„Skoro su tri sata nakon ponoći. Još jedna besana noć u soliteru u ulici Ivana plemenitog Zajca. I takve noći proživljavamo već gotovo dvije godine. Ne samo ja, već mnogi susjedi, osobito oni čiji stanovi gledaju na Hotel Park. Susjeda s četvrtoga kata urla skoro svaku noć. I to ne jedanput, već po 4-5 puta. Ako je noć dobra, onda nas probudi samo jednom ili dvaput…“

Ovo je vapaj za pomoć kojim nam se obratila jedna od stanarki (podaci svih upletenih strana poznati redakciji, op. a.) u čakovečkom soliteru u blizini Hotela Park u Čakovcu. Baš kao i drugi stanari navedene zgrade, ne može normalno spavati već duže vrijeme zbog susjede koja često, osobito noću, narušava red i mir te koja (zasad) nije reagirala na naše pokušaje za uspostavom kontakta.

Kao zombiji!

– Gospođa je sve vulgarnija i agresivnija. Susjeda je nedavno zvala policiju: rečeno joj je da ih više ne zove, da je to slučaj za psihijatriju. Mi smo ih svejedno zvali; nisu bili oduševljeni, ali na inzistiranje moga supruga obećali su poslati patrolu. Vidjeli smo da kruže ulicom ispred zgrade, ali ne znam jesu li išta poduzeli. Kad sam ih ja zvala, prije nekoliko mjeseci, zvonili su susjedi na vrata, no ona im nije otvorila pa su otišli. Bila je i na sudu zbog remećenja javnog reda. Dobila je novčanu kaznu, no dalje je opet sve po starom. Mi još k tome imamo mlađe dijete koje se ponekad trese od straha i ne želi samo spavati. Nakon nastupa, taman kad nas san uspije svladati, ona će opet početi urlati i sve će nas probuditi. Kada dođe vrijeme buđenja za posao u 6 i 20, opet ćemo biti kao zombiji! – objašnjava stanarka. Dodaje da su ostali stanari jadni, da se boje ljetnih mjeseci i spavanja uz otvorene prozore, jer se sjećaju kako je to izgledalo prošloga ljeta.

– Piše uvredljive poruke, ponekad otvara vrata i prijeti… To su riječi koje vam ne bih mogla izreći! Sa susjedom s istoga kata, koja je također „pod paljbom“, bila sam već dvaput na policiji i jednom u Centru za socijalnu skrb. Policajci kažu da bi to trebala riješiti hitna, oni kažu da bez policije ne mogu… Navodno su kod nje socijalne radnice bile prije godinu dana – ona ih ljubazno dočekuje, onda se stječe dojam da mi to izmišljamo! Ja nisam direktno napadnuta, ali se radi o uznemiravanju – ostavlja nam poruke da smo „sotone“ i slično – kaže druga stanarka. Na nju se nadovezuje još jedna susjeda, dobro upoznata sa situacijom jer živi na istome katu kao i susjeda koja stvara probleme.

– Sve je počelo kad je dotična susjeda imala probleme na poslu, potkraj 2017. Zaredali su incidenti – po zgradi su nicale naljepnice vulgarnoga sadržaja, zvonila je na interfon u 4 ujutro, susjedima je počela u sandučiće stavljati pisma kako je zlostavljaju obitelj i prijatelji bivšega poslodavca, u što je očito ubrajala i neke stanare naše zgrade… Jednom su mi na policiji rekli da pričekam kad me napadne i potom pozovem! To se i dogodilo – fizički me napala, došla je policija i hitna, no kasnije su rekli da je s njima lijepo pričala i da ne mogu ništa… Ona je kao podvojena ličnost – noću urliče svakakve grozote, a čim se pojave službene osobe, odmah mijenja priču. Jednom je izvršila veliku nuždu na hodniku, jednoga nedjeljnog jutra kad je mislila da me nema kod kuće. Prije svega ovoga sam joj znala napraviti kakvu uslugu, kad je trebala prijevoz i slično. Ne razumijem kako policija može samo otići ako ih netko ignorira, odnosno ne pušta u stan. Također ne razumijem gdje su postojeći zapisnici, zašto se nije postupalo po njima, već kod svake prijave sve ide iznova, kao i zašto nas nitko nije dosad pitao za izjavu, jer bi puno susjeda bilo spremno svjedočiti – ističe ona. Pita se, osim toga, zašto nadležni liječnik i Centar za socijalnu skrb ne reagiraju. Osim stanarki, obratio nam se i jedan stanar.

– Bilo je problema i prije, no ovo što se događa zadnjih nekoliko tjedana doista je prestrašno. Čas je na prozoru, čas na balkonu, ljeti i adolescenti koji prolaze sudjeluju u šouu… Gospođa je pravnica po struci i to obilato koristi. Ako se nastavi s incidentima, onda se, koliko ja znam, može i prisilno hospitalizirati, za što uputnicu izdaje liječnik primarne zdravstvene zaštite. Živi sa starom mamom, kojoj sigurno isto nije svejedno. Dobro pazi da ne napravi incident pred policijom – opisuje on situaciju.

Što kažu institucije?

Odlučili smo poslati upite nadležnim institucijama i provjeriti jesu li upoznati sa slučajem, što poduzimaju i kako doskočiti sličnim situacijama.

– Policijski službenici Policijske postaje Čakovec upoznati su problematikom koju navodite u postavljenom upitu. U protekle dvije godine zaprimljeno je nekoliko dojava građana zbog toga što je 62-godišnjakinja narušavala javni red i mir u stambenoj zgradi u ulici Ivana pl. Zajca u Čakovcu.

Tijekom policijskog postupanja s potencijalnom prekršiteljicom vrlo rijetko je bilo moguće stupiti u suvisli kontakt. Dolaskom policijskih službenika na mjesto događaja prekršiteljica je prekinula s narušavanjem, dok potencijalni svjedoci uglavnom nisu željeli davati iskaze, tj. nisu bili voljni sudjelovati u prekršajnom postupku pred nadležnim sudom u svojstvu svjedoka (uznemirenih građana). Nažalost, izostankom svjedoka, s obzirom na činjenicu da policijski službenici neposrednim zapažanjem nisu utvrdili elemente prekršaja narušavanja javnog reda i mira, nije moguće pokrenuti prekršajni postupak protiv potencijalnog prekršitelja.

Ujedno naglašavamo da je o svim prikupljenim saznanjima obaviješten i nadležni Centar za socijalnu skrb. O spomenutim događajima obaviješteni su i nadležni liječnik te psihijatar. U jednom od spomenutih slučajeva narušavanja javnog reda i mira, do kojega je došlo krajem srpnja 2020., protiv 62-godišnjakinje podnesen je optužni prijedlog Prekršajnomu odjelu Općinskoga suda u Čakovcu. Nadležni sud nakon provedenog prekršajnog postupka proglasio je okrivljenu krivom te je kaznio novčanom kaznom u iznosu od 756 kuna.

Kako bi se uspješno razriješila spomenuta problematika, potrebna je sinergija svih uključenih institucija, dok će policija i nadalje sukladno zakonskim ovlastima provoditi sve potrebne mjere i radnje u cilju suzbijanja narušavanja javnog reda i mira – kažu iz međimurske policije.

Izgleda da je tu najveći problem što svaka institucija lopticu prebacuje na drugu, smatraju stanari.

– Policija tvrdi da oni tu ne mogu puno, neka javimo hitnoj jer je to za psihijatriju, Centar za socijalnu skrb priča sličnu priču… A mi u međuvremenu ne spavamo. Da ne ispadne da su svi nezainteresirani za pomoć, imali smo jako lijepu suradnju s jednom policajkom i njezinim partnerom koji su se jako potrudili, ali sustav im očito ne dozvoljava više – ogorčeni su. Odgovor na naš upit poslao je i Centar za socijalnu skrb.

– Centar ne smije javno govoriti o navedenom slučaju, kao ni o bilo kojem drugom slučaju ako nema dozvolu osobe o kojoj se radi. Iz navedenog razloga mogu iznijeti kako izgleda postupanje Centra za socijalnu skrb u ovakvim postupcima, za koji dio procesa smo mi odgovorni, što uopće možemo učiniti.

Problem sa nekim od stanara nije samo ovaj izolirani slučaj, puno stambenih zgrada u Čakovcu ima sličan problem. Radi se o stanarima koji imaju zdravstvenih teškoća – neki imaju podršku obitelji, a neki ne, neki su spremni prihvatiti pomoć susjeda, a neki ne, no kada informacije dođu do Centra, radi se o situaciji koja je za susjede već neizdrživa i obično se sve prijave i postupanja vrte ukrug. Svi imaju dojam da se odgovornost prebacuje s jednog sustava na drugi, a susjedi ili ukućani ne mogu sebi osigurati miran i normalan život na koji imaju pravo. Stručni radnici CZSS u slučaju takvih saznanja ili prijava mogu učiniti sljedeće: obaviti terenski očevid, pokušati razgovarati s osobom koja ima teškoće, upozoriti je (i ukućane ako ih ima) na neprimjereno ponašanje, ponuditi stručnu savjetodavnu pomoć, pokušati s osobom izraditi neki osobni plan što i kako dalje… Najčešće do osoba koje imaju takve probleme ne možemo doći jer nas ne puštaju u stan, ne žele razgovarati i ne žele s nama „imati posla”.

Nakon takvog razvoja događaja, o svojim saznanjima obavještavamo nadležnog liječnika obiteljske medicine, obavještavamo ga o svim saznanjima koja imamo, a na njemu je pokretanje daljnjih postupaka u smislu liječenja. Ako procijenimo da se radi o nekom od oblika nasilja u obitelji, tada šaljemo prijavu i nadležnoj Policijskoj postaji. Centar ne može nikoga prisilno odvesti na liječenje ili ustanovu na smještaj. O prisilnom liječenju odlučuje sud na temelju prijedloga liječnika psihijatra ili liječnika obiteljske medicine, koji mora utvrditi ugrožava li neka osoba svojim ponašanjem ozbiljno sebe ili druge. Sve navedeno je utvrđeno Zakonom o zaštiti osoba s duševnim smetnjama. Ako se ne radi o osobama s duševnim smetnjama, već sklonima neprimjerenomu asocijalnom ponašanju, tada se radi o remećenju javnog reda i mira, što utvrđuje policija, a kažnjava Prekršajni sud.

Nažalost, ovakvih slučajeva imamo dosta, na sve dojave ili saznanja bilo kojim putem reagiramo odmah i često smo jedini koji razgovaraju sa osobama iz takvog okruženja koje su nemoćne u rješavanju ovakvih teških situacija u kojima moraju živjeti – objašnjavaju iz Centra.

Čest problem

Da ovo nije usamljen slučaj čak ni u toj ulici, potvrđuju riječi jednog stanara zgrade na drugome kraju ulice Ivana plemenitog Zajca koji nam je priznao da u manjoj mjeri ima sličnih problema sa susjedima, no nije želio u javnost izlaziti s detaljima.

Stanari su, ne znajući što još poduzeti kako bi im bio omogućen mir, sastavili peticiju (u prilogu), koju su potpisale čak 32 osobe koje stanuju u soliteru, što nije prva takva koju su pokrenuli. Nadamo se da će ovaj apel pomoći i njima da sebi i svojim obiteljima osiguraju miran san, ali i stanarki kojoj je pomoć, kako izgleda, također potrebna.