Povežite se s nama

Međimurje

„Sestra, nevesta, za naveke sestra! Brat, brat, za naveke brat!“

Foto: Ivan Agnezović

Objavljeno:

- dana

Jaje u običajima i vjerovanjima mnogih naroda zauzima važno mjesto. Kako gdje, simbolizira život, novi početak, blagostanje, pobjedu dobra nad zlom… Kršćani jaje posebno vežu uz proslavu svojeg najvećeg blagdana Uskrsa. Jaje, odnosno pisanica simbolične su oznake ove svetkovine, središnji motiv cijelog uskrsnog ciklusa, od Cvjetnice, preko Uskrsa do Bijele nedjelje ili Malog Uskrsa.

To posebno vrijedi za Međimurje. I dok se u svim dijelovima Hrvatske jaja uz šunku, hren i kolače na Uskrsno jutro nose u crkvu na posvećenje, u Međimurju, posebno njegovom donjem dijelu, jaja su zauzela središnje mjesto i sedam dana nakon Uskrsa, odnosno na Bijelu nedjelju ili Mali Uskrs.

– Ujutro za doručak obavezno je bilo „cvertje“ (kajgana), a poslije su djeca, pa i odrasli „dečki“ i „deklje“ dobivali pisanice – šarena jaja. S njima se išlo u crkvu (nije bila obveza), a poslije objeda na sestrenje i bratimljenje. Karakteristični, tradicijski doručak „cvertje“ ljudi objašnjavaju: „Mora se tak kaj bodo bolje kokoši neslje“. No, šarena jaja ili pisanice zauzimala su tog dana tako značajno mjesto da su ljudi bijelu nedjelju prekrstili u „pisano nedeljo“ jer se za pisanice govorilo da se „pišu“, a ne izrađuju ili crtaju – navodi istraživačica međimurske tradicije Marija Novak u tekstu „Međimurske pisanice“ objavljenom u časopisu „Kaj“ 1983. godine. Marija Novak je svoja istraživanja i razgovore sa starijim mještanima Donjeg Vidovca, Donje Dubrave i Kotoribe obavljala tijekom 1978. i 1979. godine.

Tko je prvi počeo bojati i ukrašavati jaja, nije poznato. Zna se tek da su pisanice dio različitih tradicija brojnih slavenski i neslavenskih naroda. Tek se pretpostavlja da je bijela ljuska privlačila ljude da na njoj naprave ukrase i čistoga čovjekova poštovanja prema jajetu.

– U donjem Međimurju su pisanice, koliko stari ljudi pamte, bile oduvijek crne boje. Vrlo, vrlo rijetko koje bile su smeđe. Na pisanicama je isključivo bilo nacrtano cvijeće. Pravljenjem takvih pisanica bavile su se samo žene. Krajem devetnaestog stoljeća i u prvoj polovici dvadesetog, u svakom je selu bilo i do dvadesetak žena koje su veoma lijepo znale napisati pisanice. I među njima bilo je onih koje su slovile kao najbolje poznavateljice te vještine. Tako je između dva rata u Donjoj Dubravi bila poznata po izrazito lijepim pisanicama Kata Rusak, u Donjem Vidovcu Kata Gabaj, a u Kotoribi Klara Petermanec. Kasnije su u Donjoj Dubravi samo dvije žene očuvale vještinu: Mara Fabić i Margareta Benko – ističe Marija Novak u svom tekstu.

Nositeljica vještine izrade črnih pisanica danas je Biserka Vučenik iz Donje Dubrave, koja u okviru svojih redovitih izložbi održava i radionice na kojima znanja i vještinu prenosi na sve uzraste. Upravo jedna takva izložba je otvorena za razgledavanje na Općem odjelu Knjižnice „Nikola Zrinski” Čakovec do 9. travnja. Na izložbi pod nazivom „Međimurska črna pisanica“ mogu se razgledati radovi Biserke Vučenik koja se izradom črnih pisanica bavi više od 30 godina. Pisanice se izrađuju posebnom batik tehnikom, pri čemu se pisanice iscrtavaju drvenim štapićem na čiji je vrh komad bakrene žice omotan u obliku kljuna tzv. kljičicom.

Črna pisanica se u središtu pažnje našla na Bijelu ili Pisanu nedjelju.

– Naime, na „pisano nedeljo“ je svako dijete dobilo pisanicu na poklon od krsne ili „ferminjske“ (krizmane) kume, od tetke ili su mu je kupili roditelji. Ne samo djeca već i odrasli „dečki“ i „deklje“ znali su dobiti pisanice. Pisanice su čuvali poput neke svetinje, zamatali ih u maramice i s njima su se poslije objeda išli bratiti ili sestriti. Sestrilo se ili bratilo na ulici, križanju, pred crkvom, na livadi ili u kući. Mjesto za sestrenje nije bilo određeno. Stariji „dečki“ i „deklje“ (do 18 godina) znali su većinom u kući prirediti i malu veselicu. Kad su se pobratili i posestrili, pjevali su i plesali. U Kotoribi su takve veselice bile više poznate nego u Donjoj Dubravi i Donjem Vidovcu. Na takvim su se veselicama našli samo mladi koji su bili neoženjeni. Djevojke su se mogle sestriti do udaje, a mladići do ženidbe – navodi Novak.

Svatko tko se želio bratiti ili sestriti unaprijed je izabrao kome će to predložiti. Izabranici su obično bili školski prijatelji ili susjedi. Kad su se sastali, dječak bi obično pitao: „Se boš z menom bratil?“, a djevojčica: „Se boš z menom sestrila?“ Ako su dobili pozitivne odgovore, izmijenili su pisanice uz istovremeno i zajedničko govorenje:

Sestra, nevesta,

Za naveke sestra.

ili

Brat, brat,

Za naveke brat.

– Nisu uvijek morali istovremeno govoriti. Moglo se sestriti i tako da je najprije jedna djevojčica govorila, a nakon nje druga. Pri govorenju je prvo desnom rukom u kojoj je držala pisanicu pritisnula svoje grudi i rekla: „Sestra“. Zatim je pritisnula grudi druge djevojčice i rekla: „Nevesta“, pa onda opet svoje i rekla: „Za naveke“ i napokon njene i rekla: „Sestra“. Tada joj je dala svoju pisanicu. Grudi je mogla pritiskati, odnosno doticati i samo na slogove što je naravno iziskivalo i brži tempo govorenja. Na takav isti način se i bratimilo, jasno uz govorenje – brat… – dodaje Marija Novak.

Djevojke koje su se posestrile su se poslije toga nazivale „pisane sestre“, a mladići „pisani brati“.

Na „pisano nedeljo“ znalo je biti i tuge i plača. Ponekad se dogodilo da je predloženi bio odbijen.

– Neki put je i pisanica znala odigrati ulogu tko će se s kime bratiti ili sestriti. Kad je nekom bilo predloženo da se brati, znao bi reći: „Dej da ti vidim pisanico!?“ Ako mu se pisanica nije sviđala, rekao bi: „Nemaš ljepo pisanico, nam se z tebom bratil!“ Dakle, djeca, pa i odrasli nisu se zadovoljavali s bilo kako našaranim pisanicama. Zato su žene trebale paziti kod izradi kako bi pisanice bile što ljepše – zaključuju Marija Novak u svome tekstu.

Međimurje

Cijepljenje AstraZenecom u Čakovcu nastavlja se i idućeg tjedna

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

U petak je temeljem dogovora Zavoda za javno zdravstvo Međimurske županije i Grada Čakovca, u trijažnoj garaži Županijske bolnice Čakovec organizirano cijepljenje protiv SARS-Cov-2 virusa.

Cijepiti su se mogli svi punoljetni građani, bez obzira na to jesu li se prijavili preko aplikacije Doma zdravlja Čakovec, a interesa nije nedostajalo.

Unatoč lošem vremenu, građani su pristizali u velikom broju već od jutarnjih sati pa se u pojedino doba na cijepljenje trebalo pričekati i do pola sata.

Gradska uprava proteklih je tjedana primila brojne upite zašto na području grada nema organiziranog mjesta za cijepljenje.

Mnogi građani koji su se željeli cijepiti nisu bili u mogućnosti otići na organizirane punktove u druga mjesta u Međimurju pa je zato i dogovoreno masovno cijepljenje u krugu Županijske bolnice Čakovec.

Za punkt u trijažnoj garaži bolnice, Grad Čakovec je osigurao stolice i komunalne redare koji su pazili na red, dok su se Zavod za javno zdravstvo i Županijska bolnica Čakovec pobrinuli za sve ostalo.

Kako je rekla ravnateljica Zavoda za javno zdravstvo, Marina Payerl-Pal, u cilju procjepljivanja što većeg broja građana cijepljenje će se u Čakovcu nastaviti i tijekom idućeg tjedna, no u nešto drugačijoj satnici.

I dalje će se građani moći cijepiti radnim danom od 9 do 18 sati, no na dvjema lokacijama: u prijepodnevnim satima, odnosno od 9 do 13 sati, u prostorijama Zavoda za javno zdravstvo Međimurske županije (krug Županijske bolnice Čakovec), a od 13 do 18 sati u suterenu bolnice, odnosno u trijažnoj garaži, gdje je cijepljeno bilo organizirano i u petak.

Poruka Zavoda za javno zdravstvo je da cjepiva za punkt u Čakovcu ima dovoljno, a u buduće se nadaju i cjepivima drugih proizvođača.

Nastavite čitati

Međimurje

Adaptiran Dnevni boravak čakovečkog Doma za starije za kvalitetnije socijalno uključivanje korisnika

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Međimurska županija

Međimurska županija kao osnivač Doma za starije i nemoćne osobe Čakovec još od 2007. godine sufinancira boravak 15-ak korisnika Dnevnog boravka za osobe koje boluju od Alzheimerove bolesti i drugih demencija.

Realizacijom prve faze projekta „Pruži ruku“, čiji je nositelj Međimurska županija, adaptiran je i opremljen prostor depadanse za kvalitetno obavljanje aktivnosti Dnevnog boravka za osobe oboljele od Alzheimera i drugih demencija.

– Adaptacija i povećanje prostornih kapaciteta omogućit će povećanje broja korisnika Dnevnog boravka te će se, zahvaljujući projektu, u život zajednice putem rada Dnevnog boravka uključiti 30 oboljelih osoba, spriječit će se njihova prerana institucionalizacija, a članovima obitelji omogućit će se lakša ravnoteža između obiteljskog i poslovnog života – rekla je ravnateljica Doma za starije i nemoćne osobe Čakovec Štefica Martinez, istaknuvši važnost ovog projekta putem čijih će se aktivnosti nastojati senzibilizirati zajednicu o bolestima demencije.

Razvijanje socijalnih usluga

Jedan od glavnih programa Međimurske županije je razvijanje socijalnih usluga. Na glavne elemente projekta podsjetila je pročelnica UO-a za zdravstvo i socijalnu skrb MŽ Sonja Tošić-Grlač, pojasnivši da će se uz adaptaciju i opremanje Dnevnog boravka suvremenim didaktičkim materijalima jačati kapaciteti stručnjaka temeljem kojih će biti pružene nove socijalne usluge u radu s osobama oboljelima od Alzheimerove demencije.

Članove obitelji spomenutih korisnika također će se osvijestiti i educirati kako bi lakše postigli ravnotežu između poslovnog i privatnog života.

Radit će se na socijalnom uključivanju osoba oboljelih od demencije pomoću sudjelovanja u aktivnostima Dnevnog boravka te će se organizirati jednodnevna putovanja, posjet Muzeju Međimurja Čakovec i Muzeju nematerijalne baštine „Riznica Međimurja“.

Osim toga, organizacijom pet „Alzheimer caffea“ u pet različitih županija obilježit će se Dan Alzheimerove bolesti te upoznati i osvijestiti javnost o važnosti prepoznavanja ranih simptoma demencije.

Kvalitetna suradnja

Suradnja Međimurske županije i Doma za starije i nemoćne osobe u Čakovcu iz godine u godinu je sve kvalitetnija te pridonosi modelu deinstitucionalizacije i boljoj skrbi prema starijim i nemoćnim osobama.

– Uz ovaj projekt otvorit ćemo mogućnost da starije i nemoćne osobe, ali i njihove obitelji, imaju kvalitetniju svakodnevicu. Depadansa je dobila uređeni i moderni prostor koji će omogućiti nove sadržaje. Uz to, obnovljen je Dom za starije i nemoćne osobe u Čakovcu te smo proveli niz drugih projekata koji promiču nove sadržaje za starije osobe u suradnji s udrugama umirovljenika. Tijekom zadnjih godina uloženo je gotovo 17 milijuna kuna u projekte vezane za starije i nemoćne osobe, jer želimo stvoriti nadstandard i u ovom segmentu – zaključio je župan Međimurske županije Matija Posavec.

Nastavite čitati