OČITOVANJE
Radi istinite i objektivne informiranosti javnosti vezane za situaciju i stanje u trgovačkom društvu Bor d. o. o. Novi Marof smatram potrebnim da se objavi očitovanje Uprave, a vezano je za objavu članka „Ne vraćamo se do otvaranja stečaja“.
Ne ulazeći u sadržaj izjava pojedinih radnika u navedenom članku, potrebno je navesti sljedeće:
Bor d. o. o. Novi Marof kao jedan od rijetkih finalni proizvođača namještaja u Republici Hrvatskoj posluje više od 65 godina. Kao i ostali finalisti u RH posluje s poteškoćama više od 10 godina, odnosno zbog izvozno orijentirane proizvodnje i nemijenjana tečaja stranih valuta u odnosu na rast troškova u zemlji, društvo je bilo u ozbiljnim financijskim problemima krajem 2005. i početkom 2006. god., a kada su se već stekli uvjeti za prekid proizvodnje te pokretanje stečajnog postupka, budući da tvrtka nije imala osiguran repromaterijal i ostale elemente za nastavak poslovanja.
No tada je na prijedlog i odlukom malih dioničara u Boru dogovoreno da u vlasništvo Društva uđe tvrtka Trgonom d. o. o iz Novog Marofa te je novi vlasnik otkupivši dionice malih dioničara krajem 2006. god. i početkom 2007. god. preuzeo Društvo te je u prvom redu sanirao dugovanja društva Bor d. o. o. Novi Marof prema bankama, te ostalim vjerovnicima i nastavio već ugaslu proizvodnju. Nakon toga novi vlasnik je izvršio dodatna ulaganja modernizacijom u nova tehnološka rješenja investicijom u nabavci opreme (linija za krečenje nove parionice i sušare) radi usklađenja tehnološkog procesa proizvodnje te je redovito dodatnim pozajmicama za održavanje likvidnosti isplaćivao i sredstva za isplatu zaostalih osobnih plaća.
Nastupom recesije u Europi tijekom 2008. god. društvo je zbog izvozne orijentiranosti zapalo u nove poteškoće vezane za zaposlenost i ugovaranje novih poslova.
Do 2010. god. društvo, zajedno s vlasnikom, vodilo je poslovanje uz velike poteškoće. Vlada RH je nakon dvije godine recesije u poslovanju donijela „Program C“, kojim je društvima koja se nalaze u poteškoćama (a u tu grupu je spadalo i društvo Bor) predložila određene mjere restrukturiranja. One su se odnosile na djelomični otpis duga prema državi ili preuzimanje udjela u društvu za dug. Društvo Bor je izradilo plan restrukturiranja i predložilo resornom Ministarstvu jednu i drugu opciju samo da se riješi problem društva. U dvije godine trajanja navedenoga postupka nije od strane Ministarstva prihvaćena niti jedna opcija, tako da ni Vlada RH ni Ministarstvo, a ni Hrvatske šume radi osiguranja sirovine nisu željele pružiti ni podršku ni pomoć tvrtki Bor d. o. o., koja je bila u cijelosti izvozno orijentirana kao proizvodna tvrtka u realnom sektoru s osiguranim izvozom u Europsku uniju s više od 200 zaposlenih radnika.
Nakon toga donesen je Zakon o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi i kao porezni dužnik društvo je podnijelo prijedlog za predstečajnu nagodbu koja je otvorena u 3. mj. 2013. godine.
Budući da je vlasnik Bora u dosadašnjem poslovanju uložio znatna financijska sredstva u Bor, te je i sam narušio svoje likvidno financijsko stanje poslovanja, više nije mogao odobravati daljnje pozajmice i praćenje takvog poslovanja koje je rezultiralo gubicima u proizvodnji namještaja.
S obzirom na to da proizvodnja u Boru nije iskazivala pozitivan rezultat poslovanja, unatoč poduzetim mjerama restrukturiranja, nije preostala druga mogućnost, već poduzeti radikalne mjere, koje nažalost u ovom trenutku nisu moguće da se realiziraju bilo kakvim daljnjim nastavkom proizvodnje i poslovanja tvrtke Bor.
Radi toga je i izrađen Nacrt predstečajne nagodbe (s ulaskom strateškog partnera u vlasništvo Bora) koji je trebao biti na glasovanju, a umjesto pozitivnog glasovanja i prihvaćanja programa po Ministarstvu financija, Porezna uprava u Varaždinu je podnijela zahtjev za prekidom predstečajne nagodbe.
Prihvaćanjem zahtjeva društvo Bor je nakon određenog prekida predstečajne nagodbe od 9. mj. 2013. god. poslovalo izuzetno teško, tako da je svaki materijal za proizvodnju moralo plaćati dobavljačima unaprijed. Zbog inače narušene likvidnosti, zbog čega je društvo i pokrenulo postupak predstečajne nagodbe, svaki sljedeći mjesec poslovanja je bio sve teži. Cijelo vrijeme su isplaćivane plaće radnicima do trenutka kada više nije bila mogućnost da se isplati u cijelosti plaća za mjesec ožujak 2014. god.
Nema više realne mogućnosti da se nastavi s proizvodnjom bez znatnih financijskih ulaganja mogućih partnera
Krajem svibnja 2014. god. isplaćeno je 50 % plaće za ožujak i održan je skup zaposlenika 11. 6. 2014. god. u prisutnosti predstavnika Sindikalne središnjice sindikata drvne i papirne industrije RH na kojem je donesen zaključak da se zbog neisplaćenog dijela plaće za mjesec ožujak i zaostale plaće za mjesec travanj i nemogućnosti daljnjeg nastavka poslovanja pokrene stečajni postupak od strane radnika. 16. 6. 2014. godine Trgovačkom sudu u Varaždinu je podnesen prijedlog za pokretanje stečajnog postupka nad društvom Bor d. o. o. U međuvremenu radnicima je isplaćeno drugih 50 % plaće za mjesec ožujak.
Kako društvo nije bilo u mogućnosti isplatiti plaću do kraja 6. mj., još i plaću za mjesec travanj, radnici su zajedno sa sindikalnim povjerenikom i njihovim županijskim i republičkim predstavnicima zatražili sastanak s Upravom, nakon čega je održan i skup radnika.
Kako više nije bilo mogućnosti za organiziranje proizvodnje za sve radnike, predloženo je da se odredi kolektivni godišnji odmor za radnike do 15. 7. 2014. god.
U međuvremenu Trgovački sud u Varaždinu je svojim rješenjem tražio dopunu prijedloga za otvaranje stečajnog postupka, što je učinjeno 2. 7. s time da je prijedlog ispravljen u pogledu neisplate plaće tako da je umjesto plaće za mjesec ožujak zatražen stečaj zbog neisplaćene plaće za travanj i svibanj (jer je za svibanj u međuvremenu dospjela 30. 6.).
Očekuje se odluka Trgovačkog suda o pokretanju stečaja i imenovanju stečajnog upravitelja. Do tada će radnici koristiti još preostali godišnji odmor ili će biti upućeni doma zbog prekida proizvodnje i završetka ugovorenih usluga sušenja i parenja trećim pravnim osobama.
– U društvu Bor d. o. o. u cijelosti su se primjenjivale odredbe Zakona o radu, o čemu postoje i zapisnici o brojnim inspekcijskim kontrolama koje su prijavljivali radnici.
Isto tako u društvu nije isplaćena niti jedna plaća ispod minimalne plaće, odnosno isplaćivana je u skladu s odredbama Zakona o minimalnoj plaći (iako je Kolektivnim ugovorom za granu drvne industrije utvrđena u manjem iznosu). Također u navedenom razdoblju nije otkazan niti jedan ugovor radniku niti je poslodavac na bilo koji način utjecao da to učine radnici sami, osim što je prestao radni odnos radnicima koji su imali sklopljene ugovore o radu na određeno vrijeme.
Dakle, radnici su od 11. 6. do 1. 7. bili dva puta putem skupa radnika detaljno informirani od strane vlasnika, Uprave i pravnika o cjelokupnoj situaciji u kojoj se društvo Bor d. o. o. nalazi, kao i o njihovim pravima koja ostvaruju u stečaju. Izjave pojedinih radnika u navedenom članku su njihova osobna stajališta o stanju koja ne odgovaraju stvarnom stanju u kojem je društvo poslovalo u proteklih 8 godina od kada je vlasnikom društva postao Trgonom d. o. o. Novi Marof i koji je svojim ulaganjima produžio poslovanje u društvu za narednih 6 godina.
Naime, društvo Bor d. o. o. je zbog navedenih poteškoća u poslovanju ispunjavalo uvjete za stečaj već 2006. god. i kao što je poznato da je u tom vremenu pokrenut stečaj, zbog istih problema kao i u Boru, nad Mundusom, ITC-om i Lepom u Varaždinskoj županiji.
Sve te poteškoće u proizvodnji, koje se sada reflektiraju u Boru, rezultat su stvaranju većih rashoda nad prihodima u proizvodnji, stalnog gubitka nadsupstanci, vezano za teško stanje u drvnoj industriji RH posebno kod proizvođača finalnih proizvoda – namještaja, kakav je bio Bor d. o. o. To sve je dovelo do sadašnjeg teškog stanja u kojem nema više realne mogućnosti da se nastavi s proizvodnjom bez znatnih financijskih ulaganja mogućih zainteresiranih partnera.
Branko Jurković
za Bor d. o. o.
Izvor:
Foto:
Prije desetak godina Dario Pocedulić, po struci prometni tehničar i njegova supruga Tamara, inženjerka odjevne tehnologije iz Gornjeg Kućana počeli su se baviti poljoprivredom.
Krenuli su skromno, no danas obrađuju 115 hektara zemlje. Na površini od 50-ak hektara uzgajaju heljdu, a na ostalim površinama pšenicu, kukuruz i uljarice.
Prije desetak dana Dario je proglašen najboljim mladim poljoprivrednikom u Hrvatskoj. Zašto su se započeli baviti poljoprivredom, zašto se odlučili za uzgoj heljde, koji problemi ga tište i koliko mu znači ova nagrada ispričao nam je 38-godišnji Dario Pocedulić.
Za početak. Koliko vam znači ova nagrada?
Svakako sam počašćen što sam odabran za ovogodišnjeg najboljeg hrvatskog mladog poljoprivrednika na Izboru održanom prošloga tjedna u sklopu 6. Međunarodnog kongresa o ruralnom turizmu. Do sada je OPG primio nekoliko priznanja, ali ovo posljednje je uistinu najveće. Ono je ne samo meni već i ostatku OPG-a, potvrdilo da uistinu idemo u dobrom smjeru s našim razvojem. A opet također je i izuzetna čast predstavljati svoju državu na Europskom Izboru za najboljeg mladog poljoprivrednika.
Kad i zašto ste se započeli baviti poljoprivredom?
Možemo reći da je kod Pocedulića poljoprivreda obiteljski zanat. Moj djed se bavio poljoprivredom, moj otac, a nekako sam se i ja odlučio primiti poljoprivrede. Nadam se da će jednoga dana moj posao preuzeti sin i nastaviti razvoj OPG-a. Kako su godine prolazile, a ja postajao stariji, odlučio sam malo konkretizirati naslijeđeni OPG i pokušat ga napraviti specifičnim. Mislim da smo supruga i ja to uspjeli. Danas prodajemo bezglutenske prerađevine Varaždinske heljde, od brašna, kaše, pahuljica, kiflica, mlinci, tjestenine, krekera, grizeva, do pufzrnca, hrskača i svake godine povećavamo paletu prehrambenih proizvoda od tradicijske “hajdine” sa modernim prizvukom. Naravno, osim prehrambenih proizvoda, u ponudi imamo i jastuke punjene ljuskicama Varaždinske heljde različitih dezena i namjena.
Inače, OPG je registriran 2006 godine i tada smo obrađivali nekih šest hektara. Postepenim razvojem, neprestanim ulaganjem i ulaskom u preradu i proizvodnju prehrambenih proizvoda, značajno smo povećali obradivu površinu koju prijavljujemo ove godine u Upisnik – na 115 hektara.
S kojim problemima ste se kao poljoprivrednik susretali i još se susrećete?
S površinski malim parcelama. I papirologijom, odnosno birokracijom. Postoji par apsurdnih birokracijskih situacija koje sam doživio posljednjih nekoliko godina koje su uistinu zbunjujuće, možda čak i zabrinjavajuće, no nekako smo ih uspjeli prevazići. Ne sumnjam da me takovih još neće pa barem desetak dočekati u nastavku mog poslovanja. I naravno, postoji onaj klasičan problem na koji mi ne možemo utjecati, a to je – vremenska prognoza. Prije nekih dva tjedna kod nas u Gornjem Kućanu je unutar dva sata tri puta padala tuča. U travnju. Što nas onda čeka kroz ljeto? Malo tu na negativnu stranu ide i doživljaj nekih sugrađana kojima je to sve zabavno. Nama poljoprivrednicima koji se bavimo isključivo poljoprivredom to nije nimalo zabavno. Mi živimo od plodova koji su nezaštićeni na poljima i ne, ne možemo ih nikako “prekriti čarobnim plaštem” i spriječiti štetu.
Koliko je poljoprivreda zahtjevna grana?
Svaki posao je toliko zahtjevan koliko se pojedinac odluči njime baviti. Meni, našem OPG-u je poljoprivreda jako zahtjevna jer mi uvijek želimo napraviti najbolje i sebe ulažemo maksimalno. No, nekad jednostavno i kad se trudimo, odričemo puno stvari koje su nekima normalne, jednostavno “nemamo sreće” jer bude otkupna cijena uroda duplo manja od prošlogodišnje i jedva da pokrijemo tekuće troškove, troškove sjetve, dorade, popravaka mehanizacije. No, ne posustajemo – slijepo se držimo one “bit će bolje” iz godine u godinu.
Zašto baš heljda? Što vas je inspiriralo da se počinjete baviti njezinim uzgojem?
Heljda se povijesno, tradicijski uzgajala u našem kraju. Zašto ne pokušat oživjet tradiciju, baštinu i ponudit sugrađanima prije svega jednu zdravu namirnicu, ali u modernim oblicima? I Udruga Hajdina je tu na čelu s Ružom Levatić i udrugari se trude očuvat lokalnu baštinu i tradicijsku kulturu naša četiri južna naselja Grada. Bitna je volja. A i nekako su prošla vremena bila ljepša, ljudi su se više družili, bilo je veće zajedništvo i manja užurbanost. A opet, ona poslovna činjenica jest da kad uđete u trgovinu, teško da ćete naći domaće proizvode od heljde na policama. Zato ih možete naći kod nas ili vam ih mi dostavimo besplatno u Varaždin.
Imate široku paletu proizvoda od heljde. Kako je s plasmanom tih proizvoda na tržište?
Sve naše proizvode je moguće naravno kupiti kod nas u “Kući Varaždinske heljde” u Gornjem Kućanu. Kako smo spomenuli, besplatnu dostavu imamo za naše sugrađane u Varaždinu. Osim toga, šaljemo proizvode doslovno po cijeloj Hrvatskoj uz prethodnu narudžbu putem naše web trgovine. Dostupni smo u trgovinama “Delikatesa Veronika” te s krekerima smo od prošle godine ušli u svima dobro poznate Lidl trgovine. Osim na taj način, našim proizvodima opskrbljujemo i nekoliko restorana na području Varaždina i bliže okolice, a također, možemo pohvaliti i najmlađe Varaždince, oni u školama između ostaloga i zahvaljujući gradskom projektu “Čarobna osmica” koji se provodi uz uz certifikat Ministarstva znanosti i obrazovanja, a u suradnji sa poznatim varaždinskim nutricionistima Anitom Car i Davorom Hostić, za obroke dobivaju i naše proizvode.
Godišnje proizvedete oko 40 tona heljde. Traži li se kilogram više Varaždinske heljde?
Da. Sugrađani su počeli prepoznavati Varaždinsku heljdu i zadovoljni su našim proizvodima. Prošle godine smo u jednom trenu ostali bez kaše pa onda bez kiflica. Jednostavno nismo uspjeli pripremiti toliku količinu koliko je u tom trenu tržište tražilo, a uvijek proizvodimo svježe, ne radimo robu za skladište.
Vi se ne bavite direktnom prodajom heljde ni otkupom, no većina heljde u Hrvatsku se uvozi. Je li riječ je o nekvalitetnoj heljdi?
Da li je nešto kvalitetno ili ne provjeravaju institucije zadužene za to. U smislu, da li je sukladno našim zakonima i pravilnicima. A posljednji glas daju kupci. Mi sami znamo prošetat po trgovačkim lancima i vidimo razne proizvode koji se uvoze kako iz EU, tako iz trećih zemalja. Kod toga je dosta nezgodno što u tim trećim zemljama najčešće nisu na snazi ista pravila i politike što se tiče zaštite i tretiranja usjeva, skladištenja i proizvodnje. I onda najčešće ti proizvodi budu jeftiniji. Koliko se kontrolira domaća proizvodnja, toliko bi se trebala ispitivati i kontrolirati uvozna koja se nalazi po trgovinama.
Kakav je po vama položaj poljoprivrednika u Hrvatskoj? Što se treba poboljšati?
Poljoprivrednici su po mom iskustvu marginalizirani. Na rubu društva. Nekima će biti smiješna ta izjava, ali ako je realno sagledate, shvatit ćete zašto. Na nama je da radimo na polju, u ne kontroliranim vremenskim uvjetima. Mi možemo uložiti mnogo u proizvodnju hrane, a zbog vremenskih nepogoda ili recimo pada cijene u tri mjeseca ostat ćemo bez prihoda. Ne samo od zarade nego i bez sredstava za sljedeću žetvu. Ne vlastitom krivicom. Isto tako, od poljoprivrednika koji radi najčešće po cijele dane, nevezano na nedjelje i svetke, se očekuje da ispunjava sve više i više papirologije.
Recimo, ja obrađujem nekih 115 hektara i to na otprilike 249 ARKOD iD-a, i sad prema novoj odluci sam trebao do svake njive doći traktorom. Pozicionirati traktor, vodeći pritom računa na njegovu poziciju u odnosu na neki prirodni marker, izaći van i fotografirati i geo tagirat ga. Sjest u traktor, doći do završetka te iste njive i ponovit postupak te potom učitat fotografije u aplikaciju, zatražit putem aplikacije dodjeljivanje zadataka od strane APPRRR-a. I tek nakon toga počet raditi na toj njivi. Posao koji radim cijeli život. Ja imam 249 takvih njiva. Ne znam tko je došao do te odluke, ali ona je sad postala opcionalnom nakon onih žustrih prosvjeda u EU.
Onda pak možemo i o kupcima malo, ne puno, samo malo. Imamo kvalitetan proizvod ali ne prodajemo na tržnici, nudimo besplatnu dostavu na adresu za narudžbe veće od 11 eura za Grad. I onda ljudi zovu i pitaju i kad im kažemo da smo u Gornjem Kućanu, onda nekad bude odgovor – a šteta što niste na tržnici. Nismo, i nećemo biti jer si ne možemo priuštiti stajati na tržnici jer mi kod kuće dok ne prodajemo, svaki dan proizvodimo svježe proizvode i planiramo kako povećati kvalitetu. Nisu poljoprivrednici bogati ljudi, samo su radišni.
Što još imate u planu u budućnosti?
Puno toga. Još sam mlad, ako me zdravlje posluži Varaždinska heljda će se proizvodit i prerađivat još dugi niz godina. Samo nebo je granica.
OPG Pocedlić uz pomoć i suradnju Uprave za stručnu podršku razvoju poljoprivrede Varaždinske županije (dr. Mara Bogović i njenin tim) te same Varaždinske Županije (dr. Dragutin Vincek i njegove kolegice iz Upravnog odjela za poljoprivredu i zaštitu okoliša), Agronomskog fakulteta i Ministarstva poljoprivrede 2021. godine uspješno je registrirao i uvrstio na sortnu listu “Varaždinsku heljdu” kao prvu hrvatsku sortu heljde. Danas je OPG Pocedulić njezin registrirani čuvar, uzgajivač i dorađivač.
Svi proizvodi OPG-a Pocedulić od Varaždinske heljde su certificirano bez glutena.
– Cilj nam je svake godine ponuditi sugrađanima jedan novi proizvod od heljde. Ove godine predstavljamo dva nova proizvoda. Jedan je već vani, a to su “Puf zrnca”. Izvrsna su sa jogurtom, fina, hrskava. Heljda je prirodno bez glutena, no lagano se kontaminira pa treba imati izdvojenu proizvodnju.
Inače se OPG svake godine s novim proizvodom prijavljuje na “Ocjenjivanje prehrambenih proizvoda” koje zajedno provode Prehrambeni i Agronomski fakultet iz Zagreba u suradnji naravno s Ministarstvom poljoprivrede. Do sada su naši krekeri te mlinci od Varaždinske heljde bili proglašeni najinovativnijim prehrambenim proizvodima. Kiflice i tjestenina su primile zlatnu diplomu a pahuljice brončanu. Veliko iznenađenje nam je stiglo prošle godine iz Bruxellesa za naše krekere, Zaprimili su medalju za izvrsnost i kakvoću, “Superior taste award**” od International Taste Instituta” a što je prvo takvo priznanje za jeda hrvatski OPG. I jako smo ponosni na to – ističe Pocedulić.
Kako je drvno-prerađivačku industriju i graditeljstvo pogodila kriza, ponajprije u Njemačkoj, čini se da se po prvi put događa da Hrvatske šume ne mogu prodati predviđenu količinu trupaca. Odnosno, prema nekim informacijama do kojih je došao Lider, imaju višak.
Pad narudžbi je očekivan, jer nakon štete izazvane olujnim nevremenom uslijedila je kriza u Njemačkoj koju sve više osjećaju i druge europske zemlje. Potvrđuje to i čelni čovjek Požgaj grupe Nikola Požgaj koji kaže da se pad narudžbi mogao očekivati čak i da krize u Njemačkoj nije bilo s obzirom na to da su 2021. i 2022. bile rekordne godine u proizvodnji i izvozu drvno-prerađivačke industrije.
Naime, to su godine nakon pandemije kada su kupci nastojali popuniti skladišta robom koju su k tome plaćali skuplje, pa kad su se trgovci namirili, bilo je za očekivati pad bez obzira na krizu u Njemačkoj.
Doduše, on ne vjeruje da je došlo do ukupnog pada narudžbi drvnoprerađivačkih proizvoda i posljedično tome pojave viška trupaca zbog toga, nego kao jedini mogući uzrok neprodanih trupaca vidi u spomenutoj vjetrolomnoj oluji koja je oštetila mnoga stabla.
– Nisam siguran da ima viška trupaca u Hrvatskim šumama jer ih i oni režu onoliko koliko treba. Ako bi ih rezali više, to bi značilo da trupci negdje leže i postoji opasnost da počnu trunuti. Ali u HŠ najbolje znaju taj podatak, a ono što se može reći jeste da je s nekih tržišta, tu prvenstveno mislim na njemačko, naručeno manje drvno-prerađivačke robe u zadnje vrijeme – kaže Požgaj.
No dodao je da Požgaj grupa i dalje radi s istim kapacitetom, odnosno, pad njemačkih narudžbi nadomještaju novim narudžbama iz drugih zemalja.
Više o svemu pročitajte OVDJE
Pet Centar, vodeća specijalizirana maloprodaja za kućne ljubimce u Hrvatskoj, napokon dolazi i u Varaždin. Popularno odredište kućnih ljubimaca, a...
REPUBLIKA HRVATSKAVARAŽDINSKA ŽUPANIJAOPĆINA MARUŠEVECOPĆINSKI NAČELNIK KLASA: 933-01/24-01/1URBROJ: 2186-17-02-24-1Maruševec, 21. ožujka 2024. Na temelju članka 123. – 133. Zakona o cestama...
Beauty centar “Čarolija” u Varaždinu i 7Plus Regionalni tjednik daruje dva puta jedan poklon bon. Riječ je o mezo liftu...
