ŽIVOT STARIJIH OSOBA U VARAŽDINU
Štefanija (70) i Antun Varga (73) bračni su par koji živi u varaždinskom Domu za starije i nemoćne. Ostavili su kuću u Zbelavi i zamijenili je malom garsonijerom u Zavojnoj ulici.
– Nismo još bili ni blizu mirovine sredinom osamdesetih kada sam počela razmišljati o tome da ću se jednog dana preseliti ovdje – priča nam Štefanija.
– Krili smo tu našu želju od susjeda, pa čak i od djece. Moj sin je burno reagirao kad smo mu rekli da želimo u dom i trebala mu je jedna krizna situacija da shvati zašto to želimo. Mi smo bili sami u velikoj kući s velikim dvorištem i voćnjakom. Nismo se više mogli za to sve brinuti. Boljela su me leđa kad sam uređivala cvjetnjak, a Antun je nakon višesatne košnje trave bio iscrpljen. Čekali smo useljenje pet godina, ali smo ga dočekali. Iako smo bolesni, sada uživamo. Imamo vremena za šetnje, a ja sam počela pjevati. Cijeli život sam to htjela, a nisam imala vremena. Prošle godine moj solo na festivalu pjevača “50+” u Domu u Koprivnici proglašen je najkvalitetnijom izvedbom. Pjevala sam pjesmu “Malo mira” – kaže Štefanija s kojom smo razgovarali prošle srijede na Međunarodni dan starijih osoba.
Smještaj u Županijskom domu najjeftiniji, u privatnima smještaj i 30 eura po danu
Štefanija i njen suprug skoro cijeli svoj život radili su u Varteksu, nemaju velike mirovine, ali sasvim su im dovoljne da plate garsonijeru, da si priušte neki mali izlet i da skuhaju nešto za svoj gušt. Antun ponekad napravi i liker od rakije, koji smo i sami probali. Njih dvoje su sretni u domu i, kako naglašava Štefanija, “Ak smo stari, ne znači da nam ne treba društvo”.
Liste čekanja
Na svoje mjesto u tom istom domu čeka čak 800 osoba. A mjesta ima malo. Ukupno je 350 korisnika, a 150 ih je u Odjelu pojačane njege. – Upravo u Odjelu pojačane njege imamo najviše problema. Korisnici iz stambenog dijela prebacuju se tamo i na mjesto se čeka i četiri godine – objašnjava ravnateljica Doma Tamara Ljubić.
Ovaj Dom jedini je u Varaždinskoj županiji u kojem se boravak sufinancira iz proračuna. Svi ostali su privatni i cijena im je od 2.000 do 3.800 kuna mjesečno, dok se u nekim domovima cijena kreće od 20 do 30 eura dnevno. Teško je zamisliti da bi varaždinski umirovljenici sebi takav smještaj mogli pokriti svojim mirovinama. Podaci koje je u Izvješću o položaju umirovljenika i osoba starije dobi na području Varaždina iznijelo Povjerenstvo za umirovljenike i starije Grada Varaždina, zabrinjavajući su.
Ugroženije žene
– Zabrinjava činjenica da gotovo trećina umirovljenika i starih osoba, naročito žena iznad 65 godina, ne može zadovoljiti osnovne potrebe i živi na rubu siromaštva. Rizik je visok za osobe koje ne primaju mirovinu, a posebno su rizična staračka samačka domaćinstva. Rizik je veći kod žena s obzirom na to da zarađuju manje i imaju manje mirovine – stoji u Izvješću koje potpisuje Dubravka Kanoti.
62 % umirovljenika iz Varaždina prima mirovine od 1.000 do 3.000 kuna, što znači da žive na rubu siromaštva
U Varaždinu čak polovica osoba starijih od 65 godina živi u samačkom domaćinstvu i oni su najugroženiji. Naime, mirovine 62 posto umirovljenika iznose od 1.000 do 3.000 kuna što znači da žive u zoni siromaštva.
Povjerenstvo je u svojim zaključcima dalo niz prijedloga za poboljšanje položaja starijih osoba, među kojima apeliraju i na lokalnu samoupravu da koristi EU fondove u svrhu jačanja socijalne uključensti i uspješne potpore za poboljšanje kvalitete života straijih kao i sufinanciranje Gerontološkog centra Varaždinske županije.
Najstariji u Varaždinu, najmlađi u Hrašćici
Izvor:
Foto: