Povežite se s nama

Kolumne

Što je nama Orwell danas?

Objavljeno:

- dana

Iz nekih stručnih razloga ponovno sam iščitao slavni Orwellov antiutopijski roman „1984.“ i uvidio sam da je, iako napisan prije 65 godina, još uvijek silno aktualan.
Naime, mi koji više nismo jako mladi zadnji put smo „1984.“ čitali upravo tada, prije 30-ak godina, da bismo saznali što nam je to Orwell predvidio. 

Predvidio je totalitarne sustave, blokovsku podjelu svijeta, dehumaniziranost, neslobodu govora i mišljenja, „novogovor“… no zapravo ništa čemu već tada nismo posvjedočili ili što i starom Orwellu ne bi bilo manje-više već poznato. Ali sada se ispostavlja da je točno i sve ono što je Orwell predvidio a čemu smo se donedavno – smijali. Veliki Brat nas gleda s „telekrana“? Svašta, pa samo mala djeca pitaju vide li i nas ljudi s TV-a onako kako mi vidimo njih! No, danas znamo da nas prate preko naših ekrana, ali ne televizijskih, nego računalnih i mobitelskih.

Nadalje: apsurdna uporaba jezika, npr. „Rat je mir“. Živimo li u miru ili u ratu? Odgovorit ćemo, vjerojatno – u miru. Ipak, već 13 godina vodi se tzv. Globalni rat protiv terora. (Nije svjetski, nego je globalni – toliko o jeziku.) Dobro, možemo čak reći da je to više neka kampanja nego pravi rat. Ali zašto se onda oružane snage 50-ak zemalja bore u Afganistanu, i ne samo tamo? Među njima i hrvatske.

Evo još nekoliko predviđanja koja su nam se donedavno činila neostvarivima:
„Helikopteri se upotrebljavaju više nego prije, bombardere su većim dijelom nadomjestili projektili na vlastiti pogon“… „Budući da je svaka od triju supersila nepobjediva, svaka je zapravo poseban svijet u kojem je bez opasnosti moguće gotovo svako izopačivanje mišljenja“… „Vladari takve države su apsolutni u onoj mjeri u kojoj faraoni i cezari nikad nisu mogli biti“…
Sad je sve jasno: „Rat je mir, sloboda je ropstvo, neznanje je moć“!

Izvor:
Foto:

Kolumne

KOLUMNA Brexit i Kujundžić: viša matematika

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Čita čovjek svašta, pa sam u ponoći svijeta pročitao i zabrinjavajući podatak da će Brexit svaku britansku obitelj stajati 1000 funti godišnje.

To je 8321 kuna godišnje po obitelji. Ne znam koliko članova ima prosječna britanska obitelj; recimo – četiri. To je 2080 kuna po Britancu. Godišnje. Mjesečno je to 173 kune po čovjeku. Tjedno 43 kune. I to u zemlji gdje je prosječna plaća otprilike tri puta veća nego u Hrvatskoj. Strašno! Ali neka im, sada će i ti perfidni Britanci iskusiti cijenu slobode!
Da bi platio cijenu slobode, krvavo izvojevane na ratištima Bruxellesa i Strasbourga i nekakvih referenduma, svaki će se Britanac tjedno morati odreći… pa, otprilike, jedne ili dviju kutija cigareta.Da, cigarete su tamo jako skupe.

Ali, molim lijepo, kaj bi mi Hrvati bili lošiji?! Ni govora: sada će i u Hrvatskoj cigarete biti podjednako skupe! Mi imamo tri puta nižu prosječnu plaću i naravno da ćemo to podnijeti! Zora puca, bit će dana! K’o što bi rek’o maršal: „Mi nećemo da budemo zaostala zemlja koju svaki đavo ‘oće da porobi!“
Jer, kaže ministar Kujundžić o poskupljenju cigareta i alkohola: „Najmanje 100 posto, to je jedina učinkovita mjera. Stopostotno povećanje cijena cigareta i alkoholnih pića smanjuje za 60 posto ulazak djece u svijet pušenja i alkohola.“

Pa zašto onda odmah ne poskupe za 200 posto? Tako će se ulazak djece u svijet pušenja i alkohola, ako ja znam računati, smanjiti za 120 posto. Iako bi i smanjenje od 100 posto bilo sasvim dovoljno. To ću svakako podržati. I ja ću se u tom slučaju ne samo odreći pušenja nego se i aktivno uključiti u antipušačku kampanju. I nek’ me za to plate iz onih 20 posto zarade koja će im preostati nakon što se ulazak djece u svijet pušenja i alkohola smanji za punih 100 posto.
Ili da me barem prime na Hitnu kad je hitno… dragi ministre.

Nastavite čitati

Kolumne

Kolumna Denisa Peričića: Crno more naših znanja i saznanja

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

U Hrvatskoj je boravio Neal Ascherson, 86-godišnji škotski povjesničar i pisac, čovjek iznimno bogate biografije: bio je vojnik, ljevičarski političar, novinski dopisnik iz Istočne Europe tijekom Hladnog rata, urednik i predavač.

Najpoznatiji je po knjizi „Crno more“, čiji je hrvatski prijevod (VBZ, 2016.) reklamiran kao „jedinstvena priča o Grcima, Skitima, Sarmatima, Hazarima, Hunima, Gotima, Turcima, Tatarima, Rusima, Ukrajincima i Poljacima“.

I kakve to veze ima s nama? Potpune, naravno. Mi Hrvati smo, naime, vjerojatno jedini narod kojeg odviše ne zanima vlastito porijeklo, pri čemu je ovdje posve nebitno koliko su utemeljene ukrajinska, gotska ili iranska teorija o našoj etnogenezi. Bitno je to da smo mi vjerojatno i jedini narod kojeg odviše ne zanimaju ni drugi narodi koji su u prošlosti imali veze s nama i/ili sa sadašnjim hrvatskim prostorom, a to su, između ostalih, Grci, Huni, Goti, Turci, Tatari, Rusi, Ukrajinci i Poljaci, a vrlo vjerojatno i Skiti, Sarmati i Hazari.

Što točno znamo o njima, o njihovoj povijesti? O većini tek ponešto, o drugima pak ništa. To je i logično, jer o samima sebi znamo tek ponešto, ako i to. A malo znamo jer smo ili lijeni ili nas loše uče, pri čemu je ovo potonje definitivno točno.

Stoga će i čitatelji Aschersonove knjige biti, primjerice, zapanjeni njegovim opisima kurgana u crnomorskom prostoru, tih nekoliko tisućljeća starih grobnih humaka neobično nalik tumulu Gomila na lokalitetu Bistričak kod Jalžabeta.

Ti su brojni tumuli na južnoruskim i ukrajinskim stepama još u davnoj prošlosti bili često pljačkani, dok je Gomila kod Jalžabeta opljačkana 12. rujna 2017. godine.

A o počiniteljima se još uvijek ne zna ništa. Jer u nas se o mnogočemu zna tek ponešto, ili pak ništa. Kao da živimo prije nekoliko tisućljeća, a ne u 21. stoljeću.

Nastavite čitati

Promo

Varaždinsko online izdanje

Međimursko online izdanje

Error, no Ad ID set! Check your syntax!