PORAŽAVAJUĆE

Iako su se pritisnuti krizom brojni poduzetnici u Međimurju promijenili, zbog privrede koja daje manju cijenu radu, još uvijek postoji veliki broj poduzeća koja ne žele ni čuti za bilo kakav socijalni dijalog, ističe Miroslav Molnar, pravni povjerenik u Teritorijalnom uredu SSSH Čakovec.

Radi uspostavljanja kvalitetnijih odnosa među socijalnim partnerima, spomenuti Ured Saveza samostalnih sindikata uputio je nedavno inicijativu županu Međimurske županije Matiji Posavcu. Kako je pojasnio Molnar, povjerenici nekoliko granskih sindikata još sredinom rujna 2016. godine inicirali su sazivanje radnog sastanka predstavnika poslodavaca, Hrvatske gospodarske komore, Gospodarsko-socijalnog vijeća na nacionalnoj razini i na razini Međimurske županije, Zavoda za unapređivanje zaštite na radu, te predsjednika i regionalnih povjerenika sindikata. No, do njega još uvijek nije došlo.

– U Međimurskoj županiji postoji veliki broj poduzeća u kojima ne funkcionira socijalni dijalog, već poslodavci donose i primjenjuju jednostrane odluke, koje su u većini slučajeva, na štetu radnika. Proveli smo istraživanje na terenu iz kojeg proizlazi da dio poslodavaca svjesno zaobilazi odredbe Zakona o radu. Tamo gdje za to postoje uvjeti, ne dozvoljavaju sindikalno organiziranje ni formiranje radničkih vijeća, a u tvrtkama nemaju ni povjerenike za zaštitu na radu – upozorio je Molnar na konferenciji za novinare.
Na njega se nadovezao Vlado Zemljić, povjerenik sindikata graditelja rekavši da je Gospodarsko-socijalno vijeće podržalo spomenutu inicijativu.

Iako postoji kolektivni ugovor s tarifama, građevincima se isplaćuju minimalci

– Naš sindikat razvija dobar socijalni dijalog i još u srpnju 2015. godine potpisan je kolektivni ugovor. U njemu postoji 10 tarifa koje se odnose na plaće radnika koji obavljaju različite poslove. Nažalost, poslodavci im u ovoj branši isplaćuju minimalce i to je jedino što zanima inspektore rada. Tako gube radnici i državni proračun, jer gdje nema sindikata poslodavci dampiraju cijene rada i svojih usluga. Zbog malih plaća mladi Međimurci odlaze u inozemstvo jer ne vjeruju u priče kako će one uskoro iznositi 1.000 eura – rekao je Zemljić.

Radnici u strahu

Okupljene sindikaliste nije iznenadilo novinarsko pitanje o tome trpe li međimurski radnici mobing.
– Nemamo saznanja o tome jer ga radnici iz straha za gubitak radnog mjesta ne prijavljuju. Većina njih koji rade u proizvodnji su potplaćeni i ne dobivaju naknade za prekovremeni rad. Čak petina odrađenih radnih sati odnosi se na takav rad, što znači da su radnici zapravo na minimalcu i mnogi od njih više ne znaju za radno vrijeme – ustvrdio je Branko Knez, regionalni povjerenik sindikata metalaca.

Inače, podnositelji inicijative pripremili su “crnu listu“ s popisom 40 poslodavaca s područja Međimurske županije koje prozivaju za onemogućavanje socijalnog dijaloga.
– Svi oni imaju 10 ili više zaposlenih radnika od kojih “u diskreciji“ dobivamo informacije kako ima slučajeva da im se zabranjuje bilo kakvo sindikalno organiziranje. Kršenja radničkih prava ima i u trgovačkim društvima iz susjednog Varaždina koja posluju na području Međimurske županije. Njih zasad nema na popisu, ali i njima ćemo se pozabaviti – kažu sindikalisti.

“Radni kaos“

Smatraju i da je “radni kaos“ glavni uzročnik iseljavanja radno sposobnog stanovništva.
– Nisu ti ekonomski emigranti samo radnici, oni su i birači. Neka o tome dobro razmisle međimurski župan i gradonačelnici i dođu na radni sastanak kojeg smo inicirali – zaključio je Branko Knez.

Nenad Leček: “Ne zabadamo nos gdje mu nije mjesto!“

Gubitak tradicionalnih hrvatskih poduzeća koja su nestala u stečajevima i likvidacijama doveo je do situacije koju su najbolje iskoristili stranci, rekao je Nenad Leček, predsjednik sindikata tekstila, obuće, kože i gume. – U ovim sektorima su najniže plaće, najčešće je riječ o osobnim dohocima koji mogu biti i 100 kuna manji od minimalca. Pokušali smo kontaktirati strane gospodarstvenike s ciljem osnutka sindikalnih podružnica. No, ti novi poslodavci radnicima koji razgovaraju s predstavnicima sindikata uručuju otkaze. Nisu spremni razgovarati o pravima i obavezama radnika iako bi to trebalo biti normalno u zemljama članicama EU – naglasio je Leček. Napomenuo je kako mnogi strani poduzetnici nisu ni članovi Hrvatske udruge poslodavaca. – Mi ne zabadamo nos gdje mu nije mjesto! O tome svjedoči primjer tvrtke iz susjedne – Varaždinske županije, čiji je menadžment radnicima pismeno zabranio sindikalno organiziranje. Tužili smo je i izgubila je sudski spor. Takvi strani poslodavci najglasniji su kada se groze kako će uvesti iz BiH još jeftiniju radnu snagu – rekao je Leček. Osvrnuo se i na dovođenje stranih investitora ustvrdivši kako iza njihovog dolaska slijedi hvalisanje lokalnih čelnika, iako radnici primaju minimalnu plaću.

– Trebamo kvalitetno investiranje, a ne da se otvaranjem takvih radnih mjesta hvale župani i gradonačelnici – smatra. Svi sudionici konferencije za medije složili su se kako moraju pokušati provesti inicijativu. Spremni su, kažu, i na drugačije akcije. Međutim, radnici u sjeverozapadnoj Hrvatskoj još nisu spremni izaći na ulice.

Izvor:
Foto: