Bernarda Cecelja, dobitnica Zlatne kune Hrvatske gospodarske komore za inovacije
Bernardi Cecelja nudili su mjesto na kandidacijskim listama za lokalne izbore, ali ova nagrađivana poduzetnica previše voli svoj posao da bi se, kako kaže, miješala u nešto što joj može samo naškoditi.
Njegovana plavuša, elegantno odjevena u crno, sjedi nasuprot mene. Kad govori, oči joj zrače entuzijazmom kao da je upravo dobila prvu nagradu u svojoj poslovnoj karijeri. Istina, nagradu je dobila. No žena u mojem društvu, Bernarda Cecelja, vlasnica tvrke „Bernarda“, vjerojatno bi se morala dobro pomučiti da prebroji koja je to po redu.
Zapošljava 170 ljudi u tri proizvodna pogona i taman uspije oprati i ispeglati stvari iz kufera da bi ih iznova spremala za novo putovanje. Da li na već osvojena tržišta ili na ona koja tek želi dodati na svoju impresivnu listu zemalja – klijenata.
Bernarda je u turizam uložila 800.000 kuna
Na zidu njezina ureda, uz plakete su ravnomjerno izvješene i slike s nekog od izleta na koje odlazi svake godine skupa s radnicima. Žena u beskompromisnom muškom svijetu, u svom je uredu prvenstveno ŽENA. Kompjutor gotovo ne dolazi do izražaja od vaze sa šarenim kamenčićima, mnoštvo sitnica koje ju podsjećaju na neki dio njezina života, ogroman bezimeni plišani pas koji joj je nekada davno poklonio njezin sin. Na konferencijskom stolu šareni buket proljetnica koje su joj za Dan žena darovali radnici. Možda Bernarda Cecelja nije svjesna, ali vjerujem da ovaj veseli ženski kič dobro djeluje i u poslovnome smislu. Muškarci se, vjerojatno nenavikli na takvo poslovno okruženje, samim ambijentom osjećaju zbunjeno. Trebalo to njoj ili ne, dok se oni priberu, ona već suvereno vlada temom s dnevnog reda.
Govori četiri strana jezika, a u poslovnome svijetu je od 1998. godine. Na njenim se madracima i krevetima rađalo, liječilo, umiralo, voljelo, sanjalo….“Kad bi jastuci znali pričati“…
Pospanko
Dobili ste zlatnu kunu za jastuk „Pospanko“, za inovativnost „Tko“ je Pospanko?
Cijeli projekt se počeo odvijati prije dvije godine kada smo ga lansirali na zagrebačkoj Ambijenti. Tada je krenula priča, koja se širila pa je primjerice na Arki u Zagrebu gdje je, zajedno s krevetom i madracem u kompletu, dobio zlatnu medalju. Na istoj je izložbi zlatnu medalju dobio i od Rusije. Potom smo i u Bruxellesu dobili zlatnu medalju od rumunjskog ministarstva za obradu tržišta, ali i srebrnu medalju za ukupan nastup na tom međunarodnom sajmu pod nazivom Eureca. Znači, dodijelio ju je međunarodni žiri. Iste te 2012. godine postala sam vitez inovatorstva, orden s belgijskom krunom, koje mi je dodijelio gradonačelnik Bruxellesa za inovatorstvo.Pospanko je dobio i oznaku kao prvo pravo medicinsko pomagalo sa svim mogućim certifikatima.
Ima tri, odnosno četiri značajke zbog kojih je dobio ta silna priznanja. Prvo i osnovno – u njega su ugrađene poliuretantske spiralne opruge koje podržavaju vratnu kralježnicu bez obzira koliko se mi puta okrenuli tijekom noći. Poznato je da se čovjek, što svjesno, što nesvijesno okrene, vratna kralježnica nam uvijek ostane u ravnomjernom položaju. Ravnomjerna cirkulacija, nema glavobolja, deformacija vratne kralježnice…Drugo je da se svi znojimo i onda se taj znoj ispod kose negdje mora ići. Te opruge imaju i svojstvo prozračnosti. Zrak struji bez obzira da li mi pritisnemo glavu odozgo ili da li putem okretanja ide lijevo ili desno, istiskujemo zrak. Ne zadržava vlagu. Treće – obučen je sa memory pjenom koja se omekšava pod tjelesnom toplinom i također ima i omot od navlake sa srebrnim nitima.Kroz povijest je poznato da srebro djeluju antibakterijski i antistresno. Na kraju je navlaka koja ne propušta vlagu u dubinu jastuka već ona ostaje na površini tako da se čim prije ispari
Jeste li vi pospanko?
Kako bih rekla – i jesam i nisam. Trebam sedam do osam sati sna da bih bila orna cijeli dan. Nemam popodnevnog odmora, a ne bih si ga mogla niti priuštiti. Zato mi je potreban dobar san. Dakle, jesam pospanko, ali zato da bih mogla nakon dobrog sna dobro funkcionirati.
Može li si ga svatko priuštiti, primjerice vaši radnici?
Cijena mu je ispod 600 kuna. Mislim da je jastuk takve kvalitete, koji je uz to i patentiran, zavrijedio tu cijenu. No ionako mislim da to nije preskupo s obzirom na kvalitetu.
Rusija – novo tržište
Širite se na nova tržišta. Evo, nedavno ste bili u Rusiji. Koja vam je ondje ciljana klijentela – novopečeni bogataši kojih je Rusija puna ili mnogobrojne široke mase?
Snimila sam rusko tržište i vidjeli smo da ondje nemamo konkurenciju kvalitete. Neka zvuči prepotentno, ali nagrade to dokazuju – poduzeće Bernarda uvijek je korak ispred. Rusi imaju kvalitetne madrace, ali ne u tom segmentu u kojemu imamo mi. Ne idemo prodavati samo ruskim bogatašima. Istina, po cijeni jesmo za srednji i viši sloj. Rusko tržište nas može kupiti, ali opet ne može svatko. Budući da nemamo konkurenciju, svoje proizvode možemo dobro komercijalizirati. Ne samo u Rusiji. Bila sam i u Emiratima i tamo smo isto tako korak ispred.
Znači li to da bi neki šeik uskoro mogao u krevet s „Bernardom“?
Niti ondje nemamo konkurenciju, ali za sada sam se orijentirala na Zapadnu Europu i Rusiju.
U ovo doba kad gospodarski stručnjaci tvrde da je za Hrvatsku spas u izvozu, a poduzetnici vape za njim, vi bez problema izvozite većinu svojih proizvoda. Kako vam to uspijeva?
Još 1998. godine registrirali smo firmu i odmah počeli s izvozom. I dan-danas izvoz se kreće između 70 i 80 posto.
Lani je Bernarda ostvarila 70 – 80 posto izvoza
Gdje je priča o recesiji?
Recesija nam je naškodila na domaćem tržištu. Čujte, ako je 375 tisuća nezaposlenih, sigurno je da će ljudi prvo gledati da se snađu za kruh i režije.
Imate li podatke o lanjskoj dobiti?
Naravno – to nije tajna. Dobit nam je smanjena prvo zbog velikog povećanja režija, pa problema kod naplate… Imamo dosta sporova zbog nenaplaćenih potraživanja. Ali dobit će biti oko milijun kuna neto. To je sveukupno s izvozom.
Koliko je to postotaka manje u odnosu na predrecesijske godine?
Pa vjerujem oko 20 do 30 posto. To je ta domaća recesija koja nas tuče.
No istovremeno i zapošljavate ljude. Kako vam to uspijeva?
U roku dva-tri mjeseca zaposlili smo novih deset ljudi, sad ćemo opet zaposliti desetak. Sveukupno nas je oko 170 zaposlenih.
No ne znamo je li gora nezaposlenost ili rad bez plaća.
Toga kod nas nema. Plaće su redovite, svakog 15. u mjesecu i nikada se nije dogodilo da su kasnile u svih ovih 15 godina. Mislim da je neto prosjek sada oko 3500 kuna. Prema nekim statistikama, to je pet posto iznad hrvatskog prosjeka u našoj branši. Znate da se u našoj branši, a to su tekstilna i drvo-prerađivačka, stvari jako loše. S obzirom na to, moram biti ponosna na naše rezultate.
Javljamo se na sve natječaje za poticaje ako ostvarujemo uvjete
Kako je uopće biti žena u biznisu? Kako konkurirati dominantnim muškarcima kad, primjerice, krenemo od najbanalnijeg, žena ne može za isti posao dobiti istu plaću kao muški kolega. Jeste li vi ikada osjetili manu što ste žena?
Ne. Kao prvo, po prirodi sam jak karakter i svjesna sam da se moramo boriti u tom muškom svijetu. Prihvatit će vas onako kako se postavite. Bilo muškarci ili žene. Ako imate tim, ideje i ciljeve koje možete ostvariti, bit ćete cijenjeni. Biti korektan i pošten u poslu, znati da se dogovoreno mora sprovesti, mi je i moto, bez obzira je li to na papiru ili nije. Znači, pošten i fer odnos u poslu i tada možemo biti al pari.Evo, možda je malo neprimjereno da o tome pričam, ali baš sada sam imala jedno vrlo neugodno iskustvo u Moskvi. Poslovni me partner htio na neki način izigrati. Međutim, odmah sam to shvatila, nisam mu dopustila i sada sam ja u poziciji da postavljam uvjete i polagano ga izbacujem iz partnerstva. Radit ćemo, ali svatko za svoj račun. Uostalom, dužan mi je i novaca. No ako treba, spremna sam i raskinuti partnerstvo. Kad znaš što radiš i imaš svoj cilj, nema toga tko će, barem mene, izbaciti iz posla. Ali morate poznavate sebe, ljude oko sebe i posao koji radite. Ne možemo plivati i zamišljati što bi bilo kad bi bilo. Mora postojati odlučnost i korektnost. Mislim da su to osobine koje bi trebale krasiti svakog poduzetnika. Bez obzira na spol.
Bernarda i turizam
Nedavno ste krenuli i u turističke vode. Dok se svi „primiruju“, vi očigledno volite rizik?
Apartmane sam otvorila igrom slučaja. Trebali smo poslovni prostor za širenje posla pa smo tražili kredite. Dobili smo dva vrlo povoljna. Jedan sam uložila u kupovinu novog prostornog pogona u Nedeljancu i formirala tvrtku-kćer, a drugi dio kredita – budući da je zaista bio povoljan, uz 2,5 posto kamate – uložila sam u turizam.
Je li tajna koliki je bio ulog?
Mislim da je oko 800 tisuća eura.
Je li se isplatilo?
Budući da radimo, znači da jest. I to dobro radimo. Muči nas samo što je sezona kratka. Povezujemo se s agencijama od Moskve do Europske unije da bismo doveli turiste. Sad smo dvije godine radili punom parom i s obzirom na to da je to mlada firma, normalno je da joj treba dati vjetar u leđa. Ali ne brinem se. Uz dobru promociju sigurno će biti rezultata.
Nikada u životu nisam imala kućnu pomoćnicu
Netko mi je nedavno rekao da tvrtke valja osnivati sada, kad ih zbog situacije imamo vremena polako, „šetajući“ uhodavati, a ne da poslije moramo „trčati“?
Upravo tako. Recesija je moment kad svatko može zbrojiti svoje kockice, vidjeti na kojim je pozicijama te uočiti i popravljati slabe točke. Treba intenzivno krenuti na tržište. Jednako sam učinila i kad sam otvorila firmu 1998. godine. Ako se sjećate, mi smo i tada proživljavali – istina puno slabiju – ali krizu. Zatvarale su se mnoge tvrtke, a ja sam krenula u posao. Uložila sam sav svoj kapital u proizvodnju. Mala smo zemlja, 4,5 milijuna stanovnika. Imamo jako dobre resurse koje ne znamo iskoristiti. Naša šansa leži upravo u inovativnosti. Inovaciju pretvoriti u proizvodnju te kroz izvozne programe prodavati našu pamet. Svatko u svom segmentu. Imamo pametne ljude koji to mogu, ali to bi trebala prepoznati i država.
Ne smeta li vam to što je sve cetralizirano? Primjerice, na lokalnoj razini je dovoljno spomenuti primjer Gornjeg Kneginca i Ivanca koji kao male općine izvoze više nego cijele županije. No sama lokalna zajednica nema od toga nikakve koristi. Ne osjećate li da i od vašeg izvoza najmanje koristi imaju ovi ljudi koji rade ovdje, a najviše Zagreb?
Sigurno je da bi više novca išlo lokalnoj zajednici uz drukčiju gospodarsku politiku. Ali to je opet stvar politike u koju se ne mogu miješati niti sam kompetentna. Ali uvjerena sam da bi političari mogli puno pomoći. Političari bi valjda i na državnom i na lokalnom nivou trebali znati kako najbolje pomoći.
(Pre)veliki PDV
Ne ponašamo li se mi zapravo „maćehinski“ prema gospodarstvu, bez kojeg nema opstanka?
Upravo to. Previše smo se fokusirali na neki strah od Europske unije. Pa ne moramo imati strah. Ako smo pametni, polučit ćemo dobre stvari od EU, a s druge strane si moramo dati reda. Ako si ga sami ne znamo dati, EU će nam dati. Mora se poslovati prema zakonima. Treba ih primjenjivati. Naša je greška loše provođenje monetarne i porezne politike. Mislim da su nam porezi preveliki. Pogledajte, primjerice, Švicarsku – oni imaju PDV od osam posto, a mi 25 posto. Krajnji potrošač, kupovao on moj madrac ili kilogram šećera, plaća ga 25 posto skuplje od njegove cijene. Kad bismo stali na 10 ili 15 posto i školarcu je lako izračunati da bi sve pojeftinilo. Također bi trebalo stimulirati izvoznike.
Kako?
Kao prvo, euro bi trebao biti barem osam kuna.
Znači, i vi mislite da veliki, ako ne i najveći problem izvoza, je upravo precijenjenost kune?
Time bi se automatski smanjio uvozni lobi i puno bismo lakše distribuirali našu proizvodnju. Pa nikome se ne isplati kupovati vani ono što za isti novac može kupiti doma. Ako se kupuje domaće, logično je da se povećava proizvodnja. To je čista ekonomija. Imamo izvanredne resurse – poljoprivredne, turističke… Da jedna Hrvatska uvozi mrkvu i češnjak?! A sve je puno neobrađenih površina.
Humanitarni rad
Natalitet je u Hrvatskoj lošiji nego ikad. Ako krevete Bernarda shvatimo doslovno kao raj za spavanje…
Mislim da dobro naspavan čovjek može u svemu, ponavljam svemu, biti aktivniji.
Poznato je da dobit svojih gospodarskih uspjeha nerijetko dijelite i s onima kojima je to potrebno. Poznati ste po humanitarnom radu?
Volim pomagati kad mislim da je potrebno. Ne biram jesu li u pitanju vjerske, sportske, zdravstvene udruge. Ili ljudima osobno. Svaki dan stiže paket molbi, ali jasno je da ne možemo pomoći svima. Zato izvršimo vlastitu procjenu i pomognemo. Ne samo u interesu lokalne zajednice, nego i šire. Evo, nedavno smo na molbu kninskog župnika poslali kamion robe. U Vukovaru smo opremili sigurnosnu kuću za zlostavljane žene…
Koliko traje vaš radni dan?
Pa, ne znam, 10, 12 sati.
Tvrtka kao niti vlasnica nikada se nisu našli na „sramotnim popisima“
Nevjerojatan mi je taj entuzijazam kojim zračite govoreći o svojim proizvodima. Kao početnik koji je na početku karijere dobio prvu nagradu u životu…
To je moj život. Ljubav prema firmi, prema ljudima koji u njoj rade, prema proizvodima. Kad napravimo novi proizvod, ne gledam ga kao izvor svoje dobiti, nego kao dobit firme. Novo rađanje. To je ono što vas vuče.
Za razliku od nekada mnogih uspješnih gospodarstvenika čije su adrese danas Remetinec ili koji svakodnevno, umjesto poduzeća, pohode sudska ročišta, Bernarda nikada nije imala takvih problema?
Sigurno da sam ponosna što se naše ime nikada nije našlo na nekim, nazovimo ih, „listama srama“. Znala sam da nemam razloga za brigu jer nema šanse da se pojavimo na nekoj od lista. Jednako sam ponosna kad znam da 16. u mjesecu mogu svakom radniku pogledati u oči jer mu je dan ranije, kao i proteklih 15 godina, sjela plaća. Meni je nezamislivo ga netko radi, a ja mu ne uplatim doprinose. Kako da ljudi rade bez plaće!? Ili da ja vozim neki skupi auto, a radnik nije dobio plaću? Prvo ću ispuniti svoje obaveze, a ako ostane, možda bude i za mene. Tako razmišljam. Nisam samo ja, pa ja. Nego smo tim. Sretna sam kad svaki mjesec isplatimo plaću. Kad znam da je dobavljačima plaćeno. Kad znam da je bankama, a dužna sam jako puno, rata kredita uredno sjela na račun. Jasno je da bez kredita ne možemo unatoč zadržanoj dobiti. Sve ove godine sav se novac uvijek nanovo ulaže i rješavaju se tekuće obaveze. Uz to i školujemo ljude putem raznih seminara. Također već drugu godinu imamo edukativne programe kada nam dolaze stručnjaci s raznih područja – psihologije, komunikologije…
Budući da, kako velite, niste uzeli niti lipu dobiti, znači li to da živite od svoje plaće?
Točno tako. Dobivam plaću.
Budući da kažete da su ljudi najveći kapital, znači ipak ste bogati?
Neizmjerno. Uvijek sam nastojala da budemo kao jedna familija. Još uvijek se brinem za ljude na bolovanju, odem u pogon vidjeti je li sve u redu, pitam ih kako su… Kod nas svaki radnik ima ime i prezime, nije broj. Unatoč krizi svake godine imamo zajedničke izlete, dijelimo dječje darove za Božić, radnicima uskrsnice, božićnice, za Osmi mart smo podijelili znakove pažnje. Živim za Bernardu, ali osjećam da i moji ljudi isto tako. Evo, neki dan sam se vratila iz Moskve, na brzinu raspakirala kofere, strpala rublje u perilicu i došla u firmu.
A kućna pomoćnica?
Koja kućna pomoćnica? Nikada ju u životu nisam imala. Da znate kolika me hrpa sutra čeka za peglanje…
Nagrade
NE politici
Izvor:
Foto: