Čvrsta četvorka. To je ocjena koju su eksperimentalnom programu „Škola za život“ nakon prvoga polugodišta dali učenici, nastavnici, ravnatelji i stručni suradnici u 74 osnovne i srednje škole diljem Hrvatske u kojima se provodi.

O rezultatima ankete izvijestila je ministrica znanosti i obrazovanja Blaženka Divjak.

– Rezultati su korisni jer se odmah upotrebljavaju za unapređenje pripreme za uvođenje programa u sve škole od iduće školske godine. Rezultati evaluacije s pet regionalnih skupova nastavnika, stručnih suradnika i ravnatelja govore da je 95 posto sudionika regionalnih skupova u potpunosti ili uglavnom zadovoljno promjenama koje donose predmetni kurikulumi – istaknula je ministrica Divjak.

U Međimurskoj županiji tri školu su uključene u eksperimentalni program, osnovne škole Orehovica i Donja Dubrava te Srednja škola Prelog. Ocjena s nacionalne razine lako se može preslikati i na Međimurje.

– Reforma je bila nužno potrebna, posebno u školstvu koje je kao naše, koje se posljednjih 20 godina svelo samo na bubanje činjenica i utrku za ocjenama. Osobno sam jedva čekala da se nešto promijeni. Kakvi će biti konačni rezultati reforme tek treba vidjeti, ali je jako važno da su se stvari napokon pokrenule s mrtve točke. Promjene koje se već sada vide su pozitivne i to kod svih sudionika u procesu: učenika, učitelja te roditelja – ističe Senija Zadravec-Kermek, učiteljica razredne nastave i koordinatorica programa „Škola za život“ u Osnovnoj školi Orehovica.

74 osnovne i srednje škole sudjeluju u eksperimentalnom programu, među kojima su i tri međimurske: osnovne škole Orehovica i Donja Dubrava te Srednja škola Prelog

Koje su najveće promjene dočekale sudionike programa i kako je tekla prilagodna na nove uvjete prezentiranja i usvajanja znanja?

– Reforma nam daje mogućnost da isprobavamo nove strategije poučavanja, da tražimo nove puteve kako učenike naučiti učiti, a ne kako „bubati“ gradivo. U razrednoj nastavi to nije značajno drugačije od onoga kako sam ja radila dosad jer sam prošla brojne edukacije budući da sam jako dugo u prosvjeti, kojima sam nastojala usavršiti svoje vještine poučavanja. Dosadašnji programi bili su pretrpani sadržajem. Sada više nemamo definirane sadržaje već postignuća koja djeca moraju dosegnuti. Dakle, učenik u prvome razredu do kraja školske godine mora naučiti čitati i pisati tiskanim slovima. Nije važno je li s tim vještinama došao u školu ili će ih u školi naučiti. Na učitelju je do pronađe način kako će učenik te vještine usavršiti do maksimalne razine. To što djeca u prvome razredu više ne uče pisana slova ostavlja nam prostora da s njima više razgovaramo, učimo putem igre… – pojašnjava Zadravec-Kermek.

Planiranje

Drugo rasterećenje se vidi u tome što su učitelji zbog smanjenja sadržaja slobodni definirati pravce učenja, voditi djecu do konačnoga cilja onom brzinom i smjerovima koji budu davali najbolje rezultate.

– To skriva i jedan problem u kojem su se našli učitelji, a to je da se oni sami moraju mijenjati i prilagođavati novome načinu rada. Tu do izražaja dolazi znanje i mogućnost planiranja samih učitelja. Budući da ništa nije određeno unaprijed, učitelju je ostavljena mogućnost da procijeni koliko je vremena potrebno za usvajanje određenoga znanja. S obzirom na činjenicu da je riječ o prvoj pravoj obrazovnoj reformi, normalno je da se promjene očekuju na svim razinama – dodaje Zadravec-Kermek.
U tome dijelu nastavnici imaju punu podršku Ministarstva znanosti i obrazovanja, što je potvrdila Lidija Kralj, pomoćnica ministrice Divjak.
– Teme za koje su ispitani učitelji i nastavnici istaknuli da su potrebna dodatna usavršavanja su vrednovanje i ocjenjivanje, upotreba tehnologije u nastavi te ishodi učenja i njihova primjena. Upravo je tema ocjenjivanja ključna u obrazovnoj reformi. Na tome će se i dalje raditi edukacijama nastavnika. U pripremi „Škole za život“ radilo se i na „virtualnim učionicama“, a svi sudionici programa istaknuli su potrebu druženja i razmjene iskustava te stoga nastavljamo s kontinuiranom edukacijom nastavnika – rekla je Lidija Kralj.

Digitalizacija nije zlo, već prijeka potreba

Eksperimentalni program podrazumijeva i korištenje digitalnih tehnologija, putem kojih učenici i nastavnici preuzimaju dio sadržaja.

– Djeca se moraju znati kvalitetno koristiti digitalnom tehnologijom jer je ona postala sastavni dio svakodnevnoga života. Zašto bi škola onda po tome trebala biti drugačija i zazirati od novih tehnologija? Upravo suprotno. Škola je mjesto učenja pa tako i učenja korištenja novih tehnologija. Osim što se uči kako je koristiti, djecu se uči i odgovornom korištenju tehnologija. Djeca rade na tabletima i već sada su uvidjela da oni ne služe samo za igranje računalnih igrica i gledanje crtića, već i usvajanje školskog sadržaja. Problemi u segmentu korištenja digitalnih tehnologija postoje u vidu pristupa pojedinom sadržaju budući da se sve radi preko središnjeg sustava i putem interneta. No, to su tehničke stvari koje se otklanjaju u hodu i koje će kako vrijeme bude odmicalo zasigurno biti sve rjeđe. Eksperimentalni program nije novost samo školama već i tehničkoj podršci koja uči nova znanja baš kao i mi na terenu – pojasnila nam je Senia Zadravec-Kermek iz OŠ Orehovica.