Povijest obitelji Zrinski protkana je mnogim spletkama i intrigama, od kojih su brojne vezane i uz Međimurje. Njihov je utjecaj na razvoj područja između Mure i Drave bio golem, što se i danas vidi na brojnim lokacijama i u mnogim prigodama kad se ih spominjemo.

Moćna hrvatska velikaška obitelj Zrinski Čakovec i Međimurje je u posjed dobila 1546. godine, kad ih je kralj Ferdinand za ratne zasluge darovao Nikoli Zrinskom Sigetskom. Sjedište Zrinskih bilo je u Čakovcu do 1670. Grad je zbog njihova boravka u njemu postao jedan od najvažnijih utvrda u tome dijelu Habsburškoga carstva.

Napredni vojskovođe

Iz Čakovca su odlazili u obrambene ratove te su uveli mnoge novosti i promjene u način planiranja i vođenja bitaka, što im je donijelo slavu na tadašnjim carskim dvorovima. Habsburgovcima je smetala prevelika snaga i utjecaj obitelji Zrinski te njihovih suputnika iz obitelji Frankopan: zbog gospodarske snage obitelji su imale veći utjecaj na samostalno odlučivanje o sudbini Hrvatske. Sukob je na kraju završio pobunom tih dviju obitelji, kao i dijela hrvatskoga plemstva. Urota je otkrivena i krvavo okončana 30. travnja 1671. osuđivanjem Petra Zrinskoga i Frana Krste Frankopana na smrt 1671. godine.

Prethodno je 18. studenoga 1664. stradao i Nikola VII. Zrinski, praunuk sigetskoga junaka, u Kuršanečkom lugu, gdje ga je navodno napao i usmrtio vepar. Postoje sumnje da se radilo o ubojstvu koje je naručio bečki dvor. Naime, Zrinski je branio utvrdu Novi Zrin, u blizini ušća Mure i Drave. Utvrda je bila pod opsadom Turaka više od mjesec dana te su je na kraju osvojili i razorili. Beč nije htio Zrinskom poslati pojačanja od 30.000 ljudi koja su bila stacionirana nekoliko kilometara od Novoga Zrina. To je kod njega izazvalo ogorčenje koje je utjecalo na formiranje Urote.

Suradnja s Turcima?

Posljednji Zrinski bio je Ivan Antun Zrinski, sin Petra IV. i Ane Katarine Frankopan. Školovao se kod senjskoga biskupa Ivana Smoljanića i augustinca Marka Forstala, a potom studirao filozofiju, humanističke predmete i vojnu strategiju. Nakon sloma Zrinsko-frankopanske urote ostao je na slobodi te boravio u Pragu, gdje je stupio u vojnu službu. U zapovjednika pukovnije bio je promaknut nakon višegodišnje službe, ali se nalazio pod stalnim nadzorom habsburških vlasti. Neuspješno je tražio povrat obiteljske baštine.

Uoči početka Velikoga rata bio je 1683. optužen zbog navodne suradnje s Osmanlijama i izdaje te uhićen i zatvoren isprva u Oberhausu, a potom u tirolskoj utvrdi Rattenburg. U srpnju 1703. bio je premješten u zatvor u Grazu, potom u utvrdu Schloßberg, gdje se razbolio i 11. studenoga 1703. umro kao posljednji muški potomak obitelji Zrinski.

Komentari

Komentara