavljao rešetku i kuhao si što je uspio kupiti ili pronaći u smeću. Ima i pokoju stolicu, koju je uvijek ponudio svojim rijetkim gostima. Svi su mu oni ponešto nosili, ali on je rijetko što želio uzeti.

Beskrajno je, veli, zahvalan ljudima koji su željeli pomoći, ali njega je to, kaže, uvijek mučilo jer nije znao kako im se odužiti – nije imao čime – a nedavno je Marini i suprugu ponudio 20 kuna za kavu jer ih “eto, nema čime ponuditi“.

Oko „kućice“ je Marko imao poneki ukrašen bor koji je pronašao nakon Božića, tu i tamo u zemlju zaboden plastični cvijet….

Spavao je u „kućici“ od lima i kartona, u koju se i dijete mora sagnuti da uđe, a unutra je bilo mjesta samo da čovjek legne. Spavao je sa ono malo svojih stvari koje je imao. Jadno, čovjeku nepojmljivo, ali bio je to njegov dom i nedostaje mu.

Dom

– Kako god bilo, bio je to moj dom. Tu sam proveo deset godina. Organizirao sam si dan, točno znao kad ću prati boce, kad kuhati, kad prati suđe, gdje mi je što, čepove sam sakupljao jer mi je netko rekao da ih vrtići ili škole sakupljaju pa im to želim dati …

Izlazio sam noću, skupljao hranu po smeću i boce. Varaždin je divan, mali grad. Napraviš mali krug i to je to. Ali bilo mi je neugodno danju. Nije to lijepo zanimanje, tko bi ga volio? – retorički pita, više sebe nego nas, Marko.

– Zarađivao sam malo, ali sigurno. Ipak, znate ono „majko hoću li svoju sreću pronaći u smeću ? ” E pa ja ju nisam našao – smije se.

Naviknuo se tamo na livadi na hladnoću, vrućinu, mraz, kišu…. On jest, ali njegovo tijelo nije pa su ozebline bile učestale. Kako se borio s hladnoćom?

– Oblačio puno odjeće na sebe, imao što veće čizme da mogu navući što više čarapa. Snalazio se. Ma nije bilo strašno – govori čovjek, naviknut i na teže stvari od ozeblih nogu.

U deset godina su mu ustanove pokušale pomoći dvaput. Jednom su ga pozvali u sklonište za beskućnike, gdje je ostao nekoliko dana, a drugi put mu je socijalna radnica ponudila jednokratnu pomoć, koju je sa zahvalom odbio.

– Ima onih kojima više treba – govorio je svima i svaki put kad su mu nešto nosili.

On je, s obzirom na svoje stanje, neočekivano ponosan i skroman čovjek i jako mu je neugodna sva ova zbrka koja se, nakon objave na Facebooku, događa oko njega.

– Neugodno mi je što su se svi nešto ustrčali oko mene. Svi bi meni nešto dali, a ja ne mogu to vratiti – nije baš sretan.

Neugodno mu je kad ga tapšaju i govore da je sjajan momak. – Sjajan momak? Kako ovakav zahrđao mogu biti sjajan? – još jedno retoričko pitanje.

 

Na pitanje ima li nešto što je baš volio, a nije si mogao priuštiti zadnjih deset godina, kaže da nije poželio ništa.

– Uvijek sam našao nešto za jesti. Nisam bio gladan, a nisam izbirljiv. Nevjerojatno je žalosno koliko ljudi još svježe hrane bacaju u smeće – govori i odbija se ponuditi domaćim kolačima koje su kuharice Novog života ispekle za stanare.

Novi život 

Koliko je Varaždince zapravo dotaknula ova priča, govori i to da su ljudi pomagali bez pitanja. Nitko se nije zanimao odakle je zapravo Marko došao i kako se našao na varaždinskoj livadi. On to ne skriva, ali nema puno za reći.

– Bio sam vozač, koji je iz Brčkog još sedamdesetih doselio u Hrvatsku, a radio u Njemačkoj ali na crno pa su me kao ilegalnog gastarbajtera deportirali. Varaždin je blizu granice i ostao sam tu, nadajući se kako je samo pitanje dana kad ću uspjeti prijeći granicu. Nekoliko puta sam probao i svaki put su me ulovili i eto, prošlo je deset godina a ja sam još uvijek ovdje – govori bez samosažaljenja u glasu.

Budući da je dugo bio u Njemačkoj, a mislio je i ostati, iako hrvatski državljanin nije imao hrvatske dokumente, a bez adrese ih niti nije mogao dobiti. Začarani krug hrvatske birokracije njegov je položaj učinio bezizglednim.

U deset godina su mu ustanove pokušale pomoći dvaput. Jednom su ga pozvali u sklonište za beskućnike, gdje je ostao nekoliko dana, a drugi put mu je socijalna radnica ponudila jednokratnu pomoć, koju je sa zahvalom odbio.

Ne želi da mu fotografiramo lice jer mu je neugodno da bi ga “jednog dana kad opet stanem na svoje noge prepoznali”.

Činjenica da ima 65 godina za njega ne znači pomisao na mirovinu, nego, osobito ovom promjenom adrese, na novi početak.

Ime Doma, “Novi život”, sugerira da je na pravom mjestu za to.

 

U fokusu

Jezero u Trakošćanu počet će se puniti vodom u rujnu, povećan je njegov kapacitet, a gradit će se i most

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Radovi na trakošćanskom jezeru na području Općine Bednja u Varaždinskoj županiji dobro napreduju i završeni će biti do kraja kolovoza, a nakon toga će tijekom rujna početi punjenje jezera vodom.

Time će biti priveden kraju projekt koji provode Hrvatske vode, a koje su uspjele riješiti niz izazova tijekom odvijanja radova na jezeru uz dvorac Trakošćan.

Istaknuto je to u četvrtak, 18. srpnja, tijekom posjeta ministrice zaštite okoliša i zelene tranzicije Marije Vučković Varaždinskoj županiji.

U Trakošćanu je ministrica Vučković s direktorom Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost Lukom Balenom načelnicima i gradonačelnicima iz Varaždinske županije uručila ugovore za sufinanciranje razvoja pametnih i održivih rješenja i usluga u javnom sektoru.

Ujedno je održala sastanak sa županom Anđelkom Stričakom, generalnim direktorom Hrvatskih voda Zoranom Đurokovićem i direktorom Fonda za zaštitu okoliša Lukom Balenom te njihovim suradnicima.

– Imali smo jako dobar sastanak na kojem smo razgovarali o tri teme. Prva se odnosila na proglašenje parka prirode Zagorske gore, odnosno da se područje Ivanščice, Strahinjčice, Ravne gore i Maceljskog gorja zaštiti kategorijom parka prirode. Zasad se sve dobro odvija, stručna podloga je završena, a pri završetku je i geodetska, tako da mogu najaviti da će negdje sredinom rujna biti proveden postupak javnog uvida u sklopu kojeg će se javnost detaljnije upoznati s područjem predviđenim za zaštitu – najavio je Stričak.

Tema sastanka bile su i investicije Hrvatskih voda, među kojima su projekti aglomeracije, uspješno završene sanacije šteta nakon lanjske prirodne nepogode koja je pogodila čak 24 općine i grada Varaždinske županije, kao i projekt čišćenja jezera Trakošćan od nataloženog sedimenta.

– S projektom čišćenja jezera započelo se prije tri godine, pri čemu treba napomenuti da nisu Hrvatske vode odabrale prvog izvođača radova, nego DKOM i Upravni sud nakon što je stigla žalba na izbor Hrvatskih voda. To je neslavno završilo. Kao što vidimo, sada se zajedničkim angažmanom projekt dobro odvija, pa očekujemo da će do rujna sve biti više-manje završeno te će početi punjenje trakošćanskog jezera vodom. Treba napomenuti da je prvi projekt predvidio jedino vađenje sedimenta, a u međuvremenu se utvrdilo da bi trebalo urediti šetnice oko jezera i prilagoditi ih osobama s invaliditetom, što je i učinjeno, pa će i osobe u kolicima same moći obilaziti jezero. Uz to očekujemo izgradnju još jednog elementa, a to je most. Mogu izraziti zadovoljstvo, jer se sve dobro odvija i na kraju će sve dobro završiti – rekao je Stričak.

– Aktualna regionalna i područna samouprava zajedno s Hrvatskim vodama doprinijela je rješavanju višedesetljetnog problema. Jezero Trakošćan je primjer najvrjednije hrvatske kulturne i prirodne baštine, predstavlja važan ekosustav i značajno je prirodno stanište za različite biljne i životinjske vrste. Ovaj rezervoar, okružen bogatim šumskim područjem, pridonosit će bioraznolikosti i ekološkoj stabilnosti regije – rekla je ministrica Vučković.

Hrvatske vode

Generalni direktor Hrvatskih voda Zoran Đuroković naveo je da na području jezera pritječe 16 bujičnih potoka i 17 vodotoka te su se u 50 godina nepražnjenja jezera stvorili uvjeti gdje je sve bilo prepuno podzemnih voda.

– Povećali smo kapacitet jezera koji je nekada imao nekoliko stotina tisuća kubnih metara, a sada će moći primiti 500.000 kubnih metara, što će bitno značiti za biljni i životinjski svijet, kao i kvalitetu vode samog jezera – rekao je Đuroković, dodavši kako nije bilo lako procijeniti ukupnu količinu mulja niti posebno prilagoditi tehnologiju.

Treća tema sastanka odnosila se na rad Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost.

Ugovori

Ugovori za sufinanciranje razvoja pametnih i održivih rješenja i usluga u javnom sektoru su uručeni gradonačelnicima Novoga Marofa i Lepoglave, Siniši Jenkaču i Marijanu Škvariću, te načelnicima općina Trnovec Bartolovečki i Vinica, Verici Vitković i Branimiru Štimecu, a sredstva su odobrena i za projekte Grada Varaždina i Općine Donja Voća.

– Uručili smo ugovore koji se odnose na treći poziv u posljednje dvije godine s primjenom pametnih rješenja, a koji se odnose na promet, javnu upravu, zelenu tranziciju. Poziv objavljuje Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost u suradnji s Ministarstvom zaštite okoliša i zelene tranzicije. Do sada je ukupno sufinancirano 419 pametnih rješenja diljem Hrvatske, a potpore iznose nešto više od 13 milijuna eura za projekte vrijedne 23 milijuna eura – rekla je ministrica Vučković i najavila raspisivanje još jednog takvog natječaja za poticanje razvoja pametnih i održivih rješenja i usluga do kraja godine.

Dodajmo da su sastanku, dodjeli ugovora i obilasku jezera Trakošćan prisustvovali i domaćin, načelnik Općine Bednja Damir Poljak, zamjenik generalnog direktora Hrvatskih voda Davor Vukmirić, direktor VGO za Muru i gornju Dravu Hrvatskih voda Milan Rezo, ravnatelj Zavoda za zaštitu okoliša i prirode pri Ministarstvu Aljoša Duplić, ravnateljica Uprave vodnoga gospodarstva i zaštite mora pri Ministarstvu Elizabeta Kos, ravnateljica JU Priroda Varaždinske županije Sanja Kopjar, ravnateljica Dvora Trakošćan Goranka Horjan, kao i županijski pročelnici Dragutin Vincek, Renata Skoko i Mario Sambolec.

Nastavite čitati

U fokusu

Međimurski saborski zastupnik Ivica Baksa upisao štednju od 172.300 eura u imovinsku karticu

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Nezavisnu platformu Sjever u posljednjem sazivu Sabora predstavlja i Međimurec Ivica Baksa.

On je u našem parlamentu umjesto Matije Posavca.

Baksa je tako 14. lipnja predao svoju imovinsku karticu u kojoj navodi da je po zvanju tehničar cestovnog prometa, živi u Belici, oženjen je i ima djecu.

Kao saborski zastupnik Baksa će primati plaću od 1242 eura neto mjesečno, a volonterski će nastaviti obavljati i dužnost vijećnika Županijske skupštine Međimurske županije.

Prije ulaska u Sabor Ivica Baksa je od 2021. radi kao direktor i voditelj komercijalnih poslova u tvrtki Interkast d.o.o. Tamo mjesečno zarađuje 778,12 eura neto.

Njegova supruga radi u osnovnoj školi od 2008. godine i plaća joj je 1654,16 eura neto mjesečno.

Ovaj saborski zastupnik Sjevera lani je digao kredit u iznosu 40.000 eura u OTP-u s kamatom od 4,99 % i rokom otplate 10 godina. Također ima i jednokratno dugovanje od 20.000 eura.

I Baksina supruga ima kredit u iznosu 79.000 eura dignut 2020. godine u PBZ-u. Kredit bi trebala otplaćivati 30 godina u mjesečnom iznosu od 323,14 eura.

U imovinskoj kartici navodi se da Baksina supruga u Varaždinu ima gospodarski objekt kupljen putem kredita. Radi se o objektu površine 503 m2 i vrijednosti 75.000 eura, uz objašnjenje da je to neuređeni stambeni prostor u zgradi mješovite uporabe veličine 75 m2, a koji je posebni dio neodvojivo povezan sa suvlasništvom cijele nekretnine.

Međimurski saborski zastupnik posjeduje i dvije mobilne kućice za odmor vrijedne 40.000 eura. Baksa navodi i da je vlasnik 10 oranica i livada uglavnom na području Belice. Nekima je suvlasnik, a do većine je došao nasljedstvom. Najskuplja oranica je ona u Čakovcu vrijedna 50.000 eura, površine  549 m2, a Baksa ima udio od 50 posto.

Bračni par Baksa u imovinsku je karticu upisao štednju od 172.300 eura.

Nastavite čitati

Promo

Varaždinsko online izdanje