Povežite se s nama

Ljudi i priče

Sijamske blizanke s jednim srcem

Objavljeno:

- dana

Zabilježen nizak perinatalni mortalitet

Osim čak 29 blizanaca, u varaždinskom rodilištu su prošle godine rođene i sijamske blizanke. Bile su spojene prsnim košem, a umrle su, nažalost, ubrzo nakon poroda. Obdukcija je pokazala da su se razvijale sa samo jednim srcem.

– Sijamski blizanci, čija su tijela spojena u maternici, vrlo su rijedak fenomen. Javljaju se jednom u 50.000 do 100.000 poroda, s vjerojatnošću nešto većom u jugozapadnoj Aziji i Africi. Oko polovice djece su mrtvorođenčad, a manji dio se rađa s deformacijama koje im život čine nemogućim. Preživljava ih oko 25 posto. Fenomen je češći među ženskom nego muškom djecom, u odnosu tri naprama jedan – doznali smo od dr. sc. Aleksandre Špoljarić, voditeljice Djelatnosti za ženske bolesti i porodništvo.

“Dobri rezultati odraz su dobre kliničke prakse naših liječnika perinatologa i neonatologa.“

Sijamske blizanke, teške ukupno 5.600 grama, u varaždinskom rodilištu rodila je carskim rezom žena koja je trudnoću kontrolirala u drugoj županiji. Dvije djevojčice s jednim srcem nisu imale šanse preživjeti, a to je razlog zbog kojeg je u varaždinskom rodilištu prošle godine perinatalni mortalitet za djecu iznad 1.000 grama težine bio 3,11 promila, nešto veći nego 2012. godine kada je bio 2,85 promila.

Najbolji rezultati

Stopa perinatalnog mortaliteta je važan pokazatelj kvalitete zdravstvene skrbi. Po definiciji, perinatalni mortalitet je broj smrti fetusa porođajne mase 1.000 grama, odnosno nakon 28. tjedna trudnoće te broj ranih smrti novorođenčadi (od 0 do šest dana života) izražen na 1.000 ukupno rođenih.
Daleko najniži perinatalni mortalitet za djecu iznad 1.000 grama u 2012. godini zabilježen je u Varaždinskoj i Međimurskoj županiji. Iznosio je 1,8 promila, dok je prosječan za cijelu Hrvatsku bio dvostruko veći, 3,6 promila. Za razliku od Varaždinske i Međimurske županije, sve ostale regije izuzev Primorja i Istre (2,7 promila) imale su perinatalni mortalitet viši od 3, pri čemu su najviši zabilježeni u središnjoj Hrvatskoj (5,7 promila) i u Dalmaciji (4,9 promila).
Iako se podaci o perinatalnom mortalitetu za sva rodilišta u Hrvatskoj za 2013. godinu tek očekuju, varaždinsko će bez sumnje ponovno biti među onima s najboljim rezultatima kao i prijašnjih godina.

U varaždinskom rodlištu lani je rođeno čak 29 blizanaca

– Dobri rezultati odraz su dobre kliničke prakse naših liječnika perinatologa i neonatologa. U trudničku ambulantu polikliničko-konzilijarne zaštite Odjela za ženske bolesti i porodništvo svakodnevno se slijeva veliki broj trudnica, među kojima se selekcioniraju rizične koje se hospitaliziraju ili intenzivno ambulantno kontroliraju. U interesu djeteta, a ponekad i majke rizične se trudnoće planirano prekidaju postupkom takozvane indukcije (poticanja) poroda. Najčešći razlozi za to su povišeni krvni tlak, šećerna bolest u trudnoći, sumnja na usporeni rast djeteta ili poremećeni srčani otkucaji – rekla je dr. sc. Aleksandra Špoljarić.
Ističe da njihovi neonatolozi, prema podacima za 2013. godinu, uspješno skrbe za 88 posto djece s porođajnom težinom od 1500 do 1999 grama te 95 posto djece s porođajnom težinom od 2000 do 2499 grama.
– Sedamnaestero djece je transportirano u Jedinicu intenzivne terapije novorođenčadi na KBC Rebro, od kojih 11 s porođajnom težinom manjom od 2.500 grama. Kod preostalih šestero s porođajnom težinom većom od 2.500 grama dijagnosticirane su teške kongenitalne anomalije ili problemi s disanjem koji zahtijevaju 24-satnu intenzivnu skrb – navodi dr. Špoljarić.
Napominje da se u Varaždinu zbrinjavaju i djeca povratnici s Klinike na Rebru ili novorođenčad koju teško bolesnu donose roditelji zbog problema s hranjenjem ili ovisnosti o terapiji kisikom.

Jedan slučaj u 40 godina

Da su sijamski blizanci doista rijedak fenomen, govori i činjenica da u posljednja četiri desetljeća u varaždinskom rodilištu nije zabilježeno da su na svijet donesene bebe tijelima spojene u maternici. – Donešenih sijamskih blizanaca u zadnjih 40 godina nitko se ne sjeća. Međutim, kolege se sjećaju jednog pobačaja. Isto tako, prije nekoliko godina je primarna ginekologinja iz Ivanca dijagnosticirala sijamske blizance u prvom tromjesečju trudnoće. Ta je trudnoća prekinuta na zahtjev žene – doznali smo od dr. sc. Aleksandre Špoljarić.

Izvor:
Foto:

Ljudi i priče

Zlatni pir Ivana i Anke Čurila s Halića: Oduvijek i zauvijek

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Kad su se Ivan i Anka Čurila prije 50 godina međusobno obvezali na vjernost, ljubav i poštovanje, bili su mladi i zaljubljeni i nisu znali što je ispred njih.

Nisu ni razmišljali. Znali su da se vole i žele zajedno u budućnost, pa što i kako bude. Tek danas, pola stoljeća potom, kad se osvrnu iza sebe, znaju da su uspjeli. Iza njih su desetljeća životnih radosti i tuga, zajedno su se smijali i plakali, ali nikad nisu odustali. I niti na trenutak nisu požalili što su se zadnjeg dana 1967. godine, 31. prosinca, upustili u tu, za njih avanturu života: brak.

Životne zamke lakše je bilo prebroditi zajedno

Život je, kako već to biva, imao svoje zamke, ali Ivanu i Anki ih je bilo lakše zajedno prebroditi. Kad im je sin Ivica nesretno stradao kao mladić, ranjena srca su zajedno liječili.
Danas se gotovo ni ne sjećaju života kad nisu bili zajedno, jer se sve važno u njihovim životima dogodilo u ovih zadnjih 50 godina. Imali su dva sina, njihov sin Nenad sa suprugom Blaženkom također ima dva sina, Ivicu i Matea. Unuci su im danas sve i beskrajno su ponosni na dečke, a nadaju se da će stariji Ivica uskoro uploviti u brak s djevojkom Stelom, pa će opet biti dječjeg smijeha koji, kako oboje vele, grije dušu.

– Možda bude i koja curica u obitelji nakon pola stoljeća, tko zna – smije se Ivan, a supruga Anka ga prijekorno gleda: – Svejedno što bude, samo neka je živo i zdravo. Na kraju oboje zaključuju: “Eto, nas dvoje već i o praunucima, a tko zna što je mladima u glavi.”

Što god da je “mladima u glavi”, oni će im uvijek, kažu, biti potpora, jer Mateo i Ivica su centar njihova svijeta. Budući da žive u susjedstvu, od rođenja su svakodnevno u njihovim životima. Ivan i Anka Čurila su cijeli život u Gornjem Knegincu, na Haliću, dva Ivanova brata su također život provela na istom brijegu, a tu živi i Nenad s Blaženkom i dečkima. To što se nitko iz obitelji desetljećima nije odselio najbolje govori o obiteljskoj povezanosti, koja je za Ivana i Anku svetinja.

Njih dvoje će se, kažu, i dalje voljeti, poštovati i povremeno svađati, pa se hitro i pomiriti, a Blaženka i Nenad već razmišljaju kako im dijamantni pir, za 25 godina, učiniti nezaboravnim.

Nastavite čitati

Ljudi i priče

Obrtnici priuštili pravo sajmeno raspoloženje

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

SAJAM

Da su varaždinski obrtnici žilava „sorta“, unatoč svim nedaćama koje su ih snašle zadnjih osam godina, pokazali su ovog vikenda na Obrtničkom uličnom sajmu. Izlagalo se na 50-ak štandova, atmosfera je bila prava sajmena, puna dobrih vibracija.

Jedni su šišali, drugi prodavali svoje originalne proizvode, treći održali modne revije vlastitog dizajna… Svi su imali zajedničko jedno – tvrdoglavost i kretivnost. Onu tvrdoglavost koja koja im je trebala zadnjih osam godina kako bi opstali i danas mogli pokazati tu svoju kreativnost. Frizerke je taj dan podsjetio na subote otprije desetak godina, kad su mušterije kavom „mitile“ mjesto za frizuru prvog dana vikenda. Neki od onih koji su sjeli u frizerski stolac priznaju da nije bilo slučajno. – Pročitala sam da će biti besplatno šišanje i frizura, pa sam odlučila iskoristiti priliku. Kad plaćam, ne mogu si priuštiti eksperimente, idem na sigurno. Ovako riskiram i lani nisam požalila. Evo me opet… – veli Marina dok sjeda u frizeraj na Korzu.

Viktor Plavec

Zadovoljan je i Viktor Plavec, vjerojatno najstariji varaždinski obrtnik, kako po godinama tako i po više od pola stoljeća obrtničkog staža. Vjeruje da će obrtništvo opstati, ali, kaže, ne bi bilo loše kada bi država pripomogla. – Unatoč svemu, obrtnici se ne daju. No, neki su zanati, poput recimo postolar, s dozvolom jeftinog uvoza gotovo pa nestali. Država bi trebala uvesti red na tržištu, čuvati tradiciju i efektnim mjerama pomoći obrtnicima da opstanu – govori Viktor Plavec, umirovljeni vlasnik fotografske radionice. Plavec zna o čemu govori, jer upravo je njegova obitelj vjerojatno najdugovječnija varaždinska obrtnička familija – njegova unuka je sad četvrta generacija koja vodi obiteljsku fotografsku radnju. Korzom je prošetao i kalifornijski bračni par iz San Francisca, Doug i Jane, čija je radoznalost dovoljno govorila o zanimljivosti tradicijskih zanata turistima. Sve ih je zanimalo – ručni radovi, veseli kišobrani oslikani anđelima i gradskim motivima Suzane Bernat, srednjovjekovne krinoline i odore Udruge Potkalničkih plemenitaša, proizvodi opojnog mirisa lavande Jadranke Lili Plešnar, savršeno očuvani oldtimeri, domaći med, bučino ulje… Doug veli da se osjeća kao da su ga „anđeli spustili na Korzo“, a ne da je usputni putnik koji je s crusera kojim krstari jadranskom obalom – od Albanije do Grčke – na nekoliko sati stigao u Grad. – Anđeo me spustio u svoju anđeosku ulicu – veli Doug i dodaje da je iznimno vidjeti lokalne ljude koji rade ono u čemu uživaju. Sreća pa ne znaju sve probleme s kojima se susreću ti lokalni ljudi kako bi opstali i radili baš to u čemu uživaju. 

Izvor:
Foto:

Nastavite čitati

Promo

Varaždinsko online izdanje

Međimursko online izdanje