Povežite se s nama

Kist i pero

Sjećanja dobila završetak

Objavljeno:

- dana

Varaždinska pjesnikinja Ružica Juras objavila je novu knjigu

Ružica Juras Varaždinka cijeli svoj život piše dnevnik. Ali ne za javnost, jer njezini zapisi služe samo za intimna prisjećanja – za razliku od lirike koju je mnogo puta javno obznanila i po kojoj je u Varaždinu najpoznatija.

 No dnevnički zapisi Ružice Juras koji su nastali tijekom Domovinskog rata ipak su ugledali svjetlo dana. Zajedno s pjesmama, pismima i citatima iz dnevnih novina Varaždinka je objavila svoja razmišljanja i emocije kojima je ujedno dokumentirala ra(t)ne devedesete u Hrvatskoj. Svoju je kompilaciju, nazvanu Sjećanja, započela 1991. godine, kada je još živjela u Zagrebu.

U Zagrebu sam vodila Klub starijih osoba, koji je bio prvi takav klub u Hrvatskoj. Početkom rata, rekla sam članovima Kluba kako ne možemo biti mirni. Nedugo zatim počeli smo plesti kape i slično za branitelje – opisala nam je Ružica Juras početke svojih akcija, a paralelno s njima, umnožavali su se i njezini tekstovi posvećeni Domovinskom ratu, kao i pisma koja je pisala braniteljima i njihovim majkama. Prošle je godine došlo vrijeme da se svi ti zapisi i objave. Knjizi koju je nazvala “Sjećanja” nedostajao je jedino završetak.

On je bio malo odgođen zbog slomljenoga kuka – dodaje pjesnikinja Juras, koja posljednjih nekoliko godina živi u varaždinskom Domu umirovljenika. – Prije izricanja haaške presude generalima Gotovini i Markaču, u domu smo se molili za njih cijelu noć. Kad je izrečena presuda, uslijedio je vrisak oduševljenja i tada sam samoj sebi rekla: “Sad imam kraj!” – prisjetila se Ružica Juras, čija je knjiga “Sjećanja” dovršena krajem 2012., a službeno je predstavljena javnosti 22. siječnja u varaždinskoj Knjižnici i čitaonici “Metel Ožegović”.

“Postoje problemi u međuljudskim odnosima umirovljenika, pa ću o tome pisati”

Ružica Juras, koja je svojem imenu dodala umjetničko ime Varaždinka, svoje umirovljeničke dane provodi, između ostalog, i dokumentirajući kulturna događanja u Varaždinskoj županiji. Veliki debeli notesi puni su odrezaka iz novina – uredno zalijepljenih, klasificiranih, označenih… Debeli su i dnevnici koje oduvijek vodi. Upitali smo pjesnikinju hoće li i neki drugi zapisi iz tih dnevnika biti obznanjeni, no odgovor je negativan. No zato ćemo najverojatnije imati prilike čitati o životu “u trećoj dobi”. – Postoje problemi u međuljudskim odnosima u domovima umirovljenika, pa ću pisati o tome. Razbijam famu da je ovo dom za umiranje. Dom nije nikakva ubožnica! – odlučna je Ružica Juras.

Izvor:
Foto:

Kist i pero

Thompsonov koncert odgođen za nedjelju

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

CRAZY HILL FESTIVAL

Nakon vrlo uspješnog Fjaka Music Festivala, održanog od 8. do 11. svibnja 2014. u Splitu, ovog vikenda bit će održan Crazy Hill Festival na otoku Mladosti u Ludbregu.

CHF neće započeti velikim koncertom Marka Perkovića Thompsona, kako je prvobitno najavljeno, već će tim koncertom završiti. Naime, Thompsonov se koncert s četvrtka 15. svibnja, prebacuje  na nedjelju 18. svibnja radi meteorološke najave lošeg i kišovitog vremena, a kupljene će ulaznice za koncert posjetitelji umjesto u četvrtak moći iskoristiti u nedjelju 18. svibnja.  Ovu promjenu organizator CHF-a uvodi radi zaštite publike koja će ispred pozornice biti na otvorenom nenatkrivenom prostoru.
Program CHF-a stoga neće započeti u četvrtak 15. svibnja kako je prvobitno najavljeno,  već u petak 16. svibnja, a odvijat će se tri dana – u petak 16., subotu 17. i u nedjelju 18. svibnja 2014.

Izvor:
Foto:

Nastavite čitati

Kist i pero

Perić: “Nema sumnje da su slike najraniji Stančić”

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

STANČIĆ

Sa svakom slikom koja se vraća u grad, u Varaždin se vraća i Miljenko Stančić, rekao je svojedobno ravnatelj Galerijskog centra Ivan Mesek. Prema njegovom slikovitom opisu, Stančić se ovih dana s dvije „nove“, bezimene slike iznova vratio u svoj grad, gdje je živio i radio do prerane smrti u dobi od samo 51 godine.

Crtež konjanika i akvarel iz ciklusa Križni put, u Centar su stigli sa zida zagrebačkog stana novinara, pisca i prevoditelja Borisa Perića.

– Slike je djed ostavio mojoj majci, sestrični Miljenka Stančića. Crtež konjanika je iz njezinog spomenara. U razgovoru s tetom, Stančićevom sestrom, pokojnom Milicom, saznao sam da je jedna od prvih likovih narudžbi za Miljenka Stančića bila od strane varaždinskog župnika da nacrta ciklus Križni put.

Te slike, njegovi najraniji radovi, slove kao izgubljene. Kasnije umire moj djed i u njegovoj ostavštini nađem jednu koja bez ikakve sumnje pripada tom ciklusu – Motiv raspeća, akvarel. Ispod raspela ima jednog onog konjanika s kopljem, kao u majčinom spomenaru. Stančić se u to vrijme potpisivao inicijalima – S i M preko toga – u spomenaru je isti taj potpis. Znači jedna slika ide s drugom – čine neku cjelinu. Više nema sumnje da je to rani, možda najraniji Stančić. Sliku sam pokazivao nekim povjesničarima umjetnosti koji su također potvrdili autentičnost. Gdje su ostale, ne znam – možda Crkva zna. No, eto, ta koja je ostala kod djeda dopala je mene – priča Perić.

Veseli “mračnjak”

Slikar, uz kojega više ne bismo mogli vezati samo pridjev „varaždinski“ jer je svojim značajem odavno prešao granice mjesta rođenja, još uvijek nema svoju galeriju. Stančićeva zbirka je, unatoč stalnim obećanjima, još uvijek „podstanar“.

– Oko ‘74. godine u jednom su intervjuu u tadašnjem Startu pitanje o Galeriji postavili i samome Stančiću. Odgovorio je u svom stilu – slikao je inače dosta „mračne slike“ unatoč veseloj prirodi – rekao je da će kad naprave Galeriju stati ispred nje sa šeširom i prositi. Naravno da je šteta što nema svoj prostor, ali nadam se da će se sve to riješiti – rekao je Boris Perić, na čijemu zidu visi još jedna Stančićeva slika za koju ne zna kako se zove, prikaz dviju marioneta; replike slike nekada su bile dio interijera zagrebačkih knjižnica, ali nikad mi nije palo na pamet pitati kako se zove. Ne skupljam slike. Moje bavljenje likovnom umjetnošću je pisane prirode – priznaje Perić. Ističe nadu da će netko možda prepoznati slike i znati nešto više o njima i njihovu stvaranju.

Dvije nove slike u Galerijskom centru nema u katalozima, pa niti nije procijenjena njihova vrijednost, unatoč nesumnjivoj kolekcionarskoj vrijednosti.

Izvor:
Foto:

Nastavite čitati

Promo

Varaždinsko online izdanje