Piše: Velimir Bašek

Poznato je da u Hrvatskoj ima više od četiriju milijuna nogometnih izbornika, više ili manje stručnih, s različitim nogometnim filozofijama. Svima je zajedničko to što svaki od njih ima što reći o toj temi i svaki zna na koji način doći do trona svjetskog nogometnog prvaka. Slična je situacija i u zaštiti prirode. Svatko ima dijagnozu za divlju životinju koja se čudno ponaša i zna na koji joj način pomoći, svatko zna kako se učinkovito riješiti suhog korova sa svoje oranice ili očistiti džunglu oko svoje kućice na Muri ili Dravi, tu se ionako samo razmnožavaju zmije, štakori i komarci. Sve odreda niškoristi, rekli bi mnogi.

Čuvari prirode se svakodnevno susreću s mnogim primjerima u kojima ljudi iz neznanja ili obijesti čine razna štetna djela po prirodu. Iako nadležni zakon čuvarima prirode daje mnoge ovlasti, pa i one za kažnjavanje takvih ponašanja, oni se primarno bave edukacijom, prije svega lokalnog stanovništva. Edukacijom se postižu dugoročniji ciljevi, ljudi nauče koja su to prihvatljiva ponašanja za prirodu te kasnije i sami utječu na druge da promijene neke svoje običaje koji su štetni po prirodu. Na taj način se priroda štiti, ali i promiče važnost njene zaštite i širi svijest o prirodnim vrijednostima koje nas okružuju.

Prijave čuvarima prirode

Na internetskim stranicama Međimurske prirode (www.medjimurska-priroda.info) dostupan je obrazac dojave čuvarima prirode. Putem tog obrasca, svi zainteresirani mogu prijaviti uočeni problem u prirodi, a prijava se upućuje direktno čuvarima prirode koji onda dalje postupaju po službenoj dužnosti. Naravno, ako je problem direktno vezan za zaštićena područja ili zaštićene vrste unutar ili izvan zaštićenih područja. Time je rad Javne ustanove još više približen svima onima koji žele doprinijeti očuvanju prirode u Međimurju.

Poletarcima ne treba naša pomoć!

Tijekom svibnja i lipnja dobivamo najviše dojava o mladim ptićima koji su pronađeni izvan gnijezda, kako sjede na tlu ili skakuću bez roditelja u blizini, a najčešća dijagnoza od dojavitelja je da su ptići napušteni, bolesni ili ozlijeđeni. Međutim, vrlo se rijetko radi o ozlijeđenim pticama ili općenito o pticama koje trebaju našu pomoć. Pojava da su mladi ptići sami je sasvim normalna u prirodi i u većini slučajeva ne zahtijeva posebne ljudske intervencije. Mladunci namjerno napuštaju svoja gnijezda i prije nego su sposobni letjeti, a takvi opernaćeni mladunci nazivaju se „poletarcima“. Poletarci izlijeću iz gnijezda na okolnu vegetaciju ili na tlo dok osjete da im je gnijezdo pretijesno, ali ih njihovi roditelji i dalje nastavljaju hraniti do trenutka kad počinju sami tražiti hranu. Radi se o sasvim uobičajenoj pojavi u proljeće i ljeto kada poletarci uče letjeti i u tome imaju pomoć i podršku svojih roditelja koji se sasvim sigurno nalaze negdje u blizini i stoga im naša pomoć nije potrebna. Dakako da postoje situacije kada ptičice treba zbrinuti, ali to su vrlo rijetki slučajevi kod poletaraca.

To je možda tužno vidjeti, no ponekad je ptica ili neka druga životinja dobar obrok za neku drugu vrstu i spas za neku drugu životinjsku obitelj. Sve je začarani krug života.

Najjednostavniji i najčešće najbolji savjet kako postupiti i što poduzeti u situaciji kad naiđete na ptića kako skakuće ili sam sjedi na tlu je – ništa!

Kako postupiti s ozlijeđenom ili stradalom divljom životinjom?

Svake godine primimo 20 do 30 dojava povezanih s ozlijeđenim ili smrtno stradalim jedinkama različitih životinjskih vrsta. Ukoliko se radi o strogo zaštićenim vrstama, jasan je protokol kojega bi se trebao držati svaki nalaznik stradale životinje. Smatramo da je broj stradalih jedinki tijekom godine znatno veći od broja prijavljenih, ali u velikom broju slučajeva nalaznik koji pronađe uginulu, bolesnu ili ozlijeđenu strogo zaštićenu životinju ne zna kako postupiti, ni komu prijaviti takav slučaj pa određen broj slučajeva ostane nezabilježen. Jedinke strogo zaštićenih vrsta iz prirode koje su pronađene iscrpljene, bolesne, ozlijeđene, ranjene ili otrovane zbrinjavaju se u oporavilištima za divlje životinje u kojima se privremeno skrbi o jedinkama strogo zaštićenih vrsta životinja iz prirode radi njihova povratka u prirodu, odnosno gdje jedinke kritično ugroženih zavičajnih vrsta koje su nesposobne za povratak u prirodu trajno borave. Praksa pokazuje da nalaznici životinja često ne prijavljuju stradavanja zbog bojazni od kompliciranog postupka ili potrebe poduzimanja drugih radnji poput transporta ozlijeđenih životinja do oporavilišta. Kako bi olakšali prijave ozlijeđenih ili smrtno stradalih strogo zaštićenih životinja i njihov transport, čuvari prirode stoje na raspolaganju svim nalaznicima s područja Međimurske županije za pomoć kod prijave u sustav, ali i transporta do oporavilišta ili neškodljivog uklanjanja, ukoliko se radi o smrtno stradalim životinjama.

Stradavaju rode, grabežljivice i dabrovi

Sukladno Zakonu o zaštiti prirode i Pravilniku o strogo zaštićenim vrstama, svaka osoba koja pronađe ili ima saznanja o slučajno uhvaćenoj ili usmrćenoj, odnosno ozlijeđenoj ili bolesnoj jedinki divlje i strogo zaštićene životinje dužna je prijaviti nalaz Zavodu za zaštitu okoliša i prirode putem obrasca za dojavu ili telefonski u roku od 24 sata, na način kako je to predviđeno u okviru Sustava za dojavu i praćenje uhvaćenih, usmrćenih, ozlijeđenih i bolesnih strogo zaštićenih životinja. Na području Međimurja najviše dojava primamo o ozlijeđenim rodama, sovama i grabežljivicama poput škanjca i vjetruše, a u slučajevima smrtno stradalih životinja prednjače dabrovi, u najvećem broju stradali pod kotačima automobila na cesti kraj akumulacijskih jezera od Orehovice pa sve do Donje Dubrave.

Ne hodaj po riječnim sprudovima!

Sezona je gniježđenja ptica. Jedno od zanimljivih staništa za ptice su riječni sprudovi. Kulik slijepčić, crvenokljuna čigra ili iznimno rijetka mala čigra najpoznatije su ptice gnjezdarice riječnih sprudova. Svoja gnijezda grade na golom šljunku ili pijesku te polažu jaja direktno na tlo na pješčanim ili šljunkovitim sprudovima. Kao i velik broj drugih vrsta, i ove su ugrožene prvenstveno zbog ljudskih aktivnosti na rijekama. Kanaliziranje rijeka, izgradnja hidroelektrana i obaloutvrda, vađenje šljunka i pijeska neki su od razloga gubitka sprudova – glavnih staništa ovih vrsta. S obzirom da su jaja ovih ptica nalik kamenju kakvo se nalazi na sprudu, jedna od opasnosti je i samo hodanje po sprudovima jer je iznimno teško uočiti gnijezdo i jaja u gomili kamenja koje se nalazi oko gnijezda pa postoji velika vjerojatnost da će hodač nenamjerno uništiti jaja. Isto tako, opasnost postoji i za male ptiće dok se izlegnu i započinju svoju avanturu života na sprudu.

Krhka su jaja pod našim nogama

Kako bismo pomogli opstanku rijetkih malih čigri i sačuvali zanimljive kulike u što većem broju – izbjegavajmo hodanje i vožnju po šljunčanim i pješčanim sprudovima tijekom sezone gniježđenja, od sredine travnja do kraja srpnja. Ako postoji potreba za izlaženjem iz čamaca prilikom plovidbe po našim rijekama, ne udaljavajmo se daleko od rijeke, ostanimo u pojasu od nekoliko metara od vode i krećimo se uz oprez i širom otvorenih očiju.

Ne spaljujte korov!

Svjedoci smo sve učestalijih požara tijekom proljeća kada se obavljaju radnje za pripremu obradivih površina za sjetvu u proljeće. Požara nisu pošteđene ni površine koje se nalaze unutar zaštićenih prirodnih područja, a najčešći uzrok požarima na otvorenom je čovjek, odnosno ljudska nepažnja. Upravo zbog nekontroliranog spaljivanja biljnog i drugoga gorivog otpada, svake godine bilježi se sve više požara na otvorenim prostorima koji zahvaćaju poljoprivredne kulture i stvaraju štetu njihovim vlasnicima. Najbolji način da izbjegnemo štetu je da uopće ne palimo poljoprivredni otpad kada čistimo oranice, obrezujemo voćnjake ili kosimo travu u dvorištu. Sve su to vrijedne organske tvari bogate ugljikom i njihovim ćemo kompostiranjem vratiti hranjive tvari u tlo te doprinijeti smanjenju klimatskih promjena. Spaljivanje takvog otpada, osim što zagađuje okolinu, zagađuje zrak, širi opasnost od požara po okolne objekte, voćnjake, košnice ili šume koje se mogu nalaziti u neposrednoj blizini oranica. Ono što je najvažnije, spaljivanjem strništa, livada i pašnjaka, osim što se uništava kompletna biljna masa koja je prisutna na oranici, uništavaju se mikroflora i mikrofauna na tom lokalitetu, što znači da se narušava stanje zemljišta kao osnove poljoprivredne proizvodnje. Također su ugroženi i susjedni usjevi, ugrožena je životna sredina i ljudski životi, ugrožava se divljač, materijalna šteta može biti velika, a na kraju je potrebno povećati unošenje umjetnih gnojiva na opožarene oranice, čime se opet ugrožava zdravlje ljudi i životinja.

Za svako paljenje vatre na otvorenom građani su dužni obavijestiti nadležnu vatrogasnu postrojbu i poduzeti određene mjere predostrožnosti. Također, dužni su poštovati donesene odluke koje se odnose na ograničenja i zabranu paljenja. Upravo je ovih dana donesena Odluka o zabrani spaljivanja smeća, korova, suhe trave i drugog poljoprivrednog i šumskog otpada te loženje vatre u šumama i blizini šume prema kojoj se zabranjuje navedeno spaljivanje od 2. svibnja do 3. listopada 2022. godine.