Povežite se s nama

Kolumne

Sam u kući 1, 2, 3, 4…

Objavljeno:

- dana

Art/media

Htio sam pisati nešto o politici, koja me svaki dan nečim osupne, a onda me osupnuo podatak iz Jutarnjeg lista da je, po istraživanju agencije Nielsen AM, najgledaniji film na hrvatskim programima u 2013. godini bio, ni pet ni šest, nego „Sam u kući 3“.

I ne samo to: na drugom mjestu je „Sam u kući 2“, a na četvrtom je „Sam u kući 4“. Vjerovali ili ne, na petom mjestu je – „Sam u kući 1“. Svi nastavci prikazani su za božićno-novogodišnje blagdane.

Nikad nisam shvaćao pustolovine maloga Kevina, pa čak ni onda kada su se prvi put pojavile, a to je bilo prije 34 godine. U međuvremenu je i Macaulay Culkin toliko ostario da se još prije 16 godina oženio, a prije 12 godina i razveo. Godine prolaze, a na našim televizijama samo „Sam u kući“ ostaje nezamjenjivi klasik. Dobro, sve je stvar ukusa, pa ni visoka gledanost „Samog u kući“ nije znak neukusa.

Stvar je u tome što nam ne prikazuju ništa bolje. Recimo, ako ste na fešti gdje se sluša samo Justin Bieber, feštat ćete uz Justina Biebera. Ako vam pak daju da birate između Justina Biebera i neke još gore glazbe, sigurno ćete odabrati Justina Biebera.

Zanimljivo je da je „Sam u kući 4“ snimljen još prije 12 godina, a prije dvije godine snimljen je čak i – „Sam u kući 5“. Naravno, to se još nitko nije sjetio prikazati. Pa zašto bismo gledali samo jedan novi film kad možemo opet gledati sva četiri stara?!

Zapravo, možda bi trebalo zakonski zabraniti repriziranje svih filmova koje smo svi već više puta gledali. Dakle, na crnoj listi našli bi se svi nastavci „Samog u kući“, „Policijske akademije“, „Policajca s Beverly Hillsa“, „Smrtonosnog oružja“, „Gasa do daske“, „Krokodila Dundeeja“, „Karate Kida“…

No, što bismo onda gledali? Preostali bi nam samo filmovi Stevena Seagala! Ali zašto ne? Njegove filmove već ionako gledamo – svaki dan!

Izvor:
Foto:

Kolumne

Kolumna Denisa Peričića: Nemam se razloga šekspiriti, ali…

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

mr. sc. Denis Peričić, književnik

Zapanjuje odjek koji su izazvale ne samo nagrađene nego i svih 19 riječi u širem izboru natječaja za najbolju novu hrvatsku riječ časopisa „Jezik“. Priznajem, neke od njih doista su čudne, ali nije na meni da komentiram procjene povjerenstva, tim više što sam na tom natječaju sudjelovao više puta, jednom i s lijepim uspjehom.

Čini se da je problem u percepciji. Ljudi su, iz nejasnih razloga, valjda pomislili da će te riječi biti propisane kao obvezne. Pa tako s jednog portala vrišti naslov: „Hoćemo li govoriti velepošast, hihobran i društvostaj uskoro?“

Ma nećemo! Iz dva razloga: prvo, jer mudra HINA ne zna vijest prenijeti kako treba (naime, nije „hihobran“, nego „kihobran“), a drugo, te riječi nemaju nikakav normativni, tj. obvezujući karakter.

Osobno, najviše mi se sviđa riječ „šekspiriti se“. Šteta je što mediji nisu prenijeli cjelovito autorsko obrazloženje, a koje glasi: „na razmetljiv se i neopravdan način praviti/prikazivati velikim piscem (pjesnikom, dramatičarom, i sl.), tj. kad se netko (a dakako neutemeljeno) busa kao da je ravan čak i Williamu Shakespeareu; glagol ‘šekspiriti se’ izveli smo stoga i aluzivnom nadogradnjom glagola ‘šepiriti se’.“


Šteta je i što su objavljena samo imena autora nagrađenih a ne i ostalih riječi u širem izboru. Ima tu i nešto u vezi (nematerijalnih) autorskih prava, a što se ne bi smjelo ignorirati. Naime, ako su se oko tog „šekspirenja“ Boris Beck i Hrvoje Hitrec upustili čak i u oštru polemiku, zašto ne bismo saznali tko se „drznuo“ smisliti nešto tako „sporno“?

Nemam se razloga šekspiriti, ali ni ičega sramiti, pa koristim, kad već mogu, ovu priliku kako bih objavio (a što je lako provjerljivo kod organizatora) da smo riječ „šekspiriti se“ skovali i na natječaj je predložili – moja supruga i ja.

I pritom smo se odlično zabavili!

Nastavite čitati

Kolumne

KOLUMNA Brexit i Kujundžić: viša matematika

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Čita čovjek svašta, pa sam u ponoći svijeta pročitao i zabrinjavajući podatak da će Brexit svaku britansku obitelj stajati 1000 funti godišnje.

To je 8321 kuna godišnje po obitelji. Ne znam koliko članova ima prosječna britanska obitelj; recimo – četiri. To je 2080 kuna po Britancu. Godišnje. Mjesečno je to 173 kune po čovjeku. Tjedno 43 kune. I to u zemlji gdje je prosječna plaća otprilike tri puta veća nego u Hrvatskoj. Strašno! Ali neka im, sada će i ti perfidni Britanci iskusiti cijenu slobode!
Da bi platio cijenu slobode, krvavo izvojevane na ratištima Bruxellesa i Strasbourga i nekakvih referenduma, svaki će se Britanac tjedno morati odreći… pa, otprilike, jedne ili dviju kutija cigareta.Da, cigarete su tamo jako skupe.

Ali, molim lijepo, kaj bi mi Hrvati bili lošiji?! Ni govora: sada će i u Hrvatskoj cigarete biti podjednako skupe! Mi imamo tri puta nižu prosječnu plaću i naravno da ćemo to podnijeti! Zora puca, bit će dana! K’o što bi rek’o maršal: „Mi nećemo da budemo zaostala zemlja koju svaki đavo ‘oće da porobi!“
Jer, kaže ministar Kujundžić o poskupljenju cigareta i alkohola: „Najmanje 100 posto, to je jedina učinkovita mjera. Stopostotno povećanje cijena cigareta i alkoholnih pića smanjuje za 60 posto ulazak djece u svijet pušenja i alkohola.“

Pa zašto onda odmah ne poskupe za 200 posto? Tako će se ulazak djece u svijet pušenja i alkohola, ako ja znam računati, smanjiti za 120 posto. Iako bi i smanjenje od 100 posto bilo sasvim dovoljno. To ću svakako podržati. I ja ću se u tom slučaju ne samo odreći pušenja nego se i aktivno uključiti u antipušačku kampanju. I nek’ me za to plate iz onih 20 posto zarade koja će im preostati nakon što se ulazak djece u svijet pušenja i alkohola smanji za punih 100 posto.
Ili da me barem prime na Hitnu kad je hitno… dragi ministre.

Nastavite čitati

Promo

Varaždinsko online izdanje