Povežite se s nama

Život i društvo

Silvio Košćak: Dobar svećenik malo pita, malo traži, a ima odgovore na sva pitanja

Objavljeno:

- dana

Silvio Košćak (31), rodom iz Završja Podbelskog, trenutno je župnik Župe Presvetog Trojstva u Legradu i upravitelj Župe Uznesenja Blažene Djevice Marije u Đelekovcu. Nedavno je stekao akademski stupanj licencijata teologije. Koja mu vrata otvara novo zvanje, kada je odlučio da će postati svećenik, kako vidi svoj poziv i ulogu Crkve u današnjem društvu te kako privući mlade u crkvu ispričao nam je u intervjuu.


Nedavno ste stekli akademski stupanj licencijata teologije. Koja vrata Vam otvara novo zvanje?

Stjecanje ovog akademskog stupnja vrhunac je mog rada na istraživanju srednjovjekovne hrvatskoglagoljske teološke literature. Studij vidim kao dio svog svećeničkog poslanja. Knjiga, riječ, prenošenje spoznaje, znanja, Objave, Riječi, obred, sve je to, i puno više, oblikovalo kršćanstvo. Studij mi u tom smislu predstavlja pogled prema onome što je oblikovalo kulturu u kojoj se krećemo – pogled unazad, ali i put za naprijed, za suvremenost, jer se na tim temeljima nalazi izgrađena sva kuća našega danas. Stečeni stupanj u meni budi zahvalnost prema ljudima koji su mi omogućili studij, a u pozadini je istraživački rad koji otkriva sve ono što volim u studiju. To je ono što mi novo zvanje otvara, mogućnost za još veći rad.

Kada ste osjetili Božji poziv i odlučili da ćete postati svećenik?

Ako očekujete neku veliku priču, morat ću vas razočarati. Naime, Božji poziv za mene je mnogo toga. Ponajprije su to mali znakovi u redovitom tijeku života. Mnogo je malih trenutaka, susreta. Medicinska škola u Varaždinu, koju sam pohađao i gdje sam stekao zvanje farmaceutskog tehničara, dvije je godine djelovala u prostorima uršulinskog samostana u centru Varaždina i ondje sam često susretao sestre koje su svojom ljubavlju i otvorenošću djelovale na zaposlenike, ali i na nas učenike. U blizini je i franjevački samostan. Prije škole odlazio sam na svetu misu ili ispovijed. Jednostavno, riječ je o tim malim trenucima zajedništva s ljudima vjere koji svojim stavom pokazuju u koga vjeruju i da vrijedi svoj život posvetiti Bogu.

Kušnje

Je li bilo kušnji na tom putu?

Kušnji je bilo. U jednom trenutku nisam bio siguran je li za mene put služenja kao biskupijski svećenik. Zbog zajedništva koje smo živjeli, a znao sam da ga u životu neće biti u toj mjeri, razmišljao sam u o redovništvu. Bilo je kriza uzrokovanih razmišljanjem o samoći svećenika. Dolazila su i razmišljanja o svim problemima koje svećenike snalaze u svakodnevnom radu. Ali, uz pomoć duhovnog vodstva, te sam početne krize prebrodio. Nikad nisam razmišljao trebam li pobjeći od svećeništva ili ostati. Krize u tim danima bile su vezane uz konkretan način služenja u Crkvi.

Što po Vama treba imati dobar svećenik?

Dobar svećenik je danas onaj koji malo pita, malo traži, a ima odgovore na sva pitanja – neka vrsta heroja za vjernike – tako ljudi misle! Moje je mišljenje da je svećenik onaj koji živi redoviti život vjere upravo ondje gdje se nalazi. On je osoba otvorena Bogu, osoba koja zna šutjeti, zna biti u tišini s Onim kojeg ljubi. Često se zna reći da je svećenik nasmijana i radosna osoba puna života. Ipak, osmijeh se može i namjestiti. Mnogi se danas smješkaju, a iza osmijeha se krije puno toga. Svakako, svećenik donosi radost u život, ali to ne mora nužno značiti da ti se netko smije. Svećenik radost donosi i na sprovodima, a tada je radost zapravo nada za one s kojima dijeli tugu u najtežim trenucima. On radost donosi i na vjenčanjima, a tada je radost iskrena želja mladencima da će, uz sve poteškoće, imati u svojoj sredini Boga, koji će ih voditi do kraja života. Svećenik je osoba susreta s Bogom u molitvi i bogoslužju, a zatim osoba koja radost tog susreta prenosi svakom čovjeku.

Što mislite kako se Crkva u Hrvatskoj prilagodila današnjem vremenu?

Crkva se ne prilagođava vremenu, koliko god to grubo zvučalo, već se prilagođava evanđelju. Kod ovog pitanja treba znati tko čini Crkvu, a to su svi vjernici. Ako vjernik negoduje o njezinoj slici ili djelovanju u konkretnom kontekstu, tada sam sebe treba pitati koliko je dorastao evanđelju i gdje treba popravljati vlastiti život pa da bi zajednica odgovorila na sve ono što evanđelje zahtijeva. Crkva u Hrvatskoj započela je puno toga dobrog na pastoralnom planu, a o tome se često malo govori. Ako govorimo o instituciji, uvijek postoje mogućnosti za promjene, primjerice uključivanjem više laika u odgovorne službe, više žena koje nisu samo ukras, i tako dalje. Mnoge teologinje kod nas i u svijetu pokazale su da mogu parirati svojim kolegama. Uz to, imamo primjer Švicarske, gdje je žena preuzela službu biskupskog delegata. Postoje još mnoga mjesta na kojima se može snažnije odgovoriti zahtjevima evanđelja a da se pritom zajednica približi konkretnom čovjeku.

Mladi i Crkva

Kako privući mlade u crkvu?

Mislim da se i tu pomalo griješi. Pastoral mladih je važan dio djelovanja Crkve, ali ono se u tome ne iscrpljuje, a često je danas tomu tako. Nekako se zaboravilo na sustavni rad s odraslima, radnicima, osobama starije dobi, obiteljima, roditeljima… Često se govori da mlade u crkvu može privući misa koja treba biti zanimljiva, a tu se valjda misli na dobro pjevanje i propovijedanje. Dobro pripremljeno bogoslužje može privući sve vjernike, a ne samo mlade. Ali Crkva je ipak nešto više! Mlade bi trebalo uključiti u rad s prije spomenutim skupinama ljudi. Svećenik ne bi trebao biti onaj koji mlade privlači najnovijim pametnim spravicama i filmovima; sve to, pa i slično, mladi imaju i izvan Crkve. Poslanje Crkve je specifično i tom se poslanju treba posvetiti, a riječ je o naviještanju evanđelja, svjedočenju Božje blizine svakom čovjeku, karitativnom radu, molitvi, bogoslužju, evangelizaciji kulture i sličnom. Vjerujem da su sve to područja koja mlade mogu privući Crkvi.

Imaju li mladi svećenici drugačiji pogled na ulogu Crkve u društvu?

Mladi ljudi uvijek donose novost tražeći svoje mjesto, žele se istaknuti kao novi radnici. Takvi su i mnogi mladi svećenici. Ne znam kako mlađi kolege vide svoje mjesto, kao dio Crkve, u svijetu. Mogu govoriti za sebe. Prvo, treba dobro promišljati gdje i kako postati aktivni sudionik društvenih zbivanja. Crkva je zajednica koja u vremenu slavi Boga. Ako želi izaći iz sebe, po meni bi trebala izaći ponajprije ondje gdje su ljudi koji se odbacuju, bez obzira na to tko ti ljudi bili. A kad se izađe među te ljude, vjeru treba svjedočiti djelom.

Kukolj

Koje stvari bi trebalo popraviti u Crkvi?

Trebali bismo se maknuti od starih staza zatvorenih za druge, ali i od površnog prihvaćanja onoga temeljnog za kršćanski život, a to je ljubav prema Bogu i ljubav prema čovjeku, ma tko god on bio. Konkretnost života danas od svećenika, ali i svakog vjernika, traži da se otvori svijetu, što ne znači nužno prihvaćanje svega onoga što svijet nudi. Riječ je o susretu s drugim. I Bog je nama sasvim drugi, drugačiji, a ipak, život koji živimo je život na Njegovu sliku, odnos ljubavi. Ovo se može činiti kao teologiziranje, ali sasvim je konkretna stvarnost života zajednice vjernika danas. Puno se govori o milosrđu, a toliko smo malo milosrdni prema ljudima oko sebe. Svi govore o oprostu, a već na prvoj prepreci s najbližima padamo u odnos najtežih konflikata. Kao vjernici trebamo mijenjati svoj odnos prema drugima. Crkva kao institucija u sebi ima ustaljene strukture, ali u te strukture treba unijeti duh evanđelja. Ako gledamo prvu Crkvu, također ćemo naći zajednicu vjernika u kojoj postoji onaj institucionalni oblik. Ali te su zajednice, bez obzira na probleme, nastojale biti svima sve, dok se danas često zanemaruje evanđeoski duh u korist administracije. Nije baš tako jednostavno ukratko odgovoriti na to, ali mislim da sam dotaknuo bit onoga što kao mladi svećenik vidim kao mjesta koja se zacijelo trebaju popraviti.

Život i društvo

“Pozivam i mlađe da se pridruže našim akcijama te postanu dobrovoljni darivatelji krvi“

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Povodom Dana dobrovoljnih darivatelja krvi, koji se svake godine obilježava 25. listopada, u Županijskoj palači u Varaždinu priređeni je tradicionalni prijem za dobrovoljne darivatelje krvi te predstavnike Društava Crvenog križa iz Varaždina, Novog Marofa, Ludbrega i Ivanca.

U ime Varaždinske županije prisutne je pozdravila te čestitala na njihovoj nesebičnosti, plemenitosti i humanosti zamjenica župana Silvija Zagorec, a prijemu su nazočili i pročelnica Upravnog odjela za zdravstvo, socijalnu skrb, civilno društvo i hrvatske branitelje Ljubica Božić, predsjednica Društva Crvenog križa Varaždinske županije Rahela Blažević, ravnatelj Društva Crvenog križa Varaždinske županije Nebojša Buđanovac te liječnica Odjela za transfuzijsku medicinu u Općoj bolnici Varaždin Gordana Jaklin.

– Varaždinska županija nalazi se u samom vrhu po broju prikupljenih doza krvi i ta činjenica nas sve skupa čini ponosnima i sretnima. Hvala svim darivateljima na njihovoj nesebičnosti, humanosti i plemenitosti. Posebno želim pohvaliti višestruke darivatelje koji trebaju biti primjer i motivacija novim, mlađim darivateljima – rekla je zamjenica župana Silvija Zagorec te izrazila nadu da će naša Županija i dalje ostati u samome vrhu po broju prikupljenih doza.

Gordana Jaklin, dr.med., je naznačila kako odjel unatoč borbi s pandemijom jako dobro funkcionira.

– Koristim priliku da se zahvalim svim našim darivateljima krvi jer zahvaljujući njima Opća bolnica Varaždin uvijek ima dovoljno zaliha krvi – rekla je Jaklin.

Predsjednica Društva Crvenog križa Varaždinske županije Rahela Blažević zahvalila se zamjenici župana na toplom prijemu, ali i podršci koju Županija pruža u radu Društva.

Nastavite čitati

Život i društvo

Zgrada Doma za starije i nemoćne osobe i službeno u vlasništvu Varaždinske županije

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Nekretnine Doma za starije i nemoćne osobe Varaždin i službeno su postale vlasništvo Varaždinske županije.

Ugovor o prijenosu prava vlasništva na nekretnini Doma potpisali su u ponedjeljak, 25. listopada, u Županijskoj palači ravnatelj Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje Ivan Serdar i župan Anđelko Stričak.

– Danas je Varaždinska županija bogatija za 68.390.000 kuna, kolika je vrijednost nekretnina Doma za starije i nemoćne osobe koje smo u vlasništvo dobili bez naknade. Dom je izgrađen 1979. godine, a kapaciteta je 360 ležajeva. Županijska skupština je u rujnu jednoglasno donijela odluku o prihvaćanju ovog dara Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje. Na taj način ćemo moći daleko kvalitetnije upravljati nekretninom, a sve na korist naših korisnika. Da je interes za smještaj u Dom velik, govori podatak da je na listi čekanja više od 2000 umirovljenika – rekao je župan Anđelko Stričak.

Potpisivanju ugovora prethodila je odluka Vlade Republike Hrvatske, koja je zadužila resorno ministarstvo i HZMO da osiguraju sve uvjete, što je sada i realizirano, napomenuo je ravnatelj HZMO-a.

– Namjera je da prijenosom vlasništva omogućimo Županiji da i dalje investira u nekretnine Doma za starije i nemoćne, bez obzira je li to vezano uz proširenje kapaciteta ili poboljšanje stanja same nekretnine. Sada kao vlasnik može i aplicirati za korištenje EU fondova. Ovo je četvrti ugovor o prijenosu vlasništva koji je HZMO potpisao sa županijama, a do kraja godine ugovore planiramo potpisati ugovore s još sedam županija – naveo je ravnatelj Ivan Serdar.

Potpisivanju ugovora prisustvovali su pomoćnik ravnatelja za pravne, opće i poslove gospodarenja imovinom HZMO-a Miljenko Cvitanović, pročelnica Upravnog odjela za zdravstvo, socijalnu skrb civilno društvo i hrvatske branitelje Ljubica Božić, ravnateljica Doma za starije i nemoćne osobe Vesna Vidović Oreški, predsjednik Upravnog vijeća Doma Zlatko Zuber i predsjednica Saveza udruge umirovljenika i starijih osoba Varaždinske županije Jadranka Bahlen.

Nastavite čitati

Promo

Varaždinsko online izdanje

Međimursko online izdanje