Povežite se s nama

Ljudi i priče

Stanari: Živimo u pravoj džungli Stanoing: Nedostaci otklonjeni

Objavljeno:

- dana

Stanari Zagrebačke i Kozarčeve ulice u Varaždinu ljuti zbog gradilišta VTC-a

Cjelokupno uređenje okoliša privest ćemo svrsi kada će se završiti objekt VTC-a, najavljuje Pavlic.

Džungla usred centra grada. U ove četiri riječi mogu se sažeti pritužbe stanara zgrada u Zagrebačkoj 53, 55 i 57 te Kozarčevoj 26 u Varaždinu na uvjete u kojima žive. Unutar bloka tih i drugih zgrada nalazi se gradilište investitora Stanoinga na kojem je podignuta zgrada Varaždinskog trgovačkog centra (VTC), a okoliš nije uređen.

Opasnost za djecu

Stanari su nas pozvali kako bi javno prenijeli njihov zahtjev da investitor, tvrtka Stanoing, hitno uredi i zaštiti gradilište, koje je, upozoravaju, posebno velika opasnost za djecu.
 
– Zaštitna ograda iznenada je uklonjena prije tri mjeseca, a gradilište nakon toga nije uređeno. Sve je puno rupa, šahtovi su otvoreni, ulaz u podzemnu garažu stoji nedovršen, a tu je ostavljen i kontejner za radnike. Ispred naših prozora rastu ambrozija i korov visoki već jedan metar, a kada s Kozarčeve ulice idemo prema zgradama, moramo proći kroz pravo “jezero” – ispričali su stanari predvođeni svojim predstavnicima Vladimirom Petrićem (Zagrebačka 57), Sandrom Šenkiš (Zagrebačka 53 a i b te 55) i Stjepanom Jambrošićem (Kozarčeva 26).

Objekt zatvoren

No napominju da to nije jedini problem. – Uopće nemamo javnu rasvjetu i navečer je ovdje potpuno mračno. Istovremeno, zgrada trgovačkog centra je prazna, na nju nitko ne pazi i djeca željna avanture, unatoč upozorenjima i zabranama roditelja, penju se po vanjskom stepeništu sve do posljednjega, desetoga kata – ljuti su stanari.
 
Ističu da su im u Stanoingu davno obećali da će urediti okoliš, a i na svojim internetskim stranicama su najavili da će biti “uređen poput trga s drvoredom i dječjim igralištem te parkirnim mjestima”.
 
Iz tvrtke Stanoing u petak su u pisanom odgovoru istaknuli da će cjelokupno uređenje okoliša privesti svrsi istovremeno kada će biti završen objekt Varaždinskog trgovačkog centra.
 
– Ograda gradilišta uklonjena je u lipnju ove godine, gradilište i objekt su zatvoreni u siječnju ove godine, a zaštitarsku službu nismo obvezni osigurati – naveo je direktor Stanoinga Denis Pavlic u pisanom odgovoru.
 
Ujedno je napomenuo da su na gradilištu otklonjeni nedostaci. – Otklonjeni su nedostaci na postojećim šahtovima, pokošena je trava, a kontejner je uredno postavljen – izvijestio je Pavlic te uz pisani odgovor priložio i CD s fotografijama gradilišta u Zagrebačkoj ulici.

Prijava Komunalnom redarstvu 

Stanari Zagrebačke ulice su prije dva tjedna Komunalnom redarstvu Grada Varaždina prijavili investitora. – Prijavitelj je naveo problem opasnosti zbog uklanjanja ograde gradilišta i neodržavanje parcele VTC-a u vlasništvu Stanoinga d.o.o. Varaždin.
 
Prijavitelju je proslijeđena kopija katastarskog plana radi njegovog daljnjeg postupanja glede uklanjanja ograde – izvijestio je Robert Briški, glavni komunalni redar u Komunalnom redarstvu Grada Varaždina. Pojašnjava da Zakon o prostornom uređenju i gradnji propisuje obveze investitora i izvoditelja radova glede uređenja gradilišta, a poslove inspekcijskog nadzora obavljaju građevinski inspektori. Međutim, postupak protiv Stanoinga pokrenuo je i Grad Varaždin.
 
– Komunalno redarstvo vodi upravne postupke protiv vlasnika parcele zbog povrede odredbe članka 12. Odluke o komunalnom redu koja propisuje obvezu održavanja zemljišta sukladno njegovoj namjeni – naveo je Briški. Iz Stanoinga ističu da je Grad protiv njih pokrenuo samo jedan postupak i to zbog obveze održavanja koji se nalazi na rubnom dijelu grada, u četvrti Grabanice. – Odmah se pristupilo uređenju tog zemljišta, a fotodokumentacija je dostavljena u Upravni odjel za opću upravu i lokalnu samoupravu – ističe direktor Stanoinga Denis Pavlic.

 

Izvor:
Foto:

Ljudi i priče

Zlatni pir Ivana i Anke Čurila s Halića: Oduvijek i zauvijek

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Kad su se Ivan i Anka Čurila prije 50 godina međusobno obvezali na vjernost, ljubav i poštovanje, bili su mladi i zaljubljeni i nisu znali što je ispred njih.

Nisu ni razmišljali. Znali su da se vole i žele zajedno u budućnost, pa što i kako bude. Tek danas, pola stoljeća potom, kad se osvrnu iza sebe, znaju da su uspjeli. Iza njih su desetljeća životnih radosti i tuga, zajedno su se smijali i plakali, ali nikad nisu odustali. I niti na trenutak nisu požalili što su se zadnjeg dana 1967. godine, 31. prosinca, upustili u tu, za njih avanturu života: brak.

Životne zamke lakše je bilo prebroditi zajedno

Život je, kako već to biva, imao svoje zamke, ali Ivanu i Anki ih je bilo lakše zajedno prebroditi. Kad im je sin Ivica nesretno stradao kao mladić, ranjena srca su zajedno liječili.
Danas se gotovo ni ne sjećaju života kad nisu bili zajedno, jer se sve važno u njihovim životima dogodilo u ovih zadnjih 50 godina. Imali su dva sina, njihov sin Nenad sa suprugom Blaženkom također ima dva sina, Ivicu i Matea. Unuci su im danas sve i beskrajno su ponosni na dečke, a nadaju se da će stariji Ivica uskoro uploviti u brak s djevojkom Stelom, pa će opet biti dječjeg smijeha koji, kako oboje vele, grije dušu.

– Možda bude i koja curica u obitelji nakon pola stoljeća, tko zna – smije se Ivan, a supruga Anka ga prijekorno gleda: – Svejedno što bude, samo neka je živo i zdravo. Na kraju oboje zaključuju: “Eto, nas dvoje već i o praunucima, a tko zna što je mladima u glavi.”

Što god da je “mladima u glavi”, oni će im uvijek, kažu, biti potpora, jer Mateo i Ivica su centar njihova svijeta. Budući da žive u susjedstvu, od rođenja su svakodnevno u njihovim životima. Ivan i Anka Čurila su cijeli život u Gornjem Knegincu, na Haliću, dva Ivanova brata su također život provela na istom brijegu, a tu živi i Nenad s Blaženkom i dečkima. To što se nitko iz obitelji desetljećima nije odselio najbolje govori o obiteljskoj povezanosti, koja je za Ivana i Anku svetinja.

Njih dvoje će se, kažu, i dalje voljeti, poštovati i povremeno svađati, pa se hitro i pomiriti, a Blaženka i Nenad već razmišljaju kako im dijamantni pir, za 25 godina, učiniti nezaboravnim.

Nastavite čitati

Ljudi i priče

Obrtnici priuštili pravo sajmeno raspoloženje

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

SAJAM

Da su varaždinski obrtnici žilava „sorta“, unatoč svim nedaćama koje su ih snašle zadnjih osam godina, pokazali su ovog vikenda na Obrtničkom uličnom sajmu. Izlagalo se na 50-ak štandova, atmosfera je bila prava sajmena, puna dobrih vibracija.

Jedni su šišali, drugi prodavali svoje originalne proizvode, treći održali modne revije vlastitog dizajna… Svi su imali zajedničko jedno – tvrdoglavost i kretivnost. Onu tvrdoglavost koja koja im je trebala zadnjih osam godina kako bi opstali i danas mogli pokazati tu svoju kreativnost. Frizerke je taj dan podsjetio na subote otprije desetak godina, kad su mušterije kavom „mitile“ mjesto za frizuru prvog dana vikenda. Neki od onih koji su sjeli u frizerski stolac priznaju da nije bilo slučajno. – Pročitala sam da će biti besplatno šišanje i frizura, pa sam odlučila iskoristiti priliku. Kad plaćam, ne mogu si priuštiti eksperimente, idem na sigurno. Ovako riskiram i lani nisam požalila. Evo me opet… – veli Marina dok sjeda u frizeraj na Korzu.

Viktor Plavec

Zadovoljan je i Viktor Plavec, vjerojatno najstariji varaždinski obrtnik, kako po godinama tako i po više od pola stoljeća obrtničkog staža. Vjeruje da će obrtništvo opstati, ali, kaže, ne bi bilo loše kada bi država pripomogla. – Unatoč svemu, obrtnici se ne daju. No, neki su zanati, poput recimo postolar, s dozvolom jeftinog uvoza gotovo pa nestali. Država bi trebala uvesti red na tržištu, čuvati tradiciju i efektnim mjerama pomoći obrtnicima da opstanu – govori Viktor Plavec, umirovljeni vlasnik fotografske radionice. Plavec zna o čemu govori, jer upravo je njegova obitelj vjerojatno najdugovječnija varaždinska obrtnička familija – njegova unuka je sad četvrta generacija koja vodi obiteljsku fotografsku radnju. Korzom je prošetao i kalifornijski bračni par iz San Francisca, Doug i Jane, čija je radoznalost dovoljno govorila o zanimljivosti tradicijskih zanata turistima. Sve ih je zanimalo – ručni radovi, veseli kišobrani oslikani anđelima i gradskim motivima Suzane Bernat, srednjovjekovne krinoline i odore Udruge Potkalničkih plemenitaša, proizvodi opojnog mirisa lavande Jadranke Lili Plešnar, savršeno očuvani oldtimeri, domaći med, bučino ulje… Doug veli da se osjeća kao da su ga „anđeli spustili na Korzo“, a ne da je usputni putnik koji je s crusera kojim krstari jadranskom obalom – od Albanije do Grčke – na nekoliko sati stigao u Grad. – Anđeo me spustio u svoju anđeosku ulicu – veli Doug i dodaje da je iznimno vidjeti lokalne ljude koji rade ono u čemu uživaju. Sreća pa ne znaju sve probleme s kojima se susreću ti lokalni ljudi kako bi opstali i radili baš to u čemu uživaju. 

Izvor:
Foto:

Nastavite čitati