Povežite se s nama

Sport

Sestre Posavec zbog rukometa propuštale maturalna putovanja, no sada im se sve vratilo

FOTO: Privatna arhiva, Međimurska županija

Objavljeno:

- dana

Rukometnim heroinama, blizankama Pauli i Steli Posavec, njihovo Međimurje i rodni Strahoninec priredili su doček za pamćenje unatoč pandemiji koronavirusa.

Cure nisu mogle suspregnuti suze, koje su potekle same od sebe.

– Stalno spominjemo da uopće nismo svjesne što se to dogodilo u zadnja dva tjedna. Sada uživamo u ovim trenucima. Nemamo riječi kojima bismo zahvalile svima, ne samo onima koji su nas bodrili kroz Prvenstvo već i kroz cijeli život – istaknule su ushićeno sestre Posavec.

Ponos

No, tko su Međimurke koje su s Hrvatskom stigle do čudesne bronce na Europskom rukometnom prvenstvu?

Rukomet su počele trenirati kao devetogodišnjakinje na nagovor susjede Klare. Prve trenerice koje su ih povele u rukometne vode bile su Ljubica Vrbančić i Darinka Pavleković, zatim Nebojša Buvač te u seniorskoj kategoriji pokojni Željko Golik, koji je bio njihov trener do odlaska u Lokomotivu.

No, jabuka ne pada daleko od stabla. Otac Dražen bio je nogometaš koji je igrao za županijske niželigaše Strahoninec i Savsku Ves, a godinama je vodio mlađe uzrasne kategorije u Savskoj Vesi

Majka Edita bavila se atletikom i rukometom.

– Nama je sport doručak, ručak i večera. Od malih nogu smo svi u sportu. Moja oba brata također su se bavila nogometom, kao i oba djeda Paule i Stele, koji su bili odlični nogometaši – naglasio je otac Dražen Posavec, koji je izrazito ponosan na svoje kćeri.

– To što su djevojke napravile na Europskom prvenstvu, to je veće čudo nego što su napravili nogometaši u Rusiji. Djevojke su ispraćene podcjenjivački, čak se nitko nije nadao da će proći skupinu. One su velikim zajedništvo osvojile tu broncu. Ponosan sam do neba i srce mi je ogromno – rekao je Dražen Posavec.

Vatrena navijačica svojih kćeri je majka Edita.

Odricanja

– Ma ja vam ne mogu ni gledati te infarktne završnice. Kad je bilo gusto, otišla sam u drugu sobu – smije se majka Edita.

Paula i Stela prije rukometa bile su mažoretkinje, kao i njihova starija sestra Leona.

– Vjerojatno su zato i tako koordinirane jer su prije rukometa bile mažoretkinje. To što one mogu sa štapom nije lako. Ja sam probao i nije mi baš išlo – smije se otac Dražen te ističe da su njegove kćeri zbog rukometa propustile mnogo toga.

– One u životu nisu propustile nijedan trening. Kad su bile manje, kupio bih im rukometnu loptu i začas bi njome razbile staklo na vitrini. Njima je rukomet sve i zbog njega su propuštale maturalna putovanja i izlaske, no sve im se sada vratilo – naglasio je Paulin i Stelin otac.

Obje Strahoninčanke danas su članice Lokomotive. Stela je buduća pravnica, dok Paula studira menadžment turizma i sporta.

– Moje cure su vrlo skromne i velike su radnice. Samo da ih zdravlje posluži i još ćemo se radovati njihovim uspjesima! – zaključio je ponosni otac.

Sport

Juniora Varaždina pobijedili Dinamo i osvojili Hrvatski kup!

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Ogroman uspjeh ostvarili su juniori Varaždina. U finalu Hrvatskog kupa u Dugopolju svladali su Dinamo s ukupnih 5:3 (2:2) nakon boljeg izvođenje jedanaesteraca i osvojili titulu.

Varaždinci su poveli u 20. minuti preko Vugrinca koji je realizirao kazneni udarac. No, samo pet minuta kasnije Dinamo je izjednačio preko Barišića.

S rezultatom 1:1 se otišlo na odmor. U petoj minuti nastavka Varaždin je opet vodio. Zabio je nakon gužve Havojić. Ipak, u 58. minuti Dinamo je opet izjednačio. Precizan s 11 metara bio je Barišić.

Do kraja se mreže nisu tresle pa se pobjednik tražio u lutiji jedanaesteraca.

Junak Varaždinaca bio je vratar Šteko koji je u samoj završnici ušao samo za penale umjesto Kosa Harjača.

Šteko je obranio dva penala dinamovcima, a jednog su Zagrepčani promašili. Za Varaždince su precizni bili Belcar, Bujan i Ocvirek za veliko slavlje.

Ovo je osvojeni trofej mladih varaždinskih nogometaša nakon dugo vremena, a prvi trofej Miljenka Mumleka kao trenera.

Nastavite čitati

Sport

Ivana, Florijana i Jakova omalovažavali su od malih nogu, a danas imaju olimpijsko zlato oko vrata

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Hrvatska muška rukometna reprezentacija gluhih i nagluhih osvojila je zlatnu medalju na 24. Olimpijskim igrama gluhih u brazilskom Caixas do Sulu nakon što je u finalu svladala Njemačku s 32:21.

Svoj obol zlatu dala su trojica rukometaša iz varaždinskoga kraja: Florijan Kolarić (22), rukometaš Vidovca, njegov suigrač iz Vidovca Ivan Pajić (38) i Jakov Kolarić (32), koji brani boje Rukometnoga kluba Trnovec.

Samouvjereni

– Iskreno, tomu smo se i nadali. Nismo bili nimalo iznenađeni jer su pripreme bile doista mukotrpne i sve je bilo tomu podređeno – rekao je Jakov Kolarić, koji igra na poziciji lijevog i desnog krila.

– Ma sve je bilo odlično organizirano. Od hrane i smještaja do same organizacije natjecanja – ubacio se Ivan Pajić, kojem je ovo čak šesta olimpijska medalja. Sva trojica su nagluhe osobe. Njihovi problemi sa sluhom manifestirali su se kad su imali 3 do 4 godine. No sva trojica razgovaraju kao i osobe koje dobro čuju.

– Mi čujemo, ali jednostavno, problem nam je razumijevanje. Na primjer, čut ću da ova žena desetak metara od nas nešto govori, ali što govori, to jednostavno ne mogu razumjeti. Zato nam je važno da čovjek s kojim razgovaramo govori razgovijetno jer mi čitamo s usana – dodao je Florijan Kolarić.

Pajić je dodao da nema potrebe govoriti glasno.

– To nema nikakve koristi. Govorite razgovijetno i polako, a na kraju krajeva, imate papir i olovku, pa možete i tako komunicirati. Posebno zna smetati kad ljudi nešto mašu rukama ispred lica. Također, neki misle da su znakovni jezik naučili za godinu dana, no to se svladava jedno vrijeme – dodao je Ivan Pajić, koji je rukomet počeo igrati u Varteks Di Capriju, a od 2002. godine član je Rukometnoga kluba Vidovec.

Florijan je od prvog razreda osnovne škole član vidovečkoga rukometnog prvoligaša (drugi rang hrvatskog rukometa). Njegov brat Jakov je od prvog do osmog razreda osnovne škole igrao nogomet, a onda se u prvom razredu srednje škole prebacio na rukomet, i to također u Vidovcu, no posljednje tri sezone član je Rukometnoga kluba Trnovec.

– U klubu sve ovisi o treneru, odnosno želi li on raditi ili ne želi raditi s gluhim i nagluhim rukometašima. U klubovima nam suigrači signale za neke akcije daju rukom, a u reprezentaciji se sporazumijevamo isključivo znakovnim jezikom – objasnio je Jakov, koji je u djetinjstvu zbog svog hendikepa znao biti omalovažavan.

Uključenost

– Nije baš bilo ugodno, no to je tako kad je djeci nešto novo. Neki ljudi nose naočale jer slabo vide, pa nikomu ništa. Bilo mi je neugodno, pa slušne aparate nisam ni nosio u školi. No, danas se znamo šaliti na svoj račun i ne zamaramo se puno jer mi najnormalnije živimo sa svojim hendikepom i nismo drugačiji od osoba bez hendikepa – dodao je Jakov, koji radi u jednoj tvrtki kao dostavljač. Njegov brat Florijan je student građevine na Sveučilištu Sjever, dok Pajić radi kao tajnik Udruge gluhih i nagluhih osoba Varaždina i Varaždinske županije.

Što se tiče uključenosti i odnosa prema gluhim i nagluhim osobama, ističu da se mnogo toga promijenilo nabolje.

– Da, bolja je situacija, no još uvijek ima prostora za napredak. Gluhe i nagluhe osobe danas, na primjer, u Hrvatskoj ne mogu biti policajci, vatrogasci i piloti. Moramo se ugledati na SAD, koji je 50 godina ispred nas. Ondje gluha i nagluha osoba ima jednake izglede za uspjeh kao i osoba bez hendikepa – dodao je Pajić, kojem je ovo čak šesta olimpijska medalja, peta zlatna, Jakovu četvrta, a Florijanu prva.

Ambicije

– Prva se stvarno pamti – dodao je Florijan.

Iduća Olimpijada gluhih i nagluhih igra se u Tokiju 2025., a slijede im Svjetsko prvenstvo u Danskoj iduće godine i Europsko prvenstvo u Švedskoj 2024. godine.

– Najveći konkurenti na svjetskoj smotri su nam Rusi, no sada su suspendirani. Također, žestoka konkurencija su nam Nijemci i Srbi, no vjerujem da ćemo opet stići do najsjajnijeg odličja – zaključio je Pajić.

Nastavite čitati

Promo

Varaždinsko online izdanje

Međimursko online izdanje