Povežite se s nama

Ljudi i priče

Sedam sati na dan u vlaku koji je jedina opcija za odlazak na posao

Objavljeno:

- dana

SPREMNI I NA PROSVJED

Pola dana provede u vlaku i na željezničkoj stanici. Ujutro, već u 8:30, dolazi na željezničku stanicu u Lepoglavi. U Varaždinu je već u 9:10. Čeka drugi vlak koji kreće u 10:42 da bi došla do Murskog Središća u 11:18. No ni to nije kraj puta. S kolodvora u Murskom Središću u 11.55 ide treći vlak koji vozi do nekoliko minuta udaljenog Vratišinca.

Tek tada je još nekoliko minuta hoda dijeli do Osnovne škole “Vinko Žganec” gdje počinje raditi u 12:30. Dolores Vrabelj iz Lepoglave u toj školi je spremačica. I od Lepoglave do Vratišinca putuje tri i pol sata. Kada se vraća kući nakon što u školi sve dovede u red, ponovo tri sata provede u vlaku. Iz Vratišinca kreće u 19:39 u Mursko Središće. Od tamo vlak ponovo polazi za Varaždin gdje dolazi u 20:35. Dolores u Varaždinu provodi još dva sata jer čeka vlak kako bi se vratila kući. Tek u 22:35 kreće vlak za Lepoglavu. Ako ne kasni, na kolodvoru je u 23 sata. Dolores dolazi kući pola sata prije ponoći.

Bez vlaka, bez posla

U 8:30 ujutro kreće na posao. Vraća se na kolodvor u Lepoglavu u 23:05. Kod kuće je u 23:30.

Dolores Vrabelj, spremačica u osnovnoj školi, u vlaku i na kolodvorima provede sedam sati na dan! Osam sati koje bi trebala provesti radeći nešto za sebe, prema onoj podjeli osam sati rada, osam sati odmora i osam sati sna, ona provede putujući od Lepoglave do Vratišinca i natrag. No ona nije zvala da bi se žalila na život koji vodi već da bi upozorila da bi joj takav život mogao nestati. – Ja sam kao i mnogi drugi ljudi ovisna o večernjem vlaku koji vozi za Golubovec. Prije dvije godine HŽ je ukinuo tu liniju i ostali smo bez nje na šest mjeseci. Svim silama su se putnici koji putuju prema Ivancu i Lepoglavi trudili da se linija vrati. Kako ćemo mi, nas 30, koji smo ovisni o tom vlaku svojim poslodavcima objasniti da ne možemo na posao niti da se možemo vratiti kući – kaže Dolores.

Vlakovi vikendom

Da u Hrvatskim željeznicama ponovno razmišljaju o ukidanju te večernje linije čula je, kao i drugi putnici, od konduktera prije nekoliko dana. – Ne samo da ukidaju tu liniju radnim danom, već i vikendom. Subotom i nedjeljom ništa ne vozi, a ima velik broj ljudi koji rade kao zaštitari ili u trgovačkim centrima i ne mogu na posao – objašnjava Dolores. Ona kao i drugi putnici iz tog kraja Varaždinske županije, nema izbora. – Nema ni autobusnih linija, ali ako i koristim autobus, to mi je dodatni trošak koji mi ne pokrivaju putni troškovi – veli.

U HŽ-u nam nisu htjeli dati odgovor na pitanje misle li ukinuti tu večernju liniju za Golubovec. – Radi se na izmjenama voznog reda koje će se odnositi i na linije koje voze vikendom i to na području cijele Hrvatske – telefonom nam je samo rekla glasnogovornica HŽ-a Mihaela Tomurad Sušec. Što to točno znači za 30 ljudi iz druge smjene ovisnih o vlaku – nije poznato. Jedno je sigurno – kako kaže Dolores – spremni su i na ozbiljan prosvjed.

Izvor:
Foto:

Ljudi i priče

Zlatni pir Ivana i Anke Čurila s Halića: Oduvijek i zauvijek

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Kad su se Ivan i Anka Čurila prije 50 godina međusobno obvezali na vjernost, ljubav i poštovanje, bili su mladi i zaljubljeni i nisu znali što je ispred njih.

Nisu ni razmišljali. Znali su da se vole i žele zajedno u budućnost, pa što i kako bude. Tek danas, pola stoljeća potom, kad se osvrnu iza sebe, znaju da su uspjeli. Iza njih su desetljeća životnih radosti i tuga, zajedno su se smijali i plakali, ali nikad nisu odustali. I niti na trenutak nisu požalili što su se zadnjeg dana 1967. godine, 31. prosinca, upustili u tu, za njih avanturu života: brak.

Životne zamke lakše je bilo prebroditi zajedno

Život je, kako već to biva, imao svoje zamke, ali Ivanu i Anki ih je bilo lakše zajedno prebroditi. Kad im je sin Ivica nesretno stradao kao mladić, ranjena srca su zajedno liječili.
Danas se gotovo ni ne sjećaju života kad nisu bili zajedno, jer se sve važno u njihovim životima dogodilo u ovih zadnjih 50 godina. Imali su dva sina, njihov sin Nenad sa suprugom Blaženkom također ima dva sina, Ivicu i Matea. Unuci su im danas sve i beskrajno su ponosni na dečke, a nadaju se da će stariji Ivica uskoro uploviti u brak s djevojkom Stelom, pa će opet biti dječjeg smijeha koji, kako oboje vele, grije dušu.

– Možda bude i koja curica u obitelji nakon pola stoljeća, tko zna – smije se Ivan, a supruga Anka ga prijekorno gleda: – Svejedno što bude, samo neka je živo i zdravo. Na kraju oboje zaključuju: “Eto, nas dvoje već i o praunucima, a tko zna što je mladima u glavi.”

Što god da je “mladima u glavi”, oni će im uvijek, kažu, biti potpora, jer Mateo i Ivica su centar njihova svijeta. Budući da žive u susjedstvu, od rođenja su svakodnevno u njihovim životima. Ivan i Anka Čurila su cijeli život u Gornjem Knegincu, na Haliću, dva Ivanova brata su također život provela na istom brijegu, a tu živi i Nenad s Blaženkom i dečkima. To što se nitko iz obitelji desetljećima nije odselio najbolje govori o obiteljskoj povezanosti, koja je za Ivana i Anku svetinja.

Njih dvoje će se, kažu, i dalje voljeti, poštovati i povremeno svađati, pa se hitro i pomiriti, a Blaženka i Nenad već razmišljaju kako im dijamantni pir, za 25 godina, učiniti nezaboravnim.

Nastavite čitati

Ljudi i priče

Obrtnici priuštili pravo sajmeno raspoloženje

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

SAJAM

Da su varaždinski obrtnici žilava „sorta“, unatoč svim nedaćama koje su ih snašle zadnjih osam godina, pokazali su ovog vikenda na Obrtničkom uličnom sajmu. Izlagalo se na 50-ak štandova, atmosfera je bila prava sajmena, puna dobrih vibracija.

Jedni su šišali, drugi prodavali svoje originalne proizvode, treći održali modne revije vlastitog dizajna… Svi su imali zajedničko jedno – tvrdoglavost i kretivnost. Onu tvrdoglavost koja koja im je trebala zadnjih osam godina kako bi opstali i danas mogli pokazati tu svoju kreativnost. Frizerke je taj dan podsjetio na subote otprije desetak godina, kad su mušterije kavom „mitile“ mjesto za frizuru prvog dana vikenda. Neki od onih koji su sjeli u frizerski stolac priznaju da nije bilo slučajno. – Pročitala sam da će biti besplatno šišanje i frizura, pa sam odlučila iskoristiti priliku. Kad plaćam, ne mogu si priuštiti eksperimente, idem na sigurno. Ovako riskiram i lani nisam požalila. Evo me opet… – veli Marina dok sjeda u frizeraj na Korzu.

Viktor Plavec

Zadovoljan je i Viktor Plavec, vjerojatno najstariji varaždinski obrtnik, kako po godinama tako i po više od pola stoljeća obrtničkog staža. Vjeruje da će obrtništvo opstati, ali, kaže, ne bi bilo loše kada bi država pripomogla. – Unatoč svemu, obrtnici se ne daju. No, neki su zanati, poput recimo postolar, s dozvolom jeftinog uvoza gotovo pa nestali. Država bi trebala uvesti red na tržištu, čuvati tradiciju i efektnim mjerama pomoći obrtnicima da opstanu – govori Viktor Plavec, umirovljeni vlasnik fotografske radionice. Plavec zna o čemu govori, jer upravo je njegova obitelj vjerojatno najdugovječnija varaždinska obrtnička familija – njegova unuka je sad četvrta generacija koja vodi obiteljsku fotografsku radnju. Korzom je prošetao i kalifornijski bračni par iz San Francisca, Doug i Jane, čija je radoznalost dovoljno govorila o zanimljivosti tradicijskih zanata turistima. Sve ih je zanimalo – ručni radovi, veseli kišobrani oslikani anđelima i gradskim motivima Suzane Bernat, srednjovjekovne krinoline i odore Udruge Potkalničkih plemenitaša, proizvodi opojnog mirisa lavande Jadranke Lili Plešnar, savršeno očuvani oldtimeri, domaći med, bučino ulje… Doug veli da se osjeća kao da su ga „anđeli spustili na Korzo“, a ne da je usputni putnik koji je s crusera kojim krstari jadranskom obalom – od Albanije do Grčke – na nekoliko sati stigao u Grad. – Anđeo me spustio u svoju anđeosku ulicu – veli Doug i dodaje da je iznimno vidjeti lokalne ljude koji rade ono u čemu uživaju. Sreća pa ne znaju sve probleme s kojima se susreću ti lokalni ljudi kako bi opstali i radili baš to u čemu uživaju. 

Izvor:
Foto:

Nastavite čitati

Promo

Varaždinsko online izdanje

Međimursko online izdanje